STUDIO-TEWHID

Buharija navodi: "Pricao nam je UbejduUah ibn Musa, ili je Ibn Selam cuo 
od njega, damu je pricao Ibn Dzurejdz, a on cuo od Abdufhamida ibn 
Dzubejra, on od Se'ida ibn el-Masejjeba, a ovaj od Ummi Serik, da je Boziji 
Poslanik M naredio da se ubija geko (vrsta gustera) i rekao: - On je Ibrahimu 
puhao u vatru," 

Ovaj hadis prenosi i Muslim od Ibn Dzurejdza, a navode ga i Nesaija i Ibn 
Madze od Su^ana ibn Ujejna, a njih dvojica ga prenose od Abdulhamida ibn 
Dzubejra ibn Sejbe, a on od Dzurejdza. 

Ahmed kaze: "Pricao nam je Muhammed ibn Bekr, da je njemu pricao Ibn 
Dzurejdz, da je on cuo od Abdullaha ibn Abdurrahmana ibn Ebi Umejje, on od 
Nafi'a, oslobodenog roba Ibn Omera, da mu je Aisa ispricala da je Boziji 
Poslanik M rekao: "Ubijajte geka, jer je on puhao vatru na Ibrahima." On zatim 
dodaje; "Aisa ih je ubijaia." 

Ahmed navodi i ovu verziju: "Pricao nam je Ismail a njemu Ejjub od 
Nafi'a, da je jedna zena usia Aisi i ugledala uspravljeno koplje, pa je upitala: 
"Kakvo je ovo koplje?" a Aisa joj odgovorila: "Njim ubijamo gekove." Zadm 
joj je ispricala hadis Bozijeg Poslanika M- "Kada je Ibrahim bacen u vatru, sve 
zivotinje su gasile vatru, osim geka, koji je u nju puhao."' Ove dvije verzije 
navodi samo Ahmed. 

Ahmed zatim navodi: "Pricao nam je Affan, da je njemu pricao Dzerir, a 
njemu Nafi', da je njemu pricala Semmama, oslobodena robinja Fakiha ibn el- 
Mugire: "Usla sam u Aisinu kucu i ugledala spremljeno koplje, pa sam je 
upitala: "Majko pravovjernih, za sta ti sluzi ovo koplje?" Ona mi je rekla: 
"Njime ubijam ove gekove, jer nam je Boziji Poslanik ^ rekao: - Kada je 
Ibrahim bacen u vatru, sve zivotinje na Zemlji su je gasile, osim geka, koji juje 
puhao na njega. Zato nam je Boziji Poslanik M naredio da ih ubijamo."^ 

Ovaj hadis navodi i Ibn Madze od Ebu Bekra ibn Ebi Sejbe, on od Junusa 
ibn Muhammeda, a on od Dzerira ibn Hazima. 

Ibrahimova SiSl polemika sa oniiti koji je oholo i prkosno htio 
da proturjeci Uzvisenom, pa se proglasio gospodarom, a bio 
je jedan slabasni rob 

Uzviseni kaze: Zar nisi cuo za onoga koji se s Ibmhimom o njegovu 
Gospodaru prepimo, zato sto mi4je Allah dao vlast? Kad Ibrahim rece: "Moj 
Gospodar je Onaj Koji daje zivot i smrt", on odgovori: "Ja dajem zivot i 
smrt!" "Allah daje da Sunce izlazi sa istoka". rece Ibrahim, "pa ucini ti da 
izade sa zapada! " I nevjernik se zbunl ~ A Allah nece uputiti silnike na pravi 
put. (El-Bekare, 258.) 



Hadis biljezi Buharija u svom Sahihii 60/8/3359/ Fethu-l-Bari; Muslim u svom Sahihu 7/41 
/Istanbul; Ebu Dawud u svom Sunemi u Poglavlju o ponasanju (adabu) 2/155/Haleb; Ibn 
Asakir u svom Tarfhu 2/146 /Et-Tehzib. 

^ Biljezi Ibn Asakir u svom Tan'hu 2/146 /Et-Tehzib. 

Uzviseni ovdje navodi polemiku Svoga prijatelja sa oholim i buntovnim 
vladarom koji je za sebe tvrdio da je bog. Ibrahim je pobio njegov dokaz, 
dokazao mu da je veliki neznalica, da je ogranicenog razuma, usutkao ga 
svojim dokazima i pokazao mu kako se vodi rasprava. 

Neki mufessiri i poznavaoci rodoslova i historije kazu: "To je bio vladar 
Babilona, a ime mu je bilo Nemrud. On je bio sin Kenana, a on sin Kusa, on 
sin Sema, koji je bio sin Nuhov S^t." To navodi Mudzahid, dok neki drugi 
kazu: "Nemrud je sin Falehov, a on je sin Abirov, a on je sin Salihov, on je sin 
Arfaksadov, a on sin Semov, a on je Nuhov sin." 

Mudzahid i jos neki kazu: "On je bio jedan od vladara tada poznatog 
svjjeta. Do tada poznatim svijetom su vladaH, kako se navodi, cetvorica: dva 
vjemika i dva nevjemika. Vjemici su bib Zulkamejn i Sulejman, a nevjemici 
Nemrud i Nabukodonosor." Zatim se kaze da je taj Nemrud vladao cetiri 
stotine godina, da je bio nepravedan, tiranin, silnik, ohol i daje vise volio ovaj 
svijet. 

