STUDIO-TEWHID

Ismailova majka je potom umrla. Nakon sto se Ismail ozenio, Ibrahim je 
dosao da ih obide, ali Ismaila nije nasao. Upitao je njegovu zenu za njega, pa 
mu je rekia: "Otisao je da nam trazi hranu." Zatim Ju je upitao kako zive i 
deveraju, pa mu je rekIa: "Slabo; u tjeskobi smo i nevolji." Kada mu se tako 
pozalila, on joj je rekao; "Kada ti se vrati muz, poselami ga i reci mu da 
promijeni kucni prag!" Kada se Ismail vratio, kao da je nesto osjetio, upitao je: 
"Je li nam neko dolazio?" Odgovorila je: "Jeste, dolazio nam je takav i takav 
starac. Pitao je za tebe, pa sam mu rekIa gdje si. Pitao me kako zivimo, pa sam 
mu rekla da smo u muci i nevolji," Na to je Ismail upitao: "A je li ti nesto 
opomcio?" "Jeste", rekla je, "rekao mi je da ti prenesem selam, i da ti kazem 
da ti je pomcio da promijenis kucni prag." "To je bio moj otac", rekao je 
Ismail, "naredio mi je da te razvjencam, pa se vrati svojima!" Tako ju je pustio, 
i nakon toga se ponovo od njih ozenio. 

Ibrahim ponovo neko vrijeme, koliko Je Allah htio, nije navracao, a ondaje 
opet dosao, ali ponovo nije nasao Ismaila. Usavsi kod njegove zene, upitao je 
za njega, a ona mu je odgovorila: "Otisao je da nam trazi hranu." Upitao je 
kako su, kako zive i deveraju, a ona je odgovorila: "Mi smo u dobru i 
biagostanju", zatim je zahvalila AUahu, a on je upitao: "Cime se hranite?" 
"Mesom", odgovorila je. "A sta pijete?", upitao je. "Vodu", rekla je. Zatim je 
zaraolio: "Boze, daj im bereket u mesu i vodi!" 

Poslanik M je rekao: "Oni tada nisu imali zita. Da su ga imah, sigumo bi i 
njega u dovi spomenuo." Rekao je: "Ne bi se niko izvan Mekke mogao osloniti 
samo na to dvoje, pa da mu to bude dovoljno." 

Na ki'aju joj je rekao: "Kada ti dode muz, poselami ga i reci mu da ucvrsti 
kucni prag." Kadaje Ismail dosao upitao je: "Je li nam neko dolazio?" "Jeste", 
odgovorila je, "dolazio nam je jedan starac lijepog izgleda." Pohvalivsi ga ona 
je rekla: "Pitao je za tebe pa sam mu rekla gdje si. Zatim me je pitao kako 
zivimo, pa sam mu rekla da smo dobro." "A da li ti je nesto opomcio?", upitao 
je. "Jeste", rekla je, "poselamio te je i naredio ti je da ucvrstis kucni prag " "To 
mi je bio otac", rekao je, a ti si prag, pa mi je naredio da te zadrzim." 

Zatim ponovo neko vrijeme, koliko je Allah htio, nije dolazio. Kada je, 
aakoii toga dosao, nasao je Ismaila kako sebi zarezuje strijele ispod onog 
velikog drveta, u blizini Zemzeraa. Kada ga je ugledao, ustao je pred njim, pa 
su se pozdravili onako kako dolikuje da ucine otac i sin. 

Ibrahim mu je rekao: "Ismaile, Allah mi je nesto naredio." Ismail je rekao: 
"Pa uradi to sto ti je Gospodar naredio!" "A hoces li mi pomoci?" upitao je, a 
ovaj odgovorio: "Pomoci cu ti." "Allah mi je naredio da ovdje sagradim hram", 
rekao je, i pokazao na brezuljak, koji se uzdizao iznad svoje okoline." 

Prenosilac dalje kaze: "Zatim su oni sazidali temelje Ka'be. Ismail je donosio 
kamenje, a Ibrahim zidao, sve dok gradevina nije poodmakla u visinu. Tada mu 
je Ismail donio ovaj kamen (hadzer) i postavio ga, pa je stao na njega i nastavio 
zidati, a Ismail mu je dodavao kamenje. Pri tome, oni su govorili: "Gospodaru 
ml primi ovo od nas.jer Ti, doista, sve cujes i sve znas. " (El-Bekare, 127.) 

Prenosilac zatim nastavlja: "Oni su tako zidajuci obisli oko Ka'be i 
govorili: "Gospodaru nas, primi ovo od nas, jer Ti, doista, sve cujes i sve 
znas." 

Buharija zatim kaze: "Pricao nam je Abdullah ibn Muhammed, njemu Ebu 
Amir Abdulmelik ibn Amr, a njemu Ibraliim ibn NafV, da je cuo od Kesira ibn 
Kesira, a on od Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Kada se desilo sa 
Ibrahimom i njegovom porodicom to sto se desilo, on je otisao sa Ismailom i 
njegovom majkom. Imali su mjesinu sa vodom..." navode6i predaju do kraja. 
Ova predaja je vrlo slicna prethodnoj. 

Ova predaja su Ibn Abbasove rijeci, iako neki smatraju da su to rijeci 
Poslanika ^ (merfu'). 

Medutim, u njoj na pojedinim mjestima ima ponesto neobicno (garib), i 
izgleda da ju je Ibn Abbas preuzeo kao israilijjat. U njoj se navodi da je Ismail 
tadabio dojence. 

