STUDIO-TEWHID

Drugi čovjek nađe na zemlji kamen sa udubljenjem pa ga 
napuni mlijekom, te se i on i njegov drug napoj iše, a onda 
napojiše i mene, dok ja i dalje nisam mogao vjerovati u ono što 
vidim. Kada smo se napojili koliko smo mogli, onaj 
blagoslovljeni čovjek reče (vimenu ovce): - Smanji se i zaustavi! 
Onda se ono vime smanjivalo sve dok ne posta onako kakvo je i 
bilo. Tada ja rekoh blagoslovljenom, mubarek čovjeku: - Nauči 
me onim riječima koje si izgovarao! - Ti si već naučen dječak - 
odgovori mi on. 

Ovo bi početak priče Abdullaha ibn Mes'uda i Islama, jer onaj 
mubarek čovjek ne bijaše niko drugi nego Allahov Poslanik 3& a 
njegov drug bijaše Ebu Bekr es-Siddik Taj dan su izašli iz 
Mekke u obližnja brda, kako bi koliko bilo predahnuli od 
zlostavljanja Kurejšija i teških iskušenja u kojima su bili. Kako 
god je dječak zavolio časnog Poslanika i njegova druga i postao 
im privržen, isto tako su Poslanik i njegov drug bili zadivljeni 
dječakovim postupkom, njegovim povjerenjem i odlučnošću, pa 
su u njemu predviđali veliko dobro i hajr. Malo vremena je prošlo 
od tada, a Abdullah ibn Mes'ud primi Islam i ponudi se 
Vjerovjesniku da ga služi, pa ga Poslanik % i primi u službu. Od 
tog dana sretni dječak Abdullah ibn Mes'ud čuvanje ovaca 
zamijeni služenjem najodabranijeg od svih stvorenja i ljudi. 

Pratio je Abdullah ibn Mes'ud Allahovog Poslanika £g kao što 
sjena prati čovjeka. Bio je uz njega i kod kuće i na putovanju, i u 
kući i van kuće. Budio ga je kada je trebao ustati, držao Vnu zastor 
kada bi se kupao, obuvao mu je papuče kada je htio izaći, izuvao 
bi mu ih kad je namjeravao ući. Nosio mu je njegov štap i misvak, 
i ulazio pred njim u njegovu sobu kada bi on odlučio • da uđe. 
Allahov Poslanik £g mu je dozvolio da kod njega uđe kada je god 
želio i da bez ikakvog ustručavanja bude upoznat i sa njegovim 
tajnama, tako da je prozvan "Vlasnik Vjerovjesnikove tajne" 
("Sahibi sirri Resulillahi"). Na taj način Abdullah ibn Mes'ud je 
odgajan u kući Vjerovjesnika, pa je (postao) upućen u vjerske 
propise po njegovoj uputi, okitio se njegovim ahlakom i 
ponašanjem i slijedio ga je u svim njegovim osobinama. Za njega 
su govorili da je čovjek najbliži Allahovom Poslaniku po naravi i 
ponašanju. Učio je Abdullah ibn Mes'ud u medresi (školi) 
Allahova Poslanika %s tako da je bio jedan od najučenijih ashaba u 
Kur'anu, od najboljih poznavalaca značenja Kur'ana i jedan od od 
najvećih znalaca u šerijatskim propisima. To najbolje dokazuje 
priča o čovjeku koji je došao Omeru ibn Hattabu (koji je tada bio 

halifa), dok je stajao na Arefatu, pa mu rekao: - O vladaru 
pravovjernih, stigao sam iz Kufe, i ostavio sam tamo čovjeka koji 
napamet diktira mushaf. 

