STUDIO-TEWHID

Ranije smo rekli da je on roden kada mu je otac imao sto godina, tj. 
cetmaest godina nakon rodenja njegovog brata Ismaila. Njegova 
majka Sara imala je devedeset godina kada joj je dosla radosna 
vijest da ce ga dobiti. 

Uzviseni Allah kaze: */ obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i 
dobrim covjekom. *f blagoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim 
potomcima ima i vjernika i ocitih nevjernika. (Es-Saf3fat, 1 12.- 113.) 

Uzviseni Allah ga pohvaino spominje na vise mjesta u Svojoj Casnoj 
Knjizi. Ranije smo naveh hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre od Poslanika f: 
"Plemeniti je sin plemenitog, sina plemenitog, a i on je sin plemenitog. Jusufje 
sin Jakubov, Jakub sin Ishakov, a on je sin Ibrahimov" 

**Ehli-kitabije navode da je Ishak imao cetrdeset godina kada je ozenio 
Rebeku, kcerku Batuela, da mu je tada otac jos bio ziv. Ona je bilanerotkinja, 
pa je on za nju uputio dovu Ailahu i ona je zatmdnjela. Rodila je dva sina 
blizanca. Prvi je Ezav, a Arapi ga nazivaju El-Ajs. On je predak Bizantinaca, 
Dmgi se rodio drzeci prvog brata za petu (akb), pa su ga nazvali Jakub. Drugo 
mu je ime Israil, i od njega jevreji vode porijeklo. 

Oni, zatim, kazu da je Ishak vise volio Ajsa, jer je prvenac, a Rebeka je vise 
voljela Jakuba, jer je bio mladi, 

Zatim kazu: "Kada je Ishak ostario i vid mu oslabio, zatrazio je od sina 
Ajsa neko jelo i naredio je da mu nesto ulovi i skuha, pa ce mu uciniti dovu i 
blagosloviti ga. Ajs je bio lovac, pa je otisao da to uradi. Rebeka je nagovorila 
Jakuba da zakolje dva najbolja jareta, da napravi jelo koje je zatrazio njegov 
otac I da mu ga donese prije svog brata, kako hi on njemu ucinio dovu. Obukla 
mu je Ajsovu odjecu i na ruke i vrat mu stavila jarece koze, jer je Ajs bio 
maljavog tijela, a^^Jakub nije. Kada je donio jelo i primaknuo ga ocu, on je 
upitao: "Ko si ti?" "Ja sam tvoj sin", odgovorio je, a on ga je priblizio sebi, 
opipao I rekao; "Po glasu ovo je Jakub, a po dodiru i odjeci, Ajs." 

Kada je zavrsio s jelom, ucinio je dovu da bude najvijedniji od svoje brace, 
da njegova rijec bude iznad njihove i iznad naroda nakon njega, i da mu bude 
obilna nafaka i mnogobrojan porod. 

Kada je izasao od njega, njegov brat El-Ajs ^onio je Jto i^u je otac 

'r.; icoTdol' ti ucmio?" ''Ne, tako mi AUaha", odgovono je^On je 

valo da ga Je brat pretekao, pa mu je zbog toga puno zamjeno. Om cak 

Se da sfzikleo d^ce ga ubm nakon oceve ^^^^^^^^X^^, 

njemu prouci dmgu dovu: da njegovp potomstvo imadne pmo zemlje, imetKa 

' ' KadTje majka cula kako El-Ajs pnjeti Jakubu, ^agoyonla je Jakuba da ode 

S hhaka da mu to nared: i oporuci i prouci dovu, pa je to i ucmio. 

Tako je Jakub krenuo od kuce krajem dana, pa ga no6 Jtec^ ,,^^om 
mie tti 2die ie zanocio. Uzeo je jedan kamen, stavio ga pod giavu i zaspao 
^5 S es^ postavljene od Zemlje do neba, uz ^-^^^-^^^^^ 
.emeleki Tu e usnio i Uzvisenog Gospodara, kako mu govon Blagoslovicu 
L daif til'oj^^^^^^^^ i ovu zemlju podariti tebi i tvoj.m potomc.ma 

posliie tebe." . . •„♦„,,„„ 

Kada se iz sna probudio, obradovao se zbog onog sto je sanjao i zavjetovao 
se aX da ce ko se vrati kuci zdrav, na torn mjestu sigumo napravrti Bozy. 
hramida ce Mlahu izdvajati desetinu od svega onog sto mu On podan. 