Kada ga je Ibrahim ^1 pozvao da obozava samo Allaha iJi, Koji nema 
sudmga, njegovo neznanje, zabluda i velike nade su ga navele da zanijece 
Tvorca, pa se sa Ibrahimom ai3 upustio u raspravljanje, tvrdeci za sebe daje on 
bog, I kada mu je Ibrahim rekao: "Moj Gospodar je Onaj Koji daje zivot i 
smrt ", on odgovori: "Ja dajem zivot i smrt! " (El-Belcare, 258.) 

Katade, Sudejj i Muhammed ibn Ishak kazu: "On time misli na slucaj kada 
su mu dovedena dva covjeka kojima je izrecena smrtna presuda, pa je jednom 
potvrdio kaznu, a drugog oslobodio. Zato je tvrdio da je jednom dao zivot, a 
dmgom smrt." 

Medutim, ove rijeci nisu bile odgovor na Ibrahimovo i& trazenje, nego su 
bile van okvira polemike. One zapravo nista nisu ni pobijale ni dokazivale, 
nego su govorile o sasvim drugoj temi, i tu je rasprava prekinuta. Ibrahim je 
kao dokaz za postojanje Tvorca uzeo pojave koje su svakom vidljive, kao sto je 
radanje i umiranje zivotinja. Time je htio dokazati da mora postojati neko ko to 
radi, da postoji neko ko to stvara, jer se te pojave ne mogu desavati same od 
sebe. Dakle, mora postojati neko ko te svima vidljive pojave daje, ko njima 
vlada, ko pokrece zvijezde, vjetrove, oblake, kisu, i stvara zivotinje koje 
vidimo, a zatim ih usmrcuje. Zato je Ibrahim rekao: Moj Gospodar je Onaj 
Koji daje zivot i smrt. (El-Bekare, 258.) 

Ako je ovaj vladar neznalica pod rijecima "Ja dajem zivot i smrt!" mislio 
na to da on stvara te pojave, onda je ohol i inadzija, a ako je mislio na ono sto 
ka2u Katade, Sudejj i Muhammed ibn Ishak, u tom slucaju nije nista rekao sto 
ima veze sa Ibrahimovim rijecima, jer nije pobio njegove rijeci, niti donio 
valjan protudokaz. 

Posto su razlozi za prekid polemike sa ovim vladarom, za mnoge tu 
prisutne i dmge Ijude, ostali nepoznati, Ibrahim navodi drugi dokaz postojanja 
Tvorca, laznosti Nemrudove tvrdnje i njegovog javnog odustajanja od daljnje 
rasprave: 

"Allah daje da Siince izlazi sa istoka", rece Ibrahim, "pa uclni !i da izade 
sa zapada! " (El-Bekare, 258.), tj. Sunce ima odredenu putanju svakog dana. 
Ono se pojavljuje na istoku, kao sto mu je odredio njegov Tvorac, Upravitelj i 
Vladar, pored kojeg daigog boga nema, i koji sve stvara. Pa ako ti doista, kao 
sto tvrdis, dajes zivot i smrt, ucini onda da se Sunce pojavi sa zapada. Jer, Onaj 
ko daje zivot i smrt ciiii sta On hoce, i Njega niko ne nioze sprijeciti niti 
nadvladati, nego On vlada svim i Njerau je sve potcinjeno. Pa ako si ono sto 
tvrdis, onda to ucini, a ako to ne ucinis, onda nisi ono sto tvrdis da jesi. Ti kao i 
sav svijet dobro znate da ti to ne mozeg ucJniti. Stavise, nisi u stanju ni obicnu 
music-u stvoriti, ili je nadvladati, 

Tako mu je dokazao daje u zabludi, da je neznalica, da iznosi lazne tvrdnje, 
i da je lazno njegovo hvalisanje pred neukim svijetom. On nije mogao naci 
rijeci kojima bi pobio Ibrahima 8^1, pa je prekinuo polemiku i usutio, kao sto 
Allah m kaze: / nevjernik se zbuni. - A Allah nece uputiti silnike na Pravi put 
(El-Bekare, 258.) 

Sudejj navodi da se ova polemika izmedu Ibrahima i Nemruda vodila na 
dan kada je on izisao iz vatre. Medutim, tada nije bilo nikakva skupa, nego se 
rasprava vodila same izmedu njih dvojice. 

Abdurrezzak prenosi od Ma'mera, a on od Zejda ibn Eslema, da je kod 
Nemi-uda bilo puno zaiiha hrane, pa su Ijudi slali svoje predstavnike da ira da iz 
tih zaiiha. Medu tim predstavnicima je bio i Ibrahim. Upravo toga dana su se 
oni sakupili kod njega, pa se medu njima povela ova polemika. Zato Ibrahim 
nije dobio hranu kao ostali, nego je odatle izisao praznih ruku. 

Kada se priblizio porodici, prisao je do jednog brezuljka zemlje, torn 
zemljom napunio svoje dvije torbe, i rekao: "Ovim cu zabaviti porodicu kada 
\m dodera", a kada je dosao, ostavio je torbe, legao i zaspao. Kad je njegova 
zena Sara ustala, nasia je te dvije torbe pune ukusnih namimica, pa je od njih 
napravila jelo. Nakon sto se Ibrahim probudio, ugledavsi pripremljeno jelo, 
upitao^ je: "Odakle vam ovo?" Ona mu je odgovorila: "Od onoga sto si ti 
donio." Tada je shvatio daje to nafaka kojom ih je Allah ^ opskrbio. 

