STUDIO-TEWHID

Ibrahim je sin Tara (250), sina Nahora (148), a on sin Saruga (230), sina 
Reva (239), a on sin Falega (439), sina I-Iebera (464), a on sin Sala 
(433), sina Arfaksada (438), a on sin Sema (600), sina Nuhova ^i 

Ovo je tekst ehli-kitabija iz za njih Svete knjige, a ja sam iza svakog imena 
brojkom oznacio koliko su zivjeli, prema onom sto oni navode. Vec je bilo 
govora o duzini zivota Nuha ^&\, pa nema potrebe to ponavljati. 

Hafiz ibn Asakir, u svojoj Historiji, govoreci o zivotu Ibrahima Halila 
(Allahovog prijatelja), prenoseci od Ishal-ca Ibn Bisra Kahilije, iz njegovog 
djela el-Mubtede, navodi da je Ibrahimovoj majci bilo ime Emila. Zatim od 
njega prenosi dugu pricu o tome kako ga je rodila. Kelbi kaze da joj je bilo ime 
Buna bint Kribta ibn Kersi i da je porijeklom od Arfaksada, Semovog sina, a 
Sem jeNuhov sin. 

Ibn Asakir u vise predaja navodi da je Ikrime rekao: "Ibrahimov fm 
nadimak je bio Ebu ed-Dajfan."' 

**Ehli-kitabije zatim kazu da su se Tarn, kada je imao sedamdeset pet 
godina, rodili Ibrahim ^i, Nahor i Haran. Haran je kasnije dobio sina Luta, 
Oni kazu da je Ibrahim ^l bio srednji i daje Haran unn-o jos za oceva zivota 
u mjestu gdje je i roden, tj, u podrucju Haldejaca. Time misle na Babilon, Taj 
stav je ispravan i poznat kod onih koji istrazuju zivotopise, historiju i 
dogadaje. 

Hafiz Ibn Asakir takoder kaze daje taj stav ispravan. On navodi od Hisama 
ibn Ammara da je on cue od Wehda, on od Se'ida ibn Abdulaziza, a on od 
Meldiula, daje Ibn Abbas rekao: "Ibrahim je roden u Guti kod Damaska, u selu 
po imenu Berza, a na brdu koje se zove Kasijun." Nakon toga, Hafiz kaze: 
"Ispravno je ipak, da je on roden u Babilonu, a ovo mu se mjesto pripisuje zato 
sto je na njemu klanjao kad je dosao pomoci Luai mSi\"' 

Oni zatim navode da je Ibrahim ozenio Sam, a Nahor Melhu, kcerku 
Harana, tj. braticnu. 

Zatim navode daje Sara bila nerotkinja, da nije mogla radati. 



' Ibn Asakir u svom Tarihu 2/141/Et-Tehzib. 
^ Ibn Asakir 2/13/Et-Tehzib. 

**Zatim ehli-kitabije kazu: "Tara je, sa svojira sinom Ibrahimom, njegovom 
zenom Sarom, i njegovim braticem Lutom, izisao iz zemlje Haldejaca i otisao u 
zemlju Kenanaca. Nastanili su se u Haraau, gdje je Tara i umro, u svojoj 
dvjesta pedesetoj godini." Ovo potvrduje da on nije roden u Haranu, nego u 
zemlji Haldejaca, tj. u Babilonu. 

Dakle, oni su krenuli sa namjerom da dodu u zemlju Kenanaca, podnicje 
Jerasalima, pa su se nastanili u Haranu. Haran je u to doba,^ zajedno sa 
Arapskim poluosti-vom i Samom, pripadao Haldejcima koji su obozavali sedam 
zvijezda, Graditelji Damaska takoder su bili ove vjere. Okretali su se prema 
Sjevemjaci. Raznim rijecima i postupcima su pokazivali da obozavaju sedam 
zvijezda. Zato je na svih sedam kapija starog Damaska, za svaku zvijezdu,^bio 
po jedan hram u kojima su, u njihovu cast, priredivane svetkovine i pnnosene 
zrtve. U to doba, dok su stanovnici Harana obozavali zvijezde i kipove, svi 
Ijudi na Zemlji su bili nevjemici, osim Ibrahima-Halila, njegove zene i bratica 
mu Luta H0,. 

Ibrahim im je bio taj preko koga je Allah M uklonio ta zla i dokinuo tu 
zabludu. Njemu je Allah 3fe, jos u mladosti, dao zdrav razum, a kad je porastao 
odabrao ga za Svoga Poslanika i uzeo Sebi za prijatelja (Halila). Allah ^^kaze: 
Mismojosprijelbrahimu razboritosl dali i dobro gapoznavali, (El-Enbija', 51.), 
tj. 00 je bio dostojan za to. 