**Kod sljedbenika Tewrata stoji da je Allah naredio Ibrahimu da izvrsi 
obrezivanje sina Ismaila, svih robova koje je imao i ostalih, pa je to i ucinio. To 
se desilo kada je on imao devedeset devet godina. Dakle, Ismail je tada imao 
trinaest godina. Ovo je primjer kako je on izvrsavao Allahova naredenja u 
pogledu svoje porodice, sto ukazuje na to da je to bilo u fonni naredenja 
(v/adzib). Zato je ispravno misljenje alima koji kazu da je obrezivanje 
muskaraca obaveza, kako je i potvrdeno na mjestu koje o tome govori. 

U hadisu kojeg navodi Buharija, potvrdeno je sljedece: "Pricao nam je 
Kutejbe ibn Se'id, njemu Mugire ibn Abdurrahman Kuresi, da je cuo od Ebu 
ez-Zinada, on od A'redza, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik % rekao: 
"Ibrahim i& se obrezao (osunetio) sjekiricom, kada je imao osamdeset 
godina." 

Slican hadis navode Abdurrahman ibn Ishak od Ebu ez-Zinada i Adzlan od 
Ebu Hurejre. Navodi ga i Muhammed ibn Amr od Ebu Seleme, a on od Ebu 
Hurejre. U istom obliku ga navodi i Muslim od Kutejbe. 

U nekim od tih predaja stoji: "Ibrahim je sam sebe obrezao sjekiricom, 
nakon sto mu je proslo osamdeset godina zivota." Ovdje upotrijebljeni izraz 
"kadum" znaci halatka, iako neki kazu da je to ime jednog mjesta. 

Ovaj citat ne negira da je to moglo biti i preko osamdeset godina, a Allah, 
opet, najbolje zna. Kada buderao govorili o njegovoj smrti, bit ce naveden 
hadis koga prenosi Ebu Hurejre, u kome se kaze da je Boziji Poslanik ^ rekao: 
"Ibrahim se obrezao kada je imao sto dvadeset godina, a nakon toga je ziviojos 
osamdeset godina" Ovaj hadis navodi Ibn Hibban u svom Sahihu. 

U ovom kontekstu se ne navodi prica o tome ko je trebao biti zrtvovan, niti 
da je to Ismail. Navodi se da im je Ibrahim dolazio samo tri puta, i to prvi put 
tek nakon sto se Ismail ozenio, i nakon Hadzerine smrti. Kako moze biti da ih 
je ostavio od vremena kada je Ismail bio jos dojence - kao sto se navodi - pa 
sve do vremena kada se ozenio, te da nije imao uvida u njihove prilike, kada se 

navodi da se zemlja pod njim svijala, ili da im je dolazio na Buraku? Kako to 
da nije bio upoznat sa njihovim prilikama, kada su bill u teskoj nevolji i kada 
im je sigumo bila potrebna pomoc?! 

Izgleda da su dijelovi ovih navoda preuzeti kao israilijjati, a onda 
isprepieteni sa rijecima Poslanilca ^, pa se zato ne navodi prica o tome ko je 
trebao biti zrtvovan. Vec smo ukazali na to da je ispravan stav da je Ismail taj 
koji je trebao biti zrtvovan, o cemu se govori u suri Es-Saffat. 

Kazivanje o zrtvi - kurbanu 

Allah ^ kaze: */ on rece: "Ja idem svome Gospodaru; On ce mene 
uputiti. *Gospodani moj, podari mi porod cestitl " *I Mi smo ga obradovali 
djecakom blage naravi. */ kada on odraste toliko da mu poce u poslu 
pomagati, on rece: "Sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa 
sta ti mislis?" "Oce", rece on, "uradi onako kako ti se nareduje, vidjeces, 
ako Bog da, da cu biti strpljiv. " *I posto se njih dvojica prepustise i on ga 
celom prema zemlji polozi, *Mi ga zovnusmo: "Ibrahitne, *ispiinio si san! 
Mi, doista, tako nagradujemo one koji dobra djela cine. *To je, doista, bilo 
pravo iskusenje!" *I kurbanom velikim ga iskupismo, *i u kasnijim 
narastajima mu spomen sacuvasmo: *"Mir i spas Ibrahimu!" *Tako Mi 
nagradujemo one koji dobra djela cine. *A onje, doista, bio Nas rob, vjernik. 
*I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i dobrim covjekom. *I 
bkgoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim potomcima ima i vjemika 
i ocitih nevjemika. (Es-Saffat, 99.-113.) 

Uzviseni ovdje navodi da je Njegov prijatelj, Ibrahim, kada je otisao od 
svog naroda, zamolio svoga Gospodara da rau daruje cestitog djecaka. On ga je 
obradovao djecakom blage naravi, tj. Ismailom ;^i jer je on prvo dijete u 
dotadasnjih osamdeset sest godina Ibrahimovog zivota. O ovom se slazu 
pripadiiici svih nebeskih vjera, jer mu je on bio prvo dijete - prvijenac. 

I kada on odraste toliko da mu poce ii poslu pomagati, tj. kadaje narastao i 
kada je poceo privredivati kao i on. Mudzahid ove rijeci tiimaci ovako: "Kada 
je narastao, sazrio i kadaje mogao raditi i privredivati kao i otac." 

Kada se to desilo, Ibrahim ^i je u snu vidio da mu se nareduje da tog svog 
sina zakolje. Ibn Abbas prenosi hadis (merfu') u kome Poslanik ^ kaze: "Snovi 
Poslanika su objava,"' Ovaj hadis prenosi i Ubejd ibn Umejr. 

