STUDIO-TEWHID

nama'\ tj. sto nas je uputio na Pravi put, "/ ostalim Ijudima". tj. sto namje 
naredio da ih pozivamo Njemu, da im ukazujemo i upucujemo ih na Pravi put, 
koji je uroden u nj ihovoj prirodi "ali vecina Ijudi ne zahvaljuje. " 

Zatim ih je pozvao da obozavaju samo All aha, da odbace obozavanje bilo 
kog drugog, i omalovazavajuci i obezvrjedujuci idole rekao: "O moji zatvorsH 
drugovijesu li bolji raznorazni bogovi. Hi Allah. Jedini i Svemocni? Oni koje 
mimo Njega obozavate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i vast ocevi - 
Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada samo Allahu " Tj 
Onome koji upravlja Svojim stvorenjima, koji radi ono sto On hoce, i koji 
upucuje koga hoce, a zavodi koga hoce. "a On je naredio da samo Njega 
obozavate", tj. On je jedan i nema sudruga. "Tojeprava vjera", tj. Pravi put, 
' 'ali vecina Ijudi nezna/'T]. iako je ona j asna i ocita, oni j e ne slij ede. ' I 

Poziv, koji je Jusuf im uputio u ovakvoj prilici, dosao je u pravo vrijeme 
jer su ga postovah i bih sprerani da od njega prime ono sto govori. Bila je to 
zgodna priHka da ih pozove na ono sto ce im biti korisnije od onog sto su trazili 
1 pitali. 

Zatim je, nakon sto je uradio ono sto mu je bila obaveza i uputio ih onaico 
kako ih je uputio, rekao: "O moji zatvorski drugovi. jedan od vas ce svom 
gospodara vinom pojiti. " Kazu da je to bio onaj koji ga.je i prije pojio "a 
drugi ce biti raspet, pa ce mu ptice kljuvati glavu. " Kaze se da je to pekar, 
Vecje odredeno ono o cemu vipitate!" Tj. to ce se sigumo i neizbjezno desiti 
Zato u hadisu stoji: "Snovi kruze iznad covjeka dok se ne protaimace, a kada se 
protumace onda se i dogode." 

Od Ibn Mes'uda, Mudzahida i Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema se 
prenosi da su njih dvojica rekli: "Nismo nista ni sanjaH", pa im je Jusuf SE^ 
rekao: "Vecje odredeno ono a cemu vipitate!" 

A onome od njih dvojice za kojegje znao da ce biti spasen. rece- "Spomeni 
me svome gospodaru!" - all sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome 
gospodaru, pa on ostade u tamnici nekoliko godina. (Jusuf, 42.) 

Uzviseni nas ovdje obavjestava da je Jusuf onora za kojeg je znao da ce 
izaci iz tammce - a to je onaj sto je bio zaduzen za pice - rekao: "Spomeni me 
svome gospodaru!" Tj. svakako mu spomeni mene i moje stanje u zatvoru' 
Ovdje imamo dokaz da je dozvoljeno ici za uzrocima stvari, i da se to ne kosi 
sa oslanjanjem na Gospodara svih gospodara. 

^ Ali sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome gospodaru Tj sejtan ie I 
ucmio da onaj koji se spasio zaboravi ono sto mu je opomcio Jusuf ,^ Ovako ^ 
kazu Mudzahid Muhammed ibn Ishak i drugi, i ovo je ispravno turaacenje 
Pored toga, ovako stoji i kod ehli-kitabija. 

ru'fA ^" *•'■ ^^^^^ ^^^^^^ " tamnici nekoliko godina. Ova rijec "nekoHko" 
(bid a) oznacava broj izmedu tri i devet, po drugim izmedu tri i sedam po 
trecuTi izmedu tri i pet, a neki opet kazu da oznacava sve ispod deset fako 
navodi Es-Sa'lebi. Kada se ova rijec odnosi na muski rod, ona je u zenskom 
rodu, 1 obratno (bid'u niswetin we bid'atu ridzalin). 

El-Ferra smatra da se ova rijec ne moze upotrebljavati za broj manji od 
deset, nego samo iznad deset. Medutim Uzviseni Allah kaze: Pa on ostade u 
tamnici nekoliko (bid 'a) godina. Zatim, Uzviseni kaze: za nekoliko (bid'un) 
godina (Er-Rum, 4.) Ovi navodi ipak pobijaju njegovo misljenje. 

On kaze: "Kaze se: deset i nekoliko, dvadeset i nekoliko, i tako do 
devedeset i nekoliko, a ne kaze se: stotinu i nekoliko i hiljadu i nekoliko." El- 
Dzewhari se medutim tome suprotstavlja, pa kaze da se moze reci samo: deset i 
nekoliko, a nikako: dvadeset i nekoliko, pa tako do devedeset i nekoliko. AH, u 
Buharijinom Sahihu stoji hadis: "Iman se" sastoji od sezdeset i nekoliko 
dijelova", a u drugom riwajetu: "... od sedamdeset i nekoliko dijelova. 
Najvrjedniji od njih su rijeci la ilahe illellah, a naj manji dio je ukloniti 
preprekusaputa."' 

Ko kaze da se rije5ima: all sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome 
gospodaru, hoce reci da je Jusuf tada zaboravio spomenuti Allaha ^, njegovo 
misljenje je slabo, iako se tako prenosi od Ibn Abbasa i Ikrime. 

A hadis kojeg u torn smislu prenosi Ibn Dzerir je da' if (slab), po svim 
osnovama, jer ga prenosi samo Ibrahim ibn Jezid el-Huri el-Mekki, a njegove 
rijeci se ne mogu prihvatiti. Pored toga, mursel od El-Hasana i Katadea se ne 
moze prihvatiti pogotovo u ovom slucaju. Allah, opet, najbolje zna! 

Ibn Hibban u svom Sahihu, govoreci zbog cega je Jusuf u zatvoru ostao 
toliko koliko je ostao, kaze: "Pricao nam je El-Fadl ibn el-Habbab el-Dzemhi, 
da je njemu pricao Musedded ibn Muserhed, njemu Halid ibn Abdullah, a 
ovom Muhammed ibn Amr, da je cuo od Ebu Selerae, a on od Ebu Hurejre, da 
je Allahov Poslanik M rekao: "Neka se Allah smiluje Jusufii! Da nije rekao sto 
je rekao: "Spomeni me svome gospodaru - ne bi ostao u tamnici koliko je 
ostao. I neka se Allah smiluje Lutu! Kada se on oslonio na veliku silu, i rekao 
svom narodu: "Ah. daja imam mac nad vama, Hi da se mogu osloniti na kakvu 
veliku silu!" (Hud, 80.) Zato Allah nakon njega nije poslao ni jednog 
poslanika, a da nije imao veliki broj sljedbenika." 

Medutim, ovaj hadis u ovoj verziji je munker i ne moze se prihvatiti kao 
dokaz, jer Muhammed ibn Amr ibn Alkame spominje neke stvari o kojima 
niko dmgi ne govori i kao takve se ne mogu prihvatiti. Ova verzija je jedan od 
najocitijih primjera za to. Pored toga, u Buharijinom i Muslimovom Sahihu 
postoji dokaz da ove rijeci nisu tacne. Allah, opet, najbolje zna! 

*/ vladar rece: "Sanjao sam kako sedam mrsavih krava pojede sedam 
debdih, i sanjao sam sedam zelenih i sedam suhih klasova. O velikasi, 
protimacite mi moj san, ako znate snove tumaciii!" *0m rekose: "Zbrkanih li 
snova! Mi nismo vicni tumacenju snova. " */ onaj od njih dvojice. koji se 
spasio, prisjeti se nakon toliko vremena i rece: "Ja cu vam ga protumaciti, 
samo me posaljite!" *"Jusufe, o prijatelju, ohjasni nam sta znaci: sedam 
mrsavih krava koje pojedose sedam debelih, i sedam zelenih i sedam suhih 

klasova. pa da se vratim Ijudima. da bi oni saznall" *On rece- "Simcet. 

budetejeh. -Zatim ce doci sedam teskih godina koje ce pojesti ono 7os'te a 
mhpnprenuh osim mala, sto cete sacuvati. *Zatii ce Hi goZa ukooi 
Ijudma u obilju biti kise. i u kojoj ce cijediti. " (Jtisuf, 43.-49.) ^^ 

dn.?r^^ ^t ^'° dio spleta okolnosti koje su bile povod da Jusuf m casno i 
dos ojanstveno i2ade iz zatvora. Naime, tadasnji vladar Egipta Er-ReSnTbn 

rite s™ ;^a] s!r ''^ '-'- ^^" ^-^ ^^^ ^-^- -'^ ^-" 

**Ehli-kitabije kazu: "Sanjao je da se nalazi na obali neke riieke kad h i, 

suh,h, koji pojedose one zelene. I opet se probudi uplasen. ^ 

nftn^t^l" '''I 'u" ''P"^^° velikasima i svom narodu, medu njima niie bilo 

to su zbrkam nocn, snovi koji se mozda i ne tumace. Pored toga mi u tome 
nemamo iskustva. Zato su rekli: "M nismo vicni tumacenju tnZf'' 

.r.7^^^ f f "■''^^'° """^J '^° '' 'P^^'° i^ ^^tvora, kome je Jusuf rekao da .. 

ummetm cita kao emtm, sto opet znaci: "nakon zaborava" Glagol iz ko™ 

je izvedena ova njec znaci: zaboraviti. U torn smislu pjesmk pjeva: ^ ^ 

Zaboravih, a sve donedavno nisam zaboravljao - 

Tako se vrijeme podrugiva mudrostl 

Onaj covjek je rekao svome narodu i vladam- "Ja rv ^,nry, ^n „. . 

same rne posaljiter. tj. do Jusufa. Kada muTe doL "kao^^^ 't^^f^^^^^^^ 

Jusuf ^ je rekao Ita zna, bez ikakva otezanja i wjetovanja. Cak nije trazio 
ni da uskoro bude pusten, nego odmah udovoljio onom sto su Irazili, i 
protumacio im vladarev san. Kazao im je da ce doci sedara rodnih, a iza njih, 
sedam susnih godina. "Zatim ce doci godina u kojoj ce Ijudima u obilju biti 
kise", tj. nastupit ce kisa, plodnost i blagostanje. "/ u kojoj ce cijediti", tj. ono 
sto su i prije cijedili, kao sto je grozde, masline, zmje korijajdra itd. 

Protumacivsi im san, on im je ukazao na dobro, i dao uputstvo kako da 
postupaju kada budu rodne i kada budu susne godine. Rekao im je da sldadiste 
zito prvih sedam rodnih godina u klasu, osim onog sto ce jesti, a drugih sedam, 
neplodnih godina, da malo siju, jer vjerovatno nece roditi. Ovo ukazuje da je 
savrseno dobro znao, ispravno mislio i razumijevao kako treba. 

*Ivladar rece: "Dovedite mi ga!", i kad Jusufu dode izaslanik, on rece: 
"Yrati se svom gospodaru i upitaj ga: 'Sta Je sa onim zenama koje su svoje 
mke porezale? ' Moj gospodar dobro zna za njihovu spletku. " * Vladar upita: 
"Sta je to s vama bilo. kad ste Jusufa pokusale zavesti? " "Boze sacuvajl ", 
rekose one, "mi o njemu nista ruzno ne znamo!" iena onog dostojanstvenika 
rece: "Sadje istina na vidjelo izasla! Ja sam njega pokusala zavesti, on istinu 
govori. *To zato da zna da ga ja nisam. dok je bio odsutan, iznevjerila, jer 
Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. *Ja sebe ne pravdam. Dusaje, 
zaista, sklona zlu, osim one kojoj se smiluje moj Gospodar. Zaista moj 
Gospodar prasta i milostivje. " (Jusuf, 50.-53,) 

Kada je vladar vidio savrsenost Jusufovog ^m znanja, bistrinu njegovog 
uma, i ispravnost shvacanja i razumijevanja, naredio je da mu ga dovedu, kako 
bi bio jedan od njemu bliskih. 

Kada je Jusufa fm s takvom ponudom dosao izaslanik, on nije htio izaci 
dok svakom ne bude jasno da je on zatvoren ni kriv ni duzan, i da je potpuno 
nevin od onog zasto su ga potvorili. On rece: "Vrati se svome gospodaru", tj. 
vladam, "i upitaj ga: 'Staje sa onim zenama koje su svoje ruke porezale? ' Moj 
gospodar dobro zna za njihovu spletku. " Kaze se da ovo znaci: Moj vlasnik, 
velikodostojnik zna da sam ja nevin i da nemam nista sa onim sto mi je 
pripisano. Tj. reci vladaru neka zene upita kako sam se ja upomo opirao kada 
su me htjele navesti na zlo, i kada su me nagovarale da uradim nesto sto nije 
dobro ni razumno. 

Kada su bile upitane, priznale su kako se to desilo, i pohvalno se o njemu 
izrazile: "Boze sacuvajl Mi a njemu nista ruzno ne znamo. " 

Tada, zena onog dostojanstvenika (Zulejha) rece: "Sadaje istina na vidjelo 
izasla!" Tj. istina se pokazala, postala ocitom i jasnom, a istinu je najprece 
slijediti. "Ja sam njega pokusala zavesti, on istinu govori", tj. on je nevin, on 
me nije zavodio, i zatvoren je ni kriv ni duzan, zahvaljujuci lazi i potvori. 

'To zato da zna da gaja nisam, dokje bio odsutan. iznevjerila, jer Allah ne 
da da se ostvare lukavstva podmuklih. " Neki kazu da su ovo Jusufove rijeci. 
Tj. trazio sam da se ovaj slucaj ispita, kako bi onaj velikodostojnik znao da ga 
nisam potajno iznevjerio. 

Drugi kazu da su ovo Zulejhine rijeci i da znace: Priznala sam ovo, kako bi 
moj muz bio siguran da ga, ipak, nisam iznevjerila. To je bio samo pokusaj, ali 
do cina preljube nije doslo. 

Dnigo misljenje zastupa veliki broj kasnijih ucenjaka, pa i drugi. Ibn Dzerir 
i Ibn Ebi Hatim spominju samo prvo misljenje. 

"Ja sebe ne pravdam. Dusaje, zaista, sklona zlu, osim one koj'oj se smihije 
moj Gospodar. Zaista moj Gospodar prasta i milostivje. " Jedni kazu da su ovo 
Jusufove rijeci, a drugi Zulejhine. Sve u svemu radi se o jednom od dva ranije 
spomenuta misljenja. Vjerovatnije je, logicnije i ispravnije da su to, ipak, 
Zulejhine rijeci, Allah, opet, najbolje m&. 

*I vladar rece: "Dovedite mi ga, uzecu ga u svoju svitu. " I posto 
porazgovara s njim. rece mu: "Od dan as si ti kod nas utjecajan i povjerljiv. " 
* "Postavi me ". rece. "da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja sam, zaista. 
cuvaran i znan. " */ take Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je u njoj 
gdje godje htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hocemo i ne dopustamo 
dapropadne nagrada dobrociniteljima. *A nagrada na onom svijetu je bolja 
onima koji vjeruju i koji su bogobojazni. (JGsuf, 54.-57.) 

Kada je vladam postalo jasno da je Jusuf SE0S nevin i cist od onog zasto su 
ga potvorili, rece: "Dovedite mi ga. uzecu ga u svoju svitu. ", tj. da bude jedan 
od meni bliskih, velikan u mojoj zemlji, ugledan u mojoj sviti. 

Kada je s njim porazgovarao, saslusao sta govori i vidio o cemu se radi, 
vladar mu je ^rekao: "Od danas si ti kod nas utjecajan i povjerljiv. ", tj. na 
visokom polozaju sa punim povjerenjem. 

A Jusuf mu rece: "Postavi me da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja 
sam. zaista. cuvaran i znan. ". tj. od njega je zatrazio da mu povjeri brigu o 
glavnim stovaristima hrane, zato sto je ocekivao da ce se, nakon sedam 
godma blagostanja, pojaviti nestasica. Htio je da ima uvid u rezerve hrane i 
da se prema AUahovim stvorenjima, kako je On zadovoljan, lijepo i 
Ijubazno postupa. Vladaru je rekao da je puvaran, tj. da savjesno i pouzdano 
cuva ono sto mu se povjeri, i da zna voditi brigu o stvarima i robi u 
stovaristima. 

Iz ovoga se izvlaci zakljucak da je dozvoljeno traziti odredeni polozaj onom 
ko zna da je povjerljiv i dostojan tog polozaja. 

**U Bibliji stoji da je faraon visoko cijenio Jusufa ,%l!i, da mu je dao vlast 
nad cijehm Egiptom, poklonio mu svoj prsten, obukao ga u svilu, dao mo 
zlatnu ogrlicu, i da se kao njegov zamjenik vozi u kolima. 

Ispred njega je uzvikivano da je gospodar i vladar, a sam faraon mu je na 
kraju rekao: "Jedmo prijestoljem ja cu biti ve6i od tebe." Oni dalje kazu daje' 
Jusuf tada miao trideset godina, i da ga je vladar ozenio uglednom zenom. 
Es-Sa'lebi kaze da je vladar skinuo sa polozaja Tufeira, Jusufovog vlasnika i 
postavio Jusufa na to mjesto. Zatim se kaze da ga je ozenio i Zulejhom, nakon 
smrti njenog muza, i da je bila djevica, jer joj muz nije mogao imati odnos sa 

zenama. Ona je Jusufii Se^ rodila dva sina: Efraima i Mansu. Jusuf je zatim sve 
vise ucvrscivao vlast Egipta, jer je postupao pravedno prema svima, pa su ga 
zavoljeli i musko i zensko. 

Takoder se kaze da je Jusuf imao trideset godina kada se sreo sa vladarom, 
Medutim, i pored toga sto je bio mlad, kada mu se vladar obratio na 
sedamdeset jezika, on mu je odgovorio na svakom od njih, pa je to zadivilo 
vladara. Allah najbolje zna! 

/ tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je po njoj gdje god je 
ktio. Tj. nakon tamnice, skucenog prostora i ogranicenosti kretanja, sada je 
mogao putovati po cijelom Egiptu. Boravio je po njoj gdje god je htio. Tj. 
isao je kud god je htio i svuda bio docekan s postovanjem i velicanjem. milost 
Svoju Mi dajemo onome home hocemo i ne dopustamo da propadne nagrada 
dobrociniteljima. Tj. Allah daruje i nagraduje vjemike, pored neizmjemog 
dobra i lijepe nagrade koja ih ceka na on cm svijetu. Zato On kaze: A nagrada 
na onom svijetu je bolja onima koji vjeruju i koji su bogobojazni. Kaze se da 
je Tufejr, Zulejhin muz, umro, te da je vladar Jusufa postavio na njegovo 
mjesto i ozenio njegovom zenom Zulejhom, pa je on bio njegov najblizi 
vezir. 

Muhammed ibn Ishak navodi da je vladar Egipta - El-Welid ibn er-Rejjan - 
zahvaljujiici Jusufii ^m primio Islam. Allah najbolje zna! Tako neko u 
stihovima rece: 

S onu stranu tjeskohe straha prostire se beskrajna sigurnost 

Prvi cejoj se obradovati koje na vrhuncu sjete 

Zato ne gubi nadu! Allah je Jusufu na upravu dao 

Svoje riznice nakon stoje izbavljen iz tamnice. 

*I dodose Jusufova braca i ustase k njemu, pa ih on poznade, a oni njega 
ne poznadose. */ kada ih opremi onim sto im je trebalo, rece: "Dovedite mi 
svoga brata od vaseg oca, zar ne vidite da punu mjeru dajem, i da goste 
najbolje docekujem? *A ako mi ga ne dovedete, kod mene vam vise nema 
mjere, i ne dolazite mi!" *Oni rekose: "Potrudicemo se da ga nekako od 
njegovog oca izmamimo, zaista cemo tako postupiti. " *A Jusuf rece svojim 
momcima: "Stavite njihovu robu u njihove tovare, da bije oni prepoznaii kada 
se wate svojoj porodici, da bi se opet vratili. " (Jiisuf, 58.-62.) 

Uzviseni ovdje govori o dolasku Jusufove f^ brace u Egipat, u potrazi za 
hranom, kada su nastupile susne godine i zahvatile i ostale krajeve i Ijude. 

Jusuf :^je tada upravljao cijelim Egiptom i duhovno i svjetovno. Kada su 
kod njega dosli, on je njih prepoznao, a oni njega nisu, jer nisu mogli ni 
pomisliti do kakvog je visokog mjesta i polozaja dospio Jusuf ?*^i. Zato ih je on 
prepoznao, a oni njega nisu. 

**Kod ehli-kitabija stoji, da su mu se kad su dosli, poklonili, pa ih je 
prepoznao. Zeleci da ga ne prepoznaju, u razgovoru sa njima bio je grub 
rekavsi: "Vi ste uhode! Dosli ste da uzmete bogatstvo moje zemlje!" Oni su mu 

odgovonh: "Boze sacuvaj! Dosli smo da nabavimo hrane za nas narod i da se 
spasimo od nestasice i gladi koja nas je zadesila. Mi smo sinovi jednog covieka 
12 Ken ana. Bilo nas je dvanaest sinova. Jednog od nas vise nema, a najmladi je 
ostao kod naseg oca. On je ponovo rekao: "Moram vas iskusati!" ' 

**Kod ehli-kitabija stoji da ih je strpao u zatvor tri dana, a zatim ih pustio 
osim Simuna, dok rau ne dovedu najmladeg brata, Medutim, neki od ovili 
navoda su spomi. 

/ kada ih opremi onim sto imje trebalo. tj. kada im je dao namimice onako 
kako je bio obicaj - svakom covjeku onoliko koliko moze deva poniieti rece> 
Dovedite mi svoga brata od vaseg oca," Prvo ih je upitao kako zive koliko ih 
ima, pa su mu rekli: "Bilo nas je dvanaest sinova, jednog od nas vise nema a 
njegov rodeni brat je ostao kod svoga oca." Zatim im je rekao- "Kada iduce 
godme ponovo dodete, povedite ga sa sobom!" 

"Zar ne vidite da punu mjeni dajem, i da goste najbolje docekuiem-?" Ti 
Hjepo sam vas docekao i ugostio. ' ^' 

Tako ih je potakao da mu dovedu brata, a zatim im zaprijetio ako to ne 
"^^f^- ^ ",^° "^' ^^ "^ dovedete. kod mem vam vise nema mjere. i ne dolazite 
mu ij. necu vam dati namimice niti cu vam ukazati gostoprimstvo. 

Dakle, suprotno od onoga kako je prvi put postupio prema njima. Tako ih ie 
obecanjima 1 zastrasivanjem nastojao ubijediti da ga dovedu, kako bi utoho 
ceznju za njim. 

Oni rekose: "Potrudicemo se da ga nekako od njegovog oca izmamimo " 
Ij. potrudicemo se svim silama da pode sa naraa i da ti ga dovedemo "Zai^ta 
cemo tako postupiti. " Tj. mi to sigurno mozemo uraditi. 

Zatim je svojim momcima naredio da njihovu robu, koju su donijeli kao 
trampu za hranu, nepnmjetno stave u njihove tovare, da bi je prepoznali kada 
se vrate svojoj porodici. da bi se opet vratili. Jedni kazu da je to uradio zato d 
b. to vratih, kada ga pronadu kod svoje kuce. Drugi kazu da je tako postupio 
bojeci se da nece imati sta drugi put donijeti. Treci kazu da se postidio da im 
uzme robu u zamjenu za hranu koju im je dao. 

Mufessiri se razilaze i u pogledu njihove robe, o cemu ce kasnije biti 

M^^^' '''^' '' '^ *° ''' ^--^ - — ' ^ tome smo. 

Vpostose vratise svome ecu, rekose: "Oce. nece nam vise mjeru davati 
Zatoposaljt s noma naseg brata da bismo dobili mjeru. a mi cemo ga zaisia 
cuvati. On rece: Zar da vam ga povjerim kao sto sam vam prije povjerio 
njegovog brata? Alt Allah je najbolji cuvar i On je na/milostiv^i '' V kad 
otvonse svoje tovare i nadose da imje roba vracena, oni rekose- "Oce sta 
mozemo visepozeljeti? Evo nase robe, vracena nam je i hranom cemo msu 
porodicu nahramti i naseg brata cemo cuvati. a i jedan kamilin tovar hrane 
cemo vise dobiti. to je neznatan tovar. " *0n rece: "Necu ga s vama poslati sve 

dok mi se ne zakunete Allahom da cete mi ga sigurno vratiti, osim ako ne 
nastradate. " I posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je jamac za ono sto 
rekosmo. " *Zatim rece: "O sinovi moji, ne ulazite najednu kapiju, vec na razne 
kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga sto vam Allah odredi. Sud pripada 
jedino Allahu. Ja se na NJega oslanjam i neka se samo na Njega oslanjaju oni 
koji se oslanjaju " */ kada udose onako kako im je otac naredio, to im nimalo 
nije pomoglo da budu postedeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se 
ostvarila zelja Jakubova, kojuje izvrsio, a onje, uistinu, veliki znalac bio, za ono 
sto smo ga Mi naucili, ali vecina Ijudi ne zna. (Jusuf, 63.-68.) 

Ovdje nam Uzviseni navodi sta se desilo kad su se oni vratili ocu. Rekli su 
mu: "Nece nam vise mjeru davatH", tj. nakon ove godine, ukoliko sa nama ne 
posaljes naseg brata, a ako ga posaljes, opet cemo je dobiti. 

/ kad otvorise svoje tovare i nadose da im je roba vracena, oni rekose: 
"Oce, sta mozemo vise pozeljeti!" Tj, sta vise mozemo pozeljeti kada nam je 
vracena nasa roba? "i hranom cemo nasu porodicu nahraniti", tj. donijet cemo 
im namimice i ostalo sto im je potrebno tamo gdje zive. "/ naseg brata cemo 
cuvati a i jedan kamilin tovar hrane vise cemo dobiti", tj. sto cemo ga sa 
sobom povesti. Uzviseni kaze: Toje neznatan tovar, tj. u poredenju sa tim sto 
mu odiazi i drugi sin. 

Jakub SE^i je bio nerazdvojan od Benjamina jer je u njemu osjecao miris 
Jusufa, i u njegovom odsustvu se tjesio njime. Zato je rekao: "Necu ga s vama 
poslati sve dok mi se ne zakunete Allahom da cete mi ga sigurno vratiti, osim 
ako ne nastradate", tj. osim ako ga ni jedan od vas nikako ne mogne vratiti. / 
posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je jamac za ono sto rekosmol" 

Tako je potvrdujuci zakletvu i uzimajuci obecanje za svoga sina ucinio sto 
je mogao ali opreznost nije mogla promijeniti sudbinu! Da njemu i njegovoj 
porodici namimice nisu bile nuzno potrebne, on se ne bi mogao rastaviti od 
dragog mu sina, Medutim, sudbina ima svoja pravila, Uzviseni Gospodar 
odreduje i odabire sta On lioce i dosuduje ono sto On hoce. On je Mudri i sve 
zna. 

Zatim im je naredio da ne ulaze u grad na jednu kapiju, nego na razlicite. 
Jedtii kazu da ih je tako htio zastititi od uroka, jer su bili izuzetno lijepi i 
privlacni. Tako smatraju: Ibn Abbas, Mudzahid, Muhammed ibn Ka'b, Katade, 
es-Sudejj i ed-Dahhak. 

Drugi pak kazu da je on htio da se razdijele ne bi li stogod culi o Jusufu, ili 
naisli na kakav trag o njemu. Ovakvo misljenje zastupa Ibrahim en-Nah'i. 

Medutim, prvo misljenje je vjerdvatnije, Zato je on rekao: "Ja vas ne mogu 
spasiti od onog sto vam Allah odredi. " 

Uzviseni kaze: / kada udose onako kako im je otac naredio, to im nimalo 
nije pomoglo da budu postedeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se 
ost\'arila zelja Jakubova, kojuje izvrsio, a onje, uistinu, veliki znalac bio, zato 
sto smo ga Mi naucili, ali vecina Ijudi ne zna. 

*Kod ehli-kitabija stoji da je po njima Jusufii poslao poklone; pistacija, 
badema, balzama, mirisne smole, mirodija i meda. Takoder su uzeli novce koii 
su im bili vraceni, i dmge robe. 

*fkada izadose pred Jusufa, on uza se privi svoga brata, i rece: "Ja sam 

doista, tvoj brat, i ne zalosti se zbog onoga sto su oni radili. " */ posto ih 

namiri onim sto imje trebalo. stavi jedan pehar u tovar svoga brata a zatim 

jedan glasnik stade vikati: "O karavano. vi ste. doista, kradljivcV" 

*Pristupivsi im oni rekose: "Sta to trazite?" *Oni odgovorise: "TrazimQ 

vladarev pehar. Ko ga donese. dobit ce kamilin tovar hrane. Ja za tojamcim." 

*Oni rekose: "Allaha mm. vi znate da nismo dosli da cinimo nered na zemlji i 

mi^ nismo kradljivci. " *Om upitase: ''A kakvaje njegova kazna ako vi lazete?" 

* "Onome u cijem se tovaru nade. kazna je sam on ", rekose, "tako mi 

kaznjavamo silnike. " *Ion poce s njihovim vrecama, prije vrece svoga brata a 

onda izvadi pehar iz vrece svoga brata. Tako Mi naucismo Jusufa da izvede 

varku. Po vladarevu zakonu on nije mogao uzeti svoga brata - osim ako to 

Allah dopusti. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo. a nad svakim znalcem 

ma Jos znaniji. *Oni rekose: "Akoje on ukrao. pa i prije je njegov brat krao!" 

AJusufto u sebi sakri i ne pokaza im. nego pomisli: "Vi ste u gorem polozaju! 

Allah najbolje zna kako je bilo to o cemu govorite. " *Oni rekose' "0 

upravnice, on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi 

vidimo da si ti dobrocinitelj. " *"Boze sacuvajV. rece on, "da uzmemo ikog 

drugog do onoga kod koga smo nasli naSu stvar! Tada bismo. zaista bili 

nepravedni!" (JOsuf, 69.-79.) 

Uzviseni govori o tome sta se desilo kada su doveli svoga p^l"brata 
Benjamma i sa njim usli kod Jusufa, koji mu je bio rodeni brat i po ocu i po 
majci, kako ga je uza se prigrlio, sapnuo mu, da ne bi culi, kako mu je on brat 
naredio mu da to od njih prikrije, i rekao mu da se ne zalosti zato sto su oni 
prema njemu lose postupili. 

Zatim se posluzio varkom da bi ga uzeo od njih i ostavio kod sebe Naredio 
je svojmi momcima da njegov pehar, iz kojeg je pio i svijetu mjerio zito 
potajno gumu u Benjammov tovar, a zatim ih optuzio da su ukraH vladarev 
pehar, obecavsi jos jedan kamilin tovar hrane za onog ko ga vrati To im je i 
glasmk javno potvrdio, pa su se pred onima koji su ih teretili za kradu poceli 
braniti i pravdati govoreci: "Allaha nam, vi znate da nismo dosli da cinimo 
nered na zemlji. i mi nismo kradljivci. ". tj. vi znate da mi nismo kradljivci kao 
sto nas vi optuzujete. 

Oni upitase: "A kakvaje njegova kazna, ako vi lazete? " "Onome u cijem se 
tovaru nade, kazna je sam on", rekose oni, "tako mi kaznjavamo silnike " Po 
tadasnjem zakonu lopov je predavan onome cija je stvar ukradena. Zato su 
rekli: "Tako mi kaznjavamo silnike. " 

Uzviseni Allah zatim kaze: / on poce s njihovim vrecama. prije vrece svoga 
brata, a onda izvadi pehar iz vrece svoga brata, tj. da bi tako optuzba bila 
uvjerljivija i varka uspjesnija. Zatim Uzviseni Allah kaze: Tako Mi naucismo 

Jmifa da izvede varku. Po vladarevu zakonii on mje mogao uzeti svoga bmta. 
Tj da sami nisu priznali da je onom u cijem se tovam nade ukradena stvar 
kazna sam on, Jusuf ga od njih ne bi mogao uzeti, po zakonu egipatskog 
vladara, osim ako to Allah dopusti. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo - tj. 
u znanju a nad svakim znabem ima jos ziianiji. 

Ovakoje receno jer je Jusuf bio znaniji od njih, mudriji i odlucniji. To sto 
je uradio, iiradio je po AUahovom naredenju, jer je o tome ovisilo hoce Is se 
ostvariti kasnije dobro po sve njih; da mu dode otac i cijela njegova porodica, i 
da se presele kod njega. 

Kada su svojim ocima vidjeh da je pehar izvaden iz Benjaminovog tovara, 
rekii su: "Akoje on ukrao, pa iprijeje njegov brat krao!", misleci na Jusufa. 
Jediii kazu da je on nekada ukrao kip od djeda po majci, i razbio ga. Dnigi kazu 
daje njegova "tetka po ocu bila sakrila Ishakov pojas u njegovu odjecu, dok je 
jos bio malj, pa su ga poshje nasli i uzeli. On o ovome nije nista znao. To je 
uradila zato sto ga je mnogo voljela pa je htjela da ga odgaja i da bude uz nju. 
Treci pak kazu daje znao uzimati hranu iz kuce i hramti siromahe. Oko toga 
postoje i dmgacija misljenja. Zato rekose: "Ako Je on ukrao, pa i prije je 
njegov brat krao!'' A Jusuf to it sebi sakri. tj. rijecK "Vi ste u gorem polozajii! 
Allah najbolje zna kakoje bilo to a cemu govorite. " 

Rekao je to u sebi, a ne naglas, iz blagosti i sazaljenja prema njima^ 
unaprijed im oprastajuci. Zatim su sa njim poceli blago i umiljato govonti: O 
upravnice, on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega Mi 
vidimo da si ti dobrocinitelj. " -Boze sacuvaj", rece on, "da uzmemo ikoga 
dnigog do onoga kod koga smo nasli nasu stvar! Tada bismo, zaista bili 
nepravedni!" Tj. bili bi nepravedni ako bi pustili krivca a uzeh nevmog Mi to 
necemo uraditi, niti dozvoliti, nego cemo uzeti onog kod koga smo nash nasu 
stvar. 

**Kod ehh-kitabija stoji da im se Jusuf tada predstavio ko je on. Medutim, 
ovojeprimjernjihove pristrasnosti i nerazumijevanja, 

*Pa kada izgubise svaku nadu. izdvojise se u stranu da se posavjetuju. 
Najstariji od njih rece: "Zar ne znate da ste se svom ocu Allahom zakleli, a i 
prije ste Jusufa upropastili? Ja necu napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac ne 
ioivoli Hi dok mi Allah ne presudi, a On je najbolji sudija. *Vratite se ocu 
svome i recite: "0 oce nas. tvoj sin je ukrao; mi svjedocimo samo ono sto 
immo, a stoje nevideno, mi ne znamo. *UpitaJ stanovnike grada u home smo 
bili i karavanu s kojom smo dosU. Mi, zaista, govorimo istinu. " *Jakub rece: 
"Nije takolUvasim dusama je ponikla zla misao. Strpljivost je lijepa Mozda 
ce mi ih Allah sve vratitl On sve zna i mudarje. " *I okrenu se od njih, i rece: 
•VJusufe iugo mojal " - a oci su mu bile pobijelile od zalosti, i bio je potisten 
*Oni rekose: "Allaha nam, ti toliko pominjes Jusufa da ces tesko oboljeti ili 
umrijeli'-*-Ja svoju tugu i zalost pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono 
sto vi ne znate", rece on. * "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusuja i 
njegova brata, i ne gubite nadu u AUahovu milost, jer nadu u Allahovu milost 
gitbesamo nevjernici. " (Jusuf, 80.-87.) 

Uzviseni kaze da sis se oni, kad su vidjeli da od njega ne mogu dobiti nazad 
Benjamma, odvojUi u stranu i da su se izmedu sebe posavjetovali. Najstariji od 
njih, Rubil, je rekao: "Zar ne znate da ste se svom ocu Allahom zakleli " da cete 
ga dovesti, izuzev ako i vi ne nastradate? Ovako krsite dato obecanie i 
zakletvu, I prema njemu se odnosite nemarao kao sto ste se jos prije odnosiii 
prema njegovom bratu Jusufti. Ja ne smijem ocu izaci na oci i -ja necu 
napustiti ovu zemlju", tj. ostacu ovdje "dok mi to moj otac ne dozvoW tj da 
mu se vrato "Hi dok mi Allah ne presudi", tj. omognci da vratim braia ool. 
a Onje najboiji sudija. " 

•Jratite se ocu svome i recite: "O oce naS, tvoj sinje uh-ao; " Tj ispricaite 
mu sta ste vidjeli, onako kako je izgledalo. "mi svjedocimo samo ono sto 
znamo a sto je nevideno, mi ne znamo. Vpitaj stanovnike grada u kojem smo 
bib I karavanu s kojom smo dosli. " Tj. to sto smo ti ispricali da su nam uzeli 
brata zato sto je ukrao, stvar je poznata u cijelom Egiptu, a to zna i karavana 
koja je bila tamo. "Mi. zaista. govorimo istinu. " Jakub rece: "Nije tako U 
vasmdusamajeponikla zla misao. Strpljivost je lijepa. " Tj. nije tako kao 'sto 
VI kazete On nije ukrao, on se tako ne ponasa i to nije u njegovoj prirodi 
l\ ego, U vasim dusamaje ponikla zla misao. Strpljivost je lijepa. " 

Ibn Ishak i JOS neki kazu: "Buduci da je njihova nemamost prema Benjaminu 
dosla nakon nepaznje prema JusufU, onje rekao to sto je rekao." U tom smislu 
jedan davm ucenjak rece: "Nesreca zla je u tome sto se ono ponavlja." 

•'Mozda ce mi ih Allah sve vratiti ", tj. Jusufa, Benjamina, i Rubila "On sve 
zna pa 1 moje stanje i razdvojenost od mojih voljenih, "i mudarje " u onotn 
sto odreduje i cmi. Njemu pripada savrsena mudrost i neoboriv dokaz. 

/ okrenu se od njih. tj. od sinova, i rece: "O Jusufe, tugo mojal " On ovdje 

"tihTvrtla Se-""'' ' '*'™ '"^''' ' ^°'^''' ""'' '*° '' '''^° ""'^"'°' ''^^ ^'° "^^° " 

Okreci srce kuda god hoces - 
Istinski se voli samoprva Ijubav. 
A drugi pjeva ovako; 

Kod mezarja me ukori zbogplaca - Prijateij, 

sto lijem suze, 

I rece: Zar places nad svakim mezarom - 

Pa mezarje gostinska soba pod pijeskom. 

Aja njemu: Tuga tugu rada - pusti me. 

Sve su ovo mezari moga Malika. 

A oci sumu bile pobijelile od zalosti, tj. zato sto je puno plakao i bio ie 
pohsten, tj. zalostan, zato sto je puno tugovao, zalio i ceznuo za Jusufom I 
kada su mu smovi vidjeli koliko ga pogada i boli rastanak, om iz sazaljenja i 
samilost, prema njemu rekose: ■■Allaha nam. ti toliko spominjes Jusufa. da cd 
tesko oboljeti ili umrijetL " ^ j j . ui, lcj 

Time su htjeli reci: Ako tako nastavis osiabit ces i razboljet ces se. Bolje bi 
ti bilo da pazis na sebe. 

"Ja svoju tugu i zalost pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono sto vi ne 
znate", rece on. Ovira je htio reci: Ja se necu zaliti ni vama, niti kome drugom 
od Ijudi za ono sto sam docekao, nego se zalim Allahu i znam da ce mi Allah iz 
ovog stanja dati olaksanje i izlaz. Takoder, znam da ce se obistiniti Jusufov 
san, i da demo sigumo njemu i ja i vi sedzdu uciniti, kao sto je sanjao. Zato im 
jerekao: "a od Allaha znam ono sto vi ne znate. " 

Poticuci ih da traze Jusufa i njegova brata, i da se raspituju za njih, on im je 
rekao: "0 sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i njegova brata, i ne giibite 
iiadu M Allahovu inilost, jer nadu u Allahovu milost gube same nevjemici. " Tj. 
nemojte gubiti nadu da ce olaksanje doci nakon tegobe, jer samo nevjernici 
gube nadu u Allahovu milost i olaksanje. 

*Ikada oni izidose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, nas i nasu porodicu 
pritisla je nevolja; donijeii smo mala vrijedne robe, ali nam ti podaj punu 
mjeni i udijeli nam sadaku, jer Allah nagraduje one koji udjeljuju sadaku. " 
*0n upita: "Znate li sta ste sa Jusufom i njegovlm bratom nepromisljeno 
uradili?" *"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", upitase oni. "Ja sam Jusuf a ovoje 
moj brat", rece on, "Allah nam Je milost darovao, ko se boji Allaha i bude 
strpljiv, - pa Allah, uistinu, nece dopiistiti da propadne nagrada 
dohwciniteljima. " *" Allaha nam", rekose oni, "Allah teje nad nama uzvisio, 
a mi smo, zaista, bill grijesnici. " *"Necu vas danas koriti", rece, "Allah ce 
wm oprostiti, od milostivih Onje najmilostiviji! *Odnesite ovu niojii kosulju i 
bacite je na lice moga oca, on ce progledati. I dovedite mi svu svoJu 
porodicu! " (Jtisuf, 88,-93.) 

Uzviseni ovdje govori o ponovnom dolasku Jusufove brace kod njega kada 
su od njega trazili namimice, sadaku i dozvolu da se Benjamin vrati natrag: / 
kada oni izadose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, nas i nasu porodicu 
prilistaje nevolja," tj, susa, neimastina i puno celjadi, "donijeii smo malo 
vrijedne robe", tj, toliko mizemu da je ti ne bi ni primio, osim nama za hatur, 
Jedni kazu da su to bib bezvrijedni dirhemi, drugi da ih je bilo malo a treci da 
je to bilo nesto mirisne smole, balzama i slicno, 

Ibn Abbas kaze da su to bile stare vrece, uzad, i slicno "ali nam ti podaj 
punu mjeru i udijeli sadaku, jer Allah nagraduje one koji udjeljuju sadaku. " 
Es-Sudejj kaze da to znaci: "Ucini nam sadaku za ovu robu", a Ibn Dzurejdz: 
"Tako sto ces nam vratiti naseg brata." 

A Sufjan Ibn Ujejne kaze: "Nasem Poslaniku Muhammedu ^ je zabranjena 
sadaka, a ta zabrana se izvlaci iz ovog ajeta," To navodi Ibn Dzerir. 

Kada je vidio u kakvom su polozaju, i da nemaju do ono malo mizeme robe 
sto su je donijeii, predstavio im se i otkrio, Otkrivsi svoje plemenito lice pred 
njima, govorio im je o odredbi svoga i njihova Gospodara, rekavsi: "Znate li 
sta ste sa Jusufom i njegovim bratom nepromisljeno uradili?" 

Potpuno iznenadeni i zateceni, jer su toliko puta bill kod njega a nisu ga 
poznah, oni su upitali: "A da ti nisi, uistinu. Jusuf? " "Ja sam Jusuf. a ovoje 
moj braf, rece on. Tj. ja sam onaj Jusuf sa kojim ste uradili ono sto ste 
uradili, 1 s kojim ste, kako od ranije znate, nepromisljeno postupili Rijecima 
a ovoje moj braf potvrdio je ono sto je ranije rekao, i upozorio ih na 
zavidnost koju su tajih prema njima dvojici i smicalice koje su im pravili 
Zato je rekao: "Allah nam je milost darovao", tj. take sto nam je ukazao 
bvoje dobrocmstvo i milost, i sto nas je stitio i uzvisio. Nas Gospodar nam ie 
to dao zato sto smo Mu bili pokorni, strpljivi na onom sto ste nam radili i Ito 
smo slusali i dobro cmili nasem ocu, pa nas je volio i za nama ceznuo. Ko se 
boji Allahai bude strpljiv, -pa Allah, uistinu, nece dopustiti da propadne 
nagrada dobrociniteljima. , 

■•Allaha nam ". release oni, "Allah teje nad nama uzvisio ", tj. nad nama te 
uzdigao 1 dao ti ono sto nama nije, "a mi smo. zaista, bili grijesnici " tj sto 
smo te zanemarili, pa evo nas sada pred tobom. "Necu vas danas koriti" rece 
Tj. od danas vas necu koriti za ono sto ste ucinili. 

Zatim im je dalje rekao: "Allah ce vam oprostiti. od milostivih On je 
najmiloshviji. " Om koji ovaj ajet razumiju kao; "Necu vas koriti - danas ce 
vam Allah oprostiti.", ne razumiju dobro. Prvo misljenje je ispravno. 

Zatim imje naredio da uzmu njegovu kosulju - ispod koje nista dmgo nije 
nosio - , da je stave na oci njegovog oca, pa ce mu se, uz Allahovu pomoc 
veliko eX'^' izgubljeni vid. To je bio natpnrodni dogadaj, dokaz poslanstva l 

Zatim im je naredio da se sa cijelom porodicom presele u Egipat gdje ce 
Ijepse 1 bolje zivjeti, okupljeni na jednom mjestu, nakon sto su bili ra'strkani i 
da to m-ade na najljepsi nacin. 

*/ kada karavana napusti Misir. njihov otac rece: "Ja, zaista. osjecam 
Jusujov mins, samo ne recite da sam pomatuhio!" *Oni rekose- "Allaha nam 
josnu svojoj staroj zabludi. " *A kada glasonosa radosne vijesti dode, on stavi 
kosulju nanjegovo lice i on progleda. On rece: "Zar vam nisam rekao da ja 
znam od AUalia ono sto vi ne znate? " *Oni rekose: "O oce nas. zamoli da nam 
se oproste gnjesi; mi smo. zaista. zgrijesili. " *"Zamolit cu svoga Gospodara 
da vam oprosti , rece on. "jer Onprasta i milostivje. " (Jusuf, 94.-98.) 

Aui^n^r^f ^1^'^®' "^"''° "^™ J^ ^''^" ^^ J^ ^^° Od Ebu Sinana, on od 
Abdullaha ibn Ebi Huzejla, da je Ibn Abbas, u pogledu rijeci: / Wa karavana 
napusti Misir - rekao: "Kada je karavana napustila Misir puhnuo je vietar i 
Jakubu donio m.rts Jusufove kosulje, pa je rekao: "Ja zaista osjecam Jusufov 
miris; samo ne recite da sam pomatuhio!" On dalje kaze- "Tako je Jakub 
osjetio njegov miris na udaljenosti od tri dana hoda." Ovu predaju od Ibn 
bmana prenose i es-Sewri, Su'be i drugi. 

Hasan el-Basri i Ibn Dzurejdz el-Mekki kazu: "Medu njima je bila 
razdaljma od osamdeset ferseha (1 ferseh = 3 milje). Tada je bilo nroslo 
osamdeset godina otkako su se rastali." 

"Samo ne recite da sum pomatuhio!", tj. da buncam od starosti i 
matuhluka. 

Ibn Abbas, Ata*, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr i Katade kazu da rijec 
lufemidun u ovom ajetu znaci: "Samo mi ne recite da ne znam sta govorim." 
Mudzahid i Hasan u drugoj predaji kazu da to znaci: "Samo mi ne recite da 
sam oronuo!" 

Oni rekose: "Allaha nam, Jos si u svojoj staroj zahludU" Katade i Es- 
Sudejj kazu: "Rekli su mu grubu rijec." 

A had glasonosa radosne vijesti dode, stavi kosulju na njegovo lice, i on 
progleda. Tj. cim je dosao stavio je kosulju na Jakubovo lice, paje odjednom 
progledao, nakon sto je bio slijep. Tada je sinovima rekao: "Zar vam nisam 
rekao da ja znam od Allaha ono sto vi ne znate?" Tj. znao sam da ce me 
Allah sastaviti sa Jusufom, da cu mu se obradovati i od njega docekati sve 
najljepse. 

Tada, Oni rekose: "O oce nas zamoli da nam se oproste grijesi, mi smo, 
zaista, zgrijesili. " Tj. zamolili su ga da za njih zatrazi oprost od Uzvisenog 
Allaha za sve sto su njemu i Jusufu ucinili i namjeravali da ucine. Posto su i 
prije ovoga imali namjeru da se pokaju, Allah ih je uputio da to i urade, pa im 
je otac obecao da ce uraditi sto su trazili i molili da ucini. "Zamolit cu svoga 
Gospodara da vam oprosti". rece, "jer Onprasta i milostivje. " 

Ibn Mes'ud, Ibrahim et-Tejmi, Amr ibn Kajs, Ibn Dzurejdz i drugi kazu: 
"Odgodio im je trazenje oprosta do pred zoru." Ibn Dzerir navodi: "Pricao 
mi je Ebu es-Saib, da je njemu pricao Ibn Idris, da je cuo od Abdurrahmana 
ibn Ishaka, a on od Muhariba ibn Dessara, da je rekao: "Iduci u dzamiju, 
Omer je cue nekoga kako govori: - Boze, pozvao si me pa sam Ti se 
odazvao, naredio si mi pa sam se pokorio. Sada je vrijeme pred zoru, pa mi 
oprosti. Osluhnuo je bolje i cuo da glas dolazi iz kuce Abdullaha ibn 
Mes'uda. Poslije je upitao Abdullaha o tome, pa mu je odgovorio: "Jakub je 
svojim sinovima dovu za oprost odgodio do pred zoru, rijecima: - Zamolit 
cu svoga Gospodara da vam oprosti. " Pored toga, Uzviseni kaze: / koji 
pred zoru za oprost mole. (Ali 'Imran, 17.) 

A u Buharijinom i Muslimovom Sahihu je potvrdeno da je AUahov 
Poslanik M rekao: "Svake noci nas Gospodar se spusta na nama najblize nebo, i 
pita: "Ima li ko da se kaje, pa da mu primim pokajanje? Ima li ko da nesto 
trazi, pa da mu dam? Ima li ko da trazi oprosta, pa da mu oprostim?" A u 
dragom hadisu stoji da je Jakub svojim sinovima odgodio trazenje oprosta do 
noci yoci petka. 

Ibn Dzerir navodi: "Pricao mi je EI-Musenna da je njemu pricao 
Sulejman ibn Abdurrahman Ebu Ejjub ed-Dimiski, a njemu El-Welid, da je 
cuo od Ibn Dzurejdza, on od Ata'a i Ikrime, a oni od Ibn Abbasa, da je 
Allahov Poslanik ^, u pogledu rijeci: "Zamolit cu svoga Gospodara da vam 
oprosti", rekao: "do noci uoci petka. Tako je rekao moj brat Jakub svojim 
sinovima." 

Medutim, u ovoj verziji ova predaja je garib, jer nije sigumo da su ovo 
Poslanikove njeci. Prije ce biti da su to rijeci Ibn Abbasa, r.a., (mewkuf). 

*/ kad izadose pred Jasufa, on uza se privi svoje roditelje i rece: "Udite u 
Egipat, ako Bog da, sigurni. " *I on postavi svoje roditelje na prijesto. i oni mu 
sa poklonise. pa on rece: "O oce moj, ovo je tumacenje mog nekadasnjeg sna 
Moj Gospodarje dao da se ispuni. Onje bio dobar prema meni kadameje r 
tammce izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon sto je sejtan posijao ra-doi- 
izmedu mem i moje brace. Zaista je moj Gospodar blag prema onome kome 
On hoce. i On, zaista, sve zna i mudarje! *Gospodaru moj. ti si mi dao dio 
vlash 1 poducio me tumacenju nekih snoval Stvoriteiju nebesa i Zemlje, Ti si 
moj Zastitnik i na ovom i na onom svijetu. Daj da umrem kao musliman i 
pridruzi me dobrima!" (Jtisuf, 99.- 10 1.) 

Ovako je tekao razgovor kad su se voljeni sastali nakon dugog perioda 
razdvojenost] za koji se kaze da je trajao osanndeset godina! Drugi kazu daje to 
bilo osamdeset tri godine. Oba ova stava prenose se od El-Hasana. Katade kaze 
daje to bilo trideset pet godina, Muhammed Ibn Ishak kaze: "Navodi se da su 
bill razdvojeni osamnaest godina." Ehli-kitabije tvrde da je to bilo cetrdeset 
godina. 

Medutim, iz samog kazivanja taj se period moze priblizno odrediti Ona 
zena ga je, kako tvrdi vise prenosilaca, htjeia zavesti kada je bio mladic od 
sedamnaest godma, ali se on tome usprotivio. Zatim je u zatvoru proveo 
nekohko godina, prema Ikrimi i jos nekim, sedam. Nakon izlaska iz zatvora 
nastiipilo je sedam godina blagostanja. Zatim je svijet docekao sedam susnih 
godina. Prve godme su mu, radi namiraica, polubraca dosla sama, a dogodine 
su sa sobom poveli i Benjamina. Trece godine im se predstavio i naredio im da 
svj dodu, pa su dosli. 

I kada oni izadose pred Jusufa, on uza se privi svoje roditelje tj s njima se 
sasta nasamo, bez polubrace. / rece.- -Udite u Egipat, ako Bog da. sigurni " 
Neki kazu da su ovdje iieke rijeei ispremetane, i da bi znacenje trebalo biti' 
Udite u Egipat, i on uza se privi svoje roditelje." Medutim, ovakvo misljeme 
Ibn Dzenr opravdano smatra neispravnim. Drugi ..kazu da je on roditelje 
docekao i uza se privio u satoru, a zatim, kada su se priblizili kapiji Egipta 
rekao: Udite u Egipat, ako Bog da, sigurni. " Takvo misljenje zastupa i Es- 
Sudejj, lako neki kazu da to ne treba ni tako tumaciti, nego da rijec- "udite" 
znaci: Nastanite se i boravite. u Egiptu, "ako Bog da, sigurni. " To bi bilo 
ispravno i tacno. 

**Kod ehli-kitabija stoji da je Jusuf kada je Jakub stigao u Gosen tj u 
Bilbjs - izasao u susret da ga doeeka. Prethodno je Jakub poslao sina Jehuzu 
da najavi njegov dolazak. Gm dalje kazu da im je vladar Egipta dao da se 
nastane u gosenskom kraju i da tamo uzgajaju krupnu i sitnu stoku Vise 
mutessira kaze da je Jusuf, kad se priblizio dolazak AUahovog poslanika 
Jakuba - tj, Israila, htio da izade pred njega, pa se sa njim na docek zaputio 
vladar sa svojom vojskom. Uradili su to zbog Jusufa i iz postovanja prema 

Allahovom poslaniku Israilu. Oni dalje kazu da je Jakub blagoslovio vladara i 
da je Allah njegovim dolaskom sa Egipcana skinuo teret preostalih susnih 
godina. Allah najbolje zna! 

Ebu Ishak es-Subej'i od Ebu Ubejde, a on od Ibn Mes'uda prenosi da je 
ukupno bilo sezdeset tri osobe koje su dosle sa Jakubom, i da su to bila njegova 
djeca i unucad. 

Musa ibn Ubejde od Muhammeda ibn Ka'ba, a on od AbduUaha ibn 
Seddada prenosi da ih je bilo osamdeset tri osobe. Ebu Ishak prenosi da je 
Mesnik rekao: "Doslo ih je tri stotine i devedeset osoba." Zatim kazu: 
"Kada su sa Musaom izasli iz Egipta, bilo ih je vise od sest stotina hiljada 
boraca." 

**Kod ehli-kitabija stoji da ih je, kad su dosli, bilo sedamdeset osoba, 
poimenice ih nabrajajuci. 

Ion poslavi svoje roditelje na prijesto. Neki kazu da mu je majka tada vec 
bila mrtva. Tako stoji u Tewratu, Neki mufessiri kazu: "Uzviseni Allah ju je 
ozivio." Drugi kazu da je to bila njegova tetka Lea, a tetka po majci je bliska 
kao i majka. 

Ibn Dzerir i neki drugi kazu: "Naprotiv! Iz Kur'ana se jasno razumije da mu 
je majka sve do tada bila ziva, pa se ne smije oslanjati na tvrdnje ehH-kitabija 
koje se kose sa tekstom Kur'ana." Ovakvo misljenje ima jaku podlogu. Allah, 
opet, najbolje zna! 

/ on postavi svoje roditelje na prijesto, tj. dade im da sjednu pored njega na 
prijestolje - i oni mu se poklonise, tj. roditelji i jedanaest brace iz postovanja i 
pocasti. Ovo je u njihovo doba bilo uobicajeno. Taj obicaj se primjenjivao i 
kod drugih naroda, sve dok nije dolaskom nase vjere zabranjen. 

Pa on rece: "O oce moj. ovoje tumacenje moga nekadasnjeg sna. " Tj. ovo 
je tumacenje onog sna sto sam ti ispricao, kada sam usnio kako mi jedanaest 
CTijezda, Sunce i Mjesec cine sedzdu, pa si mi rekao da ga ne pricam i obecao 
rai ono sto si obecao, "Moj Gospodar je dao da se ispuni. On je bio dobar 
prema meni kada me je iz tamnice izbavio." Tj. nakon teskoce i tjeskobe, 
postavio me je za vladara, cija rijec se sprovodi sirom Egipta, gdje god hocu, "i 
vas izpustinje doveo. " Tj. gdje su ranije zivjeli kao nomadi, sa stokom, "nakon 
stoje sejtan posijao razdor izmedu mene i moje brace.", tj. onako kako se 
izmedu njih desilo, o cemu je ranije bilo govora. 

"Zaistaje moj Gospodar blag prema onome kome On hoce. " Tj. kada hoce 
da se nesto desi. On prvo za to da uzroke, olaksa ih i pokrene na nacin 
nepoznat Ijudima. On tok dogadaja odreduje i pokrece na nevidljiv i samo 
Svojoj svemoci poznat nacin. "On, zaista, sve zna i mudarje," tj. u Svom 
stvaranju, propisima i odredenju, 

**Kod ehh-kitabija dalje stoji da je Jusuf Egipcanima i drugima prodavao 
hranu kojoni je upravljao, prvo za zlato, srebro, imanje i pokucstvo i sve sto su 
dmgo imali, dok na kraju nije otkupio i njih same i dok nisu postah njegovi 

robovi, Zatim im je vratio zemlju i oslobodio ih ropstva, kako bi mogli raditi 
Petma od usjeva i ubran.h plodova pripadala je vJadaru. Tako je za Egipcane 
napravio zemljisni zakon koji je ostao na snazi i nakon njega. 

Es-Sa'lebi kaze da Jusuf u tim gladnim godinama mkada nije jeo do sitosti 
ka£ "^,^' r^.°^^^'« Sladne. tc da je jeo samo jednom, oko podne. On ^ 
kaze. Vladan su se kasnye na njega ugledali." Ja dodajem: "Vladar 
pravovjennh, Omer, r.a., ne bi jeo do sitosti u gladnim godinama sve dok 
susne godine ne bi prosle a nastupile rodne." 

nJ'^^^V "^^'' "?'*^^ J"^ P™^'^ Sladna godma, jedan beduin je rekao 
Omen.i;-Proslaje,sada si Slobodan!" 

Kada je Jusuf m vidio da mu je udoban zivot naklonjen i da mu se 
porod,ca oknpda bilo mu je jasno da se na ovom svyetu ne ziv dugo deTes 

tada zahvaljivao svome Gospodaru, onako kako Mu pripada nriznaZ 
neizmjerno Allahovo dobrocinstvo i dobrotu kojom ga je obafo i moHo G 
Njega je naj olje moliti - da, kad bude umirao, u. Ju Islai.n . da ga ridi 
njegovim dobnm robovnna. Upravo ovako moli se u dovi' "BoL dai^ 
uZao ' "" """ * '' "™° '^° -usiimani", tj. kada nam budeslC 

..n.!frS'^-'' '^V' °^\"^°''° "^ ^^^^«'' kao sto je Muhammed ^ molio na 
sam=t, da mu se dusa uzdigne u dmstvo meleka i casnih drugova' posla mka 

p!-:::r" """'' ^' ^^^^ "^^^ "^^'^^^ ^^^^^ ^ nebesl/skup' fzS 

Moguce je da je Jusuf m molio da umre u Islamu jos dok je bio dobroe 

e Z^o^i^odTbn ^bbf 'h '•'' 'r^"'-*^"° ^° ^^^''^°™™ ^l^ro^Lnl kao 

Po nasem vjerozakonu je zabranjeno moliti za snirt, osim kada nastoDe 

doaekautor' "™'^ '''^ "'"'"^J^' P°^^J -^- ^-^ P-J^ -go to 

Mei^em neka je Ailahov mir na n u, je rekla; -Kama srece da samranU^ 
imrla i da sam potpuno u zaboravpala!" (Merjem, 23.) ^ 

Alija ibn Ebi Talib je pozelio smrt kada se stanje pogorsalo nagomilala 
.skusenja, rasplamsaU bratoubilacki sukobi, a mno'go ras.nlo Sl 

Buharija Ebu Abdullah, autor Sahiha, pozelio je smrt kada se na njega di^la 
hajka 1 od svojih protivnika dozivio strahote. ^^ '^ 



Hadis biljezi Tirmizija u svom Sunenu od Muaza ibn n^phpla dsnomii; a u j 
Musmdu 1/368 - 4/66 - 5/243 - 5/f27. Uzebela 48/39/3235; Ahmed u svom 

U vezi sa nonnalnim prilikama, Buharija i Muslim u svojim Sahihima 
preko Enesa ibn Malika navode hadis u kome Allahov Poslanik ^ kaze: "Neka 
niposto niko od vas ne pozeli smrt zbog stete koja ga zadesi. Ko je dobar 
mozda ce biti jos bolji, a ko los, mozda ce se popraviti, nego, neka zamoli: 
"Boze> pozivi me dokle mi je bolje da sam ziv, a podaj mi smrt kada mi smrt 
bude bolja." Pod izrazom "steta" u ovom se hadisu misli na ono sto se odnosi 
ratijelo, kao sto je bolest i slicno, a ne u vjeri.' 

Jasno je da je Allahov poslanik Jusuf j^i trazio smrt; ili na samrti ili u 
prilici kakva je opisana u ovom hadisu. 

Ibn Ishak od ehli-kitabija navodi da je Jakub kod Jusufa u Egiptu ostao 
sedamnaest godina i da je nakon toga umro. 

Jusufu S^ je oporucio da ga ukopa pored njegovih predaka, Ibrahima i 
Ishaka. 

Es-Sudejj dodaje: "On ga je opremio, prenio u Sam i ukopao u spilji, pored 
njegovog oca Ishaka i djeda Ibrahima ^i," 

**Kod ehli-kitabija stoji da je Jakub imao sto trideset godina kada je usao u 
Egipat i da je tamo boravio sedamnaest godina. Uprkos tome tvrde da je 
ukupno zivio sto cetrdeset godina. 

Ovako stoji u Bibliji. Medutim, to nije tacno i ova greska mora da je 
na.stala, ili u toku prepisivanja, ili su namjemo izbacili die teksta ili su 
pogresno sabrali godine. Medutim, ovakve greske nisu pravili ni u slozenijim 
proracunavanjima, pa kako su to ovdje napravili!? 

Uzviseni Allah u Svojoj Casnoj Knjizi kaze: Hi ste bili prisutni kada je 
Jahibii smrt dosla, i kad je svojim sinovima rekao: "Sta cete nakon mene 
obozavati?" Oni su odgovorili: "Obozavat cemo tvoga Boga. Boga tvojih 
predaka Ibrahima, i Ismaila i Ishaka, Jednog Jedinog Boga! I mi se Njemu 
predajemo! " (EI-B ekare, 1 3 3 .) 

Ovdje Jakub svojim sinovima oporucuje iskrenu predanost, tj. Islam, kojeg 
je Allali poslao preko svojih vjerovjesnika ^^i. 

**Ehli-kitabije navode da je on ostavio opomku svakom sinu posebno, da 
im je rekao sta ce im se desiti, te da je Jehuzi nagovijestio da ce se medu 
ajegovim potomstvom pojaviti veliki poslanik kome ce biti pokomi citavi 
narodi, a to je-Isa, sin Merjemin. Allah najbolje zna. 

Oni dalje kazu: "Kada je Jakub umro, svi Egipcani su ga oplakivali 
sedamdeset dana. Jusuf je naredio Ijekarima, pa su ga balzamovali, tako je u 
balzamu ostao ceti'deset dana. Zatim je Jusuf od vladara Egipta zatrazio 
dozvolu da isprati oca i da ga ukopa kod njegove porodice. On mu je to 
doz\'oiio, a sa njim su krenuli i velikani i dostojanstvenici Egipta. Kada su 
stigli u Hebron, ukopali su ga u spilji koju je kupio Ibrahim ,%ai od Afrona ibn 
Sahra el-Hajsija, i tu sedam dana proveli u zalosti za njim," 
' Hadis biljezi Buharija 75/19 - 80/30 - 81/7 - 94/6; Muslim 48/10-13 i ostali. 

Zatim oni kazu: "Zatim su se vratili u Egipat, a Jusufova polubraca su ga 
tjesila zbog oca i suosjecali sa njim. Zato se i on lijepo ponio prema njima 
iskazujuci im dobrocinstvo i nastanivsi ih u Egiptu. Zatim je Jusufu >m dosla 
smrt, pa je on oporucio da njegovo tijelo ponesu kada budii izlazili iz Egipta i 
da ga ukopaju kod njegovih predaka." Oni su ga opremili j metnuli u kovceg. 
Tako je njegovo tijelo bilo u Egiptu, sve dok ga nije Musa >^l odnio i ukopao 
kod njegovih predaka, o cemu ce jos biti govora, Oni kazu da je on imao sto 
deset godina kada je umro, 

Taico kod njih pise, prema onome sto sam ja licno vidio i sto prenosi Ibn 
Dzerir. Mubarek ibn Fudale od el-Hasana prenosi; "Jusuf je bacen u bunar 
kada je imao sedamnaest godina. Od oca je bio odvojen osamdeset godina. 
Nakon toga je jos zivio dvadeset tri godine, i na kraju je umro kada je imao 
sto dvadeset godina." Drugi kazu: "Jusuf ffeSii je ostavio oporuku polubratu 
Jehuzi." 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knIga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

https://www.facebook.com/studio.tewhid