Main » Articles » Allahovi-Poslanici |
Ebu Ubejde ibn Dlerrah
"Svaki narod ima evoqa povjerenika, a povjerenik
ovoga Ummeta je Ebu Ubejde." (Allahov poslanik
Muhammed
Bijaše prijazna lica i lijepa izgleda, mršava tijela, visoka
rasta a uskih ramena. Radostan bi bio onaj ko bi ga
vidio, a svaki susret sa njim bi bio srdačan. Osim toga,
bijaše blage naravi, skroman, miran i stidljiv, ali bijaše, ako je to
potrebno i kada bi situacija postala ozbiljna, veoma odlučan i
opasan. Tada bi ličio oštrici sablje koju nikom nije preporučljivo
dirati i s njom se igrati. To je Eminu-l-ummeti, najpouzdaniji od
sljedbenika Muhammeda M, Amir ibn Abdullah ibn Džerrah,
ponosni Kurejšija, poznat po nadimku Ebu Ubejde.
Abdullah ibn Ummer, jedan od velikih učenjaka i prenosilaca
Vjerovjesnikovih hadisa, opisao ga je ovako: - Trojica Kurejšija
su poznati kao lijepi i prijazni ljudi, izuzetna morala i
mu'minskog stida. Ako ti govore neće ti lagati, a ako im ti
govoriš neće te u laž ugoniti. To su: Ebu Bekr es-Siddik, Osman
ibn Affan i Ebu Ubejde ibn Džerrah. Bio je od prvih koji su
prihvatili Islam i to odmah sljedeći dan nakon što je Ebu Bekr
postao musliman.
S njim su bili još: Abdurrahman ibn Awf, Osman ibn Mez'un i
Erkam ibn Ebi Erkam, kada ih je svu četvoricu Ebu Bekr odveo
Vjerovjesniku 35 pred kojim su zvanično potvrdili svoju
pripadnost Islamu, i tako postali prvi stubovi na kojima se kasnije
izgradila velika građevina - vjera Islam. Prošao je Ebu Ubejde sva
velika iskušenja muslimana u Mekki od njihova početka do kraja,
podnosio je s njima sve uvrede, boli, napade i progone kakve nisu
podnosili sljedbenici nijedne vjere na Zemlji.
Stoički i čvrsto je sve to izdržao i u svakom momentu iskreno
dokazivao svoju duboku odanost i pokornost Allahu i Njegovu
Poslaniku. Ali, postupak Ebu Ubejde na dan Bedra, kojim je
najbolje dokazao čvrstinu svoga imana, zapanjio je sve kasnije
generacije, jer ranije niko nešto slično nije mogao ni zamisliti.
Toga dana Ebu Ubejde je navaljivao na neprijateljske redove ne
bojeći se nikoga, pa su ga se svi mušrici bojali, izazvao je i
protivnike i smrt pa su ga svi junaci iz Mekke izbjegavali kao
protivnika. Međutim, jedan od mušrika poče se sukobljavati s
njim i stalno mu se isprječavati na putu.
Ebu Ubejde odustaje i krene na drugu stranu. Kada bi god taj
mušrik iskrsnuo pred njim, on bi skretao u drugom pravcu i
izbjegavao dvoboj. Mušrik je sve više navaljivao, a Ebu Ubejde je
i dalje izbjegavao borbu. A kada je do sudara dvojice protivnika
moralo doći, Ebu Ubejde svom žestinom navali na protivnika i
jednim udarcem sablje ga sasiječe, tako da se ovaj mrtav sruši
pred njim na zemlju.
Ne pokušavaj, poštovani čitaoče, pogoditi ko bijaše ovaj
ubijeni nevjernik, jer već je rečeno da je žestina i žar borbe i
odlučnost kojom je tu borbu Ebu Ubejde vodio zaprepastila
mnoge i to je malo ko mogao zamisliti. I ti ćeš se, čitaoče,
začuditi kada saznaš da je ubijeni bio Abdullah ibn Džerrah, otac
Ebu Ubejde. Ebu Ubejde nije ubio svog oca, on je ubio širk i
nevjerstvo u njegovoj ličnosti! Allah je u vezi s ovim objavio u
Kur'anu sljedeći ajet:
Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u
ljubavi sa onima koji se Allahu /' Poslaniku Njegovu
suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi. Njima je On
u srca njihova vjerovanje usadio t svjetlom Svojim ih
osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će
rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima
zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na
Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će sigurno
uspjeti. (El-Mudžadele, 22.)