Zejd ibn Eslem kaze: "Allah je jednom prilikom torn oholom vladaru 
poslao meleka koji ga je pozvao da povjeruje u AUaha, ali je on to odbio. Kada 
mu je to ponovio drugi i treci put, ovaj je to svaki put odbio i na kraju rekao: 
"Sakupi ti svoju vojsku, a ja cu svoju!" 

Nemrud je svoju vojsku sakupio u vrijeme izlaska Sunca, pa je Allah na 
njih poslao komarce i musice, od kojih nisu mogli vidjeti ni Suncevu loptu. 
Allah je ovim komarcima i musicama omogucio da pojedu meso i popiju krv 
Nemmdovoj vojsci, ostavivsi samo njihove kosti. Jedna od tih musica usia je u 
Nemrudovu nozdrvu, i tu se zadrzala cetiri stotine godina. Sve to vrijeme Allah 
ga je njome kaznjavao, a on se zbog nje stalno morao udarati zeljeznom 
sipkom po glavi, dok ga Allah m njom nije i unistio. 

Hidzra Ibrahima fm u Siriju (Sam), odlazak u 
Egipat i nastanjivanje u Svetoj zemlji 

Allah M kaze: *I Lut mu povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim svome 
Gospodarujer je On, doista, Silni i Mucin. " *I Mi snio mu Ishaka i Jakuba 
poklonili i n/egovim potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali; a njemu na 
ovom svijetu nagradu dali, a na onom ce, doista, jedan od dobrih biti. 
(E!-'Ankebut, 26.-27.) 

Uzviseni, takoder, veli: */ spasismo i njega i Liita u zemlju kojii smo za 
Ijude blagoslovili, *i poklonismo mu Ishaka i unuka Jakuba, i sve ucinlsmo 
dobrim, *i ucinismo ih vodama koji upucuju po Nasem naredenju, i 
objavismo im da cine dobra djela, da klanjaju i zekat daju. I samo Mas su 
obozavali. (El-Eiibija', 71.-73.) 

On je u ime AUaha, napustio svoj narod i otisao od njih. Njegova zena je 
bila nerotkinja, pa nije imao ni jedno dijete, nego je sa njim bio samo njegov 
bratic Lut ibii Haran ibn Azer. Nakon toga Uzviseni Allah mu je darovao 
cestitu djecu, a nekim nj ego vim potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu. Svi 
poslanici nakon njega su od njegovog potomstva, i svaka knjiga koja je s neba 
objavljena nekom od poslanika nakon njega, objavljena je njegovom potomkii i 
nasljedniku. To je bila Allahova nagrada i pocast za njega, zato sto je napustio 
svoju zemlju, svoju porodicu i rodbinu, i otisao u dmgu zemlju, gdje je 
slobodno mogao obozavati svoga Uzvisenog Gospodara i Njemu pozivati 
Ijude. 

Zemlja u koju je on ucinio hidzru je Sam, za koju Allah ^ kaze: ... u zemlju 
koju smo za Ijude blagoslovili. 

Tako kazu Ubejj ibn Ka'b, Ebu el-Alije, Katade i drugi. 
Awfi od Ibn Abbasa prenosi, da se pod rijecima Uzvisenog: ... u zemlju 
koju smo za Ijude blagoslovili. misli na Mekku. I dodaje "Zar nisi cue za rijeci 
Uzvisenog: Prvi hram sagraden za Ijude je onaj u Mekki, blagoslovljen je on i 
puiokaz svjetovima. (Ali 'Imran, 96.) Ka'b el-Ahbar pak tvrdi da je to "Haran". 
**Ranije smo rekli sta o tome kazu ehh-kitabije: Da je iz Babilona otisao sa 
braticem Lutom, bratom Nahorom, svojom zenom Sarom i zenom svoga brata, 
Melhom i nastanili su se u Haranu, gdje je umro Ibrahimov otac, Tara. 

Sudejj kaze: "Ibrahim i Lut su krenuli u pravcu §ama gdje je Ibrahim sreo 
Saru, kcerku vladara Harana, kojaje poricala vjem svog naroda, pajuje ozenio 
s tim da je ne mijenja." 

Ovu predaju navodi Ibn Dzerir, ali je ona garib. 

Opcepoznato je, da je ona kcerka njegovog amidze Harana, od kojeg vodi 
ponjeklo Haran. 

Oni koji tvrde da je ona kcerka njegovog brata Harana, ili Lutova sestra, 
kao sto Suhejli prenosi od Kutejbija i Nakkasa, su otisli predaleko i tvrde nesto 
za sto nemaju nikakva dokaza. 

Oni koji tvrde da je tada bilo dozvoljeno ozeniti braticnu, nemaju za to nikakva 
dokaza. Cak i ako pretpostavimo da je to nekada bilo dozvoljeno - kao sto se prenosi 
od jevrejskih rabina - poslanici to nisu prakticirali. Allah, opet, najbolje zna! 

Pored toga, poznato je da je Ibrahim im,, cineci hidzm iz Babilona, sa 
sobom poveo i Saru, kao sto srao vec naveli. Allah, opet, najbolje znaf 

**EhIi-kitabije navode da mu je Allah M, po dolasku u Siriju, objavio: "Ovu 
zemlju sam odredio za tvoje nasljednike nakon tebe." Iz zahvalnosti na toj 
blagodati Ibrahim sagradi hram Allahu, cije je kubbe bilo istocno od JerusaHma. 

On se zatim preselio u Tejmen, ah je tamo harala glad, susa, neplodnost i 
skupoca, pa su se odatle uputili za Egipat. 

Oni zatim navode slucaj sa Sarom i vladarom Egipta: "Ibrahim joj je rekao 
da kaze da mu je ona sestra. Zatim navode da joj je vladar kao sluskinju dao 
Hadzeru, da th je protjerao iz Egipta, te da su se ponovo vratili u Tejmen, tj. 
Jerusalim i njegovu okolicu sa dosta stoke, robova i imetka." 

Buharija navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Mahbub, da je njemu 
pricao Hammad ibn Zejd, da je on cuo od Ejjuba, a on od Muhammeda, da je 
Ebu Hurejre rekao: "Ibrahim je samo tri puta slagao; Dva puta radi Allaha iJi: 
"Ja cu se. evo, razboljeti." (Es-Saffat, 89.), i: 'We, nego je to uradio ovaj 
najveci medu njima. " (El-Enbija', 63.) 

A treci slucaj je ovaj: Dok je on jednog dana bio sa Sarom, jednom silniku 
je receno da se u blizini nalazi covjek sa izuzetno lijepom zenom. On posalje 
po njega, i upita ga za nju: "Ko ti je ona?" a on odgovori da mu je sestra. Zatim 
dode Sari i rece joj: "Saro, na citavoj Zemlji nema vjemika osim mene i tebe. 
Ovaj me je pitao, aja sam mu rekao da si mi sestra, pa to nemoj poreci." 

Silnik posalje po nju. Kada je ona dosla kod njega, on pruzi ruku prema 
njoj, ali se paralisa, pa joj rece: "Zamoli Allaha da mi ovo otkloni, pa ti necu 
nista uciniti." Ona zamoli Allaha, pa on ozdravi. Medutim, on odmah pode 
prema njoj kao i prvi put, ili jos pozudnije, pia se desi isto. On opet rece: 
"Zamoh Allaha da mi ovo otkloni, pa ti necu nista uciniti." Ona uputi Allahu 
dovu, pa on ponovo ozdravi. On zatim pozva svoje sluge i rece im: "Niste mi 
doveli insana, nego sejtana!" I on joj pokloni Hadzeru za sluskinju. 

Kada se ona vratila Ibrahimu, zatekla ga je u namazu, na kijamu, pa je 
isaretom ruke upita: "§ta se desilo?" Ona odgovori: "Allah je odbio spletku 
nevjemikovu", ili je rekia: "grjesnikovu", pa mi je poklonio Hadzeru za 
sluskinju." Ebu Hurejre zatim rece: "To vam je mati, o sinovi nebeske kise."' 

Ovu predaju, kao rijeci ashaba, navodi samo Buharija (mewkuf). 

Hafiz Ebu Bekr Bezzar je navodi ovako: "Cuo sam od Amra ibn Ah Felasa, 
on od Abdulwehhaba Sekafija, on od Hisama ibn Hasana, on od Muhammeda 
ibn Sirina, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik m rekao: "Ibrahim je slagao 
samo tri puta, i to sve radi Allaha. 



Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 60/8/3358/ Fethu-!-Bari; Muslim u svom Sahihu 
43/154; Ebu Dawud u svom Sunenu 13/15; Tirmizija u svom Simenu 44/17/9' Ahmed u 
svom Musnedu 1/28 1, 295 - 2/403 - 3/244; Ebu Dawud et-Tajalisi u svom Musnedu 11 1 1 

To su njegove rijeci; "Ja cu se, evo, razboljeti, " zatim, "Ne, nego je to 
uradio ova] najveci medu njima ", i kada je dosao u zemlju jednog silnika i 
odsjeo na jednom mjestu, Tom silniku je receno: "Ovdje je dosao covjek sa 
jednom zenom, koja je jedna od najljepsih zena." On posla po njega pa ga upita 
za nju, a on rece: "Ona je moja sestra." I kada joj se vrati, rece joj: "Ovaj me je 
pitao tebi, pa sam ja rekao da si mi sestra. A danas nema vjemika osim mene 
i tebe, zato si mi sestra, pa to neraoj poreci kod njega." 

1 onje odvede. Silnikh^ede da joj se priblizi, ali se pai-alisa, pa joj rece: "Zamoli 
Allaha da mi ovo otkloni, pa ti nista necu uciniti." Ona to i uradi, pa on ozdravi. 
Medutim, on joj ponovo pokusa prici, pa se paralisa kao i prvi put, ili jos gore, pa joj 
ponovo rece: "Zamoli Allaha da mi ovo otkloni, pa ti nista necu uciniti." Ona to 
opet uradi, pa on opet ozdravi. Nakon treceg pokusaja, on zovnu najblizeg slugu 
irecemu: "Nisi mi doveo insana, nego sejtana! Odvedije i daj joj Hadzem" 

Kada se ona vratila, Ibrahim je bio u namazu, na kijamu. Posto osjeti da je 
dosla, zavrsi namaz i upita je: "§ta se desilo?" a ona odgoyori: "Allah je odbio 
spletku nasilnika, pa mi je poklonio Hadzem za sluskinju."' 

