STUDIO-TEWHID

Semud je ime poznatog plemena, a dobili su ga po njihovom pretku 
Semudu, bratu Dzedisa. Njih dvojica su sinovi Asira, sina Iremovog, 
a on je sin Sema, sinaNuhovog. 

Oni su bili cistokrvni Arapi. Stanovali su u Hidzru, koji se nalazi izmedu 
Hidzaza i Tebuka. Boziji Poslanik M je prosao pored tog mjesta kada je sa 
muslimanima isao na Tebuk. 

Zivjeli su nakon naroda Ad, i obozavali su kipove, kao i oni. Allah im je 
poslao jednog covjeka od njih, Allaliovog roba i Njegovog poslanika: Saliha, 
sina Ubejdovog, a ovaj je bio sin Masihov, on sin Ubejdov, a on sin Hadirov, 
on opet sin Semudov, a Semud sin Asirov, on sin Iremov, a on sin Nuhov aSJ. 
Salih ih je pozvao da obozavaju samo AUaha, koji nema nikakva sudruga, da 
odbace kipove i druge bogove, i da Mu nikog ne pripisuju, Neki od njih su mu 
povjerovali, ali vecina ih je odbila da vjeruje. 

Suprotstavljali su mu se i rijecju i djelom i namjeravali da ga ubiju. Ubili su 
devu koju je Allah ucinio dokazom protiv njih, zbog cega ih je Allah kaznio 
onako kako kaznjava samo Silni i Mocni. 

Tako Allah Ji u sun El-A'raf veli; *A Semudu poslasmo njihova brata 
Saliha. "O narode moj", govorioje on, "obozavajte Allaha, jer vi drugog boga 
nemate! Dosao vam je jasni dokaz od vaseg Gospodara: ova AUahova kamila 
Je znak za vas, paje pustite da pase po Allahovoj zemlji, i ne cinitejoj nikakvo 
zlo, pa da vas bolna kazna zadesi! *I sjetite se kad vas je On ucinio 
nasljednicima poslije Ada i da vas je na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim 
palate pravite, a u brdima kuce klesete. Sjetite se AUahovih blagodati, i ne 
cinite zlo. po Zemlji nered praveci! " *A glavesine njegova naroda, koje su se 
bile uzoholile, upitase potlacene medu njima, koji su vjerovali: "Znate li vi 
sigurno da je Salih poslan od svoga Gospodara? " Oni odgovorise: "Mi, 
doista, vjerujemo u ono sto je po njemu objavljeno. " *Oni koji su bili oholi, 
rekoSe: "Mi, doista, ne vjerujemo u ono sto vi vjerujete!" *I zaklase onu 
kamilu, ne poslusase naredenje svoga Gospodara, i rekose: "O Salih, daj nam 
to cime nam prijetis, ako si Poslanik!" * I zadesi ih strasan potres, pa u svojim 
kucama osvanuse mrtvi i nepomicni. *0n se okrenu od njih i rece: "O narode 
moj, prenio sam vam poslan icu svoga Gospodara i savjetovao vas, ali vi ne 
volite one koji vas savjetuju. " (EI-A'raf, 73.-79.) 

A u suri Hud, Uzviseni veli: *A Semudu poslasmo njihova brata Saliha. On 
imje govorio: "Narode moj, Allaha oboiavajte, jer vi drugog boga osim Njega 
nematel On vas je stvorio od zemlje i dao vam da zivite na njoj. Pa od Njega 
oprost trazite ipokajte Mu sejer, je moj Gospodar blizu i odaziva se. *Oni mu 
rekose: "O Salih, ti si tnedii nama prije ovoga bio omiljen. Zasto nam branis 
da obozavamo ono Sto sii i nasi preci obozavali? Mi. doista, sumnjamo u ono 
cemii nas ti pozivas. " * "O narode moj", govorio je on, "sta mislite. ako samja 
potpimo siguron ko mije Gospodar i ako mi je On od Sebe milost dao, ko ce 
me odbraniti od Allaha ako Mu budem neposlusan? Vi biste same uvecali moju 
propast. *0 narode moj, ova Allahova kamila vamje dokaz, pajepustite neka 
pase po Allahovoj zemlji, i ne cinite joj nikakvo zlo, da vas ne bi stigla skora 
kazna. " *Ali, oni je zaklase. pa on rece: "Uzivajte u svojim kucama jos tri 
danal Toje istinita prijetnja. " *I kadje dosla Nasa odredba, Mi smo miloscu 
Nasom, Saliha i one koji su s njim vjerovali spasili od ponizenja toga dana. 
Tvoj Gospodar je, doista, Jaki i Silni. *One koji su cinili nasilje pogodio je 
strasan glas. pa su u svojim kucama osvanuli mrtvi i nepomicni, *kao da ih u 
njinia nikad nije ni bilo. Semud, doista, u svoga Gospodara nije vjerovao. 
Daleko bio Semud!" (Hud, 61 .-68.) 

A u suri EI-HJdzr, Uzviseni veli: *Stanovnici Hidzra su u laz utjerivali 
Poslanike. *Mi smo im dali Nase dokaze. ali su se oni od njih ob-etali. *0m su 
u brdima klesali kuce, misleci da su bezbjedni, *pa ih je jednog jutra zadesio 
strasan glas, *i nista im nije koristilo ono sto su bill stekli. " (El-Hi dzr, 80.-84.) 

U suri El-Isra', Uzviseni veli: A da ne saljemo cuda sprjecava nas samo to 
sto prijasnji narodi nisu u njih vjerovali. Mi smo Semudu kao vidljivo cudo 
kamilu dali, ali su se oni ogrijesili o nju. A cuda saljemo samo da zastrasimo. 
(El-lsra', 59.) 

U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: *Semudje Poslanike u laz utjerivao. *Kad 
im je njihov brat Salih rekao: "Zar se ne bojite? *Ja sam vam Poslanik 
pouzdani, '^pa se bojte Allaha i pokorni mi budiie! *Ja od vas za to nikakvu 
nagradu ne trazim, moja nagrada je samo kod Gospodara svjetova. ^Zar 
mislite da cete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, *m vrtovima i medu izvorima, *u 
usjevima i medu pahnama sa zrelim plodovima? */ da u brdima vjesto kuce 
klesete? *Pa se bojte Allaha i pokorni mi budite, *i ne slusajte one koji u zlu 
pretjeruju, *one koji nered na Zemlji cine, a ne zavode red. " *Oni rekose: "Ti 
si, doista, opcinjen! *Ti nisi nista drugo do covjek kao i mi. Ako istinu govoris, 
daj nam neki dokaz!" *0n rece: "Evo deve koja ce piti odredenim danom, a vi 
drugim, vama poznatim. *I ne cinite joj nikakvo zlo, pa da vas zadesi kazna 
Velikog dana! " *Ali, oni je zaklase, i potom se pokajase, *i zadesi ih kazna. U 
tome, doista, ima pouke, ali vecina ovih nece da vjeruje! *A ti'oj Gospodar je, 
doista, Silan i Milostiv. (Es-Su'ara', 141.-159.) 

U suri En-Neml, Uzviseni veli: *M/ smo Semudu poslali njihova brata 
Saliha, da bi Allaha obozavali, a oni se podijelise na dvije grupe koje su se 
medusobtw svadale. * "O narode moj", govorio imje on, "zasto pozurujete zlo, 
prije dobra? Zasto od Allaha ne trazite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" 

*0m rekose: "Mi tebe i one koji su s tobom, smatramo losini predznakom!" 
On odgovori: "Vasa zla slutnja Je kod Allaha. Uistimi, vi ste narod koji je 
stavljen na kusnju. " *A u graduje bilo devet osoba koje su ne red, nego nered 
po Zemlji cinile. *One rekose: "Zakunite se bogom da cemo njega i njegovu 
porodicu nocu ubUi. a onda, svakako, njegovom zastUmku reci: "Mi nismo 
prisust\>ovali pogibiji njegove porodice, i mi, doista, istinu govorimo." *! 
smisljali su spletke, alt Mi smo ih preduhitrili kada se nisu ni nadali. *Pa 
pogledaj kah'GJe bila posljedica njihovog spletkarenja - sve smo imistili, i njih 
i narod njihov. *Eno njihovih kiica, praznih, zbog nepravde kojii su cinili. U 
tome, doista, ima pouke narodii koji zna. *A spasili smo one koji su vjerovali i 
kojisu se Allaha bojali. (En-Neml, 45,-53.) 

U suri Fussilet, Uzviseni veli: *A sto se tice Semuda, Mi smo im ukazivali 
na pravi put, all su oni vise voljeli sljepilo nego pravi put, pa ih je zadesila 
ponizavajuca kazna od nmnje, prema onome kako su zasluzili, *a spasili smo 
one koji su vjerovali i koji su se Allaha bojali. (Fussilet, 17.-18.) 

U suri Iktirab (EI-Kamer), Uzviseni veli: *Semudje poricao opomene, *pa 
su govorili: "Zar da covjeka. Jednog od nas slijedimo? Tada bismo stgurno bili 
u zabludi i ludi. *Zar has njemu, izmedu nas, da bude poslana Objava? Ne, on 
je lazljivac oholi! " *Sutra ce oni saznati koje lazljivac oholi! *Mi cemo poslati 
kamihi, da bismo ih iskusali, pa pricekaj i budi strpljiv. *I obavijesti ih da ce se 
voda izmedu njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupice onaj cljije red! *Ali, 
oni pozvase jednog od svojih, pa je on uze i zakla. *Pa kakve su bile Moja 
kazna i Moje opomene: *Mi smo poslali na njih jedan jedini krik, i oni su 
postali poput sasusenog i izlomljenog siblja. *A Mi smo Kur'an olaksali za 
shvacanje, pa ima li ikoga ko ce shvatiti? (El-Kamer, 23.-32.) 

Uzviseni, takoder, veli: *Semud je iz obijesti svoje poricao. *Kada se 
najnesretniji izmedu njih podigao, *Allahov Poslanik im je rekao: "Pustite 
Allahovu kamilu, neka pije!" *Ali, oni su ga u laz utjerivali i zaklalije. pa ihje 
njihov Gospodar zbog njihovih grijeha kaznio i sravnio sa zemljom, *i ne boji 
se posljedica toga. (Es-Sems, 1 1 .-15.) 

Allah m> u Kur'anu na vise mjesta govori o Adu i Semudu zajedno, kao sto 
je u surama: Tewba, Ibrahim, EI-Furkan, Sad, Kaf, En-Nedzm i El-Fedzr. 

Kaze se da ehli-kitabije ne znaju za ta dva naroda, i da se oni ne spominju u 
njihovoj laijizi-Tewratu. Medutim, u Kur'anu stoji da ihje Musa obavijestio o 
ta dva naroda. Tako Uzviseni u suri Ibrahim veli: */ Musa rece: "Ako vi i svi 
drugi na Zemlji ne budete \jerovali pa, Allah je, doista, neovisan i dostojan 
^Zar vam nije dosla vijest o onima prije vas, o Nuhovom narodu, Adu i 



hvale. 



Semudu i o onima poslije njih koje samo Allah zna? Njihovi poslanici su im 
donosili jasne dokaze. " (Ibrahim, 8.-9.) Jasno je, dakle, da su ovo tacno 
Musaove rijeci njegovom narodu. Medutim, buduci da su ta dva naroda Arapi, 
oni nisu posvetiH dovoljnu paznju kazivanju o njima i to zapamtili, iako je 
kazivanje o njima bilo poznato za vrijeme Musaa i^m\. O ovome smo opsimo 
govorili u nasem Tefsiru. Neka je hvala Allahu za to. 

A sada cemo iznijeti tok dogadaja: sta je sa njima bilo, kako je Allah spasio 
Saliha ^i i one koji su s njim vjerovali, i kako je do posljediijeg unistio narod 
koji je cinio nepravdu svojiin nevjerovanjem, oholoscu i suprotstavljanjem 
svome Poslaniku 'i^. 

Vec smo rekli da su oni bili Arapi, da su zivjeli nakon Ada, i da i pored 
toga nisu uzeli pouku iz onoga sto se njima desilo. Zato im je njihov Poslanik 
^1 govorio: *"0 narode moj, ohozavajte Allaha, jer vi drugog Boga nemate! 
Dosao vamjejasni dokaz od vaseg Gospodara: ova Allahova kamila je znakza 
vas, pajepustite dapase po Allahovoj zemlji, i ne cinitejoj nikakvo zlo, pa da 
vas bohm kazna zadesi! *I sjetite se kadvasje On ucinio nasijednicima poslije 
Ada i da vas Je na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate pravite, a u 
hrdima kiice klesete. Sjetite se Allahovih blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji 
neved praveci. (EI-A'raf, 73.-74.), tj. On vas je ucinio nasijednicima njihovim 
da biste uzeli pouku iz onog sto se njima desilo i da biste radili drukcije nego 
oni. I On vam je dozvolio ovu zemlju, da u njenim ravnicama pravite palate, / 
da u hrdima vjesto kuce klesete. (Es-§u'ara', 149.), tj. da ih spretno, lijepo i 
dobro pravite. Zato, odgovorite onda na AUahovu blagodat zahvalom, dobrim 
djeljma i obozavanjem samo Njega, koji nema sudruga, a cuvajte se 
suprotstavljanja i nepokomosti Njemu, jer je posljedica toga kobna. 

Zato ih je ovako savjetovao: *Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni 
bezbjedni, *u vrtovima i medu iz\^orima, *u usjevima i medu palmama sa 
zreiim plodovima? (Es-Su'ara', 146.-148.), tj. plodovima koji su obilni, 
mnogobrojni, lijepi i zreli. */ da u brdima vjesto kuce klesete. '^Pa se bojte 
Allaha i meni pokorni budite, *i ne slusajte one koji u zlu pretjeruju, *one koji 
tiered na Zemlji cine, a nezavode red. (Es-Su'ara', 149.-152.) 

On im je, takoder, govorio: "Narode moj, Allaha ohozavajte, jer vi drugog 
boga osim Njega nemate! On vas je stvorio od zemlje i dao vam da zivite na 
njoj!" (Uud, 61.) Tj. On je Onaj Koji vas je sl^orio i oblikovao od zemlje i dao 
vam da zivite na njoj - dao vam ju je, sa svim usjevima i plodovima. 

Dakle, On je onaj koji stvara i opskrbljuje, koji zasluzuje da bude samo On 
obozavan, a niko dnigi. "pa od Njega oprost trazite i pokajte Mu se!" Tj. 
napustite to u sto sada vjerujete i posvetite se obozavanju samo Njega, pa ce 
vam On to primiti i oprostiti vam. "Jer je moj Gospodar blizu i odaziva se. " 
(Hud, 61.) 

Oni mu rekose: "O Salih, ti si medu nama, prije ovoga, bio omiljen ", tj. mi 
bismo voljeli da si dobro razmislio prije ovih rijeci, odnosno prije nego sto si 
nas pozvao da obozavamo samo jednog Boga, da ostavimo bogove koje smo 
do sada obozavali i da se odreknemo vjere nasih oceva i djedova. Zato su mu 
rekli: "Zasto nam branis da obozavamo ono sto su i nasi preci obozavali? Mi, 
doisia, sumnjamo u ono cemu nas tipozivas. " (Hiid, 62.) 

"O narode moj". rece on, "sta mislite, ako samja potpuno siguran ko mije 
Gospodar i ako mije On od Sebe milost dao, pa ko ce me odbraniti od Allaha 
ako Mu ne budem poslusan. Vi biste samo uvecali moju propast. " (Hud, 63.) 

Ovo je primjer njegovog obracanja, blagog postupanja i uctivog odnosa 
prema njima u pozivanju na dobro, to jest sta mislite ako bude onako kako vam 
ja govorim i cemu vas ja pozivam? Kako cete se opravdati kod Allaha i sta ce 
vas spasiti od Njega, kad trazite da vas prekinem pozivati da Mu budete 
pokomi? Ja to ne mogu, jer mi je to obaveza (wadzib), a i kad bih to uradio, ni 
vi, ni bilo ko dmgi ne bi me mogao od Njega spasiti, niti mi pomoci. Zato'cu 
vas ja pozivati same Allahu Jedinom, koji nema sudruga, sve dok On ne 
presudi izmedu mene i vas. 

Oni su mu takoder govorili "Ti si doista opcinjen!" (Es-5u'ara', 153.), tj. 
opcaran. Ovim su htjeli reci: Nisi svjestan sta govoris kada nas pozivas' da 
obozavamo samo Allaha i da se odreloiemo drugih bogova. Vecina ucenjaka 
rijec musehharin u ovom ajetu turaaci u znacenju "opcinjeni." Po drugora 
misljenju, rijec musehharin znaci: "ko uza se ima dzinna." U torn slucaju, oni 
su htjeii reci: Ti si covjek koji je opsjednut dzinnima. 

Medutim, prvi stav je ispravniji, sto se vidi i iz njihovih rijeci nakon toga' 
"Nisi ti nista drugo do covjek kao i mi", i iz rijeci: "Ako istinu govoris dai 
nam neki dokaz. " (Es-Su'ara', 154.). 

Ovim od njega traze da im pokaze kakvo cudo, koje bi potvrdilo da je tacno 
to sto objavijuje. *0n rece: "Evo deve koja ce piti odredenim danom a vi 
drugm. vama poznatim. V ne cinite joj nika/cvo zlo. pa da vas zadesi 'kazna 
Velikog dana. " (Es-Su'ara', 155.- 1 56.). 

On im je takoder rekao: "Dosao vamjejasni dokaz od vaseg Gospodara- 
ovaAUahova kamilaje znakza vas, pajepustite da pase po Allahovoj zemlji. i 
ne cimtejoj nikah'o zlo pa da vas bolna kazna zadesi! " (El-A'raf, 73.). 

Pored toga, Uzviseni veli: Mi smo Semudu kao vidljivo cudo kamilu doU 
ail su se oni ogrijesiii o nju. (El-Isra', 59.) 

Mufessiri navode da se narod Semud jednog dana okupio na uobicajenom 
mjestu, pa mi je dosao Boziji poslanik Salih da ih pozove Allahu opomene 
upozori, savjetuje i naredi im. r , 

Oni su mu na to rekli: "Bi li ti mogao uciniti da nam iz ove stijene - 
pokazavsi na jednu stijenu - izade deva, takvih i takvih osobina?" Zatim su 
poceh opisivati njene osobine i karakteristike, medu kojima je bilo i to da bude 
krupna i steona u desetom mjesecu. 

Poslanik Salih ,^1 im je rekao: "Sta mislite, ako vam ucinim ono sto ste 
trazih potpuno onako kako ste rekli, hocete li povjerovati u ono sto vam 
objavljujem 1 potvrditi moje poslanstvo?" Rekli su da hoce, pa je od njih uzeo 
zakletvu 1 obecanja za to. ■ 

Zatim je otisao do mjesta za klanjanje, i klanjao Allahu M koliko ie bilo 
odredeno a zatrni zamolio svoga Gospodara da udovolji njihovoj moibi 
Tada je Allah M naredio stijeni da se rascijepi i da iz nje izade velika u 
desetom mjesecu steona deva, sa svim osobinama i karakteristikama koje'su 
oni tr&ziii. 

Kada su je, bas takvu, ugledali, i svojim ocima vidjeli veliko cudo, zastrasujuci 
prizor, zapanjujucu moc i nepobitni dokaz, mnogi od njih su poceli vjerovati, 
all je vecina i dalje bila ustrajna u svome nevjerstvu, zabludi i prkosu. Zato 
Uzviseni kaze: ali su se oni ogrijesili o nju, tj. zanijekali su je i vecina ni na 
ovaj dokaz nije pocela slijediti istinu. 

Glavni medu onima koji su povjerovali, je bio Dzundu' ibn Amr ibn Mehallat 
ibn Lebid ibn Dzewas. On je bio jedan od plemenskih poglavica. Kada su i ostali 
uglednici htjeli da prihvate Islam, od toga su ih odvratili: Zuab ibn Amr ibn Lebid, 
Habbab - koji se brinuo o Idpovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dzelmes. Tako je 
Dzundu' pozvao svoga amidzica Sihaba ibn Halifii koji je bio ugledan medu 
njiraa, i kad je htio da primi Islam, ovi su ga sprijecili pa je on stao na njihovu 
stranu. Tim povodom, jedan od muslimana po imenu Mehres ibn Ganeme ibn 
ez-Zemil, neka mu se Allah smiluje, u stihovima je rekao: 

Amrovi Ijudi bili su pozvali 

Sihaba u vjeru Poslanika 

Semudova poglavicu i sve druge 

Paje namjeravao da se odazove 

A da se odazvao Salihu hi iigled porastao 

AH gaje odvraiio drug mu Zuab 

Tako su se zalutali Ijudi tz Hidzra 

Nakon upute zlu okrenuli. 

Zato im je Salih H0< rekao; "Ova Allahova kamila... ", tj. dodao ju je uz 
Allahovo ime da bi joj dao pocast i vaznost. Tako se npr. kaze: Allahova kuca 
(Ka'ba) i Allahov rob (covjek). "... vamaje dokaz", tj. potvrda da je istina ono 
sto vam objavljujem. "... pajepustite neka pase po Allahovoj zemlji, i ne cinite 
joj mkakvo zlo da vas ne bi stigla skora kazna. " (Hud, 64.) 

Tako je dogovoreno da deva bude kod njih, da pase odakle hoce i da pije 
vodu svaki dnigi dan. Kad bi dosao dan u kome je red da pije vodu sa bunara, 
oni bi svoje potrebe vode, dan ranije, odnosili kucama. Drugi kazu da su pili 
njeno mlijeko, koliko god su mogli, Zato im je rekao: "koja ce piti odredenim 
danom, avidrugim, vama poznatim. " (Es-&u'a.ra\ 155.) 

Zato je i Uzviseni rekao: Mi cemo poslati kamilu, da bistno ih iskusali, ^. da ih 
ispitamo da U ce vjerovati ili nece. Allah je najbolje znao kako ce oni postupiti. ... 
pricekaj ih, tj. sacekaj da vidis sta ce uraditi ...?' budi strpljiv, (El-Kamer, 27.) na 
njihovim neugodnostima, dok ti ne dode jasan znak. / obavijesti ih da ce se voda 
izmedu njih i nje dijeUti, svakom obroku pristupice onaj cijije red. (El-Kamer, 28.) 

Medutim, kada im se ovo oduljilo, njihovi pametnjakovici su se sastali i 
dogovoriH da zakolju devu, i take je se rijese, kako bi imali vode u izobilju. 
Sve to usput je uljepsavao sejtan. Allah ^ veli: J zaklase kamilu, ne poshisase 
naredenje svoga Gospodara, i rekose: "O SaUh, daj nam to cime nam prijetis,- 
ako si Poslanik " (El-A'raf, 77.) 

Onaj ko je preuzeo na sebe da je zakolje bio je njihov poglavar Kadar ibn 
Salif ibn Dzundu', covjek crvenkastobijele boje, plavih ociju i ride kose. Za 
njega se pricalo da je dijete bludnice i da je roden na SalifovoJ postelji, ciji se 
otac zvao Sajban. Devu je zaklao uz odobravanje svih, pa se grijeh pripisuje 
svima njima, 

Ibn Dzerir i drugi mufessiri govore o dvije zene iz Semuda. Jedna se zvala 
Saduk bintu-l-Mahja ibn Zuhejr ibn el-Muhtar. Poticala je iz ugledne i bogate 
porodice. Bila je udata za jednog covjeka koji je primio Islam, pa ga je 
napustila. Ona je pozvala svoga araidzica Masrea ibn Mehredza ibn el-Mahjaa i 
ponudila mil se, ako zakolje devu. Druga se zvala Unejza bint Ganim ibn 
Mudzliz, a nadimak joj je bio Ummu Ganeme. Bila je starica, nevjemica i 
imala je kcerke od svog muza Zuaba ibn Amra, jednog od plemenskih 
poglavara. I ona je ponudila sve cetiri kcerke Kadaru ibn Salifu ako zakolje 
devu, da od njih cetiri izabere koju hoce. Ova dvojica mladica su se spremila 
da je zakolju, i o tome upoznali svoj narod. Njima su se pridruzila jos 
sedmorica, tako da ih je ukupno bilo devet. 

O njima se govori u rijecima Uzvisenog: A u graduje bilo devet osoba koje 
su po Zemlji, ne red, nego nered cinile. (En-Neml, 48.) Oni su i drugima u 
plemenu govorili da se deva treba zaklati, pa su i ostali uz njih pristali i 
odobrili im, Nakon toga su otisli da traze devu. Kada se ona pojavila sa 
pojilista, Masre' joj se prisuljao, odapeo strijelu na nju i ranio je u nogu. Zene 
su dosle i pocele bodriti Ijude iz tog plemena da je ubiju. Cak su i svoj a lica 
otkrile, kako bi ih potakle na to. Najbrzi je bio Kadar ibn Salif koji je na nju 
krenuo sa sabljom i posjekao joj noge, pa je pala na zemlju, riknuvsi jako, da bi 
upozoriia svoje mladunce. On joj je proboo vrat i zaklao je. Njeno devce - koje 
je upravo odbijeno - popelo se na nepristupacno brdo i riknulo tri puta. 

Abdurrezzak od Ma'mera, prenosi od nekog ko je cuo da je Hasan rekao: 
"Devce je upitalo: - Gospodaru moj, gdje mi je majka?" Zatim je uslo u jednu 
stijenu i nestalo u njoj. Po drugom misljenju oni su ga stigli pa i njega zaklali. 

Uzviseni, kaze: *Ali, oni pozvase jednog od svojih. *paje on itze i zakla i 
kakve su bile Moja kazna i Moje opomene!? (El-Kamer, 29.-30.) Uzviseni, takoder, 
veli: *Kada se najnesretniji medu njima podigao. *AUahov Poslanik imje rekao: 
"Pustite AUahovu kamilu. neka pije!" (Es-§ems, 12.-13.), tj. pazite je. *Ali oni 
su ga u laz utjerivali i zaklali je, pa ihje njihov Gospodar zbog njihovih grijeha 
kaznio i sravnio sa zemljom, *i ne boji se posljedica toga. (Es-Sems, 14.-15.) 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdullah ibn Numejr, da mu je pricao 
Hisam - Ebu 'Urve - a on je cuo od svoga oca, da je Abdullah ibn Zera'e rekao: 
"Boziji Poslanik ^ je jednom prilikom drzao hutbu, pa je kada je spomenuo 
devu i onog ko ju je zaklao, rekao: Kada se najnesretniji medu njima podigao: 
Taj covjek je bio energican, iigledan i raocan u svom plemenu kao Ebu 
■=™'« "1 Ovaj hadis od Hisama prenose Buharija i Muslim. 

Muliammed ibn Ishak navodi: "Pricao mi je Jezid ibn Muhanomed ibn Hasim, 
da je on cuo od Muhammeda ibn Ka'ba, a on od Muhammeda ibn Hasima ibn 
Jezida, a ovaj od Ammara ibn Jasira, da je Boziji Poslanilc M rekao Aliji: "Hoces li 
da ti kazem ko su najnesretniji Ijudi?" "Hocu", odgovorio je. Poslamk je rekao: 
"To su dva covjeka, jedan od njih je opaki covjek iz Semuda, koji je zaklao 
devu, a drugi je, Alija, onaj koji ce te udariti ovuda - tj. po tjemenu - od koga 
ce ti se krvlju natopiti ovo - tj. brada." Ovaj hadis prenosi Ibn Ebi Hatnu. 

Zatim, Uzviseni \q\v. I zaklase onu kamilu, i ne poslusase naredenje svoga 
Gospodara. i rekose: "O Salih. daj nam to erne nam prijetiS, ako si poslanik^' 
(El'A'raf, 77.) Ovim rijecima, oni su pokazali otvoreno nevjerovanje po vise 
pitanja: 

- Nisu poslusali AUaha i Njegovog Poslanika, pocinivsi ono sto im je bilo 
strogo zabranjeno, tj. zaklavsi devu koju im je Allah dao kao dokaz. 

- Poziirivali su kaznu protiv sebe, pa su je i zasluzili iz dva razloga: Prvo 
sto se ispunio postavljeni uvjet: / ne cinite joj nikak-vo zlo da vas ne bi stigla 
brza kazna. (HQd, 64.) U drugom ajetu stoji: velika (Es-Su'ara', 156.), a u 
trecem holna (El-A'raf, 73.), sto je sve istinito. Drugo sto su pozurivali kaznu. 

- §to su u laz utjerivali Poslanika koji im je dao nepobitan dokaz za svoje 
poslanstvo i istinitost. Oni su to sigumo znali, ali su ih njihovo nevjerstvo, 
zabhda i inat naveli na to da odbiju istinu i mogucnost da ih zadesi kazna. 
Allah m veli: AU, onije zaklase, pa on rece: "Uzivajte u svojim kucamajos in 
dana! Toje istinita prijetnja. " (Hud, 65.) 

Navodi se da je prihkom klanja deve, prvi na nju ruku digao Kadar ibn 
Salif, prokleo ga Allah. On joj je posjekao noge pa je pala na zemlju, a za njim 
supotrcali i ostali da je sabljama raskomadaju. Kada je to ugledalo njeno devce 
pobjeglo je od njih, popelo se na najvise brdo i rilcnulo tri puta. 

Zato im je Salih rekao: "Uzivajte u svojim kucamajos tri dana". tj. od 
daiias. Medutim, oni nisu vjerovali ni u ovu sigumu prijetnju, nego su, kada je 
pala noc, htjeh ubiti i njega i, - prema njihovim tvrdnjama - poslati ga kuda i 
devu, Oni rekose: "Zakunite se bogom da cemo njega i njegovu porodicu nocu 
ubiti". tj, sakupiti ih u njegovoj kuci i pobiti ih, a zatim zanijekati i poreci 
ukoliko njegovi zastitnici budu trazili krvarinu. Zato su rekli: '\..a onda cemo 
svakako njegovom zastitniku reci: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji njegove 
pomdice, i mi, doista, istinu govorimo. " (En-Neml, 49.) 

Allah iSi veli: *I smisljali su spletke. ali Mi smo ih preduhitrili kada se nisu 
ni mdali. *Pa pogledaj kakvaje bila posljedica njihovog spletkarenja; sve smo 
unistili, i njih i njihov narod. *Eno njihovih kuca. praznih, zbog nepravde koju 
su ciniii. U tome doista ima pouke narodu koji zna. *A spasili smo one koji su 
vjerovali i koji su se AUaha bojali. (En-Neml, 50.-53.) 

Tako sto je Uzviseni na one koji su htjeli ubiti Saliha poslao kamenje koje 
ih je pogadalo, i unistilo prije ostalog naroda. U cetvrtak - prvi dan cekanja - 
Ijudi iz Semuda su osvanuh pozutjelih lica, kako im je rekao i Salih ^». Kada 
je pao mrak dozivali su se; "Prosao je jedan dan odredenog roka." 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

https://www.facebook.com/studio.tewhid