Nije ovo bilo čudno kada je Ebu Ubejde u pitanju, jer je on u
snazi vjerovanja i odanosti Allahu i Njegovoj vjeri, kao i pomoći i
povjerenju prema muslimanima, dostigao veliki stepen kod
Allaha koji su mnogi mogli samo poželjeti.
Jednog dana Vjerovjesniku je stigla jedna kršćanska
delegacija, pa mu rekoše: - O Ebu Kasime! Pošalji s nama nekog
od svojih ljudi za kojeg misliš da je najbolji, a koji bi nam sudio u
stvarima u kojima se mi ne mognemo složiti, jer vi muslimani kod
nas važite kao pravi i pošteni ljudi. Muhammed % im reče: -
Dođite mi sutra, pa ću s vama poslati SNAŽNOG I
POUZDANOG! - Pričao je Omer ibn Hattab: - Sutradan sam
među prvima došao na podne-namaz, i nikada nisam više želio da
me Vjerovjesnik odredi za nešto kao za taj zadatak, nadajući se
tako da mi pripadnu osobine koje je Poslanik spomenuo. Kada je
Poslanik s nama klanjao podne, poče gledati desno i lijevo, dok
sam ja sve više istezao vrat da me bolje vidi. On je i dalje kružio
pogledom između nas sve dok nije ugledao Ebu Ubejdu ibn
Džerraha, kojeg zovnu i reče mu: - Idi s ovim ljudima i sudi među
njima po pravdi i istini u onom u čemu se oni ne budu slagali! -
Tada rekoh sam sebi: "One osobine ugrabi Ebu Ubejde!", završi
Omer.
Nije Ebu Ubejde bio samo pouzdani, jer je on s pouzdanjem i
povjerenjem objedinio i snagu vjerovanja, a tu snagu je pokazao
više puta, kao recimo kada je Vjerovjesnik poslao skupinu svojih
ashaba da uhode jednu karavanu Kurejšija, a za njihovog vođu je
odredio Ebu Ubejdu Za njihovu opskrbu im je dao malo
hurmi, jer nije imao ništa drugo, pa bi Ebu Ubejde svakom borcu
dnevno davao po jednu hurmu. Svaki borac bi dobivenu hurmu
dugo sisao kao što dijete siše majčine grudi, da bi se iza toga
napio vode i to bi mu bilo sve za cijeli taj dan.
A kada je bila Bitka na Uhudu i kada poraženi muslimani čuše
glas nevjernika koji vikaše: - Gdje je Muhammed? Pokažite nam
gdje je Muhammed? - bijaše Ebu Ubejde jedan od desetak ashaba
koji su ostali u Vjerovjesnikovoj blizini i koji su ga štitili svojim
tijelima, dočekivajući protivničke strijele i koplja.
Kada je bitka bila okončana vidješe ashabi da je Muhammed £g
ranjen; jedan zub mu je bio slomljen a vilica i čelo mu
raskrvavljeni. U obraznu jabučicu su mu se zabile dvije halke od
njegova oklopa ... Vjerovjesniku priđe Ebu Bekr 4*> želeći da mu
te halke iščupa s lica, ali mu Ebu Ubejde reče: - Zaklinjem te da
to prepustiš meni! Ebu Bekr mu to odmah udovolji.
Plašio se Ebu Ubejde da će pričiniti bol Allahovom Poslaniku
ako mu to bude rukom čupao, pa uhvati svom snagom zubima
prvu halku i iščupa je tako da Vjerovjesnik nije ni osjetio bol, ali
je zato Ebu Ubejdi jedan zub potpuno ispao. Zatim Ebu Ubejde
ponovi svoj zahvat, izvadi drugu halku, ali mu ispade i drugi zub.
Ebu Bekr bi govorio: - Bijaše Ebu Ubejde najljepši "hetem" kojeg
sam ikad vidio. - (A hetem je onaj koji nema prednjih zuba.).
