STUDIO-TEWHID

Jedan od velikih dogadaja koji se desio u vrijeme Ibrahimovog i^ 
zivota bila je kazna koja je zadesila Lutov ;^l narod. Lut je sin Harana, 
a on sin Teraha koji je, ustvari Azer, sto smo vec naveli. Dakle, Lut je 
Ibrahimov *Sli bratic, a Ibrahim, Haran i Nahor su braca, sto smo takoder vec 
naveli. Neki smatraju da je ovaj Haran sagradio grad Haran. Medutim, za 
ovakvii tvrdnju neraa valjanih dokaza, jer se kosi sa jevrejskim i krscanskira 
knjigama. Allah, opet, najbolje zna! 

Lut se, po naredenju i dozvoli svog amidze Ibrahima, neka je mir i spas na 
obadvojicu, odvojio od Ibrahima i nastanio u gradu Sodomi u oblasti Gaur 
Zegar. Sodoma je u to doba bila centar spomenute oblasti kojoj su pripadala 
okolna sela sa obradivim zemljistem. Zitelji Sodome bili su veoma opaki i 
pokvareni bezboznici, najgori Ijudi koji su cinili najruznija djela. Baviii su se 
drumskim razbojnistvom i na svojim sastajalistima cinili ruzna djela, koja niko 
nikome nije zabranjivao. Ruzno li je bilo to sto su radili!? 

Oni su izumili jedno sramotno djelo koje prije njih od Ijudi niko nije radio. 
Naime, muskarci su spolno opcili sa muskarcima, a izbjegavah su to ciniti sa 
zenama, koje je Allah M- stvorio Svojim dobrim robovima. 

Lut ih je pozivao da obozavaju Uzvisenog AUaha, koji nema sudruga, i 
zabranjivao im da cine zabranjena, razvratna i ruzna djela. Medutim, oni subili 
upomi u svojoj zabludi i Imvom putu, i nastavljali su zivjeti u razvratu i 
nevjerstvu. Zato ih je Allah kaznio strasnom kaznom koju nisu mogli ni slutiti 
niti su je mogli odvratiti, i ucinio ih je primjerom drugim narodima i poukom iz 
koje ce uciti pametni Ijudi. 

Zato Uzviseni Allah na vise mjesta u Svojoj Casnoj Knjizi, govori o njima. 
U suri El-A'raf veil: *ILuta kada rece svome narodu: "Zar cinite razvrat koji niko 
prije vas na svijetu nije cinio? *Visa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama. 
Ta vi ste narod koji sve granice zlaprelazi. " *A odgovor njegova narodaje samo 
bio: "Istjerajte ih iz vaseg grada, oni su Ijudi cistunci!" *IMismo njega i njegovu 
porodicu spasili, osim njegove zene; onaje bila sa onima koji su kaznjeni. *I na 
njih smo kisu spustili, papogledaj kako su zlikovci skoncali! (El-A'raf, 80.-84.) 

U suri Hud Uzviseni kaze: */ Nasi izaslanici donesose Ibrahimu radosnu 
vijest i rekose: "Selamf", a on im odgovori: "SelamJ", i ubrzo im donese 
peceno tele. *A kad vidje da ga njihove ruke ne doticu, ne svidje mu se to i 
obuze ga strah od njih. "Ne boj se!". rekose oni, "mi smo poslani Lutovom 

mrodu. " *A njegova Sena stajase i osmjehnu se. i Mije obmdovasmo Ishakom, a 
nakon Ishaka. Jakubom. * "Tesko menil". rece ona, "zar daja rodim ovako stara, 
a i ova] moj miizje star. Toje, zaista, cudna stvar!" * "Zar se cudis Allahovom 
odredenju". rekose oni. "neka su Allahova milost i Njegovi blagoslovi na 
mma, o stanovnici ovog doma! Zaista je On hvaljen i slavljen. " *I posto 
[brakima prode strah i dode mu radosna vijest, on se poce s Nama raspravljati 
oLutovu narodu; "" Ibrahim je zaista blag, sazaljiv i odan. * "O Ibrahime, prodi 
se toga, naredenje od tvog Gospodaraje stiglo, zaista ce njih stici kazna koja 
se ne moze odbiti! " *I kada Nasi izaslanici dodose Lutu, on se zbog njih nade u 
neprilici i osjeti tjeskobu u dusi, pa rece: "Ovo je strasan dan!" *I narod 
iijegov pobrli njemu, a prije su radili nevaljala djela. "O narode moj". rece 
on, "eto mojih kceri, one su vam cisce! Bojte se AUaha i nemojte me osramotiti 
pred mojim gostima! Zar medii vama nema razumna covjeka? " * "Ti znas da 
nama nisii potrebne t\>oje kceri", rekose oni, "ti, zaista, znas sta mi zelimo. " 
""Ah, daja imam moc nad vama", rece on, "Hi da se mogu osloniti na kakvu 
velikiisihi!" *Oni rekose: "O Lute, mi smo izaslanici tvoga Gospodara, oni 
tebi ne mogu nauditi. Nego ti h-eni sa svojom porodicom krajem noci bez svoje 
zene, iiju ce zadesiti isto sto i njih, i neka se niko od vas ne obazire! Rok imje 
:ora, a zar nije zora blizu? " */ kada dode Nasa odredba. Mi sve prevrnusmo, 
ono sto je bilo gore bi dolje i na njih kao kiSu spustismo grumenje od 
skammjenog blata, koje je neprekidno sipalo, *obiljezeno od Gospodara 
h'Oga, a ono nije daleko od nasilnika! (Hod, 69. -S3.) 

U suri El-Hidzr, Uzviseni kaze: */ obavijesti ih o Ibrahimovim gostima, 
*kada su mu usli i nazvali selam, onje rekao: "Mi se vas plasimo! " * "Neplasi 
se!", rekose, "donosimo ti radosnu vijest a ucenom sinu. " *"Zar mi donosite 
radosmi vijest iako sam ostario," rece on, "pa cime cete me obradovati?" 
*"Mi cemo te obradovati istinom ", rekose oni, "zato ne gubi nadu! " *0n rece: 
"A ko moze gubiti nadu u milost Gospodara svoga osim onih koji su zalutali!" 
*I upita: "A sta vl hocete, o izaslanici? " * "Mi smo poslani zlocinackom 
mrodu ", rekose, * "osim Lutove porodice. Mi cemo ih sviju spasiti, *osim 
njegove zene, ona ce, odrediU smo, sa ostalima kaznu iskiisitl " *I kad 
izaslanici dodose Lutu, *on rece: "W ste, doista, Ijudi neznani!" *"Ne, 
donosimo ti ono u sto oni stalno sumnjaju ", rekose. * "Donosimo ti Istinu, a mi, 
zaista, istinu govorimo. *Zato izvedi svoju porodicu krajem noci, a ti budi na 
njilmvom zacelju, i neka se niko od vas ne osvrce, vec produzite u pravcu kuda 
vam se narediije! " */ Mi mu objavismo sta ce se desiti: da ce oni, svi do 
posljednjeg, u svitanje biti unisteni. *Tada dodose stanovnici grada, veselL 
*0n rece: "Ovo su moji gosti, pa me ne sramotite, *i bojte se AUaha i mene ne 
ponizujte!" *Oni rekose: "A zar ti nismo zabranili da ikoga primas?" *"Eto 
vam mojih kceri, ako hocete nesto da raditel", rece on. *Tako mi tvoga zivota. 
oni. zaista, u svom pijanstvu samo lutaju. *I njih je zadesio strasan glas kada 
je Sunce izlazilo, *i Mi smo ucinili da ono stoje bilo gore bude dolje i na njih 
smo kao kisu grumenje od skamenjene gline srucili. *U tome su, zaista, pouke 
za one koji posmatraju. *Ona su na putu koji i sadapostoji. *U tomeje, zaista, 
poukaza vjernike. (El-Hidzr, 51.-77.) 

U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: *Lutov narodje poslanike smatrao laznim. 
*Kada im njihov brat Lut rece: "Zar se ne bojite? *Ja sam vam. sigurno. pouzdani 
poslanik, *zato se bojteAUaha i meni budite pokorni! *Za ovo odvas ne trazim nikakm 
nagradu. moja nagradaje samo kod Gospodara svjetova. *Zar vi. mimo ostali svijet, 
sa muskardma opcite. *a ostavljate zene svoje, koje vamje Gospodat' vas stvorio? 
Ta vi ste Ijudi koji svaku granicu zla prelaze! " *Oni rekose: "Ako ne prestanes, o 
Lute, sigurno ces biti protjeran! " *0n odgovori; "Ja. zaista, prezirem to sto vi raditd 
*Gospodaru moj, spasi mene i moju porodicu od onoga sto oni rade!" *Pa smo 
spasili njega i njegovu porodicu, *sve osim starice kojaje ostala sa onima koji su 
kaznu iskusili *A zatim smo unistili ostale. *spustivsi kisu na njih - a sti'osna lije 
kisa bila za one koji su bili opomenuti! *U tomeje, zaista, pouka, ali vecina njih 
nisu vjernici, *a tvoj Gospodarje, zaista, Silan iMilostiv. (Es-Su'ara', 160.-175.) 
U suri En-Neml, Uzviseni veli: *I Luta. kada svom narodu rece: "Zar cinite 
razvrat naocigled jedni drugih? *Zar zbilja sa strascu muskardma prilazite, 
umjesto zenama? Vi ste, zaista, narod koji ne zna! " *A odgovor njegovog naroda 
je samo bio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz vaseg grada, oni su Ijudi cistuncV." 
*I Mi smo spasili njega i njegovu porodicu. sve osim njegove zene. Mi smo 
odredili da ona ostane s onima koji ce kaznu iskusiti. a na njih smo spustili kisu 
- a strasna lije bila kisa za one koji su bili opomenuti! (En-Neml, 54. -58.) 

U suri El-'Ankebut Uzviseni veli: *ILuta, kada rece svome narodu: "Vi zaista 
cinite takav razvrat kakav prije vas nije niko na svijetu ciniol *Zarsa muskardma 
opcite, po drumovima presrecete i na skupovima svojim najodvratnije stvari cinite?" 
Odgovor njegova naroda je samo bio: "Daj neka nas AUahova kazna stigne. ako 
istinu govoris!" *On rece: "Gospodaru moj, pomozi me protiv naroda smutljivog!" 
*I kada Nasi izaslanid donesose Ibrahimu radosnu vijest. rekose: "Unistit cemo 
stanovnike ovoga grada. Njegovi stanovnici su bili nasilnici. " *On rece: "Unjemu 
je Lut. " Odgovorise: "Mi najbolje znamo koje u njemu! Njega i njegovu porodicu 
cemo sigurno spasiti. osim njegove zene, ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti. " 
Vkada Nasi izaslanid dodose Lutu, bijase mu neugodno i on se radi njih uznemiri. 
"Ne boj se i ne zalosti se! ", rekose oni. "mi cemo tebe i tvoju porodicu spasiti, osim 
tvoje zene; ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti. *Na stanovnike ovog grada 
spustit cemo strasnu kaznu s neba. zato sto su bili razvratnici. " */ od njega smo 
ostavili ocit znak Ijudima kojipameti imaju. (EI^'AnkebQt, 28.-35.) 

U suri Es-Saffat, Uzviseni kaze: *Zaistaje iLutjedan odposlanika. *Kada 
smo njega i svu njegovu porodicu spasili, *osim starice kojaje nastradala sa 
onima koji su nastradali, *a zatim smo ostale unistili. *I vi pored njih prolazite 
danju *i nocu -pa zar ne shvacate? " (Es-Saffat, 133.-138.) 

U suri Ez-Zarijat, nakon price o Ibrahimovim gostima i njihovom donosenju 
radosne vijesti da ce mu se roditi ucen sin, Uzviseni kaze: *0;i upita: "A sta vi 
hocete, o izaslanid? " *Oni odgovorise: "Poslani smo zlocinackom narodu. 
*da na njih srucimo okamenjenu ilovacu, *obiljezenu kod Gospodara tvoga za 
one koji su svaku mjeru prevrsili. " *I Mi vjernike koji su u njemu bili 
izvedosmo. *a u njemu samo jednu muslimansku kucu nadosmo. I u njemu, 
onima koji se boje bolne patnje, znak ostavism a. (Ez-Zarij at, 3 1 .-3 7. ) 

U suri El-Kamer, Uzviseni veli: *Lutov narodje opomene poricao. *Mi smo 
na njih vjetarpun pijeska poslali, osim na Lutovu porodicu - njih smo u zoru spasiti, 
*iz milosti Nose. Tako Mi nagradujemo one koji zahvaljuju. *0n imjeprijetio Nasom 
silom, all su oni u upozorenja sumnjali. *Oni sii od njega goste njegove trazili, pa 
smo ih osUjepih: "Iskusite Moju kaznu i Moje prijetnje! " */ rano ujutro ihje stigla 
kazna neprekidna. * "Iskusite Moju kaznu i Moje prijetnje!" *A Mi smo Kur 'an 
ucinili lahkim zapouku, pa ima li koga ko bi pouku primio? (El-Kamer, 33.-40.) 

ovim kazivanjima smo govorili na odredenim mjestima u nasem Tefsiru, 
tumaceci ove sure. 

Allah M Luta i njegov narod spominje i na drugim mjestima u Kur'anu. Mi 
smo Lh naveli uz kazivanja o Nuhu, Adu i Semudu. 

Sada cemo, o Lutovu narodu i kazni koja ihje zadesila uz AUahovu pomoc, 
govoriti na osnovu ajeta i dostupnih predaja. 

Lut :iKSi je svoj narod pozivao da obozava samo AUaha, koji nema sudruga, i 
odvracao ga od cinjenja razvratnih djela koja Allah spominje, Medutim, niko 
ran se od njih nije odazivao ni vjerovao, cak ni jedan jedini covjek. Nisu prestajali 
raditi ono sto im se zabranjivalo, nego su nastavljali raditi kao i prije, ne obracajuci 
paznju na svoje zablude i lutanja. Cak su namjeravali otjerati svoga poslanika 
od sebe. Posto nisu nista shvacali, njihov jedini odgovor je bio: "Istjerajte 
lutovu porodicu iz vaseg grada, oni su Ijudi cistuncil " (En-Neml, 56.) Tako su 
krajnje pohvalne vrline smatrali porokom, zbog koga treba biti protjeran! Na 
ovakve rijeci navodio ihje samo njihov inat i prkos. 

Allah je sacuvao Luta i njegovu porodicu, osim njegove zene, izveo ihje iz 
grada kako najljepse moze biti, a njih zauvijek ostavio u njihovom gradu, 
nakon sto ga je pretvorio u smrdljivo, uzburkano more. To je zap rave bila 
uzarena vatra i uzbuktala vrelina cija je voda bila slana i gorka. 

Oni su ovako odgovorili samo zato sto im je Lut zabranjivao da se upustaju 
u veliku nesrecu i cine najveci razvrat kakav do tada niko na ovom svijetu prije 
njih nije cinio. Zato su postali oHcenje razvrata i pouka za sve one koji idu 
njihovim stopama. 

Uz ovo, oni su se jos bavih i dnimskim razbojnistvom, varali jedni druge, a 
namjestu gdje su se okupljali i sastajah rijecima i djelima, cinili najrazlicitije 
grijehe. Tako se, izmedu ostalog, kaze da su na svojim sijelima javno pustali 
vjetrove, ne stideci se jedni drugih. Moguce je da su na svojim skupovima i 
Dajveci ra2:vrat, nimalo se ne stideci, javno cinili. Nisu obracali paznju kada bi 
im neko pametan upucivao savjet ili im govorio o pravim stvarima. 

U svemu tome bili su gori od zivotinja. Nisu se prolazili nicega sto su cinili 
tada, niti se kajali za ono sto su cinili prije, kao sto nisu pokazivali nikakve znake 
da ce se u buducnosti nabolje mijenjati. Zato ihje Allah ^ zestoko kaznio. 

Izmedu ostalog, Lutu su govorili: Daj neka nas Allahova kazna stigne ako istinu 
govoris! (El-'Ankebut, 29.) Dakle, trazili su da ih zadesi strasna i bolna kazna kojom 
im je on prijetio. Tada ihje njihov plemeniti poslanik prokleo, i zamolio Gospodara 
svjetova i Zastitnika poslanika da ga pomogne protiv pokvarenog naroda. 

Allah se nakon svega ovog, rasrdio i naljutio, usiisao njegovu molbu i udovoljio njegovoj dovi, pa poslao Svoje plemenite izaslanike, velicanstvene meleke, koji su prvo svratili Ibrahimu i obradovali ga vijescu o ucenom smii,a zatim ga obavijestili o krupnoj i strasnoj stvari zbog koje su dosli: *0n upita: "A sta vi hocete, o izaslanici? " *Om odgovorise: "Mi smo poslani zlocinackom narodu, *da na njih srucimo okamenjenu ilovacu, *obiljezenu kod Gospodara tvoga za one koji su svaku mjeru prevrsili. " (Ez-Zarijat, 3 1 .-34.) Uzviseni, takoder, veli: */ kad Nasi izaslanici donesose Ibrahimu radosm vijest, rekose: "Unistit cemo stanovnike ovoga grada, njegovi stanovnicisn bill nasilnici. " *0n rece: "U njemuje Lut. " Oni odgovorise: "Mi najbolje znamo ko je u njemu! Njega i njegovu porodicu cemo sigurno spasiti, osim njegove zene - ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusitL " (El-Ankebut, 31.-32.) Uzviseni zatim veli: J posto Ibrahima prode strah i dode mu radosna vijest, pace se s Nama raspravljati o Lutovu narodu. (Hud, 74.) To je uradio zato sto je zelio da se odazovu, da prihvate poziv, da se iskreno pokore, da napuste grijehe i vrate se na pravi put. Zato Uzviseni kaze: * Ibrahim je zaista bio blag, sazaljiv i odan.*"0 Ibrahime, prodi se toga, narederije od tvoga Gospodara je stiglo. zaista ce njih stici kazna koja se ne maze odbiti!" (Hud, 75.-76.) tj. pusti to i govori o necem drugom, jer je sa njima gotovo; njihova kazna, unistenje i propast su neizbjezni. Naredenje od Gospodara tvoga je stiglo, tj. to je naredio Onaj cije se naredenje i sila ne mogu odbiti i ciji je sud konacan zaista ce njih stici kazna koja se ne maze odbiti. Se'id ibn Dznbejr, Es-Sudejj, Katade i Muhammed ibn Ishak kain da je Ibrahim ;^i poceo melekima ovako govoriti: "Bi li vi unistili naselje u kojem ima tri^^stotine vjemika?" "Ne", odgovorili su. Onda je upitao: "A dvije stotine?" "Ne", odgovorili su. Onda je upitao: "A cetrdeset?" "Ne", odgovorili su. Onda je upitao: "A naselje sa cetmaest vjemika?" Opet su odgovorili dane bi. Ibn Ishak zatim nastavlja: "Tako su razgovarali, dok ih na kraju nije upitao: "A ako bi u njemu bio samo jedan vjemik?" I tada su odgovorili: "Ne." "Ali u njemu je Lut", rekao je, a oni su mu odgovdrili: "Mi najbolje znamo ko je ii njemu!" **Ehli-kitabije kazu da je on rekao: "Gospodaru moj, zar ces ih unistiti ako medu njima ima pedeset cestitih Ijudi?" On je odgovorio: "Necu." Zatim se broj smanjivao, dok Bog na kraju nije rekao: "Necu ih unistiti ako medu njima bude deset cestitih." Uzviseni dalje kaze: I kad Nasi izaslanici dodose Lutu, on se zbog njih nade u neprilici i osjeti tjeskobu u dusi, pa rece: "Ovoje strasan dan!" (Htid, 77.) Mufessiri ovdje kazu: "Kada su meleki otisli od Ibrahima - a to su bill Dzebrail, Mikail i Israfil - otisli su u Sodomu u liku naocitih mladica - kako bi Allah iskusao Lutov narod i imao nepobitan dokaz protiv njih. Oni su dok je Sunce zalazilo, zatrazili da ih Lut ;^i ugosti. On se pobojao, ako ih on ne ugosti, da ce ih ugostiti 

neko drugi. Mislio je da su Ijudi; pa se zhog njih nade u neprilici i osjeti tjeskobu u 
diisi. pa rece: "Ovoje strasan dan! " Ibn Abbas, Mudzahid, Katade i Muhainmed 
ibn Ishak kazu: "On je bio u velikoj nevolji jer ce se saznati da ih je on primio, 
On je i prije take radio, pa mu je njegov narod zabranio da ikoga prima u goste. 
Mediitim, on je uradio ono sto je bilo neizbjezno." 

Katade navodi da su dosli na njivu gdje je radio. Kada su zatrazili da ih 
ugosti, zastidio ih se, krenuo ispred njih i poceo ih zapitkivati kako bi odatle 
otisli i smjestih se u drugo mjesto. Izmedu ostalog, rekao im je: "Tako mi 
Allaha, na citavom svijetu ne znam gorih Ijudi od stanovnika ovog mjesta." 
Zatini je malo prosetao, a zatim isto ponovio cetiri puta. On dalje kaze: "A 
melekima je bilo naredeno da taj narod ne uniste dok protiv njih ne posvjedoci 
njihov poslanik." 

Sudejj navodi: "Kada su meleki od Ibrahima otisli prema Lutovom gradu, 
tamo su stigli oko podne. Kada su dosU do sodomske rijeke sreli su Lutovu 
kcerku kako zahvaca vodu za ulcucane, a imao je dvije kcerke: stariju Rejsu i 
mladu Zagartu, upitali su je: "Djevojko, moze li se ovdje gdje prenociti?" 
Rekla je: "Moze, ah ostanite tu i ne ulazite dok vam ne kazem!" Ovoje rekla iz 
bojazni da im njen narod ne nanese kakvo zlo. Zatim je otisla ecu i rekla: "Oce, 
traze te neki mladici na ulazu u grad. Nikada nisam vidjela Ijude Ijepsih lica! 
Nemoj dozvoliti da ih se domogne tvoj narod, pa da im sta ruzno urade." Lutu 
je njegov narod jos ranije bio zabranio da muskarce prima u goste, rekavsi mu: 
"Pusti nas da mi docekujemo muskarce." 

On ih je ipak primio i to su znali samo njegovi ukucani. Medutira, njegova 
zena je otisla do njegova naroda i sve im ispricala, izrekavsi: "U Lutovoj kuci 
su zakonacili neki Ijudi. Ljepsih lica nikada do sada nisam vidjela!" Tada je 
svijet pohrlio prema njegovoj kuci. 

A i prije su radili nevaljala djela (Htld, 78.) tj. pored prijasnjih rnnogih 
velikih i teskih grijeha, sada su htjeli da pocine jos tezt. "O narode moj", rece 
on, "eto mojih kceri, one su vam cisce! " (Hiid, 78.) 

Dakle, on ih ovim upucuje da prilaze svojim zenama, koje su po vjeri 
njegove kceri, kako u jednom hadisu stoji: "Poslanik je otac narodu kome je 
poslan." Tako, Uzviseni Allah kaze; Poslanik je vjernicima preci od njih samih, 
a njegove zene su im kao majke. (El-Ahzab, 6,) 

Neki ashabi i predasnji ucenjaci dodaju: "On im je kao otac." Zato on kaze: 
*"Zar vi mimo sav svijet sa muskarcima opcite, *a ostavljate zene svoje, koje 
vamje Gospodar vas stvorio? Ta vi ste Ijudi koji svaku granicu zla prelaze!" 
(Es-Su'ara', 165.-166.) 

Ovakvog misljenja su Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Er-Rebi', Ibn Enes, 
Katade, Es-Sudejj i Muhammed ibn Ishak i ono je ispravno, 

Svako dmgacije misljenje, preuzeto od ehli-kitabija, je pogresno. Sve su to 
njihove izmisljotine kao i tvrdnja da je bilo ukupno dva meleka i da su veceraH 
kod Luta! Sve u svemu, ehli-kitabije su u kazivanju o ovom dogadaju puno 
toga iskrivile. 

Iz njegovih rijeci: "Bojte se Allaha i nemojte me sramotiti pred mojim 
gostima! Zar medu vama nema razumna covjeka? " (Hud, 78.), se vidi da im je 
on zabranjivao da se upustaju u razvrat koji nikome ne dolikuje. To je 
istovremeno dokaz da medu njima nije bilo ni jednog cestitog i postenog 
covjeka, 

Naprotiv, svi su bili maloumni, veliki grijesnici i okorjeli nevjemici, a 
upravo to su htjeli da cuju meleki iz njegovih usta prije nego sto su ga o tome 
ista upitali. 

Njegov narod, neka je prokletstvo Hvaljenog i Slavljenog Allaha na njih, 
svoga poslanika koji ih je upucivao na pravi put, docekivao je rijecima: 'Ti 
znas da nama nisupotrebne tvoje kceri. Ti, zaista, znas sta mi zelimo. " (Had, 79.) 
tj. oni su, neka je Allahovo prokletstvo na njih, govorili: "Lute ti dobro znas, da 
mi ne zelimo nase zene. Ti dobro znas sta mi hocemo i sta zeHmo!" 

Ovako ruznim rijecima oni su docekivali svoga plemenitog poslanika ne 
bojeci se kazne Uzvisenog i bolne patnje. Zato je Lut fm rekao: "Ah. daja samo 
imam moc nad vama. Hi da se mogu osloniti na kakvu veliku silu? " (Htid, 80.) 

Dakle, pozelio je da nad njima ima moc ili pomagace i zastitnike koji bi ga 
protiv njih pomogH i na taj nacin, zbog takvih rijeci, dobili zasluzenu kaznu. 

Ez-Zuhri od Se'ida ibn el-Musejjeba i Ebu Seleme, a oni od Ebu Hurejre 
(merfii') prenose, da je Poslanik ^ rekao: "Mi imamo vise prava da suranjamo 
nego Ibrahim! Neka se Allah smiluje Lutu! On se oslonio na Silnoga! Da sam 
ja ostao u zatvoru koliko je ostao Jusuf, prihvatio bih poziv!"' 

Ovaj hadis prenosi i Ebu ez-Zinad od El-A'redza, a on od Ebu Hurejre. 

Muhammed ibn Amr ibn Alkame od Ebu Seleme, a on od Ebu Hurejre 
prenosi, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Neka se Allah smiluje Lutu! On se 
oslonio na Silnoga - tj. na Allaha ^. Ni jednog poslanika nakon njega Allah 
nije poslao, a da nije imao mnostvo pristalica." 

Uzviseni dalje kaze: *Tada dodose stanovnici grada, veseli. *0n rece: 
"Ovo su moji gosti, pa me ne sramotite, *i bojte se Allaha i mene m 
ponizujte!" *Oni rekose: "A zar ti nismo zabraniU da ikoga primas?" *"Eto 
vam mojih kceri, ako hocete nesto da radite!" rece on. (El-Hidzr, 67,-71.) 
Dakle, on im je naredivao da prilaze svojim zenama i prijetio im da ne idu 
ranijim stopama i ne grijese kao sto su grijesili. 

Medutim, i pored svega oni se nisu ninasto obazirali ni grijeha prolazili, 
nego su sve sto ih je vise odvracao, bili upomiji da dodu do njegovih gostiju, 
Nisu bili svjesni sta im sudbina sprema, u sta srljaju i sta ih sljedeceg jutra 
neizbjezno ceka. 

Zato, Uzviseni Allah, zaklinjuci se zivotom Svoga poslanika Muhammeda % 
kaze: Tako Mi tvoga zivota, oni, zaista, u svom pijanstvu samo lutaju. (El-Hidzr, 72.) 

' Biljezi Biiharija u svom Sahihu 60/1 1/3372; Ibn Madze 36/23/4026; Ahmed u svom Musnedu 
imemi, 350/Haleb. 

Uzviseni, takoder, kaze: * "On imjeprijetio Nasom silom. ah su omu upozorenja 
mmjalL^OnisuodnJeganjegovegostetrazilipasmoihoslijepni. h^^^^^ 
IMojeprijetfyer nrano ujutro ihje stigla neprekidna kazna. (El-Kamer, j(3.-3»j 

Mufessiri i neki dmgi kazu da je AUahov poslanik Lut ^i iza zakljucamh 
vrata pokusavao sprijeciti svoj narod da provali u kucu, dok su ovi navaljivah 
na vrata i nasilu htjeli uci. On ih je iza vrata savjetovao i odvracao, ah su om i 
dalie bill upomi i ustrajni. Kada je postalo tesko i ndzdrzivo on je rel^o: Ah,^ 
daja samo imam moc nad vama. Hi da se mogu osloniti na kakvu veliku silu! 
(Hud, 80.), tj. na vas bih srucio kaznu, 

Meleki su tada rekli: "0 Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga,om tebi 
M mogu nauditi!" (Hud, 81.) Oni dalje navode da je Dzibnl m izasao pred 
sviiet i po licuna ih udano jednin. udarcem, rubom svoga krila, pa su oshjepili^ 
Cak se kaze da su im oci potpuno upale, tako da nije ostalo m ^^J^^^a "i traga 
gdjc su bile. Odatle su se vratili pipajuci po zidovima i pnjeteei Allahovom 
poslaniku: "Sutra cemo se mi sa njim obracunati!" 

Uzviseni veli: *Oni su od njega njegove goste trazili, pa smo ih oslijepib: 
"hkusite Moju kaznu i Moje prijetnje! */ rano ujutro ih je stigla neprekidna . 
kina. (El-Kamer, 37.-38.) . . '. 

Meleki su prisli Lutu m i naredili mu da sa svojom porodicom otputuje iz 
grada krajem noci, i neka se niko od vas ne obazire! {md, 81.) Tj. neka se ne 
okrece kada cuje odjek kazne kako se spusta na iijegov narod. Oni su mu, 
takoder, naredili da ide iza njih, kao pratnja. 

Ukoliko, "osim svoje zene" (Hud, 81.) procitamo u akuzativu onda bi to 
znacilo izuzimanje iz rijeci: "Nego ti kreni sa svojom porodwom (Hud 810- 
U torn slucaju to bi znacilo: "Nemoj je voditi sa sobom! Medutim ukoliko b 
to bilo izuzimanje iz rijeci '7 neka se niko od vas ne obazire! (Hud 81.), onda 
bi to znacilo da ce se ona okrenuti i da ce je zadesiti isto sto . njihov narod. 
Citanje rijeci "zene" u ovom ajetu u nominativu, potvrduje drug. stav. Ipak, 
prvi stav je po smislu ispravniji. Allah najbolje zna! 

Es-Suhejli kaze da je Lutovoj zeni bilo irae Waliha, a Nuhovoj Waliga. 
Nagovjestavajuci propast tih pokvarenjaka, prokletmka i gnj^f '1^^^' ^oje je 
Allah ucinio primjerom za svakog ko_vara i sumnja, meleki su Lutu rekh: Rok 
imje zora, a zar zora nije blizu ? ' ' (Hud, 81.) 

I kada je Lut m sa svojom porodicom - tj. sa svoje dvije ^^^f^'^^^f'^^^ 
grada mjedan covjek od njegovog naroda nije htio za njim krenuti. Neki kazu 
da je sa njim izasla njegova zena. Allah najbolje zna! 

Kada su se udaljili od svoga grada i kada je Sunce bilo na izlasku, ija 
njegov narod se spustila Allahova odredba i zestoka kazna koje se msu mogle 
sprijeciti ni zaustaviti. 

**U jevrejskim i krscanskim knjigama stoji da su meleki Lutu rekh da se 
popne na vrh tamosnje planine, aU to on nije mogao uraditi. Zato J^ J^ zamoho 
da ode do jednog obliznjeg sela, pa su mu rekli: "Idi, mi cemo sacekati dok ne 
odes, i dok se ne smjestis u njemu, a onda cemo na njih spustiti kaznu. 

Oni dalje navode da je Lut otisao u selo Sugor, u narodu poznato kao: Gaur 
Zagar te da se, kada je Sunce izlazilo, kazna na njih spustila. 

Uzviseni kaze: */ kada dode Nasa odredba, Mi sve prevrnusmo, ono stoje 
bilo gore bi dolje i na njih kao kisu spustismo grumenje ad skamenjenog blata. 
kojeje neprekidno sipalo, *obiljezeno od Gospodam tvoga. a ono nije daleko 
odnasilmka!(liVLd, 82.-^3.) 

**Oni dalje kazu: Dzibril je rubom svoga krila do temelja unistio okolne 
gradove zajedno sa njihovim ziteljima, a gradova je ukupno bilo sedam. Jedni 
kazu daje ukupno bilo cetiri stotine stanovnika, a drugi da ih je bilo cetiri hiljade. 
Sve to stanovnistvo, stoka, zemljiste, okolina i sve sto je tim gradovima pripadaSo 
bilo je podignuto do neba, tako da su meleki culi kukurijekanje pijetlova i lavez 
pasa, a onda je to Dzibril sve prevmuo, pa je ono sto je bilo gore, doslo dolje, 
Mudzahid dodaje: "Prvo stoje palo na Zemlju bili su vrhovi kuca." 

/ na njih kao kisu spustismo grumenje od skamenjenog blata. (Hud, 82.) 
Rijec sidzdzil u ovom ajetu je perzijskog porijekla i znaci: "jako stvrdnuto." 
Rijec mendud u ovom ajetu znaci: jedno za dnigim sa neba je na njih stalno 
padalo. Rijec musewwemeten - obiljezeno (Hud, 83,), znaci da je na svakom 
kamenu bilo napisano ime onog koga ce pogoditi i udariti u glavu. Uzviseni 
kaze: ...obiljezeno kod tvoga Gospodara za one koji su svaku mjeru prevrSili 
(Ez-Zarijat, 34,) Uzviseni takoder kaze: Spiistivsi kisu na njih - a strasna lije 
kisa bila za one koji su bili opomenuti! (Es-Su'ara', 173, i En-Neml, 58.) 

Uzviseni Allah zatim veli: '^I porusena naselja On J e prevmuo, *pa ihje 
snaslo ono sto ih Je snaslo. *Pa u koju blagodat Gospodara svoga ti jo's 
sumnjas? (En-Nedzm, 53,-55,) Tj, On ihje prevmuo, paje ono stoje bilo gore, 
postalo dolje, Zatim ih je zasuo kisom kamenja, koje je jedno za dmgim 
padalo. Ono je bilo "oznaceno", tj. na svakom je kamenu pisalo ime onoga 
koga ce pogoditi, bez obzira da li on bio u svom naselju ili iz bilo kog razloga 
odsutan, bilo daje na putu ili se odselio itd. 

Po jednima, Lutova zena je ostala sa svojim narodom. Po drugima, ona je 
izasla zajedno sa svojim muzera i dvjema kcerkama. Medutim, kada je cula 
strasan glas i rusenje grada, okrenula se svom narodu, prekrsila Allahovo 
naredeiTJe, i povikala: "Tesko mora narodu!" Tada je jedan kamen pao na njui 
razbio joj glavu. Tako je i nju zadesilo ono sto i njen narod jer je bila njihove 
vjere, i uhoda koja im je odavala goste koji bi dolazili Lutu im\. 

Uzviseni kaze: / onima koji ne vjeruju Allah navodi primjer Nuhove zene i 
Lutove zene. One su bile udate za Nasa dva dobra roba. pa su ih iznevjerile. 
Zato im njih dvojica nece nista modi kod Allaha pomoci i bit ce receno: "Udite 
vas dvije u vatru sa onima koji ulaze!" (Et-Tahrim, 10,) Tj. one su ih 
iznevjerile u vjeri, jer ih nisu slijedile, Ovim ajetom se nije htjelo reci da su 
bile bludnice - Boze sacuvaj ! 

Allah ^ nikada nije dopustio da zena nekog poslanika pocini blud. Ibn 
Abbas i drugi alimi iz prvih i potonjih generacija kazu: "Nikada zena nijednog 
poslanika nije pocinila blud," Ko tvrdi drugacije, cini veliku gresku. 

Uzviseni Allah o slucaju potvore Aise, majke pravovjemih, Ebu Bekrove kcerke 
i zene Poslanika M, nakon teskih rijeci izgovorenih na njen racun od strane onih 
koji su je potvorili, objavljuje da ona nije pocinila grijeh, a zatim ukorava, savjetuje i 
upozorava vjemike rijecima: *Kada ste vi to svojim jezicima prepricavah i kada 
sie svojim ustima govorili ono o cemu niste nisia mali. vi ste to smatrali sitnicom, 
Qlije to kodAllaha krupiw. *Zasto niste, cim ste to culi, rekli: "Nije nase da mi 
otomegovorimo, slava Tebi! Toje velika potvora!" (En-Nw, 15.-16.), tj. daleko 
je od toga da bi zena Tvog Poslanika ovako nesto mogla uraditi. 

Rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika, znace: Ovakva kazna nije 
daleko ni od koga ko radi slicno njima. 

Zato neki islamski pravnici smatraju da homoseksualce treba kamenovati 
bez obzira da li je ozenjen iti nije. Tog stava su: Safija, Ahmed ibn Hanbel i 
mnogi dmgi alimi. Oni kao argument za svoje misljenje navode hadis kojeg 
biljeze Ahmed i autori cetiri Smena a koga prenosi Ami" ibn Ebu Amr, on od 
Ikrime, ovaj od Ibn Abbasa, a on od AUahovog Poslanika M: "Kada nadete 
nekog da radi ono sto je radio Lutov narod, ubijte i onog ko to radi, a i onog s 
kim to radi."' 

Ebu Hanife, u pogledu rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika. 
smatra da homoseksualca treba baciti s vrha planine u provaliju, i za njim 
bacati kamenje, kako je bilo ucinjeno i sa Lutovim narodom. 

Allah je dao pa je to mjesto postalo smrdljivo more (Mrtvo), cija je voda, 
okolno zemljiste i prostor nepiodno i beskorisno. Takoje to mjesto postalo 
pouka, primjer i znak Allahove moci i velicine. Ono je primjer zestoke kazne 
zaone koji se AUahu suprotstavljaju, koji poricu poslanike, slijede svoju strast i 
grijese prema AUahu ^. 

Oni su, takoder, pokazatelj kako Allah m, iz Svoje milosti, spasava i cuva 
Svoje robove od propasti i izvodi ih iz tmine na svjetlo. 

Tako u sun Es-Su'ara', Uzviseni kale: *U tome jezaista pouka, all vecina njih 
nisuvjernici. */l Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. (Es-Su'ara', 174.- 175.) 
Uzviseni, takoder, kaze: */ njihje zadesio strasan glas kadje Sunce izlazilo. *I 
Mismo ucinili da ono stoje bilo gore bude dolje i na njih smo kao kisu grumenje 
odskamenjene gline srucili. ""U tome su, zaista, pouke za one koji posmatraju. 
One su napiitu koji i sada postoji. U tome je, zaista, pouka za vjernika. (El- 
Hidzr, 73.-77.) Tj. u tome ima pouke za one koji sa ostroumnoscu i pomno 
gledaju njihove ostatke, kako je Allah izmijenio to mjesto i njihove stanovmke; 
kako ih je unistio i porusio, nakon sto su bili pogodni za zivot i civdizaciju. 

Tako Tirmizija i jos neki (merfu') prenose da je Poslanik m vekao: "Cuvajte 
se ostroumnosti vjernika, jer on gleda Allahovim svjetlom,"' a zatim proucio 
ajet: Utomeje, zaista, pouka za one koji posmatraju. 



' Hadis biljeii Ebu Dawud 2/468 /Haleb; Tirmizija 15/24/1456; Ibn Madze 20/12/2561 . 

- Hadis biljezi Tirmizija 48/16/3127; Kurtubi u svom Tefsiru 1/43/ Dam-1-Kutub; Iraki u 

Temiliu-s-senati 2/305 i driigi. 

Ona su na putu koji i sada postoji. Tj. ta naseija su pored utrtog puta, koji 
se i danas koristi. Uzviseni, takoder, kaze: */ vz pored njih prolazite i danju i 
nocu - *pa zar ne shvacate? (Es-Saffat, 137.-138.) Uzviseni, takoder, kaze: / 
od njega smo ostavili ocit znak Ijudima kojipameti hnaju. (El-'AiikebQt, 35.) 

Zatim, Uzviseni veil: *I Mi vjernike koji su u njemu bili, izvedosmo, *au 
njemu samojednu muslimansku kucu nadosmo. *I u njemu. onima koji se boje 
bolne palnje. znak ostavismo. (Ez-Zarijat, 35.-37.) 

Tj, to smo ostavili kao prirajer i pouku onom ko se boji kazne na otiom 
svijetu, ko se boji Allaha i kada ga niko ne vidi, ko strepi od stajanja pred 
svojim Gospodarom i svoju dusu cuva od strasti, ko se usteze od Allahovih 
zabrana i napusta grijesenje prema Njemu, i ko se boji da lici na Lutov narod. 

Jer, ko se poistovjeti sa nekim narodom i on je od njih, pa makar to ne bilo 
potpuno poistovjecivanje, nego samo u nekim detaljima. Tako neko u stihu 
rece; 

I ako niste potpuno kao Lutov narod 
-pa oni nisu od vas daleko. 

Pametan, razuman i ostrouman covjek, koji se boji svoga Gospodara, 
izvrsava ono sto mu je Allah ^ naredio i prihvaca ono na sto ga upucuje 
AUahov Poslanik ^, kao sto je: odrzavanje odnosa sa halal zenama koje miije 
Allah stvorio, i lijepim mladim robinjama, a dobro se cuva da ne slijedi 
zavodljivog sejtana, pa da tako zasluzi kaznu i da se onda na njega odnose 
rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika. (Hud, 83.)