Njih dvojica ovu predaju takoder navode od Hisama, a Bezzar zatim kaze 
da nije poznato da je od Muhammeda i Ebu Hurejre prenosi iko drugi osim 
Hisama. A dnigi je prenose kao rijeci ashaba (mewkuf). 

Imam Ahmed kaze: "Pricao nam je Alijj ibn Hafs, da je cuo od Werkaa - Ebu 
Omera el-Jeskerija - on od Ebu ez-Zinada, on od A'redza, a on od Ebu Hurejre, da 
je Boziji Poslanik ^ rekao: "Ibrahim je samo tri puta slagao: Kada je pozvan 
njihovim bozanstvima, rekao je: "Ja sam bolestan", dmgi put je rekao: "Ne, toje 
ucinio ovaj najveci medu njima", i treci put, kada je za Sam rekao da mu je sestra." 

Ibrahim je dosao u jedno naselje u kojem je bio jedan vladar, ili jedan 
nasilnik, kome je dojavljeno: "Nocas je Ibrahim dosao sa jednom od najljepsih 
zena." Taj nasilnik ili vladar posla po njega i upita ga: "Sta ti je ona?" On 
odgovori: "Moja sestra." a on rece: "Posalji mi je." On mu je posla, anjoj rece: 
"Nemoj poreci moje rijeci, jer sam mu ja rekao da si mi sestra, jer na Zemlji 
osim mene i tebe nema dmgih vjemika." 

Kada ona ude kod njega, on pode prema njoj. Medutim, ona uze abdest i 
klanja, a zatim zamoli: "Boze, Ti znas da ja vjerujem u Tebe i Tvog Poslanika i 
da nisam imala odnos ni sa kim osim sa svojim muzem, pa me saCuvaj od ovog 
nevjemika." I on poce da se gusj, tako da je nogom o zemlju udarao. 

Ebu ez-Zinad kaze da je cuo od Ebu Seleme ibn Abdurrahmana, a on od 
Ebu Hurejre da je ona tada rekla: "Boze, ako umre, reci ce se da sam ga ja 
ubila!" I on ozdravi. 

On dalje prica: "On opet krenu prema njoj, pa ona uze abdest, klanja i 
zamoli: "Boze, Ti znas da ja vjemjem u Tebe i Tvog Poslanika i da nisam 
imala odnos ni sa kim osim sa svojim muzem, pa me sacuvaj od ovog 
nevjemika." I on ponovo poce da se gusi, tako da je nogom o zemlju udarao. 



Ibn Asakir u svom Tarihu 2/143. 

bu ez-Zinad kaze da je cuo od Seleme ibn Abdurrahraana, a on od Ebu 
Hurejre daje ona tada ponovo rekla: "Boze, ako umre, reci ce se da sam ga ja 
ubila!" I on opet ozdravi. I nakon treceg ili cetvrtog pokusaja, on rece: "Vi ste 
mi samog sejtana poslali! Vratite je Ibrahimu i dajte joj Hadzeru!" Ona se 
zatim vrati Ibrahimu i rece: "Uvjerena sam da je Allah otklonio varku 
nevjernika i dao mi djevojku za sluskinju!" 

Same Ahmed navodi ovu verziju, a ona ispunjava uvjete Buharije. 

Buharija je u skracenoj verziji prenio od Ebu el-Jemana, on od Suajba ibn 
Ebi Hamze, on od Ebu ez-Zinada, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika ^. 

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, a njemu Sufjan, daje cuo od 
Alije ibn Zejda ibn Dzedzana, on od Ebu Nadra, a on od Ebu Se'ida, da je 
AUahov Poslanik ^ o trima Ibrahimovim izjavama, rekao: "U njima nema ni 
jedne rijeci koja nije dozvoljena AUahovom vjerom." On je rekao "Ja sam 
bolestan", zatim: "Ne, nego je to uradio ovaj najveci medu njima" i kada je 
vladar htio napastvovati njegovu zenu: "Ona mi je sestra". 

Pod rijecima "Ona ml je sestra", on je mislio sestra po vjeri, a pod rijecima 
"Na Zemlji i nema vjernika i vjemice do mene i tebe", on je mislio da nema 
bracnog para vjernika osim njega i nje. Ovo se moze samo ovako shvatiti jer je 
sa njima bio i Lut koji je bio Poslanik. 

Njegovo pitanje njoj mihim kada se ona vratila znaci "sta se desilo?" Ona je 
odgovorila: "Allah je odbio spletku nevjernika (u drugoj verziji nasilnika) a to 
je vladar - i dao mi djevojku za sluskinju." 

Ibrahim ^^ je, kada ju je poslao tom vladam, poceo klanjati namaz Allahu ^ i 
moliti Ga da mu sacuva zenu, i da je zastiti od onog koji joj je zelio nanijeti zlo. 
Ona je to isto ucinila, jer kada je AUahov neprijatelj htio da je napastvuje, ona je 
uzela abdest, klanjala, i molila Allaha veUkom dovom, koja je vec navedena, 

Zato Uzviseni kaze: Trazite pomoc u sabiiru i namazu. (El-Bekare, 45.) 
Tako ju je Allah sacuvao i zastitio, zbog neporocnosti Njegovog roba, 
poslanika, miljenika i prijatelja, Ibrahima MSi. 

Neki aljmi smatraju da su tri zene bile poslanici: Sara, Musaova mati i 
Merjem, neka je na njih mir i spas. Medutim, vecina islamskih ucenjaka smatra 
da su one bile samo iskrene vjemice (siddikat), neka je Allah sa njima 
zadovoljan a i one sa Njim. 

U nekim predajama (eser) sam nasao daje Allah ^ otklonio zastor izmedu 
Ibrahima ^m i njegove zene. On je nije vidio dok je isla i vracala se, all ju je 
vidio kad je bila kod vladara, i vidio je kako ju je Allah od njega sacuvao. To 
se desilo zato da bi mu srce bilo mimo, i da bi bio zadovoljniji i smireniji, jer je 
on nju puno volio zbog njene vjere, bliskosti i bhstave Ijepote. Kaze se da nije 
bilo Ijepse zene od nje, od Ha we pa sve do njenog vremena, neka je Allah 
zadovoljan sa njom. Samo Allahu pripada zahvala. 

Neki historicari navode daje ovaj faraon Egipta bio brat Dahhaku, vladaru 
poznatom po nasilju, i da mu je bio namjesnik u Egiptu. Kaze se da mu je bilo 
ime Sinan ibn Ulwan ibn Uwejdz ibn Amlak ibn Lauz ibn Sem ibn Nuh. 

Suhejli prenosi da je Tbn Hisara u Tidzanu naveo daje ime onom koji je nju 
pozelio bilo Amr ibn Imru'u-l-Kajs ibn Majlun ibn Sebe', i da je on bio 
namjesnik Egipta. Allah najbolje zna! 

Zatira se Ibrahim 8^1 iz Egipta vratio u Tejmen, Svetu zemlju u kojoj je vec 
bio, goneci sa sobom rniiogo stoke, robova i imetka. U njegovoj pratnji bila je i 
egipatska Koptklnja, Hadzera. 

Po Ibrahimovom naredenju Lut rm je sa obilnim imetkom, otisao u 
podrucje Gaur, poznato kao Gaur Zegar, i nastanio se u gradu Sodomi, u to 
vrijeme u najpoznatijem mjestu u cijelom ki-aju, ciji su stanovnici bili ogrez!i 
nevjernici i pokvarenjaci. 

Tu je Uzrviseni Allah objavio Ibrahimu fm i naredio rau da razgleda na sve 
strane olw sebe, sjeverno, juzno, istocno i zapadno i obradovao ga rijecima: 
"Svu ovu zemlju cu dati tebi i tvojim nasljednicima do Kijametslcog dana, i 
tvoje potomstvo namnoziti, tako da ce ih biti koHko i zma zemaljske prasine." 

Ova radosna vijest se odnosi i na nas Ummet. Stavise, ona se nigdje viSe i 
potpunije nije obistinila, nego u Ummetu Muhammeda M- 

To potvrduju i rijeci Bozijeg Poslanika ^; "Allah mi je pokazao cijelu Zemlju, 
pasam vidio njen istok i zapad. Moj Ummet ce vladati svim sto mi je tada pokazano." 

Oni zatim navode da je jedna grupa razbojnika napala i zarobila Luta im, 
opijackala njegov imetak a stoku otjerala. Kada je to cuo Ibrahim fm, zaputio 
se prema njima sa tri stotine osamnaest Ijudi, pa je oslobodio Luta mB, povratio 
njegov imetaic, i pobio veliki broj AUahovih i Poslanikovih neprijatelja. 
Pobijedivsi ih, on je preostale tjerao sve do sjeveme strane Damaska, gdje se, 
na otvorenom prostoru, ulogorio. IVlislim da se tamosnji Mekami Ibrahim 
naziva tako zato sto se tu zaustavila vojska Ibrahima ^m. Allah najbolje zna! 

On se zatim pobjedonosno vratio u svoj kraj gdje su ga s postovanjem i 
ponizno, docekali namjesnici podiaicja Jerusalima. Tu se nastanio i zivio neko 
vrijeme, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. 

Rodenje Ismaila S^l od Hadzere 

**Ehli-kitabije kazu da je Ibrahim ^a molio Allaha iS da mu da cestito 
potomstvo i da ga je Allah ife obradovao obecanjem da ce mu to ispuniti. 

Nakon sto je Ibrahim u Jerusalimu proveo dvadeset godina, Sara mu je 
rekla: "Gospodar mi je uslaatio djecu, pa zivi i sa ovom mojom robinjom, ne bi 
li mi Allah od nje podario dijete!" 

Kada muju je poklomla, Ibrahim ms-je i sa njom poceo zivjeti paje s njim 
zatmdmla, Zatim navode: "Kada je zatrudnila, ona se umislila i osilila prema 
San. Zbog toga je Sara postala Ijubomoma pa se pozalila Ibrahimu. On joj ie 
rekao: "Radi sa njom sta hoces ." 

Hadzera se nakon toga pobojala, pa je pobjegla i sjela kod jednog izvora, 
gdje joj je jedan melek rekao: "Nemoj se bojati, jer ce Allah od ovog djeteta 
koje si zanijela dati veliki hajr!" Zatim joj je naredio da se vrati obradovavsi je 

da ce roditi sina kome ce dati ime Ismail i koji ce biti pomoc i podrska Ijudima, 
vredniji od svih, svi ce se sakupljati oko njega, i vladat ce cijetom zemljom 
svoje brace. Zatim se zahvalila AUahu ^ na tome. 

Medutim, ovo predskazanje se odnosi na njegovog potomka Muhammeda ^ 
jer je on taj zahvaljujuci kome su se proslavili Arapi i zavladali tolikira zemljama 
na istoku i zapadu. 