Uzviseni, takoder, veli: *IIbrahima. kadjegovorio svome narodu: "Obozavqjte 
Allaha i Njega se bojte! To vamje bolje, ako znate. * Vi mimo Allaha obozavate 
kimiire i lazi izmisljate. Oni, koje vi mimo Allaha obozavate, ne mogit vas 
nikak\'Otn hnvwm nahraniti, pa kod Allaha trazite opskrbu, Njega obozavajte i 
Njemu zahvaljujte; jer cete se Njemu vratiti! *A ako vi budete poricali, pa i 
narodiprije vas su poricali, a Poslanikje duzan samo da jasno prenese. *Zar 
oni ne vide kako Allah stvara stvorenja? On ce to ponovo uciniti. Allalmje to, 
doista, lahko. " *Reci: "Putujte po Zemlji i gledajte kako je On prvi put stvorio. 
AUah ce to i dnigi put st\>oriti. Allah, doista, sve moze. *0n kaznjava koga On 
hoc-e i milost dqje kome On hoce, i Njemu cete se vratiti. *Vi Njegovoj^ kazni /te 
mozete umaci ni na Zemlji ni na nebu, i vi mimo Allaha nemate ni zastitnika ni 
pomagaca. *A oni koji ne vjeruju u Allahove dokaze i susret s Njime, ti su 
izgitbili nadu u Moju milost, i njih ceka bolna kazna. " *Odgovor njegovog 
naroda bijaSe samo: "Ubijte ga Hi ga spalitel" - alt. Allah gaje spasio od vaUe. 
U tome, doista, ima dokaza za narod koji vjenije. *I on rece: "Vi ste mimo 
Allaha kumire prihvatili, da biste u zivotu na ovom svijetu medusohne 
prijateljske odnose odrzavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih cete se 
odricati i jedni druge proklinjati. Vase prebivaliste ce biti vatra i necete imati 
pomagaca. " *I Lut mu povjerova! A Ibrahim rece: "Ja selim svome Gospodaru, 
On je, doista, Silni i Mudri. " *I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonuU i njegovim 
potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu nagradu dali, 
ana onom ce, doista, jedan oddobrih biti. (El-'Ankebut, 16.-27.) 

Zatim Uzviseni navodi Ibrahimovu raspravu sa svojim ocem i narodom, o 
cemu cemo, ako Bog da, dalje govoriti. 

Njegov otac je bio prvi koga je pozvao na Pravi put. Otac mu je bio jedan 
od oiiih koji su obozavali kipove i bilo je najprece da se iskrenim savjetom 
obrati svome ocu. 

O tome Uzviseni veli: *I spomeni u Knjizi Fbrahima. On je bio istinoljiibiv, 
vjerovjesnik. *KadaJe rekao svome ocu: "Oce, zasto obozavas ono sto niti cuje, niti 
vidi, niti ti maze ista koristiti? *Oce, menije doslo znanje koje tebi nije doslo, pa me 
slijedi ija cu te na pravi put uputiti. *Oce, ne obozavaj sejtana! Sejtanje Milostivom 
neposhisan. '^Oce, bojim se da te odMilostivog ne stigne kakva kazna, pa da budes 
sejtanu dnig. " '^Onje rekao: "Zar ti, Ibrahime, mrzis moje bogove? Ako neprestanes, 
sigurno cu te kamenovati. Zato me ostavi na miru!" * "Nekaje mir na tebe", rece 
on, "Ja cu moliti svoga Gospodara da ti oprostijerje On dobarprema meni. *Ija 
napustam i vas i ono cemu se vi mimo AUaha molite, aja cu moliti svoga Gospodara, 
nadam se da mi moj Gospodar nece odbiti moju dovu. " (Merjem, 41 .-48.) 

Uzviseni ovdje navodi kako je tekla rasprava i dijaiog izmedu Fbrahima i 
njegovog oca, kako ga je na pravi put pozvao najblazim rijecima i na najljepsi 
nacin. Objasnio mu je nistavnost njegovog obozavanja kumira, koji, niti cuju 
molbu obozavaoca, niti vide gdje se on nalazi, pa kako ce mu onda ista 
koristiti, dati bilo kakvo dobro, nafaku ili pomoc? 

Zatim ga je podsjetio da mu je Allah dao uputu i korisno znanje, iako je 
mladi od oca: "Oce, menije doslo znanje koje tebi nije doslo, pa me slijedi, ija 
cu te na pravi put uputiti", tj. put koji je ispravan, jasan, lahak, istinit i kojim 
ces postici dobro i ovog i onog svijeta. 

Kada mu je Ibrahim pokazao pravi put i uputio savjet, on ga nije poslusao i 
primio od njega, nego mu je zaprijetio i pokusao da ga zaplasi rijecima; "Zar ti, 
Ibrahime, mrzis moje bogove? Ako ne prestanes, sigurno cu te kamenovati! " Po 
jednima, time je mislio samo na rijeci, a po drugima na stvamo djelo. "Zato me 
ostavi na miru!", tj, idi od mene i zadugo se ne vracaj! 

Na to mu je Ibrahim rekao: "Nekaje mir na tebe" (Merjem, 47.), tj. od 
mene te nece snaci nista lose i od mene neces dozivjeti nikakvo uznemiravanje, 
ti si od mene miran. Cak mu zeli dobro rijecima: "Ja cu moliti svoga 
Gospodara da ti oprosti.jerje on dobarprema meni. " (Merjem, 47.) 

