STUDIO-TEWHID

niti si moju potrebu zadovoljio. Nego, bi li se ti postarao za moju 
porodicu, a da ja odem i vidim o čemu se to radi? - Bih, ali dobro 
se čuvaj stanovnika Mekke! - odgovori Enis. Ebu Zerr se opremi 
za put, ponese sa sobom malu posudu za vodu i uputi se u pravcu 
Mekke, kako bi se susreo sa Vjerovjesnikom i nešto više o 
njemu saznao. On stiže u Mekku strahujući od njenih 
stanovnika, jer je čuo kako su Kurejšije ljute zbog svojih idola, i 
kako su spremni da se osvete svakom ko bi samo pomislio da 
slijedi Muhammeda. Zbog toga nikog nije htio pitati za 
Muhammeda, jer nije mogao znati da li bi taj upitani bio njegov 
sljedbenik ili neprijatelj. Kada nastupi noć on se pruži u Hramu 
da tu prenoći. Pokraj njega naiđe Ali ibn Ebi Talib <& pa vidjevši 
da je on stranac reče mu: - Hajde kod nas, čovječe! On ode i 
prenoći tu noć kod Alije, a ujutro uze svoj prtljag i posudu s 
vodom pa se vrati u Hram, a da jedan drugog ništa ne upitaše. 
Ebu Zerr provede i drugi dan a da se ne upozna sa 
Vjerovjesnikom. 

Kada se smrknu on opet leže u Hramu, a Alija ponovo naiđe, 
pa mu reče: - Pa zar čovjek još nije saznao za svoje boravište? 
Onda ga povede sa sobom pa on i drugu noć prenoći kod njega i 
opet jedan drugog ne zapita ništa. 

Treće noći, Alija reče svome gostu: - Hoćeš li mi reći šta te je 
dovelo u Mekku? Ebu Zerr reče: - Ako mi daš obećanje da ćeš 
me uputiti na ono što tražim, reći ću ti. Alija mu dade obećanje 
koje je tražio, pa Ebu Zerr reče: - Došao sam u Mekku iz dalekih 
krajeva iz želje da se susretnem sa novim Vjerovjesnikom i da 
čujem šta govori. Lice Alije se ozari srećom dok je govorio: - 
Bogami, on je uistinu Allahov Poslanik! - pa mu ispriča još 
mnogo toga o njemu. Ujutro kada ustanemo, slijedi me kud god 
budem išao; ako ja primijetim nešto sumnjivo, onda ću zastati. A 
kada produžim, slijedi me dok god ne uđeš tamo gdje ja uđem. 
Te noći Ebu Zerr nikako nije mogao zaspati iz žudnje da što 
prije vidi Vjerovjesnika i čuje nešto od onoga što mu se 
objavljuje. 

A ujutro Alija krenu sa svojim gostom kući časnog Poslanika. 
Ebu Zerr ga je neupadljivo slijedio dok je on išao ne osvrćući se 
nikuda, sve dok ne uđoše kod Vjerovjesnika. Ebu Zerr reče: - Es- 
selamu alejke, ja Resulullah! (neka je na tebe spas i mir, o 
Allahov Poslaniče!) Vjerovjesnik odgovori: - We 'alejke 
selamullahi we rahmetuhu we berekatuhu - (I na tebe neka je 
Allahov spas, milost i bereket!) Ebu Zerr bijaše prvi koji je 

Vjerovjesnika poselamio sa islamskim selamom, a onda se taj 
selam nakon toga raširio i udomaćio. Allahov Poslanik M poče ga 
pozivati u Islam i poučavati ga Kur'anu. Za kratko vrijeme on 
izgovori riječi istine i uđe u novu vjeru prije nego je napustio to 
mjesto. Tako postade četvrti ili peti musliman uopće. 

Dajmo riječ Ebu Zerru lično, neka nam on dalje ispriča šta je 
bilo. 

- Ostao sam iza toga u Mekki sa Vjerovjesnikom koji me 
poučavao Islamu, učio me poglavlja iz Kur'ana, a onda mi reče: - 
Nemoj nikome u Mekki spomenuti da si prešao na Islam, jer 
bojim se da te ne ubiju! Ja mu rekoh: - Tako mi onoga u čijoj ruci 
je moja duša neću napustiti Mekku sve dok ne odem u mesdžid i 
pred svim ' Kurejšijama ne uzviknem riječi istine. Allahov 
Poslanik na to ne reče ništa. Ja odoh u Harem a tamo bijahu 
okupljene Kurejšije koji su sjedili u krugu. Stadoh u samu sredinu 
njih i na sav glas povikah: - O skupino Kurejšija, zaista ja 
svjedočim da je samo Allah Bog, a da je Muhammed Njegov 
Poslanik! 

I samo što moje riječi dopriješe do njihovih ušiju, oni se 
zaprepastiše i poskakaše govoreći: - Držite tog otpadnika od 
vjere! Onda navališe ha mene i počeše me tako tući kako bi me 
usmrtili. Utom me zgrabi Abbas ibn Abdulmuttalib, amidža 
Vjerovjesnikov, pa me zaštiti od njih govoreći im: - Teško vama! 
Hoćete li da ubijete čovjeka iz plemena Gifar, a vaše karavane 
uvijek prolaze pored njih?! Oni me onda ostaviše. 

Kada sam došao sebi odoh Allahovom Poslaniku M, pa 
vidjevši me, on upita: Zar ti nisam zabranio da obznanjuješ svoj 
prelazak na Islam? Ja mu rekoh: - O Vjerovjesniče, imao sam 
neku potrebu u duši a sada sam je zadovoljio. On mi reče: - Idi 
svome narodu, i ispričaj im o svemu što si vidio i čuo. Pozivaj ih 
Allahu, jer možda će Allah dati da im ti budeš od koristi, a i ti bi, 
u tom slučaju, imao veliku nagradu. Kada čuješ da sam ja ojačao, 
onda mi dođi. 

Ja odoh i stigoh u područje svoga plemena. Srete me moj brat 
Enis koji me upita: - Šta si uradio? Ja mu odgovorih: - Uradio 
sam to da sam primio Islam i posvjedočio istinitost Vjerovjesnika. 
Allah dade da i njegove grudi prihvate istinu, pa on reče: - 
Nemam ni ja ništa protiv tvoje vjere, jer i ja primam Islam i 
svjedočim šta i ti! Onda odosmo našoj majci pa je pozvasmo u 
Islam, našto ona odgovori: - Nemam ništa protiv vaše vjere, pa i 
ona pređe na Islam. ' 

Od tog dana vjernička porodica poče pozivati svoje saplemenike iz plemena Gifar u vjeru u Allaha, ne posustajući i ne gubeći nadu. Na Islam pređe veliki broj ljudi iz plemena Gifar, tako da su namaz obavljali zajednički (tj. u džema'atu). Jedni od njih rekoše: - Ostat ćemo u našoj vjeri dok Vjerovjesnik ne preseli u Medinu, a onda ćemo primiti Islam. I stvarno, kada Vjerovjesnik dođe u Medinu oni prihvatiše Islam, tako .da je Vjerovjesnik govorio: "Neka Allah oprosti plemenu Gifar i neka spasi pleme Eslem." Ebu Zerr osta u svojoj pustinji tako da prođe i Bedr, Uhud i Hendek. Onda on dođe u Medinu i ponudi se Vjerovjesniku da ga služi i zatraži dozvolu za to. Vjerovjesnik mu to dozvoli i bi zadovoljan s njegovim društvom i sretan zbog njegove službe. Allahov Poslanik M bi mu stalno ukazivao počast i davao mu prednost u odnosu na druge. Nikad ga nije sreo a da se nije s njim rukovao i toplo mu se nasmiješio. Kada se Allahov Poslanik preselio u najviše društvo, Ebu Zerr ne imade sabura za dalji boravak u svijetloj Medini nakon što je napustio njen najveći uglednik, i što je ostala bez njegovih uputa i sijela. Ebu Zerr tada otputova u Sirijsku pustinju gdje osta za vrijeme hilafeta Ebu Bekra i Omera El-Faruka U vrijeme vladavine halife Osmana pređe u Damask gdje vidje trku ljudi za dunjalukom i njihovo nastojanje za ovosvjetskim uživanjima. To ga veoma začudi i nikako nije mogao s tim da se pomiri. Onda ga Osman ibn Affan pozva u Medinu. Kada dođe, i tu osjeti neku tjeskobu zbog žudnje ljudi za dunjalukom,. a ljudi se osjetiše pogođeni zbog njegove oštre kritike i prijetnji koje im je redom upućivao. Onda mu halifa Osman naredi da se preseli u Rebzu, jedno malo selo nedaleko od Medine. On ode tamo i tu ostade daleko od ljudi, ne obraćajući pažnju na ono što su ljudi imali od dunjaluka a čvrsto se držeći onog na čemu su bili Allahov Poslanik i njegova dva najbolja ashaba. Bilo je to davanje prednosti onom što je vječno (tj. Ahiretu), u odnosu na ono što je prolazno (tj. dunjaluk). Jedanput neki čovjek dođe kod Ebu Zerra pa poče da razgleda na sve strane ne vidjevši u kući nikakve hrane niti pokućstva. On upita: - O Ebu Zerre, gdje su vam stvari i hrana. Imamo mi drugu kuću - odgovori Ebu Zerr, misleći na Ahiret - pa tamo šaljemo ono što nam je najvrednije; čovjek shvati na šta cilja* Ebu Zerr pa 

reče: - Ali ipak moraš imati nešto dok si u ovoj kući! - misleći na 
dunjaluk. Ebu Zerr mu odgovori! - Gospodar ove kuće nas neće 
dugo u njoj ostaviti! 

Jednom, namjesnik Sirije posla Ebu Zerru tri stotine dinara 
poručujući mu: - Pomogni se s ovim za svoje potrebe. On mu 
vrati pare govoreći: - Zar namjesnik Sirije nije našao nikog ko je 
za njega bjedniji od mene? 

A trideset druge godine po Hidžri ruka smrti zadesi pobožnog 
asketu za kojeg je Allahov Poslanik |g rekao: "Niti je zemlja 
nosila, niti je nebo prekrivalo iskrenijeg čovjeka od Ebu Zerra." 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID

https://www.facebook.com/studio.tewhid