STUDIO-TEWHID

Mi smo vec naveli da je Adem !^ na ovom mjestu razapeo sator, da su mu 
meleki rekli da su oni jos prije njega cinili tawaf oko nje, te da je Nuhova lada 
kruzila oko njega cetrdeset dana, ili priblizno tome. 

Medutim, sve ove predaje potjecu od jevreja, za koje smo vec ranije rekli da se 
u njiii ne moze vjerovati, ali ih ne treba ni pobijati. One se ne mogu uzimati 
kao dokaz, nego ih, kad god dodu u sukob sa cinjenicama, treba odbaciti. 

Allah M kaze: Pr-vi hram kojije sagraden za Ijudeje, zaista. onaj u Mekki, 
blagoslovljen je on i uputa svjetovima. (Ali 'Imran, 96.) Tj. prvi hram kojije 
ikada napravljen radi blagoslova i upute Ijudima je onaj u Mekki. 

O mj estu na kome j e podignuta Ka'ba, Uzvi§eni veli: C/ njemu su ociti znakovi. 
tj. da ju je gradio Ibrahim, otac svih kasnijih Poslanika i uzor svim vjemicima 
nakon njega, koji ce se na njega ugledati i njegovog sunneta se pridrzavati. 

Zato On kaze: mjesto na kojemje stajao Ibrahim. (Ali 'ImrSn, 97.), misled 
^a kamen na kojemje stajao kada se zgrada Ka'be izdigla iznad njegove visine, 
Ovaj poznati kamen postavio je njegov sin, da bi se popeo na njega kada je 
zgrada poodmakla u visinu, pa nije mogao dalje zidati. Ovo se navodi u dugom 
hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas. 

Ovaj kamen je od starih vremena pa sve do vremena Omera ibn el-Hattaba 
bio uz zid Ka'be, kada ga je on od nje male odmakao, kako klanjaci kod njega 
ne bi ometali one koji cine tawaf. 

Nakon toga i ostali su ga u tome slijedili, a znamo da je i Allah iSfe u 
mnogim stvarima potvrdio njegov stav. Tako je on jednom rekao Allahovom 
Poslaniku ^: "Kada bismo Ibrahimovo mjesto uzeli kao prostor za klanjanje!" 
Na to je Allah objavio: Neka vam Ibrahimovo mjesto bude prostor za 
klanjanje!' (El-Bekare, 125.) 

Otisci Ibrahimovih stopala na tom kamenu su postojali sve do pocetka 
Islama. Tako je Ebu Talib, u svojoj poznatoj kasidi, pjevao: 

Tako mi Sevra i Onoga ko postavi 

Sebir na njegovo mjesto - 

i tako mi onog koji se penjao 

radi dohra na Hint i spustao se! 

I tako mi Ka 'be - 

prvog hrama usred Mekke - 

i tako miAllaha, On nije neznalica! 

I tako mi kamena pocrnjelog od dodira - 

kada ga okruze jutrom i veceri! 

I tako mi Ibrahimovih jos svjezih otisaka 

u kamenu - od njegovih bosih, n^obuvenih stopala! 



' Biljez! ga Ibn Kesir u svom Tefsiru 1/234; Buharijk S/m/Felhu-l-Bari; Ahmed u svom 
Musnedu 151, 160, 250; spominje ga Es-Sujuti u ed-Dutri-l-mensur 1/115. 

To znaci da je njegova plemenita noga uronula u taj kamen, pa je ostao 
otisak njegovog stopala, bosog, bez obuce. Zato Uzviseni kaze: / dok su 
Ibrahim i Ismail podizali temelje Hrama, oni su molili, tj. istovremeno su cinili 
dovu: "Gospodaru nas, primi ovo od nas, jer Ti, zaista, sve cujes i sve znasl " 
(El-Bekare, 127.) 

Oni su, dakle, potpuno iskreni i pokomi Allahu M, pa mole Njega, Uzvisenog, 
Onog koji sve cuje i zna, da primi od njih tu velicanstvenu pokomost i hvale 
vrijedan trud; "Gospodaru nas. ucini nas dvojicu Tebi predanim. i od naseg 
poroda ucini narod Tebi predanim, i pokazi nam nase obrede i oprosti nam, jer 
Ti primas pokajanje i samilostan si!" (El-Bekare, 128.) 

Ovim se htjelo reel da je Ibrahim sagradio najcasniji hram na najcasnijem 
mjestii, u dolini bez ikakvih usjeva, nakon cega je zamolio blagoslov svojoj 
porodici, da budu opskrbljeni plodovima i pored nedostatka vode, drveca, 
usjeva i plodova. Takoder je zamolio da to mjesto bude sveto, zasticeno, 
sigumo i bezbjedno. 

Allali se - neka Mu je hvala - odazvao njegovoj moibi, udovoljio njegovoj dovi 
i podario mu ono sto je trazio. Tako Uzviseni kaze: Zar ne vide da smo Hram svetim 
i bezbjednim ucinili, dok se svuda okolo njih otima i pljacka? (El-* Ankebut, 67.) 
Uzviseni, takoder, veli: Zar im Mi nismo omogucili da borave u sigurnom 
mjestu, gdje se donose plodovi svih vrsta, kao Nas dar? (EI-Kasas, 57.) 

