"Slijepac povodom kojeg je Allah objavio šesnaest
ajeta koji su stalno učeni i učiće se sve dok se
smjenjuju dan i noć." (mufessiri)
Ko je taj zbog koga je Allahov Poslanik žestoko ukoren
sa prostora iznad svih sedam nebesa? Ko je taj u vezi
koga je melek Džibril spustio u srce Vjerovjesnika
objavu od Allaha? To je Abdullah ibn Ummi Mektum, mujezin
Allahovog Poslanika &
Abdullah ibn Ummi Mektum je Mekkelija, Kurejšija, rodbinski
vezan sa Vjerovjesnikom % jer bijaše daidžić majke pravovjernih
Hatidže, radijallahu 'anha. Njegov otac je Kajs ibn Zaid, a majka je
Atika bint Abdullah, koja bješe prozvana Ummu Mektum (majka
skrivenog), jer ga je rodila slijepog, onog kome je sve skriveno.
Abdullah je bio svjedok pojave Allahove svjetlosti u Mekki, pa mu
je Allah rasprostranio grudi za iman, i on posta jedan od preteča u
Islamu.
Proživio je Ibn Ummi Mektum u Mekki sve kušnje muslimana
koje su se sastojale od požrtvovanja, postojanosti, čvrstine i
otkupljivanja. Osjetio je zlostavljanje Kurejšija na svojoj koži kako
su ga osjetili i njegovi drugovi, iskusio je njihovu silu kao što su i
oni iskusili, ali se nikad nije pokolebao, nije izgubio odlučnost i
snagu niti mu je iman oslabio. Sve to mu je povećalo privrženost
Allahovoj vjeri, vezanost za Allahovu Knjigu, izučavanje
Allahovih propisa i predanost Vjerovjesniku $g. Bio je toliko vezan
za časnog Vjerovjesnika i tako željan učenja Kur'ana napamet, da
nijednu šansu nije ispuštao a da nije nešto pitao ili naučio. Nekad
se tako zaboravljao da bi, zbog te svoje pretjerane želje za
saznanjem, oduzimao i vrijeme predviđeno za nekog drugog.
U tom periodu Allahov Poslanik je mnogo vremena
posvećivao kurejšijskim velikašima žarko želeći da neki od njih
primi Islam.
Jednog dana susrete se on sa Utbom ibn Rebiom, njegovim
bratom Šejbom, Amrom ibn Hišamom zvanim Ebu Džehl,
Umejjom ibn Halefom i VVelidom ibn Mugirom, ocem Halida,
sablje Allahove, te ih poče ubjeđivati i izlagati im propise Islama.
Želio je da mu se odazovu ili bar prestanu zlostavljati njegove
drugove.
I dok je on s njima razgovarao, pojavi se Abdullah ibn Ummi
Mektum i poče ga pitati za neki ajet iz Allahove knjige. Govorio
mu je: - O Allahov Poslaniče, nauči me od onoga što te je naučio
Allah. Allahov Poslanik se zakrenu od njega namrgodivši se zbog
toga što ga baš sada ometa, te se okrenu onoj grupi Kurejšija,
ponovo im se obraćajući u nadi da prihvate Islam, kako bi bili
nova veličina u Allahovoj vjeri i potpora u misiji Allahovog
Poslanika. I samo što završi razgovor i ubjeđivanje sa njima i
naumi da se vrati kući, osjeti kao da mu Allah oduže dio vida, i
kao da ga nešto udara u glavu. Počeše da mu silaze Allahovi ajeti:
*On se namrštio i okrenuo *zato što je njemu slijepac
prišao. *A šta ti znaš - možda on želi da se očisti, *ili pouči
pa da mu pouka bude od koristi. *Onoga koji je bogat, *ti
njega savjetuješ, *a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; *a
onoga koji ti žureći prilazi i strah osjeća, *ti se na njega ne
osvrćeš. *Ne čini tako! Oni su pouka - *pa ko hoće poučiće
se - *na listovima su cijenjenim, ^uzvišenim, čistim, *u
rukama pisara * časnih čestitih. ('Abese, 1.-16.)
Šesnaest ajeta koje mu melek Džibril donese u srce u vezi
Abdullaha ibn Ummi Mektuma, uče se od trenutka objave do dan-
danas i učiće se sve dok Allah ne učini sa Zemljom i njenim
stanovnicima ono što slijedi. Od tog dana Allahov Poslanik je
stalno ukazivao poštovanje Abdullahu ibn Ummi Mektumu,
smještao ga je na počasno mjesto, pitao ga za njegovo stanje i
rješavao mu njegove potrebe. To nije ni čudo jer on je taj zbog
kojeg je Vjerovjesnik bio tako žestoko ukoren sa prostora iznad
sedam nebesa.
A kada Kurejšije pojačaše svoja zlostavljanja Vjerovjesnika i
onih koji bijahu uz njega, Allah dozvoli muslimanima hidžru, pa
Abdullah ibn Ummi Mektum bi jedan od prvih koji napusti svoj
rodni kraj - sklanjajući se sa svojom vjerom. On i Mus'ab ibn
'Umejr bijahu prvi od Vjerovjesnikovih ashaba koji stigoše u
Medinu. I samo što Abdullah stiže u Jesrib, odmah poče, skupa sa
svojim drugom Mus'abom, obilaziti ljude, učiti ih Kur'anu i
obučavati ih vjerskim propisima.
A kada u Medinu stiže Allahov Poslanik £g, uze Abdullaha ibn Ummi Mektuma i Bilala ibn Rebbaha za mujezine (pozivače muslimana na molitvu), koji svakog dana pet puta uzvikivahu riječi tevvhida - jednoboštva. Pozivali su ljude na najbolji posao i podsticali ih na njihov spas. Bilal bi učio ezan, a Ibn Ummi Mektum bi učio ikamet, a nekada bi činili obratno. U mjesecu ramazanu bi Bilal i Ibn Ummi Mektum postupali drukčije. Muslimani bi svoj sehur otpočinjali ezanom jednog od njih, a završavali bi jelo kada bi čuli drugog mujezina i njegov ezan. Bilal bi učio ezan u noći i budio ljude, a Ibn Ummi Mektum je iščekivao zoru i onda bi ih svojim ezanom upozoravao daje sehur završen. Čast koju je Allahov Poslanik M ukazao Ibn Ummi Mektumu je doprla dotle da ga je postavljao za svog zamjenika u Medini prilikom svog odsustva. To se dogodio deset puta od kojih je bilo i Poslanikovo odsustvo prilikom osvojenja Mekke. Poslije Bitke na Bedru Uzvišeni Allah objavi Svome Vjerovjesniku kur'anske ajete u kojima uzdiže ugled mudžahida, i daje im prednost u odnosu na one koji ostaju kod kuća za vrijeme džihada. Cilj toga je da se što više podstaknu mudžahidi na borbu, a oni što ostaju kod kuće da se osjete manje zaslužnim. Ti ajeti ostaviše dubok utisak na Abdullaha ibn Ummi Mektuma, i teško mu je padalo ha dušu što tako ne može zaraditi tu nagradu pa je jednom rekao: - O Vjerovjesniče, kada bih mogao ići u borbu sigurno bih išao! Onda je skrušena srca molio Allaha da objavi kur'anske ajete u vezi s njim i njemu sličnih, invalida ili ljudi s nekom tjelesnom mahanom, koje ih sprečavaju da idu u borbu. Molio je Uzvišenog Allaha: - Moj Allahu, objavi moj uzur (ispriku ili opravdanje), moj Allahu, objavi uzur! Zejd Ibn Sabit, Vjerovjesnikov pisar Objave priča: - Bio sam uz Allahovog Poslanika pa ga je jednom obuzela smirenost a njegovo koljeno stisnu moje koljeno. Nikad ništa teže nisam osjetio nego tada koljeno Allahovog Poslanika & Onda se on povrati pa reče: - Piši Zejde; pa ja počeh pisati Allahove riječi: Ne mogu nikako da budu isti oni. od vjernika koji sjede kod svojih kuća i oni koji se bore na Allahovom putu. Tada ustade Ibn Ummi Mektum pa reče: - O Allahov Poslaniče, šta je s onima koji ne mogu ići u borbu? I samo što on završi svoje pitanje, Allahovog Poslanika ponovo obuze ona dostojanstvena mirnoća, pa njegovo koljeno pade na moje koljeno. Ja opet osjetih onu težinu kao i prvi put. Onda se on opet povrati pa reče: - Pročitaj šta si zapisao Zejde! Ja pročitah:
Nikako ne mogu da budu isti od vjernika oni koji sjede kod
svojih kuća...
On tada reče: - Napiši:
Osim onih koji su sa mahanom. Tako Allah objavi to izuzimanje
koje je toliko priželjkivao Ibn Ummi Mektum.
Ali, unatoč tome što je Uzvišeni Allah poštedio Abdullaha ibn
Ummi Mektuma i njemu slične od džihada, njegova nepokorna
sujeta mu ne dozvoli da sjedi sa onima što izostaju iz borbe, i on
donese čvrstu odluku da lično ide u borbu na Allahovom putu.
Tako je sa velikim ljudima; nisu zadovoljni osim sa najvrednijim
stvarima. Od tada je težio i nastojao da ga ne prođe ni jedna bitka.
Sam sebi je odredio zanimanje tokom borbe. Govorio bi: -
Postavite me između dva saffa (borbena reda), i dajte mi bajrak da
ga nosim i da vam ga čuvam. Slijep sam i ne mogu bježati!
Četrnaeste godine po Hidžri Omer ibn Hattab donese odluku
da pokuša konačno da se obračuna sa Perzijancima u odlučujućoj
bici koja bi srušila njihovu vlast i državu. Ujedno, to bi otvorilo
put za nove uspjehe muslimana. On napisa svojim namjesnicima:
- Ne ostavljajte nikog ko ima konja, oružje, hrabrost ili izuzetan
razum, a da ga ne pošaljete meni i to što je moguće prije.
Kolone muslimana počeše se odazivati pozivu halife el-Faruka
i pristizati u Medinu sa svih strana. Između svih njih bijaše i
slijepi mudžahid, Abdullah ibn Ummi Mektum. El-Faruk odredi
za komandanta te velike vojske Sa'd. ibn Ebi Vekkasa, pa ga
nasavjetova i oprosti se s njim.
Kada vojska stiže do Kadisijje, pojavi se Abdullah ibn Ummi
Mektum obučen u oklop, sa punom ratnom spremom. Preuze na
seb,e nošenje i čuvanje bajraka muslimana, pa makar i poginuo
zbog njega.
Vojske se sukobiše tokom tri teška i nemilosrdna ratna dana.
Dvije strane vodiše rat kakav nije zabilježila historija osvajanja i
ratovanja. A kada se treći dan primače izmaku, ukaza se velika
pobjeda muslimana i uzdrma se jedna od najmoćnijih država.
Sruši se jedno od najdublje ukorijenjenih prijestolja, a bajrak
vjere u jednoga Boga - Allaha zavihori u zemlji idolopoklonstva.
Cijena ove sjajne pobjede bila je na stotine šehida, a među tim
šehidima bio je i Abdullah ibn Ummi Mektum. Nađen je kako,
krvlju obliven, mrtav čvrsto drži bajrak muslimana.
|