Ibn Abbas i drugi kazu: "Tj. blag, jer me je On uputio da Njega obozavam i 
samo Njega vjeaijem." Zato on kaze: "Jja napustam i vas i ono cemu se vi 
mimo AUaha molite a ja cu moliti svoga Gospodara, nadam se da mi moj 
Gospodar nece odbiti dovu. " (Metjem, 48.) 

Ibraliim je doista, kao sto je i obecao, za njega molio u svojim dovama. Malutim, 
kada mu je postalo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao, kako kaze 
Uzviseni: Ibrahimovo trazenje oprosta za svoga oca biloje samo zbog obecanja 
koje muje dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se 
odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sazaljenja i milostiv. (Et-Tewbe, 114.) 

Buharija navodi: "Pricao nam je Ismail ibn Abdullah, da je njemu pricao 
njegov brat Abdulhamid, a on je cuo od Ibn Ebi Zi'ba, ovaj od Se'ida 
Makberije, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik m rekao: "Ibrahim ce na 

Sudnjem danu sresti svog oca Azera a na njegovom lieu ce biti prasina i 
zemlja, pa ce mu Ibrahim reci: - Zar ti nisam rekao da mi se ne suprotstavljas? 
Na to ce mu otac reci: - Danas ti se necu suprotstavljati." Ibrahim ce tada reci: 
"Gospodaru raoj, obecao si mi da me na Sudnjem danu neces poniziti, a zar 
ima veceg ponizenja od toga da mi otac bude u vatri?" Allah ce odgovoriti: "Ja 
sara nevjemicima zabranio Dzennet," Zatim ce mu se reci: "Ibrahime, sta je to 
ispod tvojih nogu?" On ce pogledati i vidjeti uprljanu zaklanu zivotinju, koja 
ce biti uzeta za noge i bacena u vatru."' Jedino on navodi ovako u kazivanju o 
Ibrahimu. 

U svom Tefsiru on kaze: "Tako prenosi- Ibrahim ibn Tahman od Ebu Zi'ba, 
on od Se'ida Makberije, a on od Ebu Hurejre." 

Ovako ga prenosi i Nesaija; od Ahmeda ibn Hafsa ibn Abdullaha, on od 
svog oca, a ovaj od Ibrahima ibn Tahmana i dalje redom. Bezzar ga u sHcnoj 
verziji navodi od Hammada ibn Seleme, on od Ejjuba, on od Muhammeda ibn 
Sirina, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika %, mada u toj verziji ima 
neceg neobicnog (garib). On ga navodi i u drugoj verziji: od Katadea, on od 
Ukbea ibn Abdulgafira, on od Ebu Se'ida, a on od Poslanika ^. 

Allah ife kaze: / kada Ibrahim rece svom ocu Azeru: "Zar kipove uzimas za 
bogove?! Ja, doista, vidim da ste i ti i tvoj narod u ocitoj zabludi. " (El-En' am, 
74.) Iz ovoga se razumije da je Ibrahimovom ocu bilo ime Azer. Medutim, 
vecina poznavalaca rodoslova, medu kojima je i Ibn Abbas, kazu da mu je bilo 
ime Tareh, a ehli-kitabije kazu; Tara. Tako se kaze da mu je nadimak dat po 
kipu koga je Azer obozavao. 

Ibn Dzerir kaze; "Ispravno je da mu je ime bilo Azer, a moguce je da je 
imao dva imena, ili da mu je jedno bilo ime a drugo nadimak." 

Moguce je da je ovo sto on kaze tacno. Allah, opet, najbolje zna! 

Zatim, Uzviseni veli: */ tako mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i 
Zemlje. da hi cvrsto vjerovao. *Kada nastupi noc, on ugieda zvijezdu i rece: 
"Ovoje moj Gospodar!" A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" *A 
kada ugieda Mjesec kako izlazi, rece: "Ovoje moj Gospodar!" A posto zade, 
rece: "Ako me moj Gospodar ne uputi, doista cu biti jedan od onih koji su 
zalutali. " *A kad ugieda Sunce kako izlazi, rece: "Ovoje moj Gospodar, ovoje 
najvece!" A posto zade, on rece: "O narode moj, ja nemam nista s tim sto vi 
Mjemu drtige ravnim smatrate! "^Ja okrecem svoje lice, kao pravi vjernik, 
Onom koji je nebesa i Zemlju stvorio, i ja nisam idolopoklonik. " *I njegov 
narod se s njim raspravljao. On je rekao: "Zar da se sa mnom o Allahu 
raspravljate, a On meje uputio? Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pripisujete, 
osim onoga sta moj Gospodar hoce da bude. Moj Gospodar svojim znanjem 
obiihvaca sve, zasto se ne urazumite? *A kako bih se bojao onih koje Njemu 
pripisujete, kada se vi ne bojite sto Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On 
za to nikakav dokaz nije dao? I znate li vi ko ce, mi ili vi, biti siguran? *Oni 



' Biljezi ga Buharija u svom Sahibu 60/^/235Q/Fethu-l-Barr, Ibn Asakir u svom Tarihu u istoj 
verziji kao i BuhELrija 2/137. 

koji vjeruju i svoje vjerovanje sa zulumom ne mijesaju, oni ce biti sigiirni i oni 
su na pravom putu. " *To je Nas dokaz koji smo Mi dali Ibrahimu protiv 
njegova naroda. Mi uzdizemo na vise stepene one koje Mi hocemo. Tvoj 
Gospodarje, doista, imidariznan. (EI-Eii'am, 75.-83.) 