Omer se tako naljuti i zacrveni kao da će prsnuti, pa upita: - Ko 
je on, teško tebi? - Abdullah ibn Mes'ud - odgovori čovjek. Omer 
4k se polahko smiri i njegova srdžba se ugasi, pa posta kao što je i 
bio, a onda reče: - Teško tebi! Allaha mi, ne znam da je iko drugi 
od ljudi preči od njega da tako nešto čini, i ispričaću ti nešto u 
vezi s tim. Dalje Omer" nastavi svoj govor: - Jedne noći je 
Vjerovjesnik fg sjedio kod Ebu Bekra, pa su razgovarali o 
budućnosti muslimana, a s njima sam bio i ja. Onda je 
Vjerovjesnik izašao, pa i mi izađosmo s njim. U mesdžidu 
primijetismo čovjeka koji je klanjao, a nismo mogli razaznati ko 
je on. Allahov Poslanik % zastade osluškujući učenje klanjača, a 
onda se okrenu nama pa reče: - Ko bi volio da Kur'an uči 
najispravnije, baš onako kako je i objavljen, neka ga uči onako 
kako ga uči Ibn Ummi Abd (tj. Abdullah ibn Mes'ud). Onda 
Abdullah sjede i poče učiti dovu, a Vjerovjesnik mu reče: - Traži 
šta hoćeš, dobićeš. Traži samo, biće ti to dato! 

Onda Omer nastavi priču pa reče: - Rekoh sam sebi: "Tako mi 
Allaha, poraniću Abdullahu ibn Mes'udu, pa ću ga obradovati 
time što mu je Allahov Poslanik vikao 'Amin' dok je on učio 
dovu. Ja stvarno uranih i odoh da ga obrađujem, kad tamo nađoh 
Ebu Bekra koji me je preduhitrio i već ga obradovao. Tako mi 
Allaha, ni u jednom hajr djelu nisam se takmičio sa Ebu Bekrom, 
a da me on nije prestigao! - završi Omer. 

Znanje Abdullaha ibn Mes'uda o Allahovoj Knjizi je dostiglo 
ogroman stepen, tako da je on govorio: - Tako mi Allaha, osim 
Kojeg nema drugog boga, nijedan ajet iz Allahove Knjige nije 
objavljen a da ja ne znam gdje je objavljen i u vezi s čim je 
objavljen. A kada bih znao da ima iko ko Allahovu Knjigu 
poznaje bolje od mene, a da se do njega može doći, ja bih mu 
otišao! 

Abdullah ibn Mes'ud nije ništa uveličavao dok je ovo za sebe 
govorio, jer jednom je Omer ibn Hattab <£> u proputovanju susreo 
neku karavanu u noći mračnoj u kojoj se ništa nije vidjelo. U toj 
karavani je bio i Abdullah ibn Mes'ud. Omer naredi jednom 
čovjeku da ih upita odakle su, a iz karavane se javi Abdullah i 
odgovori: - Iz duboke doline (koristeći jedan izraz iz Kur'ana, 
a.š.). Omer upita: - Gdje putujete? Abdullah odgovori: - U svetu 
kuću! Po tim odgovorima Omer zaključi da u karavani ima neki 

alim - učenjak, pa naredi čovjeku da upita: - Šta je u Kur'anu 
najveličanstvenije? Abdullah odgovori: - Allahu la ilahe Ma hu 
(Ajetu-l-Kursijj). Omer reče: - Pitaj šta je u Kur'anu najpravednije 
i najpresudnije? Abdullah odgovori: - Allah vam naređuje 
pravednost, dobročinstvo /' pomaganje rodbine... (ajet) Omer 
ponovo reče: Upitaj ih: Koji je u Kur'anu ajet najpravedniji? - Ko 
učini koliko trun dobra vidjet će ga, a ko učini koliko trun zla, 
vidjet će ga. (ajet) Omer reče: - Pitaj ih šta je u Kur'anu 
najstrašnije? Abdullah odgovori: - To neće biti ni po vašim željama 
ni po željama sljedbenika Knjige: Onaj ko radi zlo ... (4:123) Omer 
reče: - Pitaj ih šta to u Kur'anu daje najviše nade? Abdullah 
odgovori: - Reci: "O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, 
ne gubite nadu u Allahovu milosti Allah će ... (39:53) Omer reče: - 
Pitaj ih je li među njima Abdullah ibn Mes'ud? Iz karavane 
odgovoriše: - Jeste, Allaha nam! 