Oni su narod kome je Allah dao korisno znanje i dobra djela kakva nije dao 
ni jednom narodu prije njih. Zahvaljujuci iskljucivo odabranosti njihovog 
Poslanika nad ostalim poslanicima, blagoslovu njegove misije koja nije bila 
namijenjena samo Arapima, nego svim Ijudima na Zemlji i potpunom uspjehu 
u dostavi svega sto je sa sobom donio, 

Kada se Hadzera vratila, rodila je Ismaila Wi\. Zatim kazu: "Kada ga je rodila, 
Ibrahimu je bilo osamdeset sest godina, tj. trinaest godina prije rodenja Ishaka. 

Kada se radio Ismail, Allah je Ibrahimu objavio radosnu vijest da ce mu 
Sara roditi Ishaka, pa je iz zahvalnosti pao AUahu na sedzdu. Allah mu je 
objavio: "Udovoljio sam tvojoj dovi za Ismaila, blagoslovio sam ga, dat cu mu 
brojno potomstvo, rodice mu se dvanaest velikana, a njega cu uciniti vodom 
jednog velikog naroda," 

I ovo je nagovjestaj o nasem Ummetu, a ova dvanaestorica su dvanaest 
pravednih halifa, koji su najavljeni u hadisu kojeg prenosi Abdulmehk ibn 
Umejr od Dzabira ibn Semure, a on od Poslanika ^: "Bice dvanaest vladara 
(emira)", a zatim je nesto rekao sto nisam dobro razumio, pa sam upitao oca sta 
je rekao, a on mi odgovori: "i svi ce biti iz plemena Kurejs."' 

Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim u svojim Sahihima. 

U dmgoj verziji, on glasi: "Ova vjera ce postojati stalno", a u jednoj 
predaji: "snazna", sve dok bude dvanaest halifa, svi iz plemena Kurejs." 

Od tih dvanaest cetvorica su; Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, peti je Omer 
ibn Abdulaziz, i jos su neki od Abbasija. Ovdje se ne mish da ce oni biti jedan 
iza drugog, nego da ce ih, sigumo, toliko biti. 

Takoder se pod ovim ne misli na dvanaest imama u koje vjeruju rafidije (siije), 
koji kazu da je Alija ibn Ebi Taiib pivi imam, a zadnji onaj kojeg ocekuju da ce se 
pojaviti iz podzemlja Samare, tj. Muhammed ibn el-Hasan el-Askeri, kako oni tvrde. 

Medu ovih dvanaest najvise su dobra ucinili: Alija i njegov sin Hasan ibn 
Alijj, kad je odustao od borbe i predao vlast Muawiji i tako ugasio vatm 
smutnje (fitne) i tako okoncali ratne sukobe medu muslimanima. 

Sto se tice ostalih, oni su bili obicni podanici kao i svi drugi i nisu imali 
vlasti nad muslimanskom zajednicom (Ummetom), ni u kom pogledu. A sto se 
tice njihovog vjerovanja vezanog za podzemlje Samare, to su puste zelje i 
buncanje, koje nemaju nikakve veze sa istinom, niti bilo kakve podloge u 
vjeradostojnim izvorima. 



' Hadis biljezi Muslim 6/3; Ebu Dawud 2/207; Ahmed 5/93, 98, 101 sa slicnim rivajetima; billjezi 
ga Albani ii Silsiietu-l-ehadisi-s-sahiha 396 /El-Mektebu-I-lslamijj, navodi ga u vise rivajeta. 

Uglavnom, kada je Hadzera rodila Ismaila f&, Sarina Ijubomora se jos vise 
povecala, paje zatrazila od Ibrahima da je udalji od nje. 

Zbog toga je Ibrahim odveo Hadzeru i njeno dijete i ostavio ih u pustoj i 
nenaseljenoj doliiii danasnje Mekke. Kaze se da joj je dijete tada jos bilo 
dojence. 

Kada ih je tu ostavio i htio krenuti nazad, ona mu je prisla, uzela ga za 
odjecu i upitala: "Ibrahime, kuda ides, a nas ovdje ostavljas bez igdje icega?" 
On joj nista nije odgovorio. Posto ga je vise puta upitala, a on joj nista nije 
odgovarao, ona je rekia: "Je li ti to Allah naredio?" "Da", rekao je. Onaje na to 
reida: "U torn slucaju, necemo biti izgubljeni!" 

Sejh Ebu Muhammed ibn Ebi Zejd, Allah mu se smilovao, u svom djelu en- 
Uewadir (rijetkosti), navodi da se Sara naljutila na Hadzeru i da se zaklela da 
ce joj odsjeci tri dijela tijela, Zato joj je Ibrahim naredio da joj probusi usi i da 
joj izvrsi obrezivanje, pa da tako ispuni svoju zakletvu. 

A Suhejli dodaje: "I tako je ona prva zena koja je obrezana, prva kojoj su 
usi probusene i prva koja je produzila skut na haljini." 