Ovo je bio predmet njegove rasprave sa svojim narodom Icroz koju im je 
objasnio da ova, nama vidljiva tijela, kao sto su svjetlece zvijezde, nisu 
nikakva bozanstva koja pored Allaha ^ treba obozavati, nego stvorena, 
podredena i potcinjena Allahova stvorenja koja se cas pojavljuju, a cas nestaju 
iz nas eg vida. Nasuprot njima, Uzvisenom Gospodaru nista ne promice, nista 
Mu nije skriveno. On je Stalni, Vjecni i bez prestanka. Nema boga niri 
gospodara pored Njega. 

Prvo im je objasnio da to zvijezda ne moze biti. Kaze se da se pod 
spomenutom zvijezdom mislilo na Veneru. Zatim je sa nje presao na Mjesec, 
jer je on sjajniji i ijepst od nje, a onda na Sunce kao najsjajnije, najblistavije i 
najijepse nama vidljivo nebesko tijelo. I za njega je rekao da je potcinjeno, 
vodeno, predodredeno i podredeno, kako kaze Uzviseni: Od Njegovih znakova 
su i HOC i dan, Sunce i Mjesec. Ne cinite sedzdu Suncu ni Mjesecu. vecje cinite 
AUahu koji ihje stvorio, ako samo Njega obozavate. (Fussilet, 37.) 

Zato je on rekao: *A kada ugleda Sunce kako izlazi. rece: "Ovo je moj 
Gospodar, ovo je najvece!" A posto zade, on rece: "O narode moj. ja nemam 
nista s tim sto vi Njemu druge ravnim smatrate! ""Ja okrecem svoje lice, kao 
pravi vjernik. prema Onome koji Je nebesa i Zemlju sh'orio i ja imam 
idolopoklonik!" *1 njegov narod se s njime raspravljao. On je rekao: "Zar da 
se sa mnom o Allahu raspravljate, a On meje uputio? Ja se ne bojim onih koje 
vi Njemu pripisujete, osim onoga sto moj Gospodar hoce da bude. " (El-En 'am, 
78.-80.)> tj. ja ne obracam paznju na ova bozanstva koja vi pored Allaha 
obozavate, jer ona nista ne koriste, ne cuju i ne shvacaju. Ona su podredena i 
potcinjena, kao sto su zvijezde i sl„ ill napravljena, isklesana i istesana, kao sto 
su kumiri, 

Ocito je, dakle, da su ove njegove rijeci o zvijezdama bile upucene 
stanovnicima Harana, jer su ih oni obozavali. Ovo pobija tvrdnje onih koji kazu 
da je to rekao dok je jos bio mlad, kada je otisao od porodice, kako npr. kaze 
Ibn Ishak i jos neki. Takva misljenja temelje se na israilijjatima, a njima se ne 
moze vjerovati, posebno onda kada se kose sa istinom. 

Stanovnici Babilona obozavali su kipove, i oni su ti s kojima je Ibrahim >& 
raspravljao o obozavanju kipova, polupao im ih, ponizio i dokazao njihovu 
mstavost, kako Allah :M kaze: */ on rece: "Vi ste mimo Allaha kiimire pnhvatili, 
da biste u zivotu na ovom svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali a poslije 
na Siidnjem damt, jedni drugih cete se odricati i jedni druge proklinjati 
Vase boraviste ce biti vatra i necete imati pomagaca. " (El-'Anlcebut, 25.) 

U suri El-Enbija', Uzviseni veli: *M smo jos prije Ibrahimu mzboritost 

dah I dobro smo ga poznavali, ^Kada on svome ocu i svome narodu rece- 

Kakvi su ovo kumiri kojima ste odani?" ''Oni odgovorise- "Mi smo nase 

oceve zatekli da ih obozavaju. " * "/ vi i vasi ocevi ste bill u ocitoj zabludi ", 
rece on. * "Jesi U nam donio Istinu, Hi se sails? ". upitase oni. *On rece: "Ne, 
nego vas Gospodarje Gospodar nebesa i Zemlje, koji ihje stvorio, aja sum od 
onih koji vam to svjedoce. *I tako mi AUaha. cim se udaljiteja cu vam kumire 
ttdesiti!" *I on ih sve u komade porazbija, osim onog najveceg, da bi se njemu 
obratili. *"Ko uradi ovo sa nasim bogovima". povikase oni, "doista je 
nasilnik!" *"Culi smo jednog momka kako ih spominje", rekose, "ime mu je 
Ibrahim. " * "Dovedite ga da ga Ijudi vide ", rekose, "da posvjedoce. " * "Jesi li 
ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime? ", upitase. * 'We", rece on, "nego 
toje uradio ovaj najveci medii njima, pa iipitajte ih, ako mogii govoriti. " *I oni 
se zamislise, pa sami sebi rekose: "Doista ste nepravedni! " *Zatim oborise 
glave i rekose: "Ta li znas da ovi ne govore." *"Pa zar pored AUaha 
obozavate nesto sto vam ne moze ni koristiti ni kakvu stetu nanijeti? ", upita on. 
*"Tesko vama i onima koje, mimo AUaha, obozavate! Zasto se ne opametite?" 
Oni rekose: * "SpaUte ga t vase bogove osvetile, ako cete sta ciniti! " *Mi 
rekosmo: "Vat}-o, budi hladna i spasonosna Ibrahimu!" *1 oni htjedose da mu 
postave zamkii, ali Ik Mi ucinismo najvecim gubitnicima. (El-Enbijfi', 5 1. -70.) 

U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: */ ispricaj im vijest o Ibrahimu. *kadaje 
si'oga oca i svoj narod upitao: "Sta to vi obomvate? " *a oni odgovorili: "Obozavamo 
kumire, i stabw smo im odani. " * "Da U vas cuju kada ih moUte? ", upita on, 
* "i da li vam koriste Hi vam stetu nanose? " * "Ne ", odgovorise oni, "nego smo 
nase oceve zatekli da tako rade." *"Znate li vi", upita on, "da su to, sto 
obozavate *vi i vasi davni preci, * doista, neprijatelji moji? A nije Gospodar 
svjetova, *koji me je stvorio i na pravi put upiitio, *koji me hrani i poji, *koji 
me, kad se razbolim lijeci, *koji ce me usmrtiti i zatim ozivjeti, *i koji ce mi, 
nadam se, pogreske na Sudnjem danu oprostiti! *Gospodaru moj, podari mi 
mudrost i udruzl me s dobrima. " (Es-Su'ara', 69.-83.) 

A Xi suri Es"Saffat, Uzviseni veli: *Iste vjere kao i on, doista je bio i Ibrahim. 
Kadje svome Gospodaru cista srca dosao, *kadje svoga oca i svoj narod upitao: 
"Sta to vi obozavate? *Zar lazne bogove, mimo AUaha, zelite? *A sta o Gospodaru 
svjetova mis lite? " *I on bad pogled na zvijezde, *pa rece: "Ja cu se, evo, 
razboljetU", *paga napustise uzmicuci, *a on se prikrade njihovim bozanstvima i 
rece: "Zasto ne jedete? *&ta vam je pa ne govorite? " *Pa im pride krisom, 
udarajuci ih desnicom, *i narod mu poce trkom prilaziti. '*0n upita: "Zar 
obozavate ono sto sami klesete, *kad AUah st\>ara i vas i one sto pravite?" 
*Oni rekose: "Napravite za njega lomacu, pa ga u vatru bacite!" * I htjedose 
daga na muke stave, ali Mi njih ucinismo ponizenim. (Es-Saffat, 83.-98.) 

Allah ^ nas obavjestava o tome kako je Ibrahim ^i, Njegov prijatelj, 
zanijekao svom narodu obozavanje kipova, kako ih je pred njima ponizio i 
omalovazio a njih ukorio rijecima: "Kak\n su ovo kumiri kojima ste odani? ", tj. 
kod kojih ostajete i kojima se pokoravate, Oni su odgovorili: "Mi smo nase 
oceve zatekli da ih obozavaju." (El-Enbija', 53.) Tj. njihov jedini izgovor je 
bio sto su tako radili njihovi ocevi i djedovi, koje su zatekli da obozavaju 
kumire. "Ivi i vasi ocevi ste bUi u ocitoj zabludi", rece on. (El-Enbija', 54.) 

Na drugom mjestu Uzvisem kaze: *kad je svoga oca i svoj narodupitao: 
"Sta to vi obozavate? "^Zar lame bogove. mimo AUaha. zelite? I sta o 
Gospodaru svjetova mislite? " (Es-Saffat, 85.-87.). 

Katade kaze da se ovim htjelo reci: "Pa sta mislite da 6e On s vama iiraditi 
kada Ga sretnete, a obozavali ste druge, mimo Njega?" 

On im je takoder, govorio: * "Da H vas oni ciiju kada ih molite". upita on, 
* "i da li vam koriste Hi vam stetu nanose? " * "Ne ". odgovoriSe. "nego smo mi 
naSe oceve zatekli da tako rade. " (Es-Su'ara', 72.-74.)- Oni su mu pnznah da 
kipovi ne cuiu onog ko ih moli i da ne mogu ni koristiti m stetiti, nego ihje 
povodenje za njihovim precima i ocevima, koji su bill neznahce kao i om, 
navelo da ih obozavaju. Zato im je on rekao: * "Znate li vi ", upita on, da suto 
sto obozavate ''vi i vasi davnipreci, *doista. neprijatelji moji? A nije Gospodav 
svjetova. " (Es-Su'ara\ 75.-77.) 

Ovo je nepobitan dokaz o nistavnosti njihove tvrdnje da su njihovi kumin 
imah osobinu Boga jer ih se on odrekao i izgrdio ih. Da su mogh kakvu stetu 
nanijeti, sigurno bi je njemu nanijeli ill da su mogli sta ucmiti, ucmdi bi mu. 

"Jesi li nam donio Istinu. Hi se salis". upitaSe oni. (Ei-Enbija\ 55.). Oni su 
htjeli redi: To sto nam govoris, sto nam nase bogove vnjedas, a tune i nase 
oceve Je li to, doista, ozbiljno govoris iU se saUs? 

On rece- "Ne nego vas Gospodarje Gospodar nebesa i Zemlje. koji ihje 
stvorio aja sam 'od onih koji vam to svjedoce. " (El-Enbija', 56.) Tj. ja vam to 
govorim doista, ozbiljno. Vas Bog je Allah, pored Kojeg drugog boga nema. 
On je vas Gospodar, a i Gospodar svih stvari. On je Stvontelj nebesa i Zemlje, 
Koji ih je stvorio bez prethodnog uzorka. Samo je Ori Jedmi dosiojan 
obozavanj a i Njemu nema ravnog, a ja sam jedan od onih koji to svjedoce. 

"I tako mi Allaha, cim se udaljiteja cu vase kipove udesiti. " (El-Enbija', 57.) 
On im se, dakle, zakleo da ce sigumo udesiti njihove kipove, kada se om udalje 
zbog praznovanja. 

Jedni kazu da je on ovo rekao tiho, u sebi, a Ibn Mes'ud kaze da su ga samo 
nekiodnjihculi. 

Oni su imali jedan praznik kojeg su svake godine praznovali van grada, pa 
ga je njegov otac pozvao da i on tome prisustvuje, a!i je on rekao da je 
bolestan O tome Uzviseni kaze; */ on bad pogled na zvijezde, *pa rece: "Ja 
cu se, evo, razboljeti!" (Es-Saffit, 88.-89.) To im je rekao da bi mogao uradUi 
ono gto je naumio: da izvrgne ruglu njihove kipove, a pomogne Allahovu 
istinitu vjeru, i da im pokaze nistavost njihovog obozavanja kipova, koji 
zasluzuju samo da budu porazbijani i potpuno obezvrijedeni. 

I kada su oni izish da praznuju, a on ostao u gradu, on seprikrade njihovim 
bozanstvima (Es-Saffat, 91.), tj. on im pride zumo, prikrivajuci se. Nasao ihje 
u prostranoj odaji. Pred njima su bile postavljene razlicite vrste jela, koja su im 
bila prinesena kao zrtve. On ih je upitao ironicno i podsmjehujuci im se: 
*"Zasto ne jedete? *Sta vam je pa ne govorite?" *Pa im pride krisom, 
udarajuci ih desnicom, (Es-Saffat, 91.-93.), zato sto je onajaca, snaznija, brza i 

okretnija. Porazbijao ih je sjekiricom koja mu je bila u ruci: / on ih sve u 
komade porazbija, tj. potpuno, do kraja, osim onog najveceg, da hi se njemu 
obi-atili. (El-Enbija', 58.). 

Kaze se da je on zatim okacio tu sjekiricu o ruku najveceg kjpa, sto bi 
trebalo da znaci da on ne zeli da se pored njega obozavaju ti mali kipovi! 

I kada su se vratili sa praznovanja, ugledali su sta se desilo sa onima koje su 
obozavali. "Ko uradi ovo sa nasim bogovima? ", upitase oni, "doista je 
nasilnik! " (El-Enbij a ' , 5 9 . ). 

U ovome su imali ociti dokaz, da su ista razumjeli. Njihovim bogovima 
koje su obozavali desilo se to sto se desilo. Da su oni doista bili bogovi, 
sigumo bi se odbranili od onog ko im je zelio nanijeti zlo! Medutim, zbog svog 
neznanja, pomanjkanja razuma, velikih zabluda i bezumija, oni su rekli: "Ko 
uradi ovo sa nasim bogovima doista je nasilnik!" 

"Culi smojednog momka kako ih spominje", rekose, "ime muje Ibrahim. " 
(E!-Enbija', 60.), tj. da ih pogrdno spominje, grdi i ismijava, pa je on sigumo 
taj koji je ustao protiv njib i porazbijao ih. Ibn Mes'ud kaze: tj. on je o njima 
govorio: "/ tako mi Allaha, cim se udaljite, ja cuvase kumire udesitil" 
(El-Enbija', 57.). 

"Dovedite ga, da ga Ijudi vide", rekose, "da posvjedoce. " (El-Enbija', 61.) 
Tj. dovedite ga pred vehki skup, pred svjedoke, pa da cuju sta prica i govori i 
da svojim ocima vide kakva ce ga kazna zbog toga stici. 

Upravo je to bila Ibrahimova ^SB najveca zelja: da se svi Ijudi skupe, pa da 
svim idolopoklonicima donese nepobitan dokaz o nistavnosti njihovog 
vjerovanja. Tako je i Musa ?^i rekao Faraonu; "Neka vas sastatiak bude na 
dan svecanosti ", rece Musa, "i nek se svijet sakupi izjutra. " (Ta-ha, 59.). 

Kada su se skupili i doveli ga, kako kazu, upitali su: * "Jesi li ti uradio ovo 
s bogovima nasim, o Ibrahime?" *"Ne", rece on, "nego je to uradio ovaj 
nqjveci medu njima", (El-Enbija', 62.-63.). 

Neki kazu da je time htio reci: On me je naveo da ih porazbijam, a zatim im 
rekao: "pa upitajte ih, ako mogu govoriti. " (El-Enbija', 63.). 

On je ovim htio da ih navede da kazu da kipovi ne mogu govoriti i tako 
priznaju da su kipovi isto sto i ostale nezive tvari. 

/ oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, doista, nepravedni!" (El- 
Enbija', 64.). tj. sami su sebe ukorili, rekavSi: Vi ste sami krivi, jer, niste 
ostaviii nikakva cuvara ili strazara kod kipova. 

"Zatim oborise glave" (El-Enbija', 65.). Sudejj kaze: - Tj. posumnjali su u 
svoje krivo vjerovanje. Prema tome, rijeci: "Vi ste, doista, nepravedni!", bi se 
odnosile na obozavanje kipova. 

Katade kaze: - Oni su se zbuniU, oborili glave i rekli: "Ta ti znas da ovi ne 
govore." (El-Enbija', 65.). Tj. ti Ibrahime znas da oni ne mogu govoriti, pa 
kako od nas mozes traziti da ih pitamo?! 

Tada im je Ibrahim ^Bi rekao: * "Pa zar pored Allaha obozavate nesto sto 
vam ne moze ni koristiti ni kalcvu steiu nanijeti? *Tesko vama i onima koje 
mimo Allaha obozavate! Zasto se ne opametite? " (EI~Enbija', 66.-67.). 

Uzviseni, takodei; veli: ",.,/ narod rnu pace trkom dolaziti. " (Es-Saf!at, 94.). 
Mudzahid ovdje kaze: - Zureci. "Zar obozavate ono sto sami klesete?" 
(Es-Safftt, 95.) Tj. kako cete obozavati kipove koje vi sami pravite od drveta i 
kamena i koje vi formirate i oblikujete kako vi hocete? "... kad Allah shwa i 
vas i ono sto pravite? " (Es-Saffet, 96.). 

Bez obzira na to da li se pod rijeci ma u ovom ajetu misli na "sto" ili 
"koga", time se zeli reci: - 1 vi a i ovi kipovi su stvoreni, pa kako moze jedno 
stvorenje obozavati nesto sto je takoder stvoreno? Dakle, oni nista nisu preci da 
vi njih obozavate, od toga da oni vas obozavaju, a to je zabluda. Po logici 
zdravog raziima zabluda je da i oni vas obozavaju, jer je ispravno i obavezno 
obozavati samo Stvoritelja, koji nema nikakva sudmga. *0m rekose: 
"Napravite za njega lomacu, pa ga u vatru bacite! " *f htjedose da ga na muke 
stave, all Mi njih iicinismo ponifenim. (Es-Saffat, 97.-98.). 

Kad su usutkani i porazeni odustali od dalje rasprave i prepiranja, nije im 
preostalo nista drugo, nego da upotrijebe svoju silu i moc u odbrani svojih 
zabluda i bezboznosti. Medutim, u tome ih je sprijecio Allah ^, uzdizuci Svoju 
rijec, vjeru i dokaz. 

O tome Uzviseni kaze: */ oni rekose: "Spalite ga i vase bogove osvetite, 
ako cete sta ciniti!" *Mi rekosmo: "Vatro, budi hladna I spasonosna 
Ibrahimu!" */ oni htjedose da mu postave zamku, ali ih Mi ucinismo najvecim 
gubitnicima. (El-Enbija', 68.-70.). 

Ovako se kaze jer su poceli sa svib strana sakupljati i donositi drva tako 
upomo da bi se u to vrijeme cak i zena, koja bi se razboljela, zaklinjala da 6e i 
ona, ako ozdravi, prikupljati drva za Ibrahimovu lomacu! Zatim su ta drva 
stavili u jednu ogroniiiu ogradenu rupu koja je sluzila za sakupljanje vode i tu 
potpahli vatru. Ona se rasplamsala, razbuktala, razgorila, i bacala je iskre tako 
visoko da se tako nesto nikada do tada nije vidjelo. 

Zatim su Ibrahima ^m\ stavili na tas katapulta, koji im je napravio jedan 
Kurd po imenu Hejzen. On je iziimitelj katapulta, pa je Allah dao da on propadne 
u zemlju i da dole pati do Sudnjeg dana. Zatim su poceli da mu vezu ruke i 
noge, a on je izgovarao: "Nema boga osim Tebe, slava Tebi, Gospodaru svjetova. 
Tebi pripada sva zahvala i vlast, i Ti nemas sudmga." Kada je Ibrahim 'm 
stavtjen na tas katapulta svezanih ruku i nogu, i iz njega bio izbacen prema 
vatri, izgovorio je: "Dovoljan nam je Allah i divan je On zastitnik!" 

Buharija od Ibn Abbasa prenosi da je te rijeci Ibrahim SKii! izgovorio kada je 
bacen u vatru, a da ih je izgovorio i Muhammed ^ kada mu je receno: *One 
kojima je, kad su im Ijiidl rekU: "Neprijatelj se skupio zbog vas, pa ih se 
pricuvajte!" - to povecalo vjei'ovanje, pa su rekli: "Dovoljan nam je Allah i 
divan je On zastitnik!" */ oni su se vratili sa Allahovim blagodatinia i obiljem, 
i nikakvo ih zlo nije zadesilo. (Ah 'Imran, 1 73.- 174.). 

Ebu Ja'la navodi: "Pricao nam je Ebu Hisam Rifai, da je njemii pricao 
Ishak ibn Sulejman, da je on cuo od Ebu Dza'fera Razije, on od Asima ibn Ebi 
en-Nudzuda, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^. rekao: 
"Kada je Ibrahim ^m bacen u vatm, on je rekao; - Boze, Ti si na nebu Jedini, a 
ja sam na Zemlji jedini koji Te obozava!"' Neki od ranijih ucenjaka navode da 
se Dzibril pokazao Ibrahimu u zraku, i upltao: "Ibrahime, imas li neku 
potrebu?", a on mu odgovorio: "Od tebe ne!" 

Od Ibn Abbas a i Se'ida ibn Dzubejra se prenosi da su rekli: - Melek koji je 
zaduzen za kisu poceo je govoriti: "Kad ce mi biti naredeno pa da spustim 
kisu?" Ali, Allahovo naredenje je bilo brze: Mi rekosmo: "Vatm, budi hladna i 
spasonosna Ibrahimu!" (El-Enbija', 69.) Alija ibn Ebi Talib je rekao: "Tj. 
nemoj mu nauditi." 

Ibn Abbas i Ebu el-Alija kazu: "Da Allah nije rekao: ;" spasonosna 
Ibrahimu, smrzao bi se od njene hiadnoce." 

Ka'b el-Alibar kaze: "Toga dana svijet se nije mogao koristiti vatrom. Od 
Ibrahima ^\ ona je spalila samo poveze kojima je bio svezan." 

Dahhak kaze: "Prenosi se da je Dzibril im bio sa njim i da mu je brisao 
znoj sa cela. To je bilo jedino sto je od vatre osjetio." 

Sudejj kaze: "Sa njim je bio i melek zaduzen da pravi hiad. Ibrahim fm je 
tako bio na kosom zidu rupe oko koje je btia vatra, a on u zelenoj basci. Svijet 
ga je gledao, ali mu nisu mogli prici, a on im nije izlazio." 

Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: "Najljepse rijeci koje je Ibrahimov 
otac izgovorio je ono sto je rekao kada je vidio sina u tom stanju: - Divan li je 
tvoj Gospodar, Ibrahime!" 

Ibn Asakir od Ikrime^ prenosi, da je Ibrahimova u majka, vidjevsi ga, rekia: 
"Sine, ja bih zeljela doci do tebe, pa zamoli AUaha da me zastiti od vatre oko 
tebe." On je odgovorio: "Hocu", pa mu je prisla, a da joj vrelina vatre nije nista 
naskodila. Kada mu je prisla, zagrlila ga je i poljubila, a zatim se vratila. 

Od Minhala ibn Amra se prenosi da je rekao: "Cuo sam da je Ibrahim i^ 
cetrdeset ili pedeset dana bio u vatri, i da je rekao: - Nisam dozivio Ijepse dane 
i noci od onih u vatri. Da mi je, da mi citav zivot bade onakav!" 

Oni su zeljeli da pobijede, pa su izgubili, zeljeli su da se uzvise, pa su pali, i 
zeljeli su da nadvladaju, pa su nadvladani. 

Uzviseni kaze: / oni htjedose da mu postave zamku, ali ih Mi ucinismo najvecim 
giibitnicima. (El-Enbija', 70.), a u drugom SLJetu: ponizenim (Es-Saffat, 98.). 

Tako su oni izgubih i propali na ovom svijetu, a na onom svijetu vatra im 
nece biti hladna ni spasonosna, i u njoj nece biti pozdravljani, niti ce im selam 
biti nazivan. Naprotiv, kao sto Uzviseni kaze: Doista je ona ruzno boraviste i 
prebivaliste! (El-Furkan, 66.)- 



' Biljezi ga Ibn Asakir u svom Tarihu 2/147/Et-Tehzib. 

" Ovu predaju spominje Ibn Asakir u svome Tarihu 2/45/Et-Tehzib. 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

https://www.facebook.com/studio.tewhid