Abdullah ibn Mes'ud nije bio samo učač, alim, pobožnjak i 
asketa, bio je on kada to najviše zatreba i jak, odlučan, mudžahid i 
prednjačio bi u borbi. Dovoljno je reći da je on prvi čovjek poslije 
Vjerovjesnika na zemaljskoj kugli koji je naglas proučio nešto iz 
Kur'ana. 

Jednom su se u Mekki sakupili ashabi - drugovi Vjerovjesnikovi, 
a tada ih je još uvijek bilo vrlo malo i bili su u teškom položaju, 
pa jedni rekoše: -Allaha mi, Kurejšije još uvijek nisu čule Kur'an 
da im je učen naglas, pa ko bi otišao da im nešto prouči pa da 
čuju? - Ja ću im omogućiti da ga čuju! - reče Abdullah ibn 
Mes'ud. 

Ostali mu rekoše: - Bojimo se za tebe, voljeli bi da to uradi 
neko ko ima jaku rodbinsku zaleđinu, koji bi ga štitili i čuvali ako 
bi mu htjeli nanijeti zlo. Abdullah reče: - Pustite me, Allah će me 
štititi i čuvati. Sutradan prijepodne Abdullah ode u harem i dođe 
do mjesta koje se zove Mekamu Ibrahim, stade i poče učiti naglas 
Kur'an, dok se u blizini nalazila grupa Kurejšija koji su sjedili 
oko Ka'be. On zauči: - Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim, Errahman 
'alleme-l-Kur'an, haleka-l-insan, allemehu-l-bejan ... 

I nastavi učiti dalje, dok se začuđene Kurejšije jedva snađoše 
pa povikaše: - Šta ono govori Ibn Ummi Abd?! Teško njemu, pa 
on govori nešto od onoga što govori Muhammed. Onda skočiše 
pa počeše udarati Abdullaha po licu dok je on i dalje učio, dok 
nije proučio koliko je to Allah htio, onda se vrati svojim 
drugovima, dok mu je krv lila niz lice. Drugovi mu rekoše: - To je 
ono čega smo se plašili za tebe! On odgovori: - Tako mi Allaha, 

Allahovi neprijatelji u mojim očima ništa nisu izgledali 
bezopasniji nego što su to sada. Ako hoćete i sutra ću isto ovo 
učiniti. Oni mu rekoše: - Neka, ovo je dosta. Postigao si da čuju 
ono što im je mrsko. 

Živio je Abdullah ibn Mes'ud sve do vremena vladavine halife 
Osmana 4b. 

Kada je obolio smrtnom bolešću, dođe mu halifa Osman u 
posjetu pa ga upita: - Šta te muči? - Moji grijesi - odgovori. - A 
šta bi želio? -Allahovu milost. - Hoćeš li da naredim da ti daju sve 
ono što si odbio da primaš zadnjih godina? - upita halifa. - Ništa 
mi to ne treba - odgovori. - Ostaće tvojim kćerima iza tebe. - A 
bojiš li se siromaštva za moje kćeri? - upita Abdullah. Ja sam im 
naredio da svaku noć uče suru El-Vaki'ah, a uistinu sam čuo 
Allahovog Poslanika koji je rekao: - Ko prouči svake noći suru 
Vaki'ah, nikad ga neće zadesiti siromaštvo i potreba! 

A kada je noć nastupila, Abdullah ibn Mes'ud preseli među 
najodabranije društvo, dok je njegov jezik do zadnjeg časa 
spominjao ime Allaha i učio Njegove jasne ajete ... 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID