STUDIO-TEWHID

"Ikrime će vam doć\ kao mu'min i muhadžir. Nemojte 
ružno govoriti o njegovom ocu, jer vrijeđanje mrtvog 
šteti živom a do mrtvog uopće ne dolazi." (Allahov 
poslanik Muhammed Ht) 



Bio je pri kraju treće decenije života kada je Vjerovjesnik 
počeo javno pozivati istini i pravome putu. Bio je od 
najčasnijih Kurejšija po ugledu, (jedan) od najbogatijih i 
najviših po porijeklu. Bilo je veoma logično da i on primi Islam 
kao što su to učinili slični njemu; kao Sa'd ibn Ebi Vekkas, 
Mus'ab ibn Umejr i drugi sinovi (iz) bogataških i uglednih 
porodica iz Mekke, ali, da nije bilo njegovog oca; pa šta mislite 
ko je bio njegov otac? To bijaše najveći silnik Mekke, prvi 
mušrički vođa, onaj čijim je žestokim mučenjima Allah iskušavao 
iman vjernika pa su ostajali čvrsti. Onaj koji je svojim 
lukavstvima ispitivao iskrenost onih koji su bili ubijeđeni u svom 
vjerovanju, pa su oni tu iskrenost i dokazivali. Dovoljno je kad se 
kaže da je to bio Ebu Džehl. 

To je bio njegov otac, a što se njega tiče on je Ikrime ibn Ebi 
Džehl el-Mahzumi, jedan od brojnih kurejšijskih uglednika, i 
jedan od prvih konjanika i ratnika. Pod utjecajem oca Ikrime Ibn 
Ebi Džehl osjeti obavezu da se neprijateljski ponaša prema 
Muhammedu $g. Zato je i gajio žestoko neprijateljstvo prema 
njemu, a njegove drugove (ashabe) je zlostavljao na najgore 
načine. Islam i muslimane je izlagao velikim mukama i patnjama 
što je radovalo njegova oca. Kada je njegov otac poveo mušričku 
vojsku na Bedr, zaklinjući se svojim idolima Latom i Uzaom da 
se u Mekku neće vratiti sve dok ne porazi Muhammeda, odsjeo je 
na Bedru tri dana. Tu je klao deve, pio opojna pića a pjevačice su 
ga zabavljale uz veselu muziku. Dok je Ebu Džehl predvodio ovu 

bitku, njegov sin Ikrime mu je bio glavni oslonac, podrška i 
njegova desna ruka. Ali idoli Lat i Uza se nisu odazvali molbi 
Ebu Džehla, jer oni ne mogu čuti. Nisu ga pomogli u njegovoj 
borbi jer su i sami nemoćni. Tako on poginu na Bedru. I dok ga je 
njegov sin Ikrime gledao vlastitim očima, koplja muslimanskih 
boraca su pila njegovu krv. Vlastitim ušima čuo je posljednji urlik 
koji je izišao iz njegovih usta. Ikrime se vrati u Mekku 
ostavljajući tijelo kurejšijskog uglednika na Bedru. Poraz ga je 
omeo pa nije uspio izvući tijelo da ga pokopa u Mekki i bjekstvo 
ga je prisililo da ga ostavi muslimanima. Oni su ga bacili, skupa 
sa desetinama drugih ubijenih mušrika, u napušteni bunar koji su 
zatrpali pijeskom. Do tog dana Ikrime ibn Ebi Džehl se drukčije 
ponašao (u odnosu) prema Islamu. Do sada je prema njemu bio 
neprijateljski raspoložen zbog krvne veze sa ocem, a sada se borio 
protiv Islama iz osvete zbog ubijenog oca. Ikrime je (sada) skupa 
sa još nekima čiji su očevi poginuli na Bedru, raspaljivao vatru 
neprijateljstva u grudima mušrika protiv Muhammeda, i stalno 
podsticao na osvetu one Kurejšije koji su iz svojih porodica imali 
žrtve na Bedru. Tako dođe Uhud. 