To je Allahovo stavljanje Svoga prijatelj a na kusnju; da zakolje voljeno 
dijete koje mu se rodilo u poodmaklim godinama zivota, nakon sto mu je prije 
toga bilo naredeno da ga sa njegovom majkom nastani u siromasnom kraju, u 
doliiii bez zive duse i prijatelj a, bez bilo kakvih usjeva i stoke. On se 
povinovao AUahovom naredenju i ostavio ih tamo, uzdajuci se i oslanjajuci na 
Allaha ^, pa im je Allah dao utjehu i izlaz, i opskrbio ih odakle se nisu ni 
nadali. 

' Hadis biljezi Buharija u svom Sablhu AISIU^lFethwUBari, W\6\l%59IFethu-l-Bari. 

Zatim, kada mu je nakon svega toga naredeno da zakolje svoga sina, kojeg 
je po Allahovom naredenju od sebe odvojio i koji mu je bio prvo i tada jedino 
dijete, on se odazvao svome Gospodaru, povinovao se Njegovom naredenju i 
pozurio je da Mu iskaze pokomost. 

On je to zatim saopcio sinu, kako hi mu bilo lakse i srce smirenije, urajesto 
da ga je na silu uzeo i zaklao. On rece: "Sinko moj, u snu sam vidio da treba da 
te zakoljem, pa sta ti mislis? " (Es-Saffat, 102.) 

Taj blagi djecak odmah je olaksao posao svome ocu Ibrahimu rekavsi mu: 
"Oce, uradi onako kako ti se nareduje, vidjeces, ako Bog da. da c.u bid strpljiv. " 
(Es-SafTfat, 103.) Ovakav odgovor je bio krajnje razborit i mudar jer je istowemeno 
znacio pokornost i svome ocu i Gospodaai Ijudi. 

/ posto se njih dvojica prepustise i on ga celom prema zemlj'i polozi, 
(Es-Saffat, 103.) Jedni kazu da rijeci I posto se njih dvojica prepustise znace: 
Posto se povinovase Allahovom naredenju i odlucise da to urade, a drugi kazu: 
"To je najvaznije." On ga celom prema zemlji polozi, tj. lice mu je okrenuo 
prema zemlji. 

Ibn Abbas, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Katade i Dahhak kazu: "Htio je 
da ga zakolje iza vrata, kako mu ne bi gledao lice dok ga bude klao." 

Neki kazu: "Ne, nego ga je povalio kako se i kurban povaljuje, samo sto rau 
je dio ceia priljubio uz zemlju. I posto se njih dvojica prepustise, tj. Ibrahim je 
proucio Bismillu i tekbir, a djecak je pred smrt izgovorio kelimei-sehadet. 

Sudejj i jos neki kazu: "Postavio je noz na njegov gi'kljan, ah noz nije sjekao." 
Neki na to dodaju: "Izmedu noza i wata je bila bakrena plocica." Allah najbolje zhrJ 

Tada gaje AUali 5izovnuo: ^Ihraliime, *ispimio si san! (Es-Saffat, 104.-105.) 
Tj. postignut je cilj: provjerena je tvoja pokomost i tvoje izvrsavanje Allahovog 
naredenja. Zrtvovao si svoje dijete za kurban, kao sto si svoje tijelo prepustio 
vatri i kao sto si sve sto imas ponudio gostima! 

Zato Uzviseni kaze: Toje, doista, bilopravo iskiisenjel (Es-Safiat, 106.), tj. ocito 
i jasno islcusenje. I kiirbanom velikim ga iskupismo (Es-Saffat, 107.), tj. Mi smo 
mu za kurban umjesto sina, dali zamjenu, cime gaje Uzviseni Allah obradovao. 

Vecina ucenjaka smatra da je to bio ovan, bijele dlake, cmih ociju i velikih 
rogova. Vidio gaje svezanog za jedno drvo na brdu Sebir, 

Es-Sewri od AbduUaha ibn Osmana ibn Husejma, on od Se'ida ibn Dzubejra, 
prenosi da je Ibn Abbas rekao: "To je bio ovan koji je cetrdeset godina cuvan u 
Dzennetu."' 

Se'id ibn Dzubejr kaze: "Pasao je u Dzennetu dok se od njega nije raspuklo 
brdo Sebir. Vuna mu je bila obojena u crveno". Ibn Abbas kaze: "Sa Sebira mu je 
blejeci sisao ovan cmih ociju i vehkih rogova, pa gaje zaklao. To je ovan kojeg je 
zaklao Ademov sin, i bio primljen od njega.'" To prenosi Ibn Ebi Hatim. 



' Biljezi ga Et-Taberi u svom Tariku 1/277/Mearif. 
^ Prethodni izvor. 

Mudzahid kaze da ga je zaklao na Mini, a Ubejd ibn Umejr kaze da se to 
desilo kod Mekami - Ibrahtma (kod Ka'be). 

§to se tice rijeci koje se pripisuju Ibn Abbasu da je to bio kozorog i Hasanu 
da je to bio jarac po imenu Dzerir, nije sigumo da su to njihove rijeci. 

Pored toga, vecina predaja o ovome su israilijjati, Kur'an dovoljno govori o 
torn velikom dogadaju i velicanstvenom iskusenju, te o iskupljenju velikim 
kurbanom. U hadisu stoji da je to bio ovan. 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Sufjan, da je njennu pricao Mensur, 
da je cuo od svog daidze Mesafih'a, da je Safija bint Sejbe rekla: "Jedna zena 
iz plemena Benu Selim, koja je pomagala pri porodu vecme nasih ukucana, 
jednom prilikom mi je rekla da ju je Boziji Poslanik m jednom poslao po 
Osmana ibn Talhu, pa ga je ona upitala: "Zasto te je trazio Boziji Poslanik? 
On joj je odgovorio; "Boziji Poslanik m mi je rekao: - Kada sam usao u Ka'bu 
vidio sam rogove od ovna, ali sam ti zaboravio narediti da ih prekrijes, Uradi 
to, jer u kuci ne treba biti nista sto klanjacu skrece paznju.'" 

Su^an na to dodaje: "Ti rogovi su ostali objeseni u Ka'bi, sve dok nije 
izgorila i Ka'ba i rogovi." 

Tako se od Ibn Abbasa prenosi da je glava Ibrahimovog kurbana bila 
objesena o zljeb Ka'be, sve dok se nije sasusila. Samo ovo je dokaz da je 
zrtvovani bio Ismail, jer je on boravio u Mekki, a nije nam poznato da je Ishak 
u nju dolazio jos dok je bio malehan. Allah najbolje zna! 

To se razumije i iz Kur'ana. Stavise, kao da se u Km-'anu otvoreno kaze da 
je zrtvovani bio Ismail, jer se, nakon kazivanja o zrtvovanom, kaze: I obmdovali 
smoga Ishakom, vjerovjesnikom i dobrim covjekom. (Es-Saffat, 112.) Onaj ko 
kaze da je zrtvovani bio Ishak, to cini na svoju odgovomost, jer je to 
israilijjat. 

**U Bibliji ima iskrivljavanja, pogotovu o ovom pitanju, u sta nema 
nikakve sunmje. Na jednom mjestu tamo stoji da je Bog naredio Ibrahimu da 
zakolje svoga sina jedinka, a na drugom mjestu, u prijevodu na arapski, se kaze 
da zakolje svoga prvijenca Ishaka. Rijec Ishak na ovom mjestu je ubacena, 
lazna i izmisljena, jer on nije bio Ibrahimov ni jedinak, a ni prvijenac, nego je 
to bio Ismail. 

Na to ih je navela zavidnost prema Arapima, jer je Ismail predak Arapa koji 
zive u Hidzazu i od kojih je Boziji Poslanik ^, a Ishak je otac Jakuba - tj. 
Israila - od kojeg oni vode porijeklo. Oni su htjeli tu cast pripisati sebi,^pa su 
zato iskrivili Allahov govor i u njega ubacili svoj. Oni su narod od lazi i ne 
prtznaju da je sva blagodat u Allahovoj ruci i da je daje kome On hoce. 

Veliki broj ranijih ucenjaka (selef), a i ostalih, smatraju da je Ishak 
zrtvovani. Oni su to preuzeU - Allah, opet, najbolje zna - od Ka'bu-l-Ahbara, ili 
iz knjiga ehli-kitabija. 



' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 4/68 /Haleb; 5/380/Haleb. 

Medutim, u tom pogledu ne postoji nijedan vjerodostojan hadis od 
Nepogrjesivog, zbog kojeg bismo zanemarili ono sto se razumije iz Kur'ana, 
Pored toga, to se ne moze razumjeti na osnovu kur'anskog teksta. Naprotiv, 
kada razmislimo, razumije se i sasvim je jasno da se govori o Ismailu. 

Ibn Ka'b el-Kurezi vrlo ubjedljivo dokazuje da se radi o Ismailu a ne o 
Ishaku, i to na osnovu AUahovih rijeci: I Mije obradovasmo Ishakom, a nakon 
Ishaka, Jakubom. (Hud, 71.) On kaze: "Kako bi joj se mogla saopcavati 
radosna vijest o Ishaku i da ce se njemu roditi Jakub, a zatim mu se nareduje da 
zakolje Ishaka prije nego sto se i rodio?" 

Ovo ne moze biti, jer bi to onda bilo u kontradikciji sa vec datom radosnom 
vijescu. Allah, opet, najboije zna. 

Ovom nacinu dokazivanja Suhejli se suprotstavio, zakljucujuci ovako: 
Recenica: IMije obradovasmo Ishakom je zasebna recenica, a rijeci: A nakon 
Ishaka Jakubom druga recenica, koja ne spada u okvir radosne vijesti 
Ibrahimovoj zeni. 

On zatim nastavija: "Po pravilima arapskog Jezika nije dozvoljeno u ovom 
kontekstu rijec Jakub staviti u genitiv ako ispred njega nema cestice za 
genitiv." 

Tako, nije dozvoljeno reci: "Prosao sam pored Zejda, a nakon njega Amra, 
nego je ispravno: ... a nakon njega pored Ami'a. Zato rijeci: A nakon Ishaka 
Jakubom, u stvari znace: A Ishaku poklonismo Jakuba." 

Medutim, ovakvo njegovo zakljucivanje je diskutabilno. 

On zatim ponovo zakljucuje da je to bio Ishak, uzimajuci za dokaz rijeci 
Uzvisenog: / kada. on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati. (Es-Saffat, 
102.). On kaze: "Ismail nije bio uz njega, nego je djetinjstvo proveo sa majkom 
u mekkanskim brdima, pa kako je onda mogao u poslu pomagati?" 

Medutim, i ovaj zakljucak je sporan, jer se prenosi da je Ibrahim SE^l jasuci 
Buraka, cesto odlazio u Mekku, da nadzire svoga sina, a zatim bi se vracao. 
Allah, opet, najboije zna! 