Zatim ie prisao onom kamenu i obiljezio ga uljem, kako bi ga mogao 
p.po2 a't" mjesto nazvao je Betel, tj. A»l^hova^ca_ To je^^^^^^^^^ 
Jemsalim, kojeg je Jakub poslije izgradio, o cemu ce kasmje bm govora. 

Oni dalje kazu: "Kada je Jakub stigao daidzi u Haran, v^f^^ J^ ^^^^ ^^f^ 
trm^ .tari u Leu i mladu Rahelu. Rahela mu se svidjela jer je bila Ijepsa, pa je 
Sao Xda mule da za zenu, ali pod uvjetom da mu prethodno sedam 
eodina cuva stoku. , 

Kada jc prosao rok, njegov daidza Laban je PnPjemio f f^ ' '^^^ 
viiet na niu Ali navecer je on Jakubu uveo svoju stanju kcer Leu koja je 
a: LToaU bila ru.na.Vada su osvanuli, Jakub f ^^^o da ie to b a Le^^ 
pajerekao svome daidzi: - Zasto si me prevario, ja s^™,f.^he^.f P^" ^°'^' 
on mu je odgovorio: - Kod nas nije obicaj da udajemo mladu Pr^e fa^J^' ^^ 
zelis njenu sestru, sluzi mi jos sedam godina, pa cu te njome ozeniti 

On je to i ispunio, pa ga je nakon toga, pored Lee, ---° /. ^f,^'^^^^^^^^^ 
dvije sestre istovremeno mogu biti udate za jednog '^°;J^^a) e bdo^^^^^^^ 
dozvolieno a zatim je dokinuto Tewratom. Samo to je dovoljan dokaz aa je 
bbSidania propisa jer je postupak Jakubov dokaz da je to bilo dozvoljeno i 
do «^^^^^^ on'bio bezgnjesan. Laban je objema kcerama poklomo po 
jedDUsluskinju:LeijedaoZelfu,aRaheliBelhu. 

Uzviseni Allah je Leinu mahanu nadomjestio time sto joj je dao da rada 
diecu So je rodda Rubila, zatim Simuna, pa Lawija, ^f ^°" "J^^^f uzu 
(So). Rahela je bUa nerotkuija, pa je zbog toga na nju bila Ijubomoma. Zato 

199 

je svoju sluskinju Belhu poklonila Jakubu, koja je sa njim zatrudnjela i rodila 
mu sina, kome su nadjeli ime Dan. Zatim je Beiha opet zatrudnila i rodila mu 
drugog sina, Neftalija. Tada je Lea Jakubu dala svoju sluskinju Zelfu koja mu 
je rodila dva sina, Dzada i Esira. Onda je Lea opet zatrudnjela i rodila petog 
sina, Isahara, a nakon toga i sestog, Zabulona. Nakon toga ona je ponovo 
zatmdnila i rodila kcerku, Dinu. Tako je ona Jakubu rodila sedmoro djece. 

Zatim je Rahela ucinila dovu Allahu ^ i zamolila Ga da joj da sina sa 
Jakubora. Allah joj je uslisao dovu i udovoljio njenoj moibi, pa je zatrudnjela 
sa Jakubom i rodi mu velikog, casnog, cuvenog i lijepog sina Jusufa. 

Sve se ovo desavalo dok su bili u Haranu. Jakub je svom daidzi cuvao stoku 
jos sest godina nakon sto mu je ozenio i drugu kcerku, tako da je tamo ostao 
dvadeset godina. 

Zatim Jakub zatrazi od daidze Labana dozvolu da se vrati roditeljima. On 
mu je rekao: - S tobom sam bio sretan; imetak mi se umnozio, pa uzmi od raog 
iraetka sta god hoces. Jakub je rekao: - Dat ces mi mladuncad koja se ojanje ili 
ojare ove godine, i to onu koja bude sarena, koja ne bude potpuno cma ili 
bijela, i bijele koze koje su bez rogova, pa je Laban na to pristao. 

Medutim, njegovi sinovi su usli medu stoku, i izdvojili sve jarce i ovnove 
koji su imali te osobine, kako se ne bi ojanjilo ili ojarilo ni jedno takvo. Oni su 
izdvojene jarce i ovnove odvojili i otjerali tri dana hoda od ostale stoke 
njihovog oca. 

