| Main » Articles » Ahlak |
Abdullah ibn Omer radijallahu anhuma prenosi da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik." [Hadis bilježi Buhari] "Zuhd postoji i u halalu i u haramu. U haramu je zuhd - farz, a u halalu - nafila. Uzmi od dunjaluka samo ono što ti je neophodno, a ostavi uživanje za džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova."
Abdullah ibn Mubarek je bio upitan: "Ko su kraljevi?" Odgovorio je: "Zahidi - oni koji nisu vezani za ovaj svijet!" Pogrešno je mišljenje da je zahid onaj čovjek koji nema imetka. Naprotiv, u islamu se gornja ruka - ona koja daje, smatra vrijednijom od donje - one koja uzima. Ko bi davao zekat, zekatul fitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala? Međutim, stav islamske uleme, u njihovim mnogobrojnim djelima je, da vjernik može i treba da posjeduje imetak, ali da taj imetak ne posjeduje njega! Čuveni Šejh Ebu Hasan eš-Šazeli učio je sljedeće u svojim dovama: "Gospodaru naš, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca!" Sufjan es-Sevri je upitan: "Da li bogat čovjek može biti zahid?" Odgovorio je: "Da. Ako bude iskušavan - pa se strpi, i ako zadobije blagodat - pa zahvali!" Dakle, značenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokušaj vjernika da spriječi dunjaluk i dunjalučke interese da prodru i okupiraju njegovo srce. Vjernik može biti i milijarder, ali da ostane zahid, što potvrđuje Sufjan es-Sevri sa primjerom jednog čovjeka koji je želio posjetiti jedan grad na Zapadu islamskog hilafeta. Njegov susjed koji je bio vrlo siromašan, zamolio ga je da posjeti njegovog prijatelja u tom gradu i prenese mu selame, naglasivši da mu je taj prijatelj jedan od evlija (dobrih ljudi). Ovaj je to prihvatio i došavši u taj grad, potražio je spomenutog čovjeka i vrlo se iznenadio kada su ga uputili ka dvorcu. Ipak, smatrao je da je taj čovjek, možda sluga u tom dvorcu. Međutim, kada je pred njega izašao čovjek u raskošnom odijelu, predstavljajući se kao prijatelj njegovog susjeda, iznenađenju nije bilo kraja. Pomislio je: "Subhanallah, čovjek-evlija, a u dvorcu i raskošnoj odjeći?" Iznenađenje nije ni prestalo, a taj čovjek mu je rekao, da prenese selame svom susjedu i da mu kaže da umanji svoj interes za dunjalukom i da prestane konstantno misliti na njega. Nije mogao doći sebi. Kada se vratio njegov susjed je zaplakao i rekao: "Istinu je rekao moj brat. Kod njega je dunjaluk ostao samo na vanjštini i nije prodro do njegova srca niti zaprljao njegov iman. Kod mene je, na žalost, dunjaluk ušao u srce i stalno mislim o njemu!" Na kraju, spomenimo slučaj Davuda alejhi selam i Sulejmana alejhi selam, koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskoš nisu okupirali njihovo srce. Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman ibn Avf i drugi ashabi radijallahu anhum su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujući citirani hadis – o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi. Što se tiče nas – prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da ćemo u njima vječno živjeti ili se osjećamo strancima i putnicima?! Zapitajmo se: putujemo li?! | |
| Views: 492 | |
| Total comments: 0 | |