Oni od kojih se prenosi da se radi o Ishaku, su: Ka'bu-1-Ahbar, Omer, 
Abbas, Alija, Ibn Mes'ud, Mesruk, Ikrirae, Se'id ibn Dzubejr, Mudzahid, Ata', 
Sa'bi, Mukatil, Ubejd ibn Umejr, Ebu Mesere, Zejd ibn Eslem, Abdullah ibn 
Sekik, Zuhri, Kasim, Ibn Ebi Burde, Mekhul, Osman ibn Hadir, Sudejj, Hasan, 
Katade, Ebu el-Huzejli i Ibn Sab it. Za to misljenje se opredjeljuje i Ibn Dzerir. 
Medutim, to cudi od njega, jer je to jedna od dvije predaje od Ibn Abbasa. 

Medutim, ispravna predaja od njega, a i od vecine gore pobrojanih je da se 
radi o Ismailu 8^1. Tako Mudzahid, Se'id, Sa'bi, Jusuf ibn Mehran, Ata' ijos 
neki prenose od Ibn Abbasa da je to bio Ismail ^1. 

Ibn Dzerir navodi: "Pricao mi je Junus, njemu Ibn Wehb, a ovom Amr ibn 
Kajs, daje cuo od Ata'a ibn Ebi Rebbaha, da je Ibn Abbas rekao: "Iskupljeni je 
bio Ismail; jevreji tvrde daje to bio Ishak. Medutim, oni lazu." 

Abdullah od svoga oca Imami Ahmeda navodi daje to bio Ismail. 

Ibn Ebi Hatim kaze: "Moj otac mi je rekao, a takoder se prenos. i od Al je 
Ibn Omera, Ebu Hurejre, Ebu et-Tufejla, Se'ida ibn ^^'^^^fJjf p\f^^^J^. '^^"^ 
Dzubejra, Hasana, Mudzahida, Sa'bija, Muhammeda ibn Ka ba, Ebu Dza fe a 
MuhaiJimeda ,bn Alije i Ebu Saliha, da su rekh. :0"^J ^oji f trebao b^ 
zrtvovan je Ismail m." To prenosi i Begawi od Rebt'a ibn Enesa, Kelbije i 
EbuAmraibnel-AIa'a. . 

Ja na to dodajem: To se prenosi i od Muawije ' Od njega se P^^^^^; ^^J^ 
rekao: "Bozijem Poslaniku m je dosao jedan covjek, pa mu rekao: O potomce 
dvojice zrtvovanih..., a Boziji Poslanik M se na to nasmijao^ Tog ^tava ^u i 
Omer ibn Abdulaziz i Muhammed^ibn Ishak ibn Jesar; Hasan el-Basn je 
govorio: "U to nema nikakve sumnje." 

Mubammed ibn Ishak navodi od Burejde, a on od Sufjana ibn Ferwe 
Eslemiia, da im je Mubammed ibn Ka'b pncao kaico je on o tome upitao 
Omera ibn Abdulaziza kada je sa njim bio u Samu - a ovaj je tada bio halita. 

Naime, on je rijeci Uzvisenog: / Mi Je obmdovasmo Jshakom, a nakon 
Ishaka, Jakubom. (Hud, 71 .), uzeo za dokaz da se radi o ^^^^f^^^^^^^l^^i 
je na to odgovorio: "O tome nisam prije razmisljao, ah ja, doista, vidim da je 
onako kako si ti rekao." 

On je zatim poslao po jednog covjeka koji je bio kod njega u Siriji i koji je 
bio ievrej, pa primio Islam i postao dobar musliman. On je smatrao da je ovaj 
cov ek bio jedan od jevrejskih ucenjaka, pa ga je upitao: Na kojeg od 
Ibrahimovih sinova se odnosilo naredenje da bude zaklan? On je na to 
odgovorio: "Tako mi Allaha, vladaru pravovjeraih, to se odnosilo na Ismaila. 
Jevreii to znaju, ali om zavide vama Arapima na tome sto je vas predak onaj na 
kogase odnosilo Allahovo naredenje i kome je On dao blagodat o kojoj govon, 
zato sto je osaburio na onom sto mu je naredeno. Om to poricu i tvrde da se 
radi o Ishaku, jer je on njihov predak." 

Ovo pitanje smo, hvala Allahu, do u detalje, sa njegovim dokazima i 
predajaraa, izlozili u nasem Tefsiru. 

Rodenje Ishaka BsM 

Uzviseni kaze- */ obradovali smo ga Ishakom. vjerovjesnikom i dobrim 
covjekom. *I blagoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim potomcima 
ima i vjernika i ocitih nevjernika. (Es-Saffat, U 2.-1 13.). 

Ibrabimu i Sari m radosnu vijest su donijeh meleki, kada su naisli pored 
Eiih na putu prema naseljima Lutovog naroda, da bi ih srusih na njih, zbog 
njihovog nevjerovanja i grijesenja. O tome ce, ako Bog da, doci objasujenje na 
odgovarajucem mjestu. 

Allah m veli- * I Nasi izaslanici donesose Jbrahimu radosnu vijest i rekose: 
'•Selamr; a on im odgovori: '•Selam!" i ubrzo im donese peceno tele *Pa kad 
vidje da ga njihove ruke ne doticu, ne svidje mu se to i obuze ga strah od njih. 



' Ova predaja je slaba {da' if) i biljezi je Hakim u Mustedrekii 2/551. 

