STUDIO-TEWHID

Uzviseni Allah je o Jusufu m\ i onom sto se sa njim desilo objavio 
jednu cijelu sum u Casnom Kur'anu, da bi se razmislilo o njenim 
poukama, mudrostima i lijepom odgoju. 

Utjecem se AUahu od prokletog sejtana. U ime Allaha, Svemilosnog 
Milostivog. *Eliflam ra. Ovo su ajeti Jasne Knjige. *ObjavljuJemo je km 
Kur an na arapskom jeziku, da biste razumjeli. *Objavljujuci ti ovaj Kur'an 
Ml tebi o najljepsim dogadajima kazujemo, a prije njega nisi, doista nista 
znao. (jQsuf, 1.-3.) 

O uvodnim kraticama u vidu harfova poput elif lam ra, s kojima pocinju 
neke kur'anske sure, govorili smo u nasem Tefsiru na pocetku sure El- 
Bekare, pa ko se zeh s tim bolje upoznati, neka pogleda tamo. O ovoj suri 
opsimo smo govonh u nasem Tefsiru, a ovdje cemo, ukratko, navesti samo 
dio toga. 

Ukratko, u gore navedenim ajetima Uzviseni Allah hvali Svoju velicanstvenu 
Knjigu koju je objavio Svom plemenitom Poslaniku i robu na cistom 
jasnom i razgovijetnom arapskom jeziku, kako bi ga razumio onaj ko je 
pametan, razuman i ostrouman. To je najodabranija Knjiga koja je 
objavljena s neba. Prenio ju je najodabraniji melek, najodabranijem covjeku 
u najodabranije vnjeme i na najodabranijem mjestu, najrazgovjetniiim i 
najjasnijimjezikom. j o j j 

Kada se u kontekstu ove sure govori o proshm ili buducim dogadajima 
navode se najljepsi i najjasniji primjeri, pokazuje se pravi put u onom u cemu 
se Ijudi razilaze, i suzbija se, opovrgava i pobija neistina. Kada se govori o 
njenim naredenjmia i zabranama, onda se mora reci da su to najpravedniji 
propisi najjasniji zakoni koji se najjednostavnije i najjasnije daju, upravo 
onako kako kaze Uzviseni: Rijeci Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde 
(bl"En am, 115.) Tj. najistinitije govore o dogadajima i najpravedniie propisuiu 
naredenja i zabrane. j r r j 

Zato Uzviseni Allah kaze: Objavljujuci ti ovaj Kur 'an, Mi tebi o najljepsim 
dogadajima kazujemo. a prije njega nisi, doista, nista znao. Tj. o onome sto ti 
je u njemu objavljeno. 

Tako Uzviseni kaze: */ tako ti Mi objavljujemo ono sto ti se objavljuje. Ti 
nisi znao sta je Knjiga i sta je iman, ali smo je Mi ucinili svjetlom, kojim 
upucujemo onoga koga hocemo od Nasih robova. A ti. zaista, upucujes na 
praviput. *na put Allahov, kome pripada sve sto je na nebesima i na Zemiji. 
larseAllahu nece sve vratiti? (Es-SurS, 52,-53.) 

Uzviseni, takoder, veli: *Tako ti Mi kazujemo neke vijesti o onome sto je 
Kc bilo i od Sebe ti objavljujemo Opomenu. *Ko se od nje okrene, na Sudnjem 
dam ce, zaista. tesko breme ponijeti. *koje ce mu vjecno ostati. A ruzan li je 
tovar koji ce oni na Sudnjem danu nositi. (Ta-ha, 99.-101 .) 

Tj onoga ko se okrene od ovog Kuf ana i bude slijedio druge knjige, snaci 
ce ova prijetnja. Slicno se kaze u hadisu kojeg prenose, Ahmed u Musnedu i 
Tirmizija u Sunenu, od Alija, vladara pravovjemih, u jednoj verziji kao njegove 
rijeci (raewkuf), a u dnigoj kao rijeci Poslanika (merfu'): "Ko trazi uputu 
mimo Kur'ana, Allah ce ga odvesti u zabludu." 

Imami Ahmed kaze: "Pricao nam je Surejdz ibn en-Nu'man da je njerau 
pricao Hisam, da je cuo od Halida on od Es-§a'bija, a ovaj od Dzabira, da je 
Omer ibn el-Hattab jednom prilikom donio Poslaniku M jednu knjigu koju je 
uzeo od nekih ehh-kitabija. Kada ju je procitao Poslaniku, on se naljutio i 
rekao: "Zar se u to brzopleto upustate, sine Hattabov? Tako mi Onoga u cijoj je 
rucj moja dusa, o tome sam vam lijepo i jasno rekao. Nemojte ih pitati ni o 
cemu, jer mogu reci istinu a vi to poreci, ili laz, a vi to povjerovati. Tako mi 
Otioga u cijoj je ruci moja dusa, da je Musa sada ziv, ne bi imao drugog izbora, 
nego da mene slijedi!" Lanac prenosilaca ovog hadisa je ispravan (sahih). 

Ahmed ovaj hadis od Omera navodi i u drugoj verziji, u kojoj stoji da je 
Allahov Poslanik # rekao: "Tako mi Onoga n cijoj je ruci moja dusa, kada bi 
se Musa medu vama pojavio pa vi krenuli za njim a mene ostavili, sigumo bi 
zalutali! Vi ste moj narod, a ja sam vas Poslanik." 

Ja sam u Tefsiru na pocetku sure Jusuf naveo razlicite verzije ovog hadisa. 
U jednoj od njih se kaze da je Allahov Poslanik ^ jednom prilikom govoreci 
Ijudima, izmedu ostalog, rekao; "O Ijudi! Data mi je sveobuhvatna, sazeta i 
jezgrovita Objava. Ja vam je prenosim cistu, kao suzu. Zato se ne zalijecite i ne 

upustajte u druge stvari, i niposto ne dozvolite da vas zavedu oni koji se u sve 

petljaju." Zatim je naredio, pa je ta knjiga izbrisana do posljednjeg slova. 

*Ikada Jusuf rece svome ocu: "Oce. sanjao samjedanaest zvijezda, Sunce 

iMjesec. kakomi sedzdu cine. " *0n mu rece: "Sinko. ne pricaj svoj san brach 

da ti ne bi ucinili kakvu pakost. Sejtanje, zaista. covjeku otvoreni neprijatelj. 

*Tvoj Gospodar ce tebe tako odabrati, poduciti tumacenju snova i Svoju 

blagodat tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti, kao stojuje upotpunio jos prije, 

tvojim precima Ibrahimu i Ishaku. Zaista je tvoj Gospodar Znan i Mudar. 

(Jtlsuf, 4.-6.) 

Ranije smo rekli da je Jakub imao dvanaest sinova, i naveli njihova imena. 

Od njih vode porijeklo svi jevreji. Najodabraniji, najpoznatiji i najbolji od svih 

njih bio je Jusuf >*&<!, 

Neki ucenjaci smatraju da je samo on medu njima bio poslanik i da 
ostahma nrje dolazila objava. Na to ukazuju i njihove rijeci i diela kok^ 
navedena u ovom kazivanju. ^ ^ ^ ^" 

Neki kao dokaz da su i oni bili poslanici uzimaju rijeci Uzvisenog- Red- 
J^^J-^J-^o uAllaha i u one sto se objavljuje nama, u ono Stoje o^avUno 
IhraJnmuiIsmadu, i Ishaku. i Jakubu i potomcima. "(Ali 'Imran, 84.) smatrS 
da se pod .zrazom "potomcr misb na Jakubove sinove. Medut,m \o nS 
dokaz, jer se trnie misli na narode sinova Israilovih i na poslanike koji s. b 1 
medu njima, kojima je dolazila objava sa neba. Allah, ope^ najbolje Z 

Jedan od dokaza da je samo Jusuf od svoje brace bio poslanik i vieroviesnik 
jeste to sto je same on kur'ansk.m tekstom spomenut^ao takav.Td 
ukazuje daje od njih samo on bio poslanik. 

Tome se moze dodati i ono sto navodi Imami Ahmed: "Pricao nam ie 
ofntr? ;, '' '" '''"" P"''" Abduirahman, da je cuo od Abduliri 

Plemeniti je sm plemenrtog, sina plemenitog, a i on sin plemenitog lusufk 
Jakubov sm, on Ishakov, a on Ibrahimov." ^' ^ 

Ovaj hadis navodi i Buharija od Abdullaha ibn Muhammeda i Abedea a om 
od Afadussameda ibn Abdulwarisa ltd. Njega smo naveh u kazivan™ ^ 
Ib^ahimu m, pa nema potrebe da ga ovdje ponovo navodimo. AliahThvala na 

^ Mufessiri i dnigi ucenjaci kazu: "Jusuf ,%aije, kao djecak, dok ios niiebio 
usao u pubertet sanjao da mu jedanaest zvijezda, sto je abziia na " In 

se uplasio. Kada se probudio, to je ispricao svome ocu pa mu je otac iz toga 
aznao da ce post:a visok polozaj i mjesto na ovom, . na buducemt^j tu t 
voTan i IZr"""-' otac, i njegova braca. Zato mu je nared.o dTp^Js^u 
svoj san i da ga ne pnca svojoj braci, er bi mu ovi mogli pozavidteti Dozelie 
da mu se desi kakvo zlo, i namjestiti mu razne spletke i varke " "^ ' ^ ^ 
Ovo takoder npucuje na ono sto smo ranije rekli, da oni nisu bili poslanici 

sva^l^S "S^^^^ ''-'' --"^' -^^ ^^^^ ^^^- ^^- je. se 

MeZi*m ^^hSh' '' ^' ™ "^ "" '''''''' ' ^'^^ ' '-'-' ^^^^^• 
TvoJ Gospodar ce tebe tako odabrati, tj. kao sto ti je pokazao ovai veliU 
san, ukohko ga sakrijeg tvoj Gospodar ce te ako nresursan ol'l 
posebno ti dat. razne vidove m.lostf : dobrote ^^JT^a^J^V 
dat ce ti da razum.jes govor i mmacis snove, sto drugi ne razum'^ ^^ 

I Svojublagodat tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti. tj. tebi dostavliaiuci 
objavu, a Jakubovoj porodici, sto ce zahvaljujuci tebi dobit'i ve^o So o 

Ibrah^mu . Ishaku. Tj. on ce ti dati blagodat i veliko dobro dajuci i poslanZ 

zm home ce dati Svoje poslanstvo. (El-En am, 124.) 

7.tn ie Allahov Poslanik m kada je upitan, ko je od Ijudi najplemenityi, 
rek'o 'Tostnf Jusu? s.n AUal.ovog poslanika, sina AUahovog poslamka, 
simAllahovogprijatelja." ■ oi K.^,r n 

n,„ nferir i Ibn Ebu Hatim u svojim Tefiirima, i Ebu la la i El-Bezzar u 
J: JZd^fLo.. od El-Haiema ibn Zahira - iak„ nek, ka^ da je 

rr BtfenfeUehut pa Ba up. J ••M„han,n>ed. -i .i^^" ^ ^ 

7viie7de koie ie Jusuf vidio u snu da mu se klanjaju? Poslamk % je sutio i 

St"]: oa.,voo. Pos^e ™ . --^' -^-jrxTkS.^ 

poslao po onog covjeka i upitao ga. Hoces i mi vj ^ Ozerian 

njihova imena?" "Hocu", rekao je, pa mu je Poslamk rekao^ To ^^' V^f/^^^; 
Et-Tarik, Ez-Zijal, Zulkitfan, Kabis, Wisab, Amudan, El-Fejlek, El-Misbeh, 
Ed-Damk Zulfer' , Ed-Dij a' , i En-Nur." 

Na to je jevrej rekao: 'Tako mi Boga, zaista su to njihova imena! A kod 
EbiTja'le stoV "Kada je Jusuf ispncao san svome ocu, on mu je rekao To je 
Sitrkano ali ce ga Allah skupiti. Sunce simbolira njegovog oca, a Mjesec 

''^Jusufu i njegovoj braa je pouka za one koji pitaju. ^^^^^^-^S 
'■Jusuf i nLov brat drazi su nasem ocu od nas. a mi smo citava skupma 

omvite va ce se vas otac vama okrenuti, i poslije toga cete biti dobri Ijudi. 
Zmornlhrece: "Nernojte ubiti Jusufa. nego ga bacitena dno nekog 
ttaraakovec hocete da iesto uradite, pokupit ce ga kakva karavana. 
(Jiisuf, 7.-10.) , , ■■ ,„ 

Uzvisem, dakle, ukazuje na pouke, mudrosti, uputc, i^.^"J -^^^^^^^^ f^ 
navode u ovom kazivanju. On zatim govon o ^^^^f^^^tijusufo^^ Z 

tome sto njihov otac vise voU njega i njegovog brata - Benjamma k(^i je M 
iste maike - nego njih, a oni su citava skupma, tj. druzma. Zato su smatiali da 
u onifaL^l da .h otac vise voli nego Jusufa .i. Benjamma pa su govonh. 
"Doistaje nas otac u ocitoj zabludi". tj. zato sto nj;h vise voli nego nas. 

Zatim su se izmedu sebe dogovorili da ubiju Jusufa ili da ga nekako udalje 
tako dtkc da se ne mogne vratiti, kako bi -^J^^^^^^^^ ^^™ ^^^^^^ 
kako bi on onda same njih volio, a posUje bi pokazivah kako se kaju zbog toga, 
Kada su to biU odluciH i dogovorili se,;..^.. odnjih rece-Uu6z^rd^.^^ 
dajeto bio gimun, Es-Sudejj Jehuza, a Katad^/ ^-hammed >bn Ish^^^^^^^^^^ 
je to bio najstaiiji od njih, Rubil. "Nemojte ubiti Jusufa. "^SO gabacUena dno 
\ekog bunara, pokupit ce ga kakva karavana", tj. P^^^^^^^^ ,^^f J.^^^^^^^^^^ 
prolazili. -'ako vec hocete da nesto uradite", tj. ne -°^f^t.^.^[ff^^^^^^^^^^^^ 
nego uradite ovo sto ja kazem, jer je to lakse, nego ga ubiti ib udaljiti i otjerati. 

207 

Slozivsi se oko toga *Oni rekose: "Oce nas, zasto sumnjas u msa 
osjecanja prema Jusufu! Mi mu zaista zelimo dobro? *Posalji ga sutra s nama 
da se zabavi i poigra, mi cemo ga sigurno cuvati. " *On rece: "Zaista ce mi bid 
zao ako ga odvedete, a bojim se da ga vuk ne pojede kada vi na njega ne 
budete pazili. " * "Kako ce ga pojesti vuk", rekose oni, "kada smo mi druzim? 
Zaista bismo tada bili gubitnici. " (Jusuf, 11.-14.) Oni su trazili od oca da 
njima posalje Jusufa. 

Javno su rekli ocu da zele da se igra, zabavi i razonodi s njima, a u dusamaj 
su krili ono sto je Allah vec znao. 

Na to im je otac - neka je na njega najbolji AUahov blagoslov i mir - rekao; 
"Tesko mi se sa njim rastajati, makar i dio dana. Pored toga se bojim da cete se 
vi zabaviti svojom igrom i razonodom i da ce doci vuk i pojesti ga. On je ma[i, 
i ako vi na njega zaboravite, nece se moci sam odbraniti." 

"Kako ce ga pojesti vuk", rekose oni, "kada smo mi druzina? Zaista bismo 
tada bili gubitnici. " Tj. kako ce ga vuk napasti i pojesti kad smo mi tu, ill kako 
cemo ga toliko zanemariti da mu se to desi, kad nas ima puno? Zaista bi mi 
tada bili gubitnici, tj. nemocni i propali bi. 

**U jevrejskim i krscanskim knjigama stoji da ga je Jakub poslao iza 
njih samog i da je on zalutao, pa ga je neki covjek uputio njima. I ovo je 
jedna od njihovih grjeski u prijevodu na arapski. Jakub ^m se toliko brinuo 
njemu da ga je jedva poslao s njima, pa kako bi ga onda mogao poslati 
samog? 

*/ kada ga odvedose i odlucise da ga bace na dno bunara, Mi mu 
objavismo: "Ti ces ih sigurno o ovom njihovom postupku obavijestiti. a oni te 
nece prepoznati. " *I uvece dodose svome ocu, placuci. * Rekose: "O oce nas, 
mi smo bili otisli da se trkamo a Jusufa smo ostavili kod nasih stvari, pa gaje 
pojeo vuk. A ti nama neces vjerovati, i kada bi istinu govorilL " *I donesok 
njegovu kosulju sa laznom krylju. On rece: "Naprotiv, u vasim dusama je 
ponikla zla misao. Ali, saburje lijep. Od Allaha trazim pomoc protiv onogasto 
vi iznosite. " (JUsuf, 15.-18.) 

Oni su ubjedivali oca, sve dok Jusufa nije poslao sa njima. Medutim, cim su 
se udaljili od njega, Jusufa su poceli grditi i vrijedati i postupcima i rijecima. 
Slozili su se da ga bace na dno bunara, tj. na kamen na dnu bunara. To je 
kamen koji se nalazi u sredini bunara i na kome stoji onaj koji, kada u bunaru 
opadne nivo vode, crpi vodu u posudu, i pomocu uzeta je izvlaci. 

Kada su ga bacili u bunar, Allah mu je objavio da ce sigurno postojati izlaz 
iz ove situacije u kojoj se sada nalazi i sigumo ce podsjetiti svoju bracu na ono 
sto su ucinili, kad bude mocan i ugledan, a oni od njega budu trazili pomoc i 
bojah ga se, a oni te nece prepoznati. 

Mudzahid i Katade kazu da rijeci u ovom ajetu we hum lajes'urun znace: 
A oni nisu znali da ce mu Allah to objaviti. Ibn Abbas kaze da te rijeci znace: 
"Ti ces ih sigumo o tome obavijestiti, a oni te nece prepoznati." To prenosi Ibn 
Dzerir. 

Kada su ea ostavili u bunaru, vratili su se, uzeli njegovu kosulju i poprskali 

varka, a ne opravdanje. r /• ™^ ^<.in^,ili 

m.U: "0 oie naS. mi smo bill omli da se ,r^rno ^Ju^f^^'^o o«W 

Lis, a pogotovu sada, kada nas za » "l"!'™ J.^^^^'^^^, ^e^^^^^^^ ^ 

..Kodeh.i-ki.a.ijas.oJidajeW^^^^^^^ 
ga on DOS e izveo kad ora ne budu vidjel , '/™"° 6" " . ^ 5 j 

bez njegovog znanja prodali karavam. I "^'^^^J^ °» ^^^^^^ od^iu Oni su 
imdi Jusufa, mj= ga naSao, pa je ™=™° P°3^° ogrtac Kada je Jakub 

'" Me~va nepravilnos. Je re^Ua. njihove g^eske u izrazavanju i 

(Jusuf, 19.-22.) 

209 



Jusuf a lejh i selam 



Ovdje nam Uzviseni kazuje pricu o Jusufu kada je ostavljen u bunaru. Onje 
sjeo oc^juci od Allaha pomoc i iziaz, pa je naisla jedna karavana^ Ehli- 
kitabije kazu da su oni nosili pistacije, lucevinu i terpentin na putu iz gama za 
Egipat, Oni su poslali neke svoje da uzmu vodu iz toga bunara, i kadaje jedan 
od njih spustio kofu, Jusuf se zakacio za nju. 

Kada ga je taj covjek ugledao, "Mustuluk". povikao je, tj. moje radosti. 
"Evojednog djecaka!" I oni su ga kao trgovacku robu sakrili tj. pravili su se 
da se u njihovoj trgovackoj robi nalazi i djecak na prodaju. A Allah dobroma 
stasu umdili tj. sta su se dogovorila njegova braca i sto su se obradovali oni 
koji su ga pronasli, uzimajuci ga za trgovacku robu. Medutim, i pored toga to 
Uzviseni ne mijenja, jer je On u tome dao veliku korist, vec odredenu sudbinui 
milost za Egipat, u onome sto ce se desiti ovom djecaku. On ga uvodi kao 
zarobljenika i roba, a kasnije mu povjerava da rjesava veliku nevolju. Allah im 
je preko njega toliko pomogao i na ovom i na onom svijetu, ali se to ne moze 
procijeniti i opisati. 

Kada su Jusufova braca vidjela da ga je karavana uzela, sustigli su ih i rekli 
da je to njihov odbjegli rob, pa su im ga prodali jeftino, tj. po niskoj cijeni 
Neki kazu da je to bio lazni novae - Za nekoliko dirhema, ajedva su cekali da 
ga se rijese. 

Ibn Mes'ud, Ibn Abbas, Neuf el-Bikali, Es-Sudejj, Katade i Atijje el-Awfi 
kazu da su ga prodali za dvadeset dirhema i da su to izmedu sebe podijelili no 
dva dirhema. Mudzahid kaze da su ga prodali za dvadeset dva dirhema a 
Ikrmie i Muhammed ibn Ishak, za cetrdeset dirhema. Allah, opet, najbolje zna. 

/ onda onaj iz Egipta, koji gaje kupio. rece svojoj zeni: "Ucini mu boraviste 
prijatnm ", tj. hjepo postupaj prema njemu, "mozda ce nam koristiti, a mozemoga 
I posiniti. " Ovo je bila AUahova blagodat, milost i dobrocinstvo prema njemu 
cime je htio da ga pripremi za Sebe, i da mu da dobro i ovog, i onog svijeta. ' 

Kaze se da je Egipcanin koji gaje kupio bio dostojanstvenik i vezir i da je 
upravljao skladistima robe. Ibn Ishak kaze da mu je bilo ime Atafir ibn 
Ruhajb, a vladar Egipta je tada bio Er-Rejjan ibn el-Welid, iz plemena Amalik 
On, zatim, kaze da je zeni tog dostojanstvenika bilo ime Raila bint Remajil 
Drugi pak kazu da joj je bilo ime Zuiejha. Medutim, ocito je da joj je to bio 
nadimak. Treci kazu da joj je bilo ime Fekka bint Junus. To prenosi Es-Sa'lebi 
od Ibn Hisama er~Rifaija. 

Muhammed ibn Ishak od Muhammeda ibn es-Saiba, a on od Ebu Saliha 
prenosi da je Ibn Abbas pricao da je ime onog ko ga je prodao u Egipat ti' 
onog koji ga je tamo doveo, bilo Malik ibn Za'r ibn Nuwejt ibn Median 'ibn 
Ibrahim. Allah najbolje zna! 

Ibn Ishak od Ebu Ubejde prenosi da je Ibn Mes'ud rekao; "Tri osobe su bile 
najpromcljivije: Egipatski dostojanstvenik kada je rekao zeni: "ucini mu 
boraviste prijatnim '\ zena koja je svome ocu za Musaa rekla: "Oce. uzmi ga u 
najam, najbolje je da unajmis snaznog i pouzdanog. " (El-Kasas, 26 ) i Ebu 
Bekr es-Siddik kadaje za svog nasljednika odredio Omera ibn el-Hattaba, r.a" 

Zatim kaze da ga je dostojanstvenik kupio za dvadeset dinara (dukata), ili 
zanjegovu tezinu u mosusu, svili ili papirusu. Allah najbolje zna! 

/ tako Mi Jusufa smjestismo na Zemlji. Tj. time sto smo odredili da ovaj 
dostojanstvenik i njegova zena lijepo prema njemu postupaju i brmu se o 
njemu. Mi smo ga smjestili u Egiptu. / naucismo ga tumacenju snova tj. 
razumijevanju i tumacenju snova. A Allah cini sta hoce, tj. kada On hoce da se 
negto desi. On mu odredi uzroke i povode, koje Ijudi ne shvacaju. Zato 
Uzviseni kaze: ali vecina Ijudi ne zna. 

I kada on odraste, obdarismo ga mudroscu i znanjem. Tako Mi 
nagradujemo dobrocinitdje. (Jusuf, 22.) Ovaj ajet je dokaz da se to sve desilo 
prije njegove zrelosti, tj. cetrdeset godina, kada Allah pocmje objavljivati 
Svojiin robovima vjerovjesnicima - neka je od Gospodara svjetova blagoslov i 
mirnanjih. 

Ucenjaci se razilaze u pogledu granice zrelosti. Tako Malik, Rebia', Zejd 
ibn Eslem i Es-ga'bi kazu da je to pocetak puberteta. Se'id ibn Dzubejr kaze da 
jeta granica osamnaest godina, Ed-Dahhak dvadeset godina, IkruTie dvadeset v 
pet godina, Es-Sudejj trideset godina, Ibn Abbas, Mudzahid i Katade trideset tn- 
godine, a El-Hasan kaze da je to cetrdeset godina, uzimajuci za potyrdu njeci 
Uzvisenog: Pa, kada dostigne svoju zrelosi i cetrdeset godina. (El-Ahkat, 15.) 

*/ htjede da ga zavede ona ii cijojje kuci bio, pa zakljuca sva vrata, i rece: 
"Eodv'" On rece: "Boze sacuvaj! Moj gospodar me lijepo pazi. Nasilmci. 
zaista. nikada nece uspjeti!" *Ona gaje pozeljela, a i on bi nju pozelio da nije^ 
vidio dokaz od Gospodara svoga. Takoje bilo. da bismo od njega otklomli zlo i 
razvral jer je on, uistinu, bio Nas iskren rob. *I njih dvoje potrcase prema 
vratima ~ a ona razdera straga njegovu koSulju - i zatekose njenog muza pored 
vrata. "Kakvaje kazna onom koje htio tvojoj zeni zlo uciniti, osim da bude 
zatvoren, ili bolna kazna?". rece ona. * Jusuf rece: •'Ona je mene pokusala 
mvesti!" I jedan njen rodak posvjedoci: "Ako mu je kosulja razderana 
sprijeda. onda ona istinu govori. a on laze. *a ako mu je kosulja razderana 
straga. onda ona laze, a on istinu govori. " =^7 kad vidje daje njegova kosulja 
razderana straga, on rece: "To je uistinu jedno od vasih zenskih lukavstava, a 
vam lukavstva su zaista velikal *Ti Jusufe. ostavi se toga, a ti trazi oprosta za 
grijeh svoj, jer si, zaista, pogrijesila ! " (Jusuf, 23.-29.) 

Uzviseni ovdje navodi kako je zena tog dostojanstvenika pokusala zavesti 
Jusufa H'M i kako je trazila od njega nesto sto ne dolikuje njegovom polozaju i 
stanju a ona je bila izuzetno lijepa, bogata, ugledna i mlada. Zatmi, kako je iza 
sebe i njega pozakljucavala vrata, unaprijed se nagizdavsi i uljepsavsi za njega, - 
obukavsi najljepsu i najskupocjeniju odjecu. Pored svega toga, ona je bila 
vezirova zena. Ibn Ishak kaze da je ona bila sestricna kralja Er-Rejjana ibn el- 
Welida, tadasnjeg vladara Eglpta. 

Ona je ovo pokusala uciniti jer je Jusuf m bio mladic vanredne Ijepote i 
sjaja Medutim, on je bio vjerovjesnik, iz loze vjerovjesnika, pa ga je njegov 
Gospodar sacuvao od razvrata i lukavstva zene. Zato ce on biti najodabraniji 

medu sedmoricom plemenitih i bogobojaznih, koji se spominju u hadisu 
posljednjeg Poslanika % kojeg u svojim Sahihima biljeze i Buharija i Muslim 
u kome on kaze: "Sedmoricu ce Allah staviti u Svoj hlad, onog dana kada ne 
bude drugog hiada osim Njegovog: pravednog vladara, covjeka koji u samoci, 
sjetivsi se Allaha, zaplace, covjeka cije je srce vezano za dzamiju od kada iz 
nje izade pa sve dok se u nju ponovo ne vrati, dvojicu koji su se zavoljeli u ime 
Allaha pa se radi Njega sastaju i rastaju, covjeka koji dadne sadaku pa to 
sakrije tako da mu ni Ijevica ne zna sta mu je dala desnica, mladica koji odraste 
u poboznosti prema Allahu, i covjeka kojeg zovne lijepa i ugledna zena, pa on 
kaze: "Nejasebojim Allaha!"' 

Sve u svemu, ona ga je, u neodoljivoj zelji za njim, pozvala i ponudila mu 
se, a on joj je odgovorio: "Boze sacuvaj! Moj gospodar me lijepo pazi". tj. tvoj 
muz 1 vlasnik ove kuce lijepo prema meni postupa i dobro me pazi. "Nasilnici 
zaista, nece nikada uspjetH" 

rijecima Uzvisenog: Ona ga je pozeljela. a i on bi nju pozelio da nije 
vidio dokaz od Gospodara svoga. smo dovoljno i opsimo govorili u nasem 
Tefsiru. 

Medutim, vecina rijeci mufessira po ovom pitanju je preuzeta iz knjiga ehli- 
kitabija, pa nam je bolje da ih se klonimo. Ono sto moramo vjerovati jeste da 
ga je Allah sacuvao, spasio, odvratio i zastitio od razvrata. Zato Uzviseni kaze- 
Tako J f bilo, da bismo od njega otklonili zlo i razvrat. jer je on, uistinu, bio 
Nas iskren rob. 

1 njih dvoje potrcase prema vratima. tj. on je od nje pokusao pobjeci i 
domoci se vrata, kako bi izasao i utekao joj, ali je ona potrcala za njim / 
zatekose njenog muza pored vrata, tj. ona je prva progovorila i pokusala muza 
nahuskati na Jusufa: "Kakvaje kazna onom ko je htio tvojoj zeni zlo uciniti 
osimdabudezatvoren. Hi bolna kazna? ", tj. optuzilaje njega, a zapravo je ona 
trebala biti optuzena. Tako je pokusala da dokaze svoje postenje i ocuva svoj 
ugled. Zato je Jusuf ^l rekao: "Onaje mene pokusala zavesti! " U nuzdi ie bio 
prisiljen da kaze istinu kako je bilo. 

I jedan njen rodak posvjedoci: Neki kazu da je to bilo male dijete u 
kolyevci. Tog misljenja su Ibn Abbas, Ebu Hurejre, Halil ibn Sejjaf Hasan 
El-Basn, Se'id ibn Dzubejr i Ed-Dahhak; za ovo misljenje opredjeljuje se i 
Ibn Dzerir i u torn smisln postoji jedan hadis koji se prenosi preko Ibn 
Abbasa (merfli=). Medutim, drugi kazu da su to, ipak, rijeci Ibn Abbasa 
(mewkuf). 

Drugi kazu da je to bio rodak njenog muza Atafira, a treci da je to bio neki 
njen rodak. Izmedu onih koji kazu da je to bio odrastao covjek su i- Ibn Abbas 
Ikrnje Mudzahid, El-Hasan, Katade, Es-Sudejj, Muhammed ibn Ishak i Zeid 
ibn Eslem. -^ 



* 



' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 10/2m60/Fethu-l-Bari; 24/16 - 81/24 - 86/19- Muslim 
u svom Sahihu 12/30/9 1 i ostali. ^-^ oonv, musjim 

"Ako mu je kosulja razderana sprijeda, ondo ona istinu govon, 
laze," Zaio sto je on u torn slucaju htio nju zavesti, a ona se branila, pa mu je 
kosulju poderala sprijeda, "a ako mu je kosulja razderana straga, onda ona 
laze, a on istinu govori.", tj. u tom slucaju je on bjezao od nje, a ona je 
potrcala za njim i uhvatila ga, pa mu se kosulja razderala ozada. Tako se i 
desilo. Zato Uzviseni kaze: / kada vidje da je njegova kosulja razderana 
straga, on rece: "Toje, uistinu, jedna od vasih zenskih spletki. a vasa spletka 
jezaista velika! ", tj. ovo je spletka vas zena. Ti si ga pokusala zavesti, a onda 
si ga lazno optuzila. 

Zatim njen muz ide dalje, pa kaze: "Ti, Jusufe, ostavi se toga. " Tj. 
nemoj o ovome nikom govoriti, jer je bolje i prikladnije ovakvu stvar 
prikriti. Svojoj zeni je naredio da trazi oprost za grijeh koji je pocinila, i da 
se pokaje svom Gospodaru, jer kad se covjek pokaje AUahu, On primi 
njegovo pokajanje. 

Egipcani su, iako su vjerovali u kipove, znali da je samo Allah onaj koji 
oprasta grijehe i kaznjava za njih, i da On u tome nema sudruga. Zato joj je 
rauz tako rekao i donekle joj oprostio, jer je bila blizu neceg cemu se ne moze 
odoliti, s druge strane Jusuf je bio cedan, posten, suzdrzljiv i umjeren. Zato joj 
je muz rekao: "a ti trazi oprosta za grijeh svoj, Jer si. zaisla, pogrijesila!" 
(JOsuf, 29.) 

*/ zene pa gradu pocese govoriti: "Dosiojanstvenikova zena nastoji da 
zavede svog shigu. Ona se strasno zaljubila. Mi, zaista, mislimo daje u ocitoj 
zabludi. " */ kada ona cu za njihove spletke, posla po njih, pripremi im 
nashnjace i svakoj od njih dade po noz. I rece: "Izadipred njih! " Kada ga one 
ugiedase, zadivise mu se i posjekose sepo rukama, i rekose: "Boze! Bozel Ovo 
nije covjek, ovoje neki plemeniti melek. " *Ona rece: "Eto, to vamje onaj zbog 
koga ste me korile! J a sam ga pokusala zavesti, all se on odupro. Ako ne ucini 
ono sto mu naredujem. sigurno ce biti zatvoren i sigurno ce biti ponizen. " *0n 
rece: "Gospodaru moj, zatvor mije drazi od onoga na sto me one navracaju! I 
ako me Ti ne sacuvas od njihova lukavstva, osjetit cu naklonost prema njima i 
postati neznalica. " *J Gospodar njegov mu se odazva i otkloni njihovu spletku 
odnjega. Zaista On sve cuje i sve zna. (Jusuf, 30.-34.) 

Uzviseni ovdje navodi kako su se ugledne gradske zene, zene dvorskih Ijudi 
i kceri uglednika ponijele prema ovom slucaju i optuzile zenu ovog 
dostojanstvenika, prigovarajuci joj i koreci je sto je pokusala zavesti svog slugu 
i sto se u njega strasno zaljubila. On je po njima bio obicni sluga, pa joj nije 
prilicio i dolikovao. Zato su rekle: "Mi. zaista. mislimo daje u ocitoj zabludi. ", 
tj. u zabludi je zato sto ne stavlja stvari na svoj a mjesta. 

I kada ona cu za njihove spletke. tj. kada je cula da joj se ismijavaju, i da je 
omalovazavaju, ukoravaju i ponizavaju zbog njene Ijubavi i ocaranosti svojim 
slugom i javno iznoseci ono za sto donekle ima opravdanje, htjela je da se pred 
njima opravda i da im do kaze da taj mladic nije kao sto one misle i 
pretpostavljaju. 

Zato ih je pozvala, okupila u svojoj kuci i ugostila kako je za njihov nivo 
pnlicilo. Izmedu ostalog, posIuzUa ih je necim sto se reze nozevima kao stoZ 
cetruni . svakoj od i^jih je dala po jedan noz, prethodno spremivsi Jusufa J 
obukavsi mu najljepsu odjccu - a bio je u najljepsim mladalackim godinama - i 
onda mu je naredMa da takav izadc pred njih. Kada je izasao bio je Ijcpsi od 
punog rajeseca. -^ ^^ " 

Kada ga one ugledase. zadivise mu se. Tj. zapanjile su se i ushitile 
njegovom Ijepotom, ne vjerujuci da covjek moze biti tako lijep. Njegov 
Ijepota ,h je toliko opsjenila da na sebe nisu ni obracale paznju/pa su poti 
rezat. svoje ruke on.m nozevima, ne osjecajuci da su se povnJedL^Treko 
Boze! Boze! Ovo nije covjek, ovoje neki plemeniti melek" 
U hadisu o Israu stoji: "Zatim sam prosao pored Jusufa, pa sam vidio da mu 
je data polov.na Ijepote." Es-Suhejii . d:-ugi uccnjaci kazu'^To zna rdaiel 

n kol^ H^ "" °'^°''' '"f "^^'"^^ ^' J"^ J^ ^d^^^ Allah stvorio Svojom 
mkom I udahnuo u njega od Svoga duha, pa je bio u najljepsem Ijudskom Z 
Zato ce Dzennethje ulazeci u Dzennet biti Ademove visine i Ijlpote D S' 
Jusuf je UBao pola Ademove Ijepote, i od njih dvojice nije bilo lienS 

Ibn Mes'ud kaze: "Jusufovo lice je bilo blistavo poput munje, kada bi mu 
kakva zena rad, neke potrebe dosla, on bi pokrio svoje lice." Dmgi kaL da^e 
vecmom pokrwao lice, kako ga svijet ne bi gledao'zato, kadTtu oS tn 
pngovarale ovoj sto se zalj.bila onako kako je navedeno/i kada se de do s 
njima ono sto se desdo - tj. kada su nozevima posjekle svoje mke kada u 
iznenadde I zbunile ugledavsi ga, Ona rece: 4to to vam/e o^a^logtia^^ 
me kone!" Zatim ga je pohval.Ia da je potpuno cedan'rekavli 1 .Zf 
pokusala zavesti, ali se on odupro " ti odbio Je tn -AJm JT - ■ ? ^ 
naredujem. sigurno ce MnzaJoren, '^i^i:^^;^::.^'''' ""^ ''' "" 
Ostale zene su ga nagovarale da poslusa svoju gazdaricu ali ie to odlucnn 
odbio . udaljio se tvrdcci da je on iz loze vjerovjes^ka Zatim tpmucio ^0^ 
obracajuci se Gospodaru svjetova: -'Gospodalu moj, zaZr^Tdrat^d 
onoga na sto rne one navracaju! I ako me Ti ne sacJ^as odnJiZva lukZva 
osjem cu naklonost prema njima i postat cu neznalica. " Tj ako l^^reoS 
samom sebi, ja sam slab i nemocan. Ja samom sebi ne mogu nrkoS m 

c,, i,,v7,„/; j„! , , '-"^'^ ' iVK zna. ^atim im pade na pamet iakn 

jesu, nece doci, a da vam ja pnje ne kazem, sto cete dobiti. To je same dio 
214 

onoga cemu meje naucio moj Gospodar. Ja sam ostavio vjeru naroda koji ne 
vjeruje u AUaha i onaj svijet porice, *a slijedim vjeru svojih predaka, 
Ibrahima. i Ishaka, i Jakuba; nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo 
mvnim. To je Allahova blagodat prema nama i ostalim Ijudima, ali vecina Ijudi 
ne zahvaljuje. *0 moji zatvorski drugovi, jesu li bolji raznorazni bogovi. Hi 
Allah, Jedini i Svemocm? *Oni koje mimo Njega obozavate samo su imena 
koja ste im nadjenuH vi i vasi ocevi - Allah o njima nikakva dokaza nije 
objavio. Sudpripada samo Allahu, a Onje naredio da samo Njega obozavate. 
Tojeprava vjera, ali vecina Ijudi ne zna. *0 moji zatvorski drugovi, jedan od 
vas ce svoga gospodara vinom pojiti, a drugi ce biti raspet, pa ce mu ptice 
Hjuvati glavu. Vecje odredeno ono o cemu vi pitatel" (Jusuf, 34.-41.) 

Uzvigeni ovdje navodi da je torn dostojanstveniku i njegovoj zeni palo na 
pamet, tj. da su odlucili - nakon sto su se uvjerili da je Jusuf nevin - da ga neko 
vrijeme zatvore kako bi utisali govorkanje Ijudi o torn slucaju, a nju zastitili, 
obznanjujuci da ju je on pokusao zavesti, pa da je zato zatvoren. Tako su ga ni 
kriva ni duzna nepravedno zatvorili. 

Ovo je bila sudbina koju mu je Allah odredio, izmedu ostalog, zato da bi ga 
tako sacuvao i udaljio od druzenja i mijesanja sa njima. 

Iz ovoga neke sufije izvlace poruku, koju od njih prenosi Es-§afi*i: "Da bi 
sezastitio, nestani!" 

S njim su u zatvor usla jos dva mladica. Kaze se da je jedan od njih bio 
zaduzen za vladareva pica, i da mu je bilo ime Nebwa. Drugi je bio vladarev 
pekar, tj. donosio mu je hranu, Takvog Turci nazivaju "dzasinkir". Kazu da 
mu je ime bilo Mudzlis. Kralj ih je bio zbog necega optuzio i zatvorio. Kada 
su sreh Jusufa u zatvoru, svidio im se njegov izgled, ponasanje, nacin 
ophodenja, rijeci i djela, poboznost i ibadet prema Gospodaru, i njegovo 
dobrocinstvo prema drugiraa. Obojica njih su usnili po jedan san, koji se na 
njih odnosio. 

Mufessiri kazu da su obojica sanjali istu noc. Prvi je usnio da su tri izlistale 
grane vjnove loze kao plod, dale nekoliko zrelih grozdova grozda, pa ih je on 
ubrao, iscijedio u pehar i napojio vladara. Drugi je usnio da na glavi nosi tri 
korpe hljeba, i da ptice grabljivice kljuju hljeb iz one najgomje. 

To su mu ispricah i zatrazili od njega tumacenje, dodajuci: "jer vidimo da 
sizaista dobar covjek. " Odgovorio im je da poznaje snove i da ih zna tumaciti: 
"Nijedno vam jelo, koje cete jesti, nece doci, a da vamja prije ne kazem sta 
cete dobiti." Neki kazu da ovo znaci: Sto god usnijete ja cu vam to i 
protumaciti prije nego se desi, pa ce biti kao sto sam rekao. Drugi pak kazu da 
to znaci; "Ja cu vam reci koja hrana ce vam doci prije nego sto ona dode, hoce 
li biti slatka ih kisela." Shcno je govorio i Isa a^i: "/ kazivacu vam stajedete i 
sta usvojim kucama gomilate. " (Ali 'Imran, 49.) 

Zatim im je rekao: da ga je tome Allah poucio, jer vjeruje u Njega Jedinog, 
i slijedi vjeru svojih plemenitih predaka, Ibrahima, Ishaka i Jakuba. "Nama ne 
prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova blagodat prema 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knIga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

https://www.facebook.com/studio.tewhid