Ali, Jakub ^m je nabrao zelenih pmtova badema i kestena, ogulio im koru i 
stavio ih u vodu gdje se stoka pojila, da bi se ona uplasila, a mladuncad u 
utrobama pokrenula i postala sarena. 

To bi bile natprirodne stvari i mogle bi se ubrojati u mu'dzize. 

Tako je Jakub ^1 dobio mnogo sitne stoke, kamila i robova, a lica 
njegovog daidze i njegovih sinova se zbog toga promijenise i bi im krivo. 

Uzviseni Allah je objavio Jakubu da se vrati u zemlju svoga oca i 
naroda, obecavsi mu da ce On biti uz njega. On je to objasnio svojoj celjadi, 
pa su se i oni slozili s tim, pokoravajuci mu se. Tako je on krenuo sa svojoni 
celjadi i imetkom, a Rahela je prethodno ukrala i sa sobom ponijela kipove 
svoga oca. 

Kada su napustili mjesto i udaljiU se od njega, sustigao ih je Laban sa 
svojim Ijudima. Kada se on sasta sa Jakubom, ukori ga sto je otisao bez 
njegovog znanja i sto ga nije obavijestio, pa bi pripremio veselje i zabavu 
povodom njihovog odlaska, i ispratio kcerke i njihovu djecu. Zatim ga je upitao 
zasto su mu uzeli kipove. 

Jakub nije nista znao o kipovima, pa je rekao da ih niko od njih nije uzeo. 
Ali, Laban je usao u satore svojih kceri i njihovih robinja, i sve pretrazio. 
Medutim, nije ih mogao naci. Rahela ih je bila sakrila pod samar deve na 
kojem je ona sjedila. Rekla je da ima hajz, pa zato ne moze ustati, i tako kipovi 
nisu nadeni. 

Zatim su uzeli jednu gomilu kamenja koja je bila tu i koju su nazvali 
Dzalad, kao znak njihovog dogovora da Jakub nece ponizavati Labanove keen 
niti zeniti dnige pored njih, i da preko te gomile ni Jakub m Laban nece 
prelaziti u zemlju onog dragog. Zatim su pripremili gozbu na kojoj su svi jeh, a 
onda se oprostili jedni od drugih i vratili, svako u svoju zemlju. 

Kada se Jakub priblizi zemlji Sair, dodu mu meleki i cestitaju mu povratak. 
On posalje glasnike bratu Ajsu, postupajuci ponizno i Ijubazno. Kada se oni 
vratise, obavijestise ga da je Ajs krenuo prema njemu sa cetm stotme Ijudi. 
Jakub se zbog toga uplasi te skruseno i ponizno klanja namaz i ucmi dovu 
Mlahu ^. Pozva se na zakletvu i obecanje koje mu je dao, te Ga zamoh da ga 
sacuva od zla brata El-Ajsa. 

I on pripremi svome bratu veliki poklon: dvije stotine koza, dvadeset 
jaraca, dvije stotine ovaca, dvadeset ovnova, trideset deva, cetrdeset krava, 
deset junaca, dvadeset magarica i deset magaraca. Zatim naredi svojim 
slugama da gone svako stado posebno, i da izmedu njih drze razmak te kad 
El-Ajs sretne prvoga i upita ciji je on i cije je stado, neka odgovon: JTvoga 
sluge Jakuba, a ovo je dar koji on poklanja svome gospodaru El-Ajsu , zatim 
da onaj iza njega kaze isto, i sve tako redom, da svi kazu: "Evo Jakub ide iza 
nas. 

Jakub je sa svojim dvjema zenama, dvjema sluskinjama i jedanaestoro 
diece isao iza njih dvije noci. Nocu bi putovao, a danju odmarao. Trece noci 
pred zora ukaze mu se jedan melek u Ijudskom liku. Jakub pomish^ da je to 
covjek pa mu pride da se sa njim pohrve i da ga savlada. Jakubu se ucmi da ga 
je savladao, ali ga tada melek udari po bedm i uganu mu zglob u kuku, nakon 
cega je hramao. Kada zora zarudi, melek ga upita kako mu je ime, a on 
odgovori: "Jakub". Melek mu tada rece: "Od danas ti ime treba biti same 
Israil." Jakub njega upita: "Ko si ti i kako ti je ime?" ali njega nestade. Tako je 
shvatio da je to bio jedan od meleka. Otada je Jakub hramao na nogu, pa zbog 
toga Israilovi sinovi ne jedu tetive sa kuka! 