"Ne boj se", rekose oni, "mi smo poslani Lutovu narodu. " *A njegova zena 
stajase i osmjehnu se, i Mije obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka. Jakubom. 

* "Tesko meni! ", rece ona, "zar da rodim, aja ovako stara, a i ovaj moj muzje 
star. Toje, doista, cudna stvarl" *"Zarse cudis Allahovom odredenju", rekose 
oni, "neka su AUahova milost i NJegovi blagoslovi na vama, o stanovnici ovog 
doma! Zaistaje On hvaljen i slavljen. " (HQd, 69,-73.). 

Uzviseni, takoder, kaze: */ obavijesti ih o Ibrahimovim gostima, *kada su 
mu usli i nazvali seiam, on Je rekao: "Mi se vas plasimo!" *"Ne boj se!", 
rekose oni, "donosimo ti radosnu vijest o ucenom sinu. " * "Zar mi donosite 
radosnu vijest iako sam ostario", rece on, "pa cime cete me obradovaii?" 

* "Mi cemo te obradovaii isttnom ", rekose oni, "zato ne giibi nadu! " *0n rece: 
"A ko moze gubiti nadu u milost svoga Gospodara osim onih koji su zalutali " 
(El-Hidzr, 51.-56.). 

Uzviseni, takoder, veli: *£>« li ti je dosla vijest o plemenitim Ibrahimovim 
gostima, *kada mu udose i nazvase seiam? On odgovori: "Mir i vama, neznani 
Ijudi. " *I on neprimijetno ode svojoj porodici i donese debelo tele. *I primace 
im ga, pa rece: "Zar necete jesti? " */ on se uplasi od njih, a oni rekose: "Ne 
boj se! " I obradovase ga ucenim djecakom, *a njegova zena poce vikati i po 
lieu se udarati, govoreci: "Ja starica, nerotkinja! " * "Tako je odredio tvoj 
Gospodar", rekose oni, "OnjeMudri i Sveznajuci. " (Ez-Zarijat, 24.-30.). 

Kaze se da su to bila tri meleka: Dzibril, Mikail i Israfil. 

Uzviseni ovdje navodi da je Ibrahim nm, kada su mu usli, pomislio da su 
oni Ijudi, gosti, Zato je prema njima i postupio kao prema gostima i ispekao im 
je debelo tele od svoje najbolje stoke. Kada ga je stavio pred njih i ponudio da 
jedii, kod njih uopce nije primijetio bilo kakvu zelju za jelom. To je zato sto 
meleki nemaju potrebe za hranom. To se njemu nije svidjelo, tj. Ibrahimu, ; 
obuze ga strah od njih. "Ne boj se", rekose oni, "mi smo poslani Lutovu 
narodu. " (Hod, 70.), tj. poslani smo da ih unistimo. Sara se tada obradova zbog 
Allahove srdzbe nad njima, a ona je bila stajala u prisustvu gostiju, kao sto je 
to bio obicaj kod Arapa i drugih, I kada se ona nasmijala radujuci se tome, 
Uzviseni je rekao; / Mi je obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka, Jakubom. 
(Hud, 71.) Tj. meleki su joj donijeli tu radosnu vijest. A njegova zena poce 
vikati tj. uzvikivati, i po lieu se udarali (Ez-Zarijat, 29.), kao sto zene obicno 
cine kada su iznenadene. 7 ona rece: "Tesko meni, zar da rodim aja ovako 
stara, a i ovaj moj muzje star!" (Hud, 72.) Tj. kako ce roditi neko poput mene, 
kada sam ja ostarila, a uz to sam i nerotkinja, a i moj muz je star? Ona se 
iznenadila da se moze dijete roditi u torn stanju. Zato je rekla: * "Toje, zaista, 
cudna stvar!" *"Zar se cudis Allahovom odredenju", rekose oni, "neka su 
AUahova milost i Njegovi blagoslovi na vas, o stanovnici ovog doma' Zaista je 
On hvaljen i slavljen ! ' ' (Hud, 72.-73.) 

Ibrahim ^m se, takoder, iznenadio ovoj vijesti, radujuci joj se, veseleci se 
zbog nje i potvrdujuci je. * "Zar mi donosite radosnu vijest iako sam ostario", 
rece on, "pa cime cete me obradovaii? " * "Mi cemo te obradovati istinom " 
rekose oni. "zato ne gubi nadu!" (El-Hidzr, 54.-55.) Dakle, oni su potvrdili tu 

viiest i obradovali njih dvoje ucenim sinom (El^Hidzr, 53.), tj. Ishakom, Ismailovim 
ratom koji je po svom drzanju i saburu dostojan toga Tako ga nj.gov 
GoTpodar i opLje: da je .spunjavao obecanje i da je bio saburli. U drugom ajetu 
On veli- /MO'e obmdovasmo Jshakom. a nakon hhaka, Jakubom. 

Ovo, izmedu ostatog, Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi i drugi uzimaju za 
dokaz da je zrtvovani bio Ismail i da je nemoguce da bude naredeno da se 
zakolje Ishak, nakon sto je nagovijesteno da ce se rodm on, a nakon njega i 
njegov sin Jakub. 

**Kod ehli-kitabija stoji da im je Ibrahim, pored debelog pecenog teleta, 
iznio jos pogaeu. maslo i mlijeko. Tamo stoji da su to oni i jeli, sto je ocita 
greska. Dmgi kazu: "Oni su same gledali kako jedu, a hrana je u stvari 
nestajala u zraku." 