Ikrime ibn Ebi Džehl krenu na Uhud, a sa sobom povede svoju 
ženu Ummu Hakim, da skupa sa drugim ženama, koje su izgubile 
nekog od svojih na Bedru, stane iza redova boraca. One su udarale 
u defove podstičući Kurejšije na borbu, a one koji bi eventualno u 
strahu ili panici htjeli da pobjegnu, vraćale bi i davale im novi 
moral. Na čelo desnog krila svoje konjice Kurejšije postaviše 
Halida ibn Welida, a na lijevom krilu Ikrimu ibn Ebi Džehla. Dva 
mušrička konjanika pokazaše veliko junaštvo toga dana, što u 
ishodu bitke prevagnu u korist Kurejšija, a protiv Muhammeda i 
njegovih drugova. Mušricima to donese veliku pobjedu tako da je 
njihov vođa Ebu Sufjan govorio: - Ovaj danje za dan Bedra! 

Kada je bila Bitka na Hendeku, mušrici su danima držali 
Medinu u obruču, što dovede do toga da Ikrime ibn Ebi Džehl 
izgubi strpljenje zbog nemoći svoje vojske. On potraži najuži dio 
hendeka (jarka) i silom natjera konja u njega tako da ga nekako 
pređe. Za njim se u tu opasnu pustolovinu zaputi još nekoliko 
mušrika, ali sve to dovede samo do žrtve mušrika Amr ibn Abdu 
Wudda. Što se Ikrime tiče spasi ga jedino bijeg. A na Dan 
osvojenja Mekke Kurejšije vidješe da ne mogu stati na put 
Muhammedu i njegovim ashabima, pa odlučiše da mu oslobode 
put do Mekke i da mu se ne suprotstavljaju. Da bi ovo odlučili, 
pomoglo im je i saznanje da je Vjerovjesnik fš naredio svojim 

vojskovođama da nikog ne ubijaju od stanovnika Mekke osim 
onih koji im se suprotstave. Ali, Ikrime ibn Ebi Džehl i još 
nekoliko istomišljenika se ne složiše sa ostalim Kurejšijama, nego 
se suprotstaviše velikoj vojsci, i u tom kratkotrajnom okršaju 
Halid ibn Welid ih porazi i neki od Kurejšija tu izginuše, a neki se 
spasiše u bijegu. Među ovima koji pobjegoše bijaše Ikrime ibn 
Ebi Džehl. 

Tek tada se Ikrime pokaja, našavši se u nedoumici, jer u Mekki 
više nije mogao ostati. Otkako su stigli muslimani, Vjerovjesnik 
£g je pomilovao preostale Kurejšije, ali je ipak izuzeo nekoliko 
pojedinaca koje je imenovao i naredio da se ubiju pa makar ih 
našli pod zastorima Ka'be. Među tim izuzetim bio je i Ikrime ibn 
Ebi Džehl. Zbog toga se on krišom izvuče iz Mekke pa se zaputi u 
pravcu Jemena, s obzirom da nigdje drugo nije mogao naći 
utočište. Tada Ummu Hakim, žena Ikrime ibn Ebi Džehla, Hinda 
kćerka Utbe i sa njima još deset žena, odoše Allahovom 
Poslaniku 36 da mu iskažu vjernost. Kada uđoše kod njega, 
zatekoše s njim dvije od njegovih žena, te Fatimu, njegovu 
kćerku, i još nekoliko žena iz porodice Abdulmuttaliba. Hinda, 
koja je bila sa mahramom preko lica (hidžabom) reče: - O 
Allahov Poslaniče! Neka je hvala Allahu koji je dao da Njegova 
vjera nadvisi druge. Molim te da mi se smiluješ i oprostiš, jer ja 
sam žena mu'minka, iskrena imana. Ona onda otkri svoje lice i 
reče: - Ja sam Hinda Bintu Utbe, o Vjerovjesniče. Allahov 
Poslanik joj reče: - Dobro došla! Ona reče: - Tako mi Allaha, o 
Vjerovjesniče, na čitavom dunjaluku nije bilo kuće za koju bih ja 
više željela da propadne od tvoje kuće. Sada nema nijedna kuća 
na cijelom svijetu da ja više želim da se uzdigne od tvoje kuće. I 
više od toga - dodade Allahov Poslanik fg. Onda ustade Ummu 
Hakim, žena Ikrime ibn Ebi Džehla, javno primi Islam, pa reče: - 

Allahov Poslaniče! Ikrime je pobjegao od tebe u Jemen 
strahujući da ga ne ubiješ, pa pomiluj ga, Allah te pomilovao? 
Alejhisselam reče: - On je siguran! Ona odmah krenu u potragu za 
njim, a s njom je išao samo njen sluga Bizantinac. Kada su dobro 
odmakli u putu sluga pokuša da s njom počini grijeh, a ona ga je 
sve nekako odvraćala i to odgađala sve dok ne dođoše u jedno 
Arapima naseljeno mjesto. 