Učestvovao je Ebu Ubejde u svim bitkama sa Muhammedom £g od početka pa do smrti Allahovog Poslanika. A kada je trebalo izabrati halifu - Poslanikovog nasljednika, Omer ibn Hattab reče Ebu Ubejdi: - Pruži ruku da ti dam prisegu na vjernost, jer sam čuo da je Vjero vjesnik rekao: "Svaki narod ima svog emina - pouzdanog i povjerljivog, a ti si Emin ovog Ummeta!" - Ebu Ubejde mu odgovori: - Nikada ne bih htio da budem ispred čovjeka kojeg je Allahov Poslanik određivao da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve do Poslanikove smrti. Tako Ebu Bekr bi izabran za prvog halifu, a Ebu .Ubejde mu bijaše jedan od glavnih oslonaca, pomagača i savjetnika u njegovoj teškoj zadaći. Nakon smrti Ebu Bekra po njegovoj preporuci za halifu izabraše Omera •$>. Ebu Ubejde je vjerno izvršavao sve naredbe i halife Omera i nikada se nije oglušio o njegovu zapovijest, osim jedanput. Šta misliš, poštovani čitaoče, koji je to slučaj kada Ebu Ubejde nije ispoštovao naredbu vladara pravovjernih? Desilo se to u vrijeme dok je Ebu Ubejde predvodio muslimane u osvajanjima u Šamu - Siriji i Jordanu, i gdje su iz pobjede u pobjedu napredovali dotle da su pod njegovom komandom, uz Allahovu odredbu, osvojili cijeli Šam sve do Eufrata na istok i Male Azije na sjeveru. Tih dana prostorima Šama je zavladala kuga kakvu ranije niko živ nije zapamtio i koja je sijala smrt svuda gdje bi doprla. Omeru, vladaru pravovjernih, nije preostalo ništa drugo nego da Ebu Ubejdi pošalje glasnika koji mu preda pismo od halife sljedeće sadržine: - Imam jednu potrebu i samo tvoj dolazak može da to razriješi, a drugo ništa, pa ako ti ovo pismo dođe noću, zaklinjem te da ne čekaš dana nego da odmah uzjašeš konja i kreneš ovamo, a ako ti ovo pismo dođe danju, zaklinjem te da odmah krećeš i da ne čekaš noći! A kada Ebu Ubejde pročita pismo reče: - Razumio sam potrebu vladara pravovjernih za mnom. On želi da na ovom svijetu zadrži onog koji mora da ode. Onda napisa halifi pismo u kojem stajaše: - O vladaru pravovjernih! Dobro mi je jasno zašto me zoveš. Ali ti znaš da sam ja mjesecima sa ovom svojom vojskom, i nemam nimalo želje da izbjegnem ono što može svakog od mojih boraca da zadesi. Od . njih se ne mogu rastati sve dok Uzvišeni Allah ne izvrši među nama Svoju odredbu, i kada ti ovo moje pismo stigne oprosti mi i dozvoli da ostanem ovdje.
Kada halifa Omer pročita pismo, zaplaka kao malo dijete, te ga
jedan od drugova, vidjevši ga tako uplakanog, sa zebnjom upita: -
Je li Ebu Ubejde umro, o vladaru pravovjernih? - Nije - reče
Omer - ali mu je smrt veoma blizu.
I nije se prevario halifa Omer el-Faruk, jer malo vremena iza
toga kuga zahvati svojim kandžama i vojskovođu Ebu Ubejdu,
koji na samrti oporuči svojim borcima:
- Ja vam oporučujem sljedeće i ako se toga budete pridržavali
stalno ćete biti na hajru i selametu: Klanjajte namaz, postite
mjesec ramazan, dajite zekat i sadaku, obavljajte hadždž i umru,
jedni drugima pomažite, naredbe starješina vjerno izvršavajte i
nemojte ih varati niti izdavati. Ne žudite za dunjalukom, jer,
zaista, čovjek kada bi i hiljadu godina živio, opet mora doći u
ovaj položaj u kome vidite mene sada, i neka je na vas Allahov
mir i milost.
A mi molimo Allaha da se među onima na koje je Allah Svoju
milost prosuo nađe i Ebu Ubejde ibn Džerrah
Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net STUDIO-TEWHID | |
Views: 458 | |
Total comments: 0 | |