**Kod njih takoder stoji da je Sari pnje bilo ime Saraja, pa je Ibrahimu 
Allah m rekao: "Sto se tice tvoje zene, neka se vise ne zove Saraja, nego joj je 
od sada ime Sara! Ja cu je blagosloviti i od nje cu ti dati sin^^ojegcu takoder, 
blagosloviti. Od njega ce postati narodi i vladari tih naroda! A ftrahim tada 
pade nicice - tj. na sedzdu - i osmjehnu se, govoreci sam sebi: Zar da mr se rodi 
sin kada imam sto godina? Zar da Sara rodi, a vec ima devedeset godma?! 

**Zatim kod njih stoji da je Ibrahim rekao Allahu: "Neka Ismail bude ziv 
pred Tobom!" Allah mu je odgovorio: "Zaista ce ti zena Sara roditi sma i daces 
mu ime Ishak. I uzecu od njega Svoj zavjet za sva vremena, a i od njegovih 
potomaka nakon njega. Za Ismaila sam ti uslisao molbu, blagoslovio sam ga i 
dacu da iraa veoma veliki porod i nasljednike. Rodice mu se dvanaest velikana, 
a njega cu uciniti poglavarom velikog naroda." 

Vec smo govorili o tome sta se dalje desilo. Allah najbolje zna! 
Rijeci Uzvisenog: / Mije obradovasmo Ishakom. a nakon Ishaka, Jakubom 
(Hud 71 ) su dokaz da ce se radovati rodenju sina Ishaka, a iza njega 
njegoVom sinu Jakubu. Tj. rodit ce se jos za njihovog zivota, sto ce ih 
obradovati, kao sto ih je obradovalo i rodenje njegovog oca, Ishaka. 

Da se ovako nije desilo, ne bi bilo svrhe navoditi i imenovati Jakuba, mimo 
ostalog Ishakovog poroda. Medutim, posto je on poimence naveden, to ukazuje 
na to da ce im njegovo rodenje predstavljati radost i uzitak, kao sto je bdo prye 
toga rodenje njegovog oca. 

Uzviseni, takoder, veli: / Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba, i sve 
uputwno. (El-En' am, 84.) 

Zatim, Uzviseni veli: I posto napusii njih i ono sto su oni mimo Allaha 
obozavali. Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba. (Merjem, 49.) 

Ovo je, uz Allahovu pomoc, jak dokaz, a potvrduje ga i hadis koji biljeze 
Buharija i Muslim: "Pricao nam je Sulejman ibn Mehran A'mes, da je cuo od 
Ibrahima ibn Jezida Tejmije, a on od svoga oca, a ovaj od Ebu Zerra, da je 
rekao- "Jednom sam upitao: - Boziji Poslanice, koja dzamija je prva izgradena.' 
> Ka'ba, odgovorio je, a ja ga opet upitah: - A zatim? - El-Mesdzidu-1-Aksa, 

odgovori on, a ja ga opet upitah: - Koliko je izmedu njih? ~ Cetrdeset godina, 
odgovori on, a ja ga opet upitah: - A zatim? - Zatim klanjaj gdje god te zadesi 
namazjerje to sve dzamija, odgovori on," 

**A kod ehli-kitabija stoji daje Jakub S^i taj koji je sagradio EI-Mesdzidu- 
1-Aksa, a to je IHjina dzamija u Jerusalimu, nekajoj Allali da pocasti. 

Ovo je stav za kojeg postoji potvrda u hadisu kojeg smo naveli. Prema 
tome, Jakubova ^<^\ - tj Israilova, gradnja Hrama u Jerusalimu je bila cetrdeset 
godina nakon sto su Ibrahim i njegov sin Ismail sagradili Ka'bu. Kada su njih 
dvojica gradili Ka'bu, Ishak je vec bio roden, jerje, kao sto nam kaze Uzviseni, 
Ibrahim j^i ovako cinio dovu: */ kada Ibrahim rece: "Gospodam moj. ucini 
ovaj grad sigurnim i sacuvaj mene i moje sinove od obozavanja kipova. 
*Gospodaru moj, zaista su oni zaveli mnoge Ijude, pa ko bude mene slijedio, 
on je moj, a ko meni bude nepokoran, pa, zaista, Ti prastas i samilostan si 
*Gospodaru nas, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se nista tie 
sije. kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, obavljali namaz. Zato 
daj da srca Ijudi teze njima i opskrbi ih plodovima, da bi bili zahvalni. 
* Gospodaru nas, Ti znas sto mi tajimo, a sta na javu iznosimo. Allahu nista 
nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. *Hvala Allahu koji mi je u starosti 
poklonio Ismaila i Ishaka. Zaista moj Gospodar uslisava dove. * Gospodaru 
moj, daj da ja i neki moji potomci obavljamo namaz. Gospodaru nas, primi 
moju dovu! * Gospodaru nas. oprosti meni, mojim roditeljima i svim 
vjernicima, na Dan kada se budepolagao racun!" (Ibrahim, 35.-41 .) 

Sto se tice navoda u hadisu da je Sulejman ibn Dawud \m\ nakon sto je 
sagradio Jerusalim, zamolio AUaha za tri stvari - koje smo naveli kod rijeci: 
"Gospodaru moj, oprosti mi i pokloni mi vlast kakvu niko nakon mene nece 
imati! " (Sad, 35.), a o cemu cemo govoriti u kazivanju o njemu - time se, Allah 
najbolje zna, zelilo reci da ga je ponovo sagradio, jerje ranije navedeno daje 
proteklo cetrdeset godina izmedu gradnje Ka'be i njega. 

Niko drugi osim Ibn Hibbana ne kaze da je izmedu Ibrahima i Sulejmana 
bilo cetrdeset godina. Taj stav niko drugi ne zauzima ni ti se sa njim slaze. 

Gradnja Ka'be 

Uzviseni Allah veli: * I kada smo kao utociste Ibrahimu, pokazali mjesto 
gdjeje Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i ocisti ovaj Moj 
Hram za one koji ce ga obilaziti, klanjati i ruku ' i sedzdu ciniti! *I oglasi 
Ijudima hadzdz; dolazice pjeske i na kamilama iznurenim i dolazice iz dalekih 
mjesta. " (El-Hadzdz, 26.-27.) 

Uzviseni, takoder, veli: *Prvi hram kojije sagraden za Ijude je zaista onaj 
u Mekki, blagoslovljen je on i uputa svjetovima. *U njemu su ociti znakovi - 
mjesto na kom je stajao Ibrahim. I onaj ko ude u njega. treba da bude 
bezbjedan. Hodocastiti Hram, Allaha radi, duzan je svako ko maze do njega 
doci, a onaj ko nece da vjeruje -pa, zaista, Allah nije ovisan o svjetovima 
(Ali 'Imran, 96.-97,) 

Ibrahim alejhi selam 



Zatim, Uzviseni kaze: *7 kada Je Ibrahima njegov Gospodar s nekoliko 
rijeci u iskusenje stavio, pa ih je on ispimio, Allah je rekao; "Ucinicu te 
uzamm Ijudima!" "I neke moje potomkel", zamoli on. "Moje obecanje ne 
obuhvaca silnike". rece On. *I kada Hram ucinismo utocistem i sigurnoscu 
■a Ijude, rekosmo: "Neka vam Ibrahimovo mjesto bude prostor za klanjanje! " 
I Ibrahimu i hmaiiu smo naredili da ociste Moj Hram za one koji ce ga 
ohilaziti, koji ce tu boraviti i koji ce ruku ' i sedzdu ciniti! *I kada Ibrahim 
zamoli: "Gospodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a opskrbi^ 
plodovima one njegove stanovnike koji budu u Allaha i onaj svijet vjerovaW. " 
On rece: "Onome ko ne bude vjerovao dacu da malo uziva, a zatim ga 
prisiliti da ude u paklenu vatrii. a grozno li je ona prebivaliste!" */ dok sij 
Ibrahim i Ismail podizali temelje Hrama, oni su molili: "Gospodaru nas. 
primi ovo od nas, Jer Ti. zaista, sve cujes i sve znas! '^Gospodaru nas, ucini 
nas dvojicu Tebi predanim, i od naseg poroda ucini narod Tehi predanim, i 
pokazi nam nase obrede i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan 
si! * Gospodaru nas, posalji im od njih Poslanika, koji ce im uciti Tvoje ajete, 
koji ce ih Knjizi i mudrosti poducavati i ocistiti ih, jer si Ti, zaista, Silni i 
Mudri. " (El-Bekare, 124.-129.) 

Uzviseni ovdje govori kako je Njegov rob i Poslanik, prijatelj i odabranik, 
predvodnik pravili vjemika i predak Bozijib poslanika, Ibrahim m\ gradio Ka'bu, 
koja je prvi hi-am, sagraden za sve Ijude, u kome 6e oni ciniti ibadet Allahu ^. 
Ibrahim i^i je sagradio Ka'bu na mjestu koje mu je pokazao Allah ^. 

Ranije smo naveli da su vladar pravovjernih, Alija ibn Ebi Talib i jos neki, 
rekli, da je Ibrahimu ^m Allah M putem objave pokazao gdje ce sagraditi 
Ka'bu. Kada smo govorili o stvaranju nebesa, pomenuli smo da se Ka'ba nalazi 
ispod nebeskog Hrama (El-Bejha-l-ma'mur) tako da bi on, kad bi pao, pao na 
nju. Takav je slucaj i sa sedam nebeskih hramova. Neki ucenjaci prvih 
generacija kazu da na svakom nebu postoji po jedan hram u kome stanovnici 
tog neba Allahu cine ibadet. Ti hramovi za stanovnike nebesa predstavljaju isto 
sto i Ka'ba za stanovnike Zemlje. 

Allah iS je tako naredio Ibrahimu i^l da Mu sagradi hram koji ce biti 
stanovnicima Zemlje ono sto su ti hramovi za meleke na nebesima. Allah mu je 
pokazao mjesto tog hrama posvecenog Njemu, koje je za to predodredeno od 
vremena stvaranja nebesa i Zemlje. To potvrduje i hadis kojeg navode Bubarija 
i Muslim: "Ovo mjesto J e Allah ucinio svetim onog dana kada je stvorio nebesa 
i Zemlju, pa ce ono biti sveto, po Allahovom naredenju, sve do Kijametskog 
dana" 

Ni u jednom vjerodostojnom hadisu Allahova Poslanika ^ se ne spominje 
da je Ka'ba bila napravljena prije Ibrahima ^i. Onima koji kao dokaz za to 
uzimaju rijeci Uzvisenog: mjesto gdje je Hram (El-Hadzdz, 26.), treba reci da 
to nije valjan dokaz i da se to iz oVih rijeci ne moze razumjeti. Pod ovim 
rijecima se misli na mjesto za koje Allah zna da je kao takvo odredeno i 
propisano. To mjesto su postovati svi poslanici, od Adema do vremena 
Ibrahima '!&>. 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knIga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

https://www.facebook.com/studio.tewhid