Tada im se ona povjeri i zatraži od njih pomoć, našto oni 
njenog slugu svezaše i zadržaše kod sebe. Iza toga ona nastavi put 

1 nađe Ikrimu na obali mora, u kraju zvanom Tihama. Zateče ga a 
on se nagađa sa nekim mornarom da ga preveze. Mornar mu reče: 

- Očisti svoj nijjet (namjeru), pa da te vozim. Ikrime ga upita: - A 
kako to da očistim nijjet? On mu reče: - Reci: "Ešhedu en la ilahe 
illallah, we enne Muhammeden Resulullah. (Svjedočim da nema 
drugog boga osim Allaha, i daje Muhammed Allahov poslanik). 

Ikrime mu reče: - Pa i ne bježim ni od čega drugog nego baš od 
toga. I dok su oni tako raspravljali, pojavi se Ummu Hakim pa 
reče Ikrimi: - O mužu moj, dolazim ti od najboljeg čovjeka, 
najdobrodušnijeg i najveličanstvenijeg. Dolazim ti od 
Muhammeda ibn Abdullaha. Tražila sam od njega da te pomiluje, 
što je on i učinio. Pa ne upropaštavaj se dalje. On je upita: - Ti si s 
njim razgovarala? Ona odgovori: - Da, ja sam s njim razgovarala, 
i on te je pomilovao. Tako ga je ona smirivala i ubjeđivala te se 
on ipak vrati s njom. Ona mu onda ispriča nemio slučaj sa 
njihovim slugom Bizantincem, pa kada naiđoše kroz ono naselje, 
Ikrime ga ubi, prije nego što je prešao na Islam. U putovanju, 
kada su jedanput konačili, Ikrime htjede da noći skupa s ženom, 
što ona strogo odbi govoreći: - Ja sam muslimanka, a ti si mušrik! 
On se silno začudi pa reče: - To što te sprječava da mi se 
odazoveš (nije mala stvar) može da bude samo nešto veoma 
značajno! Kada se Ikrime prikuči Mekki, Allahov Poslanik % reče 
svojim ashabima: - Uskoro će vam doći Ikrime ibn Ebi Džehl, kao 
vjernik i muhadžir, pa nemojte grditi i psovati njegova oca, jer 
psovanje umrlog uznemirava živog, a do umrlog ne može ni 
dospjeti. Malo iza toga stiže Ikrime i njegova žena, pa se uputiše 
pravo Allahovom Poslaniku & Kada ga Vjerovjesnik ugleda, od 
radosti skoči pred njega ne ogrnuvši se svojim ogrtačem. 

A kada Vjerovjesnik sjede, Ikrime stade pred njega i reče: - O 
Muhammede, Ummu Hakim mi je rekla da si me pomilovao? 
Allahov Poslanik £g mu reče: - Istinu je kazala, ti si siguran! 
Ikrime upita: - U šta ti pozivaš, Muhammede? Resulullah mu 
odgovori: - Pozivam te da posvjedočiš da nema drugog boga osim 
Allaha, i da sam ja Njegov rob i Poslanik, zatim da obavljaš 
namaz i daješ zekat. Pa mu nabroja sve sastavne dijelove vjere 
Islama. 

Ikrime reče: - Tako mi Allaha, ne pozivaš ničem drugom, osim 
istini, a ne naređuješ ništa drugo osim hajra - dobra. Onda nastavi: 

- I prije nego si počeo da pozivaš u ovo što si spomenuo, ti si 
među nama bio najiskreniji i najbolji! Onda pruži ruku i reče: - 
Zaista svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim 
da si ti Njegov rob i Poslanik! Zatim upita: - O Allahov Poslaniče, 
poduči me najboljem što bih mogao kazati? Poslanik f .mu reče: - 