On je, takoder, molio Allaha da im posalje poslanika, jednog od njih, tj. 
njihovog roda, koji ce govoriti na njihovom, razgovijetnom i cistom jeziku, da 
bi tako imaii dvije blagodati; ovosvjetsku i ahiretsku, tj. srecu i na ovom, a i na 
onom svijetu. 

Allah mu je i tu molbu usiisao, pa im je poslao Poslanika, i to kakvog 
Poslanika! I Njime je udario pecat na sve Svoje poslanike i vjerovjesnike, i 
njemu je upotpunio vjeru, sto nije dao nikome prije njega. Njegovom misijom 
je obuhvatio sve Ijude na Zemlji, bez obzira na njihovu rasu, jezik ili osobine, u 
svim mjestima i podrucjima i u svim vremenima, sve do Sudnjeg dana. To je 
jedna od njegovih odlika koje nisu imali drugi poslanici, zbog toga sto je bio 
plemenit, zbog potpunosti vjere kojoj je pozivao, zbog njegove casne sredine i 
njegovog razgovijetnog go vera, zbog njegove ogromne milosti, blagosti i 
samilosd prema svojim sljedbenicima, zbog njegovog plemenitog roda i 
porijekla i zbog vrijednosti njegovog izvora i mjesta porijekla. 

Ibrahim-Halil ^^ je, zato sto je sagradio Ka'bu za sve Ijude na Zemlji, 
zasluzio da njegov polozaj, status i mjesto bude na visokom mjestu na nebesima, 
kod Hrama meleka (El-Bejtu-1-ma'mur), koji je Kaba za blagoslovljene i 
plemenite stanovnike sedmog neba. 

U njega svakog dana ulazi sedamdeset hiljada meleka i tu cine ibadet, ne 
izlazeci iz njega sve do Dana prozivljenja i uskrsnuca. 

Mi smo u Tefsiru^ u suri El-Bekare, naveli kako je on pravio Ka'bu, gdje 
smo naveli i hadise i predaje koje se odnose na to, sto je dovoljno o toj temi, pa 
ko zeii neka to tamo pogleda. Allahu hvala na tome. 

Jedna od tih predaja su i rijeci Sudejja: "Kada je Allah naredio Ibrahimu i 
Ismailu da sagrade Ka'bu, oni nisu znali gdje je njeno mjesto, sve dok Allah 
nije poslao vjetar, po imenu "El-Hadzudz". Taj vjetar je imao dva krila i glavu 
u obliku zmije. On je raznio naslage sa temelja prve Ka'be, a njih dvojica su 
nakon toga krampama kopali i udarili temelje. Na to se misli u rijecima 
Uzvisenog: / kada smo kao utociste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram. 
(El-Hadzdz, 26.) 

Kada su izgradili temelje i poceli zidati ugao na kojem je danas Crai 
kamen, Ibrahim je rekao Ismailu: "Sinko, potrazi mi jedan lijep kamen da ga 
ugradim ovdje." "Oce", rekao je, "ja sam umoran i trom." Ibrahim je rekao: 
"Ako je take, onda se udalji!" Tada mu je Dzibril donio Cmi kamen iz Indije 
koji je tada bio bijele boje, safir bijel poput segame (drvo izrazito bijelih 
plodova). 

Adem ga je takvog donio iz Dzenneta, ali je pocmio zbog Ijudsklh grijeha. 
Kada je Ismail donio jedan drugi kamen i ugledao ovaj pored ugla Ka'be, 
upitao je: "Oce, ko U je ovo donio?" Ibrahim je odgovorio: "Onaj ko je 
marljiviji od tebe!" Oni su tako dalje zidali, i molili Allaha: "Gospodani nas, 
primi ovo od nasjer Tt, zaista, sve cujes i sve znas!" (EI-Bekare, 127.) 

Ibn Ebi Hatim navodi da je on Ka'bu sagradio koristeci materijal sa pet 
brda. Zatim kaze da je Zulkamejn, koji je tada bio vladar, naisao pored njih 
dvojice, dok su je jos zidali, i upitao ih: "Ko vam je to naredio?" Ibrahim 
odgovori: "Allah nam je ovo naredio." On je rekao: "A ko ce mi potvrditi to sto 
govoris?" Tada je pet ovnova potvrdilo da mu je to Allah naredio, pa se i on 
uvjerio, i povjerovao, Ezreki dodaje da je Zulkamejn zajedno sa Ibrahiniom 
obavio tawaf oko Ka'be. 

Ka'ba je dugo postojala onakva kakvuju je Ibrahim sagradio. Zatim su je 
ponovo sagradili Kurejsije, all su je oni skratlli u odnosu na Ibrahimove 
temelje sa sjeverae strane, koja je okrenuta prema Samu. Ona je takva i 
danas. 

Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Malik od Ibn Sihaba, a on od 
Salima, da ga je Abdullah ibn Muhammed ibn Ebi Bekr cuo od Ibn Omera, a 
on od Aise, da je Allahov Poslanik M jednom prilikom rekao: "Zar nisi 
primijetila da je tvoj narod Ka'bu, prilikom njenog obnavljanja, skratio u 
odnosu na Ibrahimove temelje?" Rekla sam: "Allahov Poslanice, zar je neces 
vratiti na temelje Ibrahimove?" On je rekao: "Da tvoj narod sve donedavno nije 
bio nevjernicki, to bib ucinio." U jednoj drugoj verziji stoji: "Da tvoj narod nije 
donedavno bio u dzahilijjetu (neznabostvu)", ili je rekao; "nevjerstvu", utrosio 
bih riznicu Ka'be na AUahovom putu, spustio bih joj vrata nize prema zemlji, a 
Hadzer ucinio sastavnim dijelom Ka'be (to je die koji je, prema Ibrahimovoj 
gradnji, i bio dio Ka'be)."' 



' Hadis sahih biljezi ga Buharija 25/420n5%3/Fethu-l-Bari; Buharija 60/10/336^/ Fethu-l-Bari; 
Mushm 15/69/1333; En-Nesai 5/214, 215 /Et-Tidzarijje; Ebu Dawud 11/92/2028; Tirmizija 7/48/ 
876; Malik u Muwettau 20/33/363,364; Ahmed u svom Mtisnedu 6/113, 177, 247 /Haleb. 

Ibn Zubejr r.a. je, u svoje vrijeme, sagradio Ka'bu onako kakoje rekao 
Boziji Poslanik ^ a prema onom sto mu je prenijela njegova tetka Aisa, majka 
pravovjemih. Hadzdzadz je, nakon sto je ubio Ibn Zubejra, sedamdeset trece 
godine po Hidzri, o tome pismeno obavijestio halifu Abdulmelika ibn 
Merwana misleci da je to Ibn Zubejr ucinio po svom nahodenju, pa je ovaj 
naredio da se Ka'ba vrati u predasnje stanje. To je ucinjeno tako sto je srusen 
Samski zid Ka'be, a sama Ka'ba skracena sa one strane na kojoj je Hadzer. 
Visak kamena je ostavljen u unutrasnjosti Ka'be, istocna vrata su podignuta, a 
zapadna potpuno zazidana. Tako je Ka'ba ostala sve do danas. 

Kada su kasnije culi da je to Ibn Zubejr ucinio na osnovu kazivanja Aise, 
majke pravovjemih, pokajali su se sto su ucinili i zazalili sto zgradu Ka'be nisu 
ostavilikakvajebila. 

Zatim je Mehdi ibn el-Mensur u svoje vrijeme trazio misljenje Imama 
Malika ibn Enesa o tome da Ka'bu vrati u stanje u kojem je bila kada ju je Ibn 
Zubejr obnovio, ali mu je on odgovorio: "Bojim se da se vladari ne poigrayaju 
sa Ka'bom!" Tj. da je svaki vladar ne bude preuredivao onako kako on zeU. 
Tako je ona ostala onakva kakva je i danas. 

Pohvala Ibrahima - AUahovog roba i prijatelja, od strane AUaha 3i i 
plemenitog Muhammeda M 

Uzviseni Allah k&zs: I kada J e Ibrahima njegov Gospodar s nekoliko rijeci 
u ishisenje stavio. pa ih on ispunio, Allah je rekao: "Ucinicu te vodom 
Ijudimal" "I neke moje potomke". zamoli on. "Moje obecanje ne obiihvaca 
sihnke". rece On. (El-Bekare, 124.) 

Nakon sto je Ibrahim izvrsio velike obaveze koje mu je Gospodar naredio, 
ucinio ga je vodom Ijudima, kako bi ish za njim i sUjedili njegovu uputu. On je 
Allaha zamolio da vodstvo-imamet, koje je sa njim zapoceto, bude 
kontinuirano i nastavljeno u njegovom potomstvu. Njegovoj zelji i molbi bilo 
je iidovoljeno, pa je vodstvo dato njemu i onim alimiraa njegova potomstva 
koji su ispravno radili, a nisu ga mogli dobiti oni koji su silnici. 

Tako Uzviseni kaze: / Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonuU, i njegovim 
potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu nagradu dali, 
a na onom ce. zaista. bitijedan od dobrih. (El-'Ankebut, 27.) Zatim, Uzviseni 
veli: */ Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba, i sve uputismo, a Nuha smo jos 
prije ttputili, i od njegovih potomaka Dawuda, Sulejmana, Ejjuba. Jusufa, 
Musaa i Haruna. Tako mi nagradujemo one koji dobra djela cine - ^ *! 
Zekerijjaa i Jabjaa i Isaa i IVjasa - svi su bili dobri - *i Ismaila i El-Jese'a i 
Jumm i Luta - svima njima smo dali prednost nad ostalim svijetom - *i neke 
njihove pretke i neke njihove potomke i neku njihovu bracu - njih smo izabrali i 
uputili na pravi put. (El-En'am, 84.-87.) 