Zatim Jakub podize pogled i ugleda El-Ajsa kako mu prilazi sa cetiri stotine 
ijudi, pa stade ispred svoje celjadi. Kada mu pride El-Ajs i on ga ugleda, 
pokloni mu se sedam puta. To je bio uobicajeni pozdrav u njihovo vrijeme i bio 
je dozvoljen. Tako su meleki uciniH sedzdu Ademu iz pocasti prema njemu, i 
Jusufova braca i otac Jusufu, o cemu ce kasnije biti govora. 

Kada ga je El-Ajs ugledao, prisao mu je, zagriio ga, poljubio i zaplakao. 
Zatim je podigao pogled i ugledavsi zene i djecu, upitao: "Odakle ti ovi? On 
mu je odgovorio: "Allah ih je poklonio tvome slugi." Zatim su dvije sluskinje 
sa svojom djecom prisle El-Ajsu, i poklonile mu se. Isto to ucini Lea sa svojom 
djecom, a onda i Rahela sa sinom Jusufom. Zatim mu Jakub ponudi poklon i 
ubijedi ga, te ga on primi. 

Onda se El-Ajs pocne vracati nazad, a Jakub mu se pridruzi sa svojom 
celjadi, slugama, sitnom i krupnom stokom, prema planini Sair. Kada je 
prolazid kroz Sahor, tu je Jakub sebi sagradio kucu i stale za stoku. 

Zatim se zaustavio u blizini Ursalima, Sehimovog naselja. Tu od Sehima 
ibn Dzimura kupi jednu njivu za sto ovaca, postavi svoj sator i napravi 
zrtvenik, koga nazva El, Bog Israilov. Allah mu je naredio da ga tu podigne, 
kako bi Mu se tu Ijudi obracali. To je danasnji hram u Jerusalimu, kojeg je 
kasnije obnovio Dawudov sin Sulejman >^\. Tu je, ustvari, bio onaj kamen 
kojeg je on prethodno obiljezio uljem, kao sto smo ranije naveli. 

**EhH-kitabije zatlm navode sluSaj sa Dinom, Jakubovom i Leinom 
kcerkom, koju je Sehim ibn Dzimur obescastio i uveo u svoju kucu, a zatim 
zaprosio od njenog oca i brace. Njena braca mu postavise uvjet da se svi 
obrezu, pa ce se tek tada raoci medusobno zeniti i udavati. Oni to prihvate i svi 
se obrezu. 

Medutim, kada im treceg dana nakon toga dodijase bolovi od sumiecenja, 
sinovi Jakubovi ih sve pobiju, pa cak i Sehima i njegovog oca, zbog toga sto su 
ih osramotili, kao i zbog njihovog nevjerovanja, jer su obozavali kipove, Zato 
su ih pobili i uzeli njihov imetak kao ratni plijen. 

Zatim je Rahela zatrudnjela i rodila sina, Benjamina. Medutim, imala je 
veoma tezak porod sa njim, pa je nakon toga umrla. Jakub ju je ukopao u 
Efratu kod Betlehema, i na njen mezar poredao kamenje. To kamenje na 
njenom mezaru je poznato i danas. Jakub je imao dvanaest sinova. Lea muje 
rodila Rubila, Simuna, Lavija, Jehuzu, Izhara i Zabulona. Rahela mu je rodila 
Jusufa i Benjamina. Rahelina robinja mu je rodila Dana i Neftalija, a Leina 
robinja Dzada i Esira. Neka je selam na sve njih. 

Jakub se zatim vratio svome ocu Ishaku i nastanio kod njega u Hebronu, u 
zemlji Ken' an, gdje je zivio i Ibrahim ^i. Ishak se zatim razbolio i umro u sto 
osamdesetoj godini zivota. Sinovi EI-Ajs i Jakub su ga ukopali pored njegovog 
oca Ibrahima >^\ u spilji koju je on kupio, kako smo ranije naveU. 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knIga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

www.facebook.com/studio.tewhid