STUDIO-TEWHID

Salih alejhi selam 



Drugog dana najavljenog roka - u petak - osvanuli su pocrvenjelih lica, a 
kad su omrkli, rekli su; "Prosla su dva dana odredenog roka," 

Treceg dana odredenog roka - u subotu - osvanuli su cmih lica, a kada su 
omrkli, rekli su: "Eto, prosao je odredeni rok" Kada je osvanula nedjelja 
obukli su se, spremili i sjeli, iscekujuci kakva ce ih kazna, muka i nesreca 
zadesiti, ne znajuci sta ce sa njima biti, niti sa koje ce strane kazna doci. Kada 
je izaslo Sunce, dosao im je glas odozgo, s neba, a ispod njih se zemija 
zatresla, pa su duse izdahnule, zivoti se ugasili, pokreti se ukocili, glasovi 
umukli i istina se obistinila. Tako su u svojim kucama osvanuli nepomicni, 
tijela bez dusa i bez pokreta. 

Kaze se da od njih ovo niko nije prezivio, osim jedne zene koja je od ranije 
bila nepokretna. Zvala se Kelbe bintu-s-Silk - sa nadimkom Zurej'a. Bila je 
okorjela nevjemica i protivnica Saliha ^m. Kada je ugledala kaznu, prohodala 
je i pobjegla sto je brze mogla. Tako je dosla do jednog naselja gdje su zivjeli 
Arapi i ispricala im sta je vidjela i staje zadesilo njen narod. Bilaje iznurena 
zedu, paje zatrazila vode. Kada se napila, umrla je. 

Uzviseni veli: ...kao da ih u njima nikad nije ni bilo, tj. kao da u njima nisu 
zivjeli udobno, svak sa svojom nafakom i bogatstvom. Semud, doista, u 
Gospodam svoga nije vjerovao; daleko nekaje Semud! (Hud, 68.)= tj. on ih je 
ovim prokleo i prizvao zov sudbine. 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdurrezzak da je njemu pricao 
Ma'mer, da je cuo od Abdullaha ibn Usmana ibn Hasima, a on od Ebu ez- 
Zubejra, da je Dzabir rekao: "Kada je Boziji Poslanik ^ prolazio pored Hidzra, 
rekao je: - Nemojte traziti cuda! Trazio ih je Sahhov narod, pa su im pokazana 
- znaci deva - koja je ovuda dolazila, a ovuda odlazila. Prekrsili su naredenje 
svoga Gospodara i zaklali je. Pila je njihovu vodu jedan dan, a oni njeno 
mlijeko drugi dan. Ali, oni su je zaklali, pa ih je snasao jedan krik, kojim je 
Allah usmrtio sve, koji su bili pod nebeskim svodom, osim jednog covjeka koji 
se zatekao u haremu Allahove Ka'be. "Ko je to bio, Boziji Poslanice?", upitali 
su ashabi, pa je on odgovorio: - Bio je to Ebu Regal, ali kada je izasao iz 
hareraa i njega je pogodilo ono sto i njegov narod."' 

Ovaj hadis zadovoljava uvjete Muslima, ali nije naveden ni u jednoj od sest 
vjerodostojnih zbirki. Allah najbolje aia. 

Abdurrezzak kaze: "Ma'mer kaze da ga je obavijestio Ismail ibn Umejje, da 
je Poslanik ^jednom prilikom prosao pored kabura Ebu Regala i rekao: "Znate 
li ko je ovdje?" Ashabi su odgovorih: "To Allah i Njegov Poslanik najbolje 
znaju." Onje rekao: "Ovo je grob Ebu Regala, jednog od Semudovih Ijudi. Bio 
je u AUahovom haremu, pa ga je to sacuvalo od Allahove kazne. Ah, kada je iz 
njega izasao, zadesilo ga je ono sto je zadesilo i njegov narod, pa je ukopan 
ovdje, Zajedno sa zlahiom grancicom. Poslije su ga Ijudi trazili s macevima u 
rukama, i kada su ga nasli, izvadili su tu grancicu." 



Ovaj hadis biljezi jedlno Ahmed u svome A/wjnetfw 3/296 /Haleb. 

Abdurrezzak zatim kaze da je Ma'mer cuo od Zuhrije da je Ebu Regal, 
ustvari, Ebu Sekif. Ovaj hadis u ovoj verziji je mursel. 

Muhammed ibn Ishak u Zivotopisu Poslanika navodi ovaj hadis u nesto 
drugacijoj verziji, bez prekidanja seneda, od Ismaila ibn Umejje, koji ga je cuo 
od Budzejra ibn Ebi Budzejra, a on od Abdullaha ibn Omera koji kaze: "Kada 
smo sa Bozijim Poslanikom ^ putovali za Taif i prolazili pored jednog kabura, 
cuo sam da je rekao: "Ovo je kabur Ebu Regala, a to je Ebu Sekif. Bio je iz 
naroda Semuda, On se zadesio u ovom haremu, pa ga je to spasilo, ali, kada je 
izasao iz njega, ovdje ga je zadesila kazna, koja je zadesila i njegov narod, pa 
je tu i ukopan, Znak da je to tako jeste zlatna grancica, koja je zakopana sa 
njim. Kad bi ga otkopali, nasli bi je uz njega." Na to je svijet pozurio i iskopao 
grancicu iz tog mezara." Hadis ovako navodi i Ebu Dawud od Muhammeda ibn 
Ishaka. 

Nas ucitelj, Hafiz Ebu el-Hadzdzadz Mizzi, neka mu se Allah smiluje, kaze 
da je ovaj hadis vjerodostojan (hasen-aziz). 

Ja na to dodajem da ga, u torn obliku, prenosi samo Budzejr ibn Ebi 
Budzejr, cije se ime spominje samo u ovom hadisu. Pored toga, od njega ga 
prenosi samo Ismail ibn Umejje. Nas ucitelj kaze: "Moguce je da je on 
pogresno shvatio kada je rekao da su to rijeci Poslanika (merfu'), pa bi u tom 
sliicaju ovo mogle biti rijeci Abdullaha ibn Amra, a da je to on nasao u 
jevrejskim knjigama." Allah, opet, najbolje zna! 

Ja, opet, na ovo kazem da u spomenutoj mursel predaji kao i u hadisu kojeg 
prenosi Dzabir, postoji potvrda za to. Allah, opet, najbolje zna! 

On se okrenu od njih i rece: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu 
svoga Gospodam i savjetovao vas, ali vi ne volite one koji vas savjetuju " (El- 
A'raf, 79.) Ovim rijecima Uzviseni nas upoznaje da se Salih ^l ovako obratio 
svom narodu, nakon njihove propasti. Dakle, napustajuci njihovo prebivaliste 
prema nekom drugom, narodu je rekao: "O narode moj, prenio sam vam 
poslanicu moga Gospodara i savjetovao vas", tj. ja sam se na sve nacine: 
svojim rijecima, djelima i namjerom trudio da vas uputim ...ali vi ne volite one 
koji vas savjetuju, tj. vi po svojoj pokvarenoj naravi niste bili spremni prihvatiti 
istinu, niti ste je zeljeli. Zato ste dopali bolne kazne u kojoj cete zauvijek ostati, 
i ja nemam nikakva nacina da vam pomognem, nitl sam to duzan. Ja sam svoju 
obavezii prema vama ispunio; dostavio sam vam Objavu i savjetovao vas, a 
Allah cini ono sto On hoce. 

Tako se Poslanik ^ obratio poginulim musricima na Bedru, nakon tri noci. 
Stao je kod njih, a onda uzjahao devu, naredio pokret pred ki-aj noci i rekao: "O 
poginuli, jeste H se uvjerili da je istina ono sto vam je vas Gospodar obecao? Ja 
sam se uvjerio da je istina ono sto mi je moj Gospodar obecao." 

Zatim im je izmedu ostalog rekao: "Vi ste bili lose drustvo svom Poslaniku: 
poricali ste me, a drugi svijet mi je povjerovao; istjerali ste me, a drugi su mi 
pruzili utociste; borili ste se protiv mene, a drugi su me pomagali. Lose li ste 
drustvo bili svome Poslaniku!" 

Omer mu je na to rekao: "Boziji Poslanice, govoris ijudima cija se tijela 
raspadaju." Poslanik je na to rekao: "Talco mi Onoga u cijoj je ruci moja diisa, 
vi nista bolje od njih ne cujete ono sto im govorim, samo sto oni ne 
odgovaraju." Kaze se da se Salih *Sii nakon toga preselio u harem Ka'be i tu 
ostao sve do svoje smrti. 

Imam Almied navodi: "Pricao nam je Ve'ki da je njemu pricao Zem'a ibn Salih, 
da je cuo od Seleme ibn Wehrama, a on od Ikrime, da je Ibn Abbas rekao: 
"Kada je Poslanik ^ prolazio laoz dolinu Usfan, na putn za hadzdz, upitao je: - 
Ebu Bekre, koja je ovo dolina? On mu je odgovorio: - Dolina Usfan. Tada je 
Poskinik rekao: - Oviida su prolazili Hud i Salih >feBi na mladim devama koje su 
imale ulare izradene od vlakana, a na njima su i gomji i donji ogrtaci bili od 
vunenog platna. Tako su oni izgovarali telbijju i hodocastili Ka'bu."' 

Lanac prenosilaca ovog hadisa je dobar (hasen). Vec je naveden u kazivanju o 
Nuhu fiSS, a prenosi ga Taberanija s tim sto se tamo govori o Nuhu, Hudu i Ibraliimu. 

Poslanikov ^ prolazak dolinom Hidzr - teritorijom Semuda - 
u godini pohoda na Tebuk 

Imam Almied navodi; "Pricao nam je Abdussamed da je njemu pricao Sahr 
ibn Dzuwejrijje, da je on cuo od Nafi'a, da je Ibn Omer pricao: "Kada je Boziji 
Poslanik ^ krenuo sa ashabima prema Tebuku, sa njima se zaustavio u Hidzra, 
kod Semudovih naselja, pa su nasuli vodu iz bunareva iz kojih je pio narod 
Semudov, te su njome zamijesili hljeb i napunili posude. Medutim, Poslanik im 
je naredio, pa su prosuli vodu i tim hljebom nahranili deve, a onda ih odveo do 
bunara iz kojeg je pila deva. Zabranio im je ulazak u isklesane kuce gdje je 
zivio kaznjeni narod rekavsi: "Bojim se da vas ne zadesi ono sto je zadesilo i 
njih, pa ne ulazite tamo gdje su oni zivjeli!"" 

Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Affan, da je njemu pricao 
Abdulaziz ibn Muslim, a njemu Abdullah ibn Dinar, da je cuo od Abdullaha ibn 
Omera, da je Boziji Poslanik M, dok je bio u Hidzm, rekao: "Ne ulazite ovim 
kaznjenicima, osim placuci, a ako ne mozete plakati, nemojte im ni ulaziti, da 
vas ne bi zadesilo ono sto i njih."^ 

Buharija i Muslim ovaj hadis u svojim Sahihima navode u vise verzija. 

U nekim verzijama ovog hadisa stoji da je on, kada je prolazio pored 
njihovih stanista, oborio glavu i potjerao svoju jahalicu, a ashabima je zabranio 
ulazak u njih, osim placuci. U jednoj verziji ovog hadisa stoji da je Poslanik^ 
rekao: "Pa ako ne mozete plakati, onda se pravite da placete, iz bojazni da vas 
ne zadesi ono sto je i njih zadesilo!" 



' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 1/232 /Haleb. 

^ Hadis biljezi Buharija 65/15 - 2IA102IFe!!m4-Bari\ Ahmed ii svome Musnedit 2/72, 9I/Haleb; 
El-Humejdi u svom Musnedu 2/290/653; Ibn Hisam u Siri 327/Egjpat; El-Wakidi u El-Megad 
397/Egipat; Muslim li svom Sahihu 53/1/2981. 

■" Hadis biljezi Ahmed ii svom Musnedu 2/66 /Haleb. 



116 

Imam Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Jezid ibn Harun, da je cuo 
od Mes'udija, a on od Ismaila ibn Ewseta, da mii je pricao Muhammed ibn Ebi 
Kebsa Ensarija, a njemu njegov otac - kome je bilo ime Amr ibn Sa'd, a po 
drugima Amir Ibn Sa'd, neka Allah bude zadovoljan sa njim: "Kada je bio 
poliod na Tebuk, Ijudi su pozurili prema Hidzru da dodu do ostataka naselja tog 
naroda. To je cuo Boziji Poslanik ^ pa je svijet pozvao i rekao: "Skupite se 
radi namaza!" Ja sam dosao do Poslanika ^ a on, pridrzavajuci se za nekog, 
rece: "Nemojte ulaziti narodu na kojeg se Allah rasrdio!"Na to mu je jedan 
covjek rekao: "Boziji Poslanice, mi im se cudimo", a on je na to rekao: 
"Hocete li da vam kazem sta je cudnije od toga? Covjek izmedu vas, koji vam 
prica onom sto je bilo prije vas i o onom sto ce biti poslije vas. Zato budite 
ustrajni na pravom putu pa vas Allah nikada nece kazniti, Doci ce jedan narod 
koji se nikako nece mocl od toga odbraniti." 

Lanac prenosiiaca ovog hadisa je dobar (hasen), ali ga ne navode u 
sest vjerodostojnih zbirki. Govori se da su Ijudi Salihovog naroda dugo zivjeli. 
U pocetku su pravili kuce od ilovace, pa hi im se srusile prije nego sto umm, pa 
su onda poceli klesati kuce u kamenim brdima. 

Takoder se navodi da im je Salih a^i, nakon sto su od njega trazili cudo i 
nakon sto im je Allah dao kamilu iz stijene, rekao da paze na nju i njeno 
mlado koje joj je bilo u utrobi, upozorivsi ih da ce ih, ukoliko joj ufiine bilo 
kakvo zlo, stici Allah ova kazna. On im je takoder rekao da ce je zaklati i da 
ce to biti uzrok tijihove propasti. Cak im je opisao covjeka koji ce je zaklati, 
rekavsi da ce on biti rumene boje lica, plavih ociju i ride kose. Oni su onda po 
citavom kraju poslali uhode, sa zadatkom da ubiju dijete koje bude tako 
izgledalo. Takoje dugo vremena proslo; jedna generacijaje prosia, a druga je 
dosla. 

Jediiog dana, jedan od njihovih poglavara je zarucio sina sa kcerkom 
drugog njihovog poglavara, i ozenio ga njome. Iz tog braka se rodio onaj ko ce 
zaklati devu tj. Kadar ibn Salif, pa uhode nisu mogle da ga ubiju zbog ugleda 
njihovih oceva i djedova u narodu. On je rastao brzo, tako da bi za sedmicu 
narastao koliko dnigi za mjesec dana. On je vremenom postao njihov poglavar, 
kome su bill pokomi. Njegove strasti su ga navele da zakolje devu, a u tome su 
mu pomogli osmorica najuglednijih. To su ona devetorica koja su htjela ubiti 
Saliha )m. 

Kada su zaklali devu i za to cuo Salih i^i, dosao im je, placuci zbog nje. 
Oni su ga primili, izvinjavajuci mu se i govoreci: "Ovo nisu uradili nasi 
ugledni Ijudi nego mladici." Dalje se kaze da im je naredio da poprave tu 
gresku lijepo postupajuci prema devcetu. Oni su ga pratili, a ono se popelo na 
jednu planinu. Kada su se popeH za njim, ono se popelo na vrh planine, tako da 
je bilo visoko toliko da ga ptice nisu mogle dohvatiti. Tu je plakalo lijuci suze, 
a zatim se olcrenulo prema Salihu ^!^\ i riknulo tri puta. Na to im je Salih rekao: 
"Uzivajie u svojim kucama jos tri dana! To je isiinita prijetnja. " (Hiid, 65.). 
Zatim im je rekao da ce sutra osvanuti pozutjelih lica, dmgi dan crvenih lica, a 
treci dan cmih lica. 

Cetvrti dan im je dosao jedan krik, jaci od svih gromova, koji ih je obuzeo, 
pa su osvanuli u svojim kucama mrtvi. 

Medutim, neki dijelovi ove predaje su spomi i suprotstavljaju se onom sto 
se moze razumjeti iz Kur'ana u pogledu kazivanja o njima, o cemu smo ranije 
govorili, Allah Jfe, opet, najbolje zna sta je tacno! 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID   knga ibn kesir kaživanja o vjerovjesnicima

https://www.facebook.com/studio.tewhid