Prema rasirenijem raisljenju, zamjenica u rijecima: / od njegovih potomaka, 
se odnosi na Ibrahima. Prema tom misljenju, Lut, iako mu je bratic, ubraja se^u 
njegove potomke. Medutim, to je navelo zastupnike drugog misljenja da kazu 
da se ta zamjenica odnosi na Nuha, kao sto smo to vec iznijeli u kazivanju o 
njemu. Allah najbolje zna! 

Uzviseni takoder veli: Mi smo poslali Nuha i Ibrahima, i nekim njihovim 
potomcima smo dali vjerovjesnistvo i Knjigu. (El-Hadid, 26.) Svaka knjiga koja 
je nakon Ibrahima j^ od Allaha nekom objavljena, objavljena je rodu i 
potomku Ibrahimovom. To je velika pocast koja nema premca, i visoko 
priznanje kojem nema slicnog. Jer, on je dobio dva velika sina: Ismaila od 
Hadzere i Ishaka od Sare. Ishak je dobio Jakufaa - tj. Israila - od kojeg svi 
jevreji vode porijeklo. Medu njima je bilo toilko Poslanika, da njihov broj zna 
samo Onaj koji im je slao Poslanike i vjerovjesnike. Posljednji njihov Poslanik 
je Isa, sin Merjemin. 

§to se tice Ismaila, za njega se moze reci da sva arapska plemena vode 
porijeklo od njega, o cemu cemo, ako Bog da, kasnije opsimije govoriti. 
Medutim, u njegovom potomstvu nije bilo Poslanika, izuzev zadnjeg i 
apsolutno, najodabranijeg Poslanika, ponosa Ijudskog roda i na ovom i na 
onom svijetu: Muhammeda ibn AbduUalia ibn Abdulmuttaliba, Mekkelije, a 
zatim Medinelije, ^. 

Dakle, iz ove plemenite loze i istaknutog ogranka bio je samo ovaj, 
bhstavi dragulj, sjajni biser, najvazniji i najodabraniji medu svim poslanicima, 
kojim ce se svi ponositi, i oni prvi i oni posljednji, i na Sudnjem danu mu 
zavidjeti. 

U Muslimovom Sahihu je vjerodostojno preneseno, da je on rekao: "Ja cu 
biti na stepenu koji ce svako stvorenje pozeljeti, cak i Ibrahim." Ovim rijecima 
on je posebno pohvalio svog pretka Ibrahima i time pokazao da je Ibrahim, 
nakon njega, od svih Ijudi najpriznatiji kod Allaha, i na ovom, a i na onom 
svijetu, 

Buharija navodi: "Pricao nam je Osman ibn Ebi Sejbe, da je njemu 
pricao Dzerir od Mensura, koji je cuo od Minhala, on od Se'ida ibn 
Dzubejra, a on od Ibn Abbasa, da je Boziji Poslanik % obicavao traziti 
zastitu za Hasana i Husejna, rijecima: "Vas predak je ovim rijecima trazio 
zastitu za Ismaila i Ishaka: "Trazim zastitu savrsenim Allahovim rijecima od 
svakog sejtana i otrovnice i od svakog oka urokljivog.'" {Ui'zukuma bike li 
matillahit-tammati min kiilU sejtanin we hammeh, we min kulli 'ajnin lammeh) 
Ovaj hadis od Mensura prenose i autori Sunena (Ebu Dawud, Timiizija, 
Nesaija i Ibn Madze). 

Uzviseni, zatim, veli: / kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokazi mi 
kako ozivljujes mrtve!" "Zar ne vjerujes?", upita On. "Vjerujem", odgovori 
on, "ali bih da mi se srce smiri. " "Uzmi cetiri ptice", rece On, "i isijeci ik, 
zatim stavi na svako brdo po jedan njihov die, pa ih pozovi, brzo ce ti doci. 
Znaj da je Allah silan i mudar!" (El-Bekare, 260.) 

Mufessiri kao povod za ovakvo Ibrahimovo trazenje navode vise stvari, 
koje smo mi naveli i detaljno obrazlozih u nasem Tefsiru. 



' Hadis biljezi Buharija 60/10/3371; Tirmizija 29/18/2060; Ahmed u svom Musnedu 2/181, 
290, 375 - 5/430 - 6/6 /Haleb; Ebu Dawud 2/536 /Haleb; takoder ga biljezi Ed-Darimi u svom 
Sunenu i Malik u Muwetta 'u. 

Ukratko, Allah m je udovoljio njegovom trazenju i naredio mu da uzme 
cetiri ptice. O tome koje su to ptice bile postoje razlicita misljenja. Medutim, to 
uopce nije vazno. Zatim mu je naredio da isijece njihovo meso i perje, da to 
sve izmijesa, podijeli na dijelove i po jedan dio odnese na svako brdo, sto je on 
i uradio. Zatim mu je rekao da ih, sa dozvolom njihovog Gospodara, pozove. 