Hidzra Ibrahima, Ismaila i Hadzere u brda Faran - predio 
Meklte - i gradnja Ka'be 

Buharija navodi: "Pricao mi je Abdullah ibn Muhammed - tj. Ebu Bekr 
ibn Ebi Sejbe - da je njemu pricao Abdurrezzak, a njemu Mu'amer, prenoseci 
od Ejjuba Sahtijanija i Kesira ibn Kesira ibn el-Muttaliba ibn Ebi Weddaa, 
koji ponekad jedan od drugog prenose opsimije, a obadvojica prenose od 
Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Prva zena koja je upotrijebila 
pregacu je Ismailova majka. Ona ju je uzela da bi njome od Sare prikrila 
trudnocu. Zatim je Ibrahim poveo nju i Ismaila, koga je jos dojila, i ostavio ih 
kod danasnje Ka'be, pod jednim velikim drvetom, iznad.Zemzeraa, u visini 
danasnje Ka'be. Tada Mekka nije bila nastanjena i tu nije bilo vode. On ih je 
tu ostavio, a pored njih je stavio torbu sa datulama i mjesinu u kojoj je bila 
voda. 

Ibrahim se zatim okrenuo i posao nazad, a Ismailova majka je posla za 
njim i upitala ga: "Ibrahime, kuda ides, i ostavljas nas u ovoj dolini u kojoj 
nema zive duse, niti iceg drugog?" Upitala ga je to vise puta, ali se on nije 
okretao prema njoj, pa mu je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" "Da", rekao 
je. Onaje na to rekla: "U tom slucaju, necemo biti izgubljeni!" i vratila se 
nazad. 

Ibrahim se udaljavao sve dok nije dosao do jednog prevoja gdje ga nisu 
mogh vidjeti. Tu se okrenuo prema Ka'bi, podigao ruke i zamolio ovim 
rijecima: "Gospodaru nas, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se 
nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama. da bi, Gospodaru nas, obavljali 
namaz. Zato daj da srca Ijudi teze njima i opsh'bi ih plodovima, da bi bili 
zahvalni. " (Ibrahim, 37.) 

Ismailova majka je dojila Ismaila i pila tu vodu. Kada je u mjesini nestalo 
vode ozednjeli su i ona i njen sin. Kada je vidjela kako se on previja od zedi - 
ili je rekao: "prevrce", nije ga mogla vise gledati, nego se okrenula prema Safi, 
najblizem brezuljku, pa se popela na njega. S ujega se okrenula prema doliiii iie 
bi li koga ugledala, a!i nije vidjela nikoga. 

Zatim se spustila sa Safe, i, kada je stigla na sredinu doline, zadigla je mb 
svoje haljine i potrcala kako covjek u nevolji trci, dok nije presla dolinu i dosla 
do Merwe, pa se popela i na nju. 

I odatle je pogledala lie bi li koga vidjela, ali nije vidjela nikoga. I to je sve 
ponovila sedam puta. 

Ibn Abbas kaze da je Poslanik M rekao: "Zato Ijudi tree izmedu Safe i 
Menve (cine sa'j)." 

Kad se zadnji put popela na Merwu, cula je neki glas, pa sama sebi rekia: 
"Suti!" Zatim je osluhnula i ponovo cula neki glas, pa rekla: "Cula sam te, pa 
mozes li mi pomoci?" U tom momentu ugledala je meleka na mjestii gdje je 
Zemzem, kako kopa svojom nogom - ili je rekao: "krilom", dok se nije pojavila 
voda. Ona je pocela zagradivati vodu, pokazavsi rukom: "ovako" i grabiti vodu 
u mjesinu. Svaki put kada bi zahvatila, voda bi siknula. 

Ibn Abbas kaze da je Poslanik ^ rekao; "Neka se Allah smiluje Ismailovoj 
majci, da je ostavila Zemzem! - ili je rekao: - da nije zahvacala vodu, Zemzem 
bi bio jak izvor." Ibn Abbas dalje kaze: "Kada se napila vode i podojila dijete, 
melek joj je rekao: - Nemoj se bojati da cete biti izgubtjeni! Na ovom mjestu 
bice Allahov hram -Ka'ba, koji ce sagraditi ovaj djecak i njegov otac. Allah 
nece dozvoliti da se izgube oni koji ga slijede." 

Prostor Ka'be je bio jedno uzvisenje od zemlje, poput brezuljka, na koji su 
nalijetale bujice i kmjile ga sa desne i lijeve strane. 

Tako je bilo sve dok pored njih nije naisla jedna grupa iz plemena 
Dzurhum, ili jedna porodica iz Dzurhuma, dolazeci iz pravca Keda'a. 

Oni su odsjeli u podnozju Mekke, i ugledali jednu pticu kako kruzi, pa 
rekli: "Ova ptica sigumo kruzi iznad vode. Mi odavno poznajemo ovu dolinu i 
u njoj nema vode." 

Zato su poslali jednog ili dva izaslanika, koji su nasli vodu. Kada su se 
vratili ispricali su im o tome, pa su se svi uputili tamo. 

Zatim on dalje kaze: "Ismailovu majku zatekli su pored vode, pa su je 
upitali: "Hoces li nam dozvoliti da se kod tebe nastanimo?" "Hocu", rekla je, 
ali nemate prava na vodu." Oni su rekli: "Dobro." 

Abdullah Ibn Abbas kaze da je Poslanik si rekao: "To je Ismailovoj majci 
dobro doslo jer nije voljela samocu." Oni su se tu nastanili i poslali po svoje 
porodice, koje su se smjestile s njima, tako da su neki od njih tu poceli podizati 
kuce, 

Djecak je odrastao, naucio od njih arapski jezik i kad je stasao svidio im se, 
pa su mu jednu od svojih djevojaka dali za zenu. 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

https://www.facebook.com/studio.tewhid