 Muhammed ibnu Munkedir kaže da mu je Džabir ibn Abdullah pričao: -
Pričao nam je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, slijedeće: 'Došao mi je Melek Džebrail i
rekao: - Allah ima jednog svog roba koji Ga je obožavao i klanjao Mu
se pet stotina godina na vrhu nekog brda koje je usamljeno izranjalo iz
sredine morske pučine. lako se nigdje nije vidjelo nikakvo drugo
kopno, čovjek je lijepo živio jer mu je Allah dao u podnožju tog brda
izvor pitke vode i stablo nara, pa je čovjek svako veče silazio i
uzimao po jedan svježi nar i pio te vode, uzimao s njom abdest i tako
živio. Vraćao bi se svome namazu a od Allaha je tražio da ga usmrti,
da mu edžel dođe u momentu kada bude na sedždi, i da ne dozvoli ni
zemlji ni ničem drugom da mu uništi njegovo tijelo, nego da i
proživljen bude u tom položaju u kojem je najbliži svome Gospodaru.
Allah mu stvarno ispuni molbu i usmrti ga dok je bio na sedždi.
Melek Džebrail dalje priča: - Mi Meleki uvijek tu dolazimo i odatle
odlazimo, a taj čovjek je stalno u tom svom položaju. Međutim, saznao
sam da će taj čovjek biti proživljen na Sudnjem danu te da će doći pred
Allaha, a onda će Uzvišeni Allah reći: - Uvedite ovoga moga roba u
Džennet radi moje milosti! Čovjek će na to reći: - Zar nije radi mojih
djela? Onda će Allah reći Melekima: Obračunajte mome robu vrijednost
blagodati koje sam mu dao i vrijednost njegovih djela! Kada meleki to
uradiše vidješe da je sama blagodat očiju i vida prevagnula sav
čovjekov ibadet od pet stotina godina, tako da ostale Allahove
blagodati i ni'mete nisu ni računali. Onda Allah reče:- Bacite moga roba
u džehennem! Tada će čovjek zavikati: - O Gospodaru, tako ti Tvoje
milosti, smiluj mi se i uvedi me u Džennet. Allah će narediti da vrate
tog čovjeka pa će biti ponovo doveden pred svoga Gospodara, da bi se
među njima vodio ovakav razgovor: Allah će reći: - Moj robe, ko te je
stvorio, a prije toga nisi ništa bio? Čovjek će odgovoriti: - Ti, o
Gospodaru. Allah će opet upitati: - Je li to bilo zbog tvojih djela ili
zbog Moje milosti? Čovjek: To je bila Tvoja milost, o Gospodaru. Allah:
Ko te je ojačao i omogućio da mi budeš u ibadetu petsto godina? Čovjek:
Ti, Gospodaru. Allah: Ko te je spustio na vrh ovoga brda nasred mora, pa
ti dao da izvire slatka voda iz slane vode, pa ti svaku noć dao jedan
svjež nar koji ti je svakodnevno rađao, a trebalo bi da rađa samo
jedanput godišnje. Molio si me da ti uzmem dušu dok si na sedždi, što
sam i učinio... Ko je to sve uradio? Čovjek: Ti, o Gospodaru. Allah će
na kraju reći: I sve je to iz Moje milosti, i radi Moje milosti ću te
uvesti u Džennet!!
www.tewhid.ucoz.net
| 