Kada ih je pozvao, svaki je dio poletio svom dijelu i svaka pemska na svoje 
mjesto, tako da se tijelo svake ptice ponovo sastavilo onako kako je i bilo. 
Ibrahim je za sve to vrijerae posmatrao moc Onog, koji kad necemu kaze: 
Budi, ono i bude. One su mu zatim dosle trceci a ne leteci, kako bi mu dokaz 
bio jos jaci i upecatljiviji. 

Dalje se kaze da mu je bilo naredeno da njihove glave zadrzi u ruci, pa kada 
su ptice dosle i on ih ispustio svaka glava je odletjela na svoje tijelo, gdje je i 
prije bila! Nema boga osim Allaha! 

Ibrahim m\ je i prije ovoga znao Allahovu ^ moc ozivljavanja mrtvih i to 
sigumim znanjem bez imalo sumnje, ali je pozelio to vidjeti svojim ocima i 
preci iz stupnja znanja o necem na stupanj njegova videnja! Allah je udovoljio 
njegovoj molbi i u potpunosti mu ispunio ono sto je zelio. 

Zatim, Uzviseni veli: *0 sljedbenici Knjige. zasto se o Ibrahimu prepirete. 
kad su i Tewrat i Indzil objavljeni nakon njega? Zar ne shvacate? *Eto. vi 
raspravljate o onome o cemu nesto i znate, ali zasto mspravljate o onome o 
cemu msta ne znate? Allah zna, a vi ne znate! *Ibrahim nije bio nijevrej. ni 
tscanin, negoje bio pravi musliman. On nije bio ni idolopoklonik. *Ibrahimu 
su najblizi oni Ijudi koji su ga slijedili, ovaj Poslanik, i vjernici. A Allah je 
mstitnikvjemika. (Ali 'Imran, 65.-68.) 

Uzviseni ovim pobija tvrdnje ehll-kitabija - jevreja i krscana - da je Ibraliim m\ 
bio njihovog puta i njihove vjere. Pravdajuci Ibrahima od ovakvih tvrdnji i 
pokazujuci njihovo veliko neznanje i maloumnost Uzviseni Allah kaze: ...kad 
su i Tewrat i Indzil objavljeni nakon njega. Tj. kako ce on biti vase vjere, kada 
su vase vjere nastale dugo vremena nakon njega? 

Zato On dalje kaze: Zar ne shvacate? sve do rijeci: Ibrahim nije bio ni 
jevrej, ni bScanin, nego je bio pravi musliman. On nije bio ni idolopoklonik. 
Tako On objasnjava da je Ibrahim bio sljedbenik prave Allahove vjere, tj. sklon 
iskrenosti, odbacivanju lazi i svjesnom prihvacanju Istine koja se razhkuje i od 
judaizma, i od krscanstva i od idolopoklonstva. 

Tako Uzviseni veli: *Od Ibrahimove vjere se okrece samo onaj ko sam sebe 
ponizava. Mi smo ga odabrali na ovom svijetu, a na onom ce biti medu dobrima. 
*Kada muje njegov Gospodar rekao: "Budi predan!", onje odgovorio: "Ja se 
predajem Gospodaru svjetova!" *IIbrahim to ostavi u amanet svojim sinovima, a 
iJakub: "Sinovi moji. Allah vamje odabrao pravu vjeru, i niposto ne umirite 
dnikcije nego kao muslimani!" *Ili ste bill prisutni kadaje Jakubu smrt dosla, 
kadaje svojim sinovima rekao: "Sta cete nakon mene obozavati?" Odgovorili 
su: "Obozavacemo tvoga Boga. Boga tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka. 
jedinog Boga! I mi smo Mu predani. " *Taj narodje bio i nestao; njega ceka 

ono stoje zaradio, a vas ono sto ste vi zaradili, i vi necete bitipitani za ono sto su 
oni radili. *0m govore: "Buditejevreji Hi krscani, bicete napravomputu!" Ti red: 
'We, mismo vjere Ibrahimove, kojije ispravno vjerovao, a nije bio ni idolopoklonik " 
* Recite: "Mi vjemjemo u Allaha i u ono sto se objavijuje nama, i u ono stoje 
objavljeno Ibmhimu, i Ismaiiu, i Ishaku. i Jakubu, i potomcima, i u ono stoje dato 
Musau i Isau, i u ono stoje dato vjerovjesnicima od njihova Gospodara. Mi ne 
pravimo razlike izmedu bilo kog od njih, i mi se samo Njemu predajemo. " *Pa 
ako oni budu vjerovali u ono u sto i vi vjerujete, na pravom supidu; a ako ob-enu 
leda, oni onda razdorprave, Allah tije dovoljan zastitnik protiv njih. i On sve cuje 
i sve zna. *ToJe Allahova vjera, a zar ima Ijepse vjere od AUahove? I mi samo 
Njega obozavamo. *Reci: "Zar se s nama a Allahu raspravljate. kadje On i naSi 
vas Gospodar? Nama naSa djela, a vama vasa djela! Mi u Njega iskreno vjemjemo. " 
*Ili vi govorite: "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i potomci su bili jevreji Hi 
krscani ? " Red: "Znate li bolje vi Hi Allah? Ima li veceg silnika od onoga ko od 
Allaha u sebi skriva istinu? Allah ne ispusta iz vida ono sto vi radite. " *Taj narod 
je bio i nestao, njega ceka ono stoje zaradio, a vas ono sto ste vi zaradili. A vi 
necete biti pitaniza ono sto su oni radili. (El-Bekare, 130.-141.) 

Tako Allah M negira svaku mogucnost da je Njegov prijatelj Ibrahim ^ bio 
jevrej ili krscanin, i objasnjava da je on bio pravi musliman, a ne idolopoklonik. 

Zato Uzviseni kaze: Ibrahimu su najblizi oni Ijudi koji su ga slijedili, tj. 
njegovi sljedbenici koji su bili njegove vjere u to vrijeme, kao i oni koji su 
prihvatili njegovu vjem nakon toga, ...i ova] Poslanik, (Ali 'Imran, 68.), tj. 
Muhammed M jer mu je Allah propisao pravu vjeru kao i Svome prijatelju 
Ibrahimu, a zatim muje upotpunio, i dao ono sto nije dao ni jednom posSaniku 
ni vjerovjesniku prije njega. 

Tako Uzviseni kaze: *Reci: "Mene je, zaisla, moj Gospodar na pravi put 
uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima, pravog vjernika, a on nije bio 
idolopoklonik. " *Reci: "Zaista moj namaz, moji obredi, moj zivot i moj a smrt 
pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. *0n nema saucesnika. To mi je 
naredeno ija samprvi musliman. " (EI-En'am, 161.-163.) 

Uzviseni, takoder, veli: * Ibrahim je zaista bioprimjer cestitosti, pokoran Allahu, 
pravi vjemik, i nije bio idolopoklonik. *Biojezahvalan na Njegovim blagodatima. 
On ga je odahrao i uputio na pravi put *Mi smo mu dali dobro na ovom svijetu, a 
i na onom ce, zaista, bitijedan oddohrih. *Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru 
Ibrahimovu, pravu vjeru. On nije bio idolopoklonik! " (En-Nahl, 120.-123.) 

Buharija navodi: "Pricao nam je Ibrahim ibn Musa da je njemu priSao 
Hisam, da je cuo od Ma'mera, on od Ejjuba, on od Ikrime, a on od Ibn Abbasa, 
da Boziji Poslanik ^, vidjevsi si ike u Ka'bi, nije htio uci, nego je naredio, pa 
su one uklonjene. Kada je na jednoj slici vidio Ibrahima i Ismaita sa strjelicama 
u rakama, rekao je: "Ubio ih Allah! Tako mi AUaha, njih dvojica nikada nisu 
dijehh strjelicama!"' Ovaj hadis Muslim ne navodi. 



' Hadis biljezi Buharija 60/S/3352lFethu-l-Bari; Ebu Davud 1/467/Haleb; Ahmed ii svom 
Musnedu 1/334, 365. 

U jednoj drugoj verziji Buharija kaze: "Ubio ih Allah! Oni znaju da nas 
ucitelj nikada nije koristio strjelice."' 

Izraz ummet u gomjem ajetu znaci da je Ibrahim bio voda, da je bio na 

ravom putu, da je pozivao na dobro i da je bio sHjeden. Izraz kaniten-lillahi 

laci da je bio pokoran Allahu u svakoj situaciji, svim svojim pokretima i 

Ijelima. Izraz hanifen znaci da je svjesno (ubijeden) bio predan Allahu. Nije 

iio idolopoklonik i bio je zahvalan na Njegovim blagodatima. To znaci da je 

m zahvaljivao svom Gospodaru na sve nacine: srcem, jezikom i djelima. On 

|aye odabrao tj. Allah ga je izabrao za Sebe i Svoju objavu, uzeo ga za 

rijatelja, i dao mu dobro i ovog i onog svijeta. 

Zatim, Uzviseni veli: Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda 

h.llahu, cinecijos i dobra djela, i koji slijedi Ibrahimovu vjeru, pravu vjeru? A 

^llahjelbrahima uzeo za prijatelja. (En-Nisa', 125.) 

Uzviseni ovim podstice na slijedenje Ibrahima im\, jer je on bio cvrste vjere 
ma pravom putu, i jer je izvrsavao sve sto mu je njegov Gospodar naredivao. 
Uzviseni ga zato hvali rijecima: ...i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno 
ispunjavao. (En-Nedzm, 37.) Zato ga je Allah uzeo za prijatelja, a prijateljstvo 
I je cilj Ijubavi, kao sto rece pjesnik; 

Ti se kao dusa prozimas u meni 
Zatoje Ibrahim nazvan Prijateljem. 

Ovaj stepen je postigao i pecat svih vjerovjesnika, i velikan svih poslanika, 
duhammed ^i, kako se prenosi u hadisu koji biljeze Buharija i MusUm u 
bvojim Sahihima, i dmgi, a koji prenose Dzundub Bedzli, Abdullah ibn Amr i 
|lbn Mes'ud, u kojem stoji da je AUahov Poslanik M za sebe rekao: "O Ijudi, 
|Allah me je uzeo za prijatelja." 

Pored toga, on je u svom posljednjem govoru koji je odrzao, rekao: "O 
pudi, da sam ikoga na svijetu uzeo za prijatelja, uzeo bih Ebu Bekra. Ali, vas 
poslanik je Allahov prijatelj."^ Oni navode ovaj hadis od Ebu Se'ida. 

Ovo je potvrdeno i u hadisu koji prenose Abdullah ibn Zubejr, Ibn Abbas i 
|lba Mes'ud. Buharija u svom Sahihu navodi: "Pricao nam je Sulejman ibn 
iHarb, da je njemu pricao Su'be, da je cuo od Habiba ibn Ebi Sabita, on od 
irSe'ida ibn Dzubejra, a on od Amra ibn Mejmuna, da je Muaz, stigavsi u Jemen, 
llkianjao sabah, proucivsi: A Allah je Ibrahima uzeo za prijatelja, na sto je jedan 
'odprisutnih rekao: "Blago Ibrahimovoj majci!" 

Ibn Mirdewejh navodi: "Pricao nam je Abdurrahim ibn Muhammed ibn 
[Muslim, da je pricao Ismail ibn Ahmed ibn Esid, a njemu Ibrahim ibn Jakub 
[Dzuzdzani u Mekki, da je cuo AbduUaha el-Hanefija, da mu je pricao Zem'a 



I 



' Hadis biljezi Buharija od Ibn Abbasa 25/54/l60\/Fethti-l-Bari. 

' Hadis biljezi Buharija 53/45/ 1904/Fethu-l-Bari; 62/5/3606, 3607, 360B/Fe{hu-l-Ban; Ed- 
l Daremi u svome Stinenu 21/1 1/291 3/Egipat; Ibn Madze u svom Sunemt Uvod /1 1/93; Ahmed u 
svom Mmnedu 1/270, 359 - 3/18, 478 - 4/4 - 5/212; Tirmizija u svom Musnedu 50/14/3655; 
Muslim 44/1/2/7. 

ibn Salih, da je cuo od Seleme ibn Wehrama, on od Ikrime, da je cuo Ibn 
Abbasa, da je rekao: "Jednom prilikom su neki ashabi sjedili i cekali 
AUahovog Poslanika ^; kada se pomolio i priblizio im se, cuo je kako 
razgovaraju. Jedan je rekao: "Cudno, Allah je od svih svojih stvorenja za 
prijateija uzeo Ibrahima!" Drugi je rekao: "§ta ima cudnije od toga sto je Allah 
sa Musaom direktno razgovarao?" Treci je rekao: "Isa je Allahov duh i 
Njegova rijec." Cetvrti je rekao: "Allah je odabrao Adema." 

Poslanik ^ im je prisao, nazvao selam i rekao: "Cuo sam vas razgovor i 
vase cudenje. Tacno je da je Ibrahim Allahov prijatelj. Tafino je da je Musa sa 
Njim govorio. Tacno je da je Isa Njegov duh i Njegova rijec. Tacno je i da je 
Allah odabrao Adema. Medutim, ja sam Allahov miljenik, a od toga nema vece 
casti. Zar ja nisam prvi koji 6e se zauzimati za druge i prvi cije ce zauzimanje 
biti primljeno. Zar postoji veca cast od toga. Ja sam prvi koji 6e zakucati 
halkom na dzennetsklm vratima, i prvi kome ce ih Allah otvoriti i uvesti me u 
Dzennet sa siromasnim vjemicima. Ja cu na Sudnjem danu biti najugledniji, i 
od prvih i od posljednjih.' Zar ima vece casti od toga?" Ovaj hadis je u ovoj 
verziji garib, all on ima potvrdu u drugim verzijama. Allah, opet, najbolje zna! 

Hakim u svom Mustedreku navodi hadis Katadea koji ga je cuo od Ikrime, 
a on od Ibn Abbasa, da je rekao: "Zar poricete da prijatelj stvo pripada 
Ibrahimu, Allahov razgovor Musau i videnje AUaha Muhammedu? Neka je 
Allahov blagoslov i mir na sve njih." 

Ibn Ebi Hatim navodi: "Pricao nam je Ubejj - moj otac - da je njemu pricao 
Mahmud ibn Halld Sulemi, a njemu Welid, da je Ishak ibn Jesar rekao: "Kada 
je Allah uzeo Ibrahima za prijateija, dao mu je u srce bogobojaznost, tako da 
mu se moglo cuti kucanje srca iz daljine, kao sto se cuje leprsanje ptica u 
zraku." 

Ubejd ibn Umejr je rekao: "Ibrahim SbS je volio ugoscavati Ijude. Tako je 
jednog dana izisao napolje trazeci nekoga koga ce ugostiti. Ne nasavsi nikoga 
koga bi ugostio, vratio se kuci gdje je zatekao jednog covjeka kako stoji, pa ga 
je upitao: "Allahov robe, sta te je navelo da udes u moju kucu bez moje 
dozvole?" Ovaj mu je odgovorio: "Usao sam sa dozvolom njenog Gospodara." 
"A ko si ti?", upitao je Ibrahim. "Ja sam Melek smrti", rekao je, "moj Gospodar 
me je poslao jednom Njegov om robu, da ga obradujem da ga je On uzeo Sebi 
za prijateija." Ibrahim je rekao: "Ko je to? Tako mi Allaha, kad bi mi rekao ko 
je on, makar bio na kraju svijeta, ja bih mu otisao i bio mu komsija, sve dok 
nas smrt ne rastavi." Ovaj mu je na to rekao: "Taj rob si ti." "Zar ja?", upitao je 
Ibrahim. "Da", rekao je. "Cime sam zasluzio da me moj Gospodar uzme za 
prijateija?", upitao je Ibrahim. "Time sto dajes svijetu, a ne trazis od njih", 
rekao je." Ovo prenosi Ibn Ebi Hatim. 

Uzviseni Allah na mnogo mjesta u Kur'anu spominje Ibrahima, hvaleci ga. 
Neki kazu da je on spomenut na trideset pet mjesta, a samo u suri El-Bekare na 
petnaest mjesta. On je jedan od petorice odabranih Poslanika ulu-l-azm, cija su 

imena posebno, mimo dmgih Poslanika, navedena u sljedeca dva ajeta; / kad 
mo od vjerovjesnika zavjet uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od 
Mima, i odisaa, sina Merjemina. Uzeli smo cvrst zavjet (El-Ahz5b, 7.)j i: On 
vam propisuje ii vjeri ono sto je propisao Nuhu, i ono sto objavljujemo tebi, i 
om sio smo propisali Ibrahimu i Musau i Isau: "Pravu vjeru provodite i u njoj 
se ne razilazite!" (Es-Stlra, 13.) Pored toga, on je, nakon Muhammeda ^, 
najcasniji od ostalih odabranih Poslanika. 

Zatim, njega je Muhammed M nasao na sedmom nebu, ledima 
naslonjenog na Hram meleka, u koji svaki dan ude sedamdeset hiljada 
meieka i koji ponovo na red nece doci sve do Sudnjeg dana... Sto se tice 
hadisa o Israu kojeg prenosi Surejk Ibn Ebi Numejr od Enesa, u kojem stoji 
da je on na sestom a Musa na sedmom nebu, Surejku je vec izrecena kritika 
tome i jos necem drugom vezanom za ovaj hadis. Ipak je ispravan prvi 
navod. 

Ahmed navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Bisr, da je njemu pricao 
Muhammed ibn Amr, a njemu Ebu Seleme, da je od Ebu Hurejre cuo, da je 
Allahov Poslanik ^ rekao: "Plemeniti je sin plemenitog sina plemenitog, od 
oca plemenitog, Jusuf je sin Jakubov, a on sin Ishakov, koji je sin Ibrahimov, 
prijateljaMilostivog."' 

Ovaj hadis navodi samo Ahmed. 

Iz jos jednog hadisa se vidi da je Ibrahim odabraniji od Musaa. U njemu 
Poslanik ^ kaze: "... a trece sam ostavio za Dan u kome ce svi Ijudi pozeljeti 
da su na tnome mjestu pa cak i Ibrahim."^ 

Hadis prenosi Ubejj ibn Ka'b, a navodi ga Muslim. 

Ovo je pocasno mjesto o kome Muhammed ^ govori u hadisu: "Ja cu biti 
oajodabraniji od svih Ijudi na Sudnjem danu, od toga nema vece casti." 

U torn se hadisu zatim govori kako ce Ijudi traziti sefa'at (zauzhnanje) od 
Adema, zatim Nuha, zatim Ibrahima, zatim Musaa i Isaa. Medutim, svi oni ce 
se ustegnuti od toga. Zatim ce Ijudi doci Muhammedu ^, pa ce on reel: "Ja sam 
zato. Ja sam za to," Ovo je samo dio hadisa. 

Baharija navodi: "Pricao nam je Alija ibn Abdullah, da je njemu pricao 
Jahja ibn Se'id, a njemu UbejduUah, da je Se'id cuo, da je Ebu Hurejre rekao: 
"Neko je upitao: - Allahov poslanice, koji covjek je najplemenitiji? On mu je 
na to odgovorio: - Onaj koji je najbogobojazniji. Oni su tada rekU:^ " Nismo te 
to pitali. 



' Hadis je sahih; biljezi ga Ahmed u svom Musnedu IIIZI /Haleb; Tirmizija u svom Sunenu 
48/13/3! 16; BiiJiarija li nesto skracenom obliku od Ibnu Omera 60/19/3390; takoder Ahmed u 
svom Musnedu od Ibnu Omera 2/96/Haleb. 

" Hadis biljezi Muslim u svom Sahihu 6/48/273; takoder Ahmed u svom Musnedu 5/127, 129 
/Haleb. 

' Hadis biljezi Buharija 40/ 14/3374/Fef/H(-/-5nri. 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knIga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

https://www.facebook.com/studio.tewhid