Raži: Ešhedu en la ilahe illellah. Ikrime opet upita: - A zatim, .šta 
da kažem? - Reci - odgovori mu Vjerovjesnik, Allah mi je 
svjedok, a svjedoci su mi i svi prisutni da sam ja musliman, 
muhadžir i mudžahid. Ikrime sve to izgovori, a Vjerovjesnik mu 
tada reče: - Danas od mene nećeš ništa zatražiti, a što sam inače 
ikom dao, a da ti to neću dati. Onda Ikrime reče: -Tražim od tebe 
da zamoliš Allaha da mi oprosti sva moja neprijateljstva prema 
tebi, sva moja stanovišta prema tebi i sve što sam ti rekao, bilo u 
lice, bilo u tvom odsustvu? Allahov Poslanik £g reče: - Moj 
Allahu, oprosti mu svako neprijateljstvo koje je vodio protiv 
mene, svaki put koji je prošao sa ciljem da ugasi Tvoje svjetlo. 
Oprosti mu što je meni govorio u lice, ili dok sam bio odsutan od 
njega! 

Lice Ikrime se razvedri od radosti pa reče: - O Vjerovjesniče, 
za sve što sam potrošio na putu odvraćanja od Allahova puta, sada 
ću dvostruko više potrošiti na Allahovom putu, a za svaku borbu 
što sam vodio odvraćajući od Allahova dina, sada ću se dvostruko 
više boriti. Od tog dana povorci misionara i pozivača u novu vjeru 
priključi se hrabri konjanik sa ratnih poprišta. Istovremeno je bio 
pobožnjak, koji bi obnoć klanjao, te učač Allahove Knjige u 
džamijama. Stavljao bi Mushaf na lice i govorio: - Knjiga moga 
Gospodara. Govor moga Gospodara, a pri tome bi plakao od 
strahopoštovanja prema Allahu đfe. Ikrime je izvršio obećanje koje 
je dao Vjerovjesniku, jer muslimani nisu vodili ni jednu bitku, 
nakon što je on primio Islam, a da i on nije učestvovao s njima. 
Nisu išli ni u jedan pohod, a da on nije bio u njihovoj izvidnici. 

U velikoj Bici na Jermuku Ikrime navali na neprijatelja kao što 
žedan čovjek navali na hladnu vodu u vrelom danu. Kada je u 
jednom trenutku situacija postala teška za muslimane, Ikrime sjaha 
s konja, slomi korice svoje sablje i sjuri se u redove Bizantinaca. 
Halid ibn Welid požuri do njega, pa mu reče: - Ne radi to Ikrime, 
jer ako pogineš, to će teško pasti ostalim muslimanima! On mu 
odgovori: - Pusti me Halide, ti si ranije primio Islam pa si se više 
borio na strani Vjerovjesnika. Što se tiče mene i mog oca mi smo 
bili najgori ljudi protiv Allahova Poslanika, pa me zato pusti da se 
otkupim za ono što sam ranije činio! Ikrime zatim dodade: - Borio 
sam se protiv Vjerovjesnika na dosta mjesta, a sada da bježim od 
Bizantinaca! Tako nešto se nikad neće desiti! Onda povika ostalim 
muslimanima: - Ko će sa mnom u smrt? Priključi mu se njegov 
amidža Haris ibn Hišam i Dirar ibn Ezwer sa još četiri stotine 
muslimana, pa se počeše žestoko boriti štiteći komandno mjesto 
Halida 4fc te ga časno i odbraniše. 

Kada se, nakon velike pobjede muslimana, okončala Bitka na 
Jermuku, na poprištu su ležala tri teško ranjena mudžahida. Bili 
su to: Haris ibn Hišam, Ajjaš ibn Ebi Rebi'a i Ikrime ibn Ebi 
Džehl. Haris zatraži vode da se napije, pa kada mu je donesoše, 
u njega pogleda Ikrime, te se Haris ne napi nego reče: - Dajte 
prvo njemu! Kada dođoše do njega, nađoše ga mrtvoga. Zatim se 
vratiše njegovoj dvojici drugova, pa ih nađoše a i oni preselili na 
onaj svijet, neka je Allah zadovoljan sa svima njima, i neka ih 
napoji sa Kevvser izvora tako da više nikada ne ožedne, i neka ih 
nastani u zelene bašče Firdevvsa gdje će vječno uživati! 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID