STUDIO-TEWHID

"Zaista mi je Umejr ibn Wehb poetao draži od nekih 
mojih sinova." (Omer ibn Hattab) 

Nakon Bitke na Bedru Umejr ibn Wehb se sretno vrati 
kući, ali iza njega ostade njegov sin Wehb kao 
zarobljenik u rukama muslimana. Bojao se Umejr da će 
se muslimani osvetiti na njegovom sinu zbog svega, uznemiravanja 
i napada koje je on činio prema Allahovom Poslaniku % i njegovim 
ashabima. Jednog ranog jutra Umejr se uputi prema Ka'bi da izvrši 
tawaf (obilazak oko nje), te da traži pomoć i blagoslov od kipova 
koji su se tu nalazili. Pored Ka'be, u dijelu koji se zove hidžr, 
Umejr ugleda Safwana ibn Umejja pa ga pozdravi džahilijjetskim 
pozdravom: - Dobro osvanuo, o gospodine Kurejšija! - Safwan mu 
odgovori istim pozdravom, pa dodade: - Sjedi Umejre da malo 
popričamo, jer uz razgovor brže vrijeme protiče. - 

Umejr sjede pored Safvvana i njih dvojica počeše razmatrati 
Bitku na Bedru, prisjećajući se te velike nesreće što ih zadesi. 
Nabrajali su zarobljenike koji padoše u ruke Muhammeda i 
njegovih drugova. S nevjericom su računali koliko su sve njihovih 
uglednih Kurejšija sasjekle muslimanske sablje i progutao 
napušteni bunar na Bedru gdje su se bacala njihova tijela. Safwan 
teško uzdahnu govoreći: - Tako mi Boga, nakon svih njih nema 
nikakve svrhe živjeti dalje na ovome svijetu! - U pravu si - 
dodade Umejr, onda malo pošutje pa nastavi: - Gospodara mi 
Ka'be, da nemam onoliko dugova koje sada nikako ne mogu 
vratiti i da se ne bojim da će moja porodica poslije mene u bijedu 
zapasti, sad bih otišao Muhammedu i ubio ga čime bih zapečatio 
njegovu misiju, i riješio nas njegova zla. 

Onda nešto tišim glasom Umejr produži govor: - Sama 
činjenica da je moj sin Wehb u njihovim rukama, moj odlazak u 
Medinu ne bi dovodila u pitanje i sumnju. 

Umejr ibn Wehb^ 

Safvvan ibn Umejje se uhvati za govor Umejra ibn Wehba, pa ne 
želeći da propusti ovu rijetku priliku brzo mu reče: - O Umejre! 
Sav svoj dug prenesi na mene, i ja ću ga umjesto tebe vratiti pa ma 
koliko iznosio. A što se tiče tvoje porodice, ja ću ih sastaviti sa 
svojom porodicom i brinuti se za njih dokle god budem živio. 
Imam toliko bogatstvo da ću ih sviju moći opskrbljivati i pružiti im 
sve ugodnosti ovog života. Umejr mu odvrati: - Ako je tako, onda 
ovaj naš razgovor nikome živome nemoj spominjati i neka to 
ostane tajna. Saftvan se složi govoreći: - Obećavam ti to zasigurno! 
- Umejr napusti harem a neka vatra poče gorjeti u njegovom srcu. 
Bio je to plamen srdžbe koju je osjećao prema Muhammedu. 

Onda se poče pripremati za izvršenje svoje osvete. Nije se bojao 
da će kod nekog izazvati sumnju svojim putovanjem, jer su mnoge 
Kurejšije čiji su bližnji bili zarobljeni od strane muslimana, često 
odlazili u pravcu Jesriba raspitivajući se za otkup svojih rođaka. 
Umejr naredi da mu sablju dobro naoštre i da je umoče u otrov, 
dovedoše mu njegovu jahalicu, osedlaše i pripremiše, pa se on uspe 
na sedlo i zaputi u pravcu Medine dok je sav kiptio od srdžbe i 
mržnje. Tako Umejr stiže u Medinu te se odmah zaputi u pravcu 
mesdžida tražeći Vjerovjesnika $g. Kada je došao u blizinu 
džamije, zaustavi svoju jahalicu i sjaha, te produži pješke. 

U tom času je Omer ibn Hattab sjedio sa nekoliko drugih 
ashaba u samoj blizini džamijskih vrata. Razgovarali su o protekloj 
Bici na Bedru, o zarobljenim Kurejšijama i njihovim brojnim 
žrtvama. Po ko zna koji put su vraćali u sjećanje slike o junaštvima 
muslimanskih boraca - muhadžira i ensarija. Spominjali su Allahovu 
počast velikom pobjedom i mogućnost da vide neprijatelja potpuno 
razbijena i ponižena. U jednom momentu Omer baci pogled na 
vrata i ugleda Umejra ibn Wehba kako sjaha sa deve, i kako se 
upućuje prema džamiji noseći isukanu sablju u ruci, pa skoči 
govoreći: - Onaj pas je Allahov neprijatelj Umejr ibn Wehb. Tako 
mi Allaha došao je samo zbog nekog zla. Jer on je huškao mušrike 
na nas u Mekki. On je za njih špijunirao prije Bitke na Bedru. 

Onda Omer reče drugovima: - Pođite Vjerovjesniku i rasporedite 
se oko njega. Dobro pazite da ga ovaj prepredeni lopov ne bi 
iznenadio. 

Onda Omer prvi požuri do Allahovog Poslanika pa mu reče: - 
O Allahov Poslaniče! Evo Allahovog neprijatelja Umejra ibn 
Wehba dolazi sa sabljom u ruci. Ubi jeden sam da se sprema na 
neko zlo! Vjerovjesnik mu odgovori: - Pusti ga da uđe ovamo! 
Omer izađe, zgrabi Umejra za odjeću, stavi mu sablju pod grlo i 
dovede ga do Poslanika & 

Kada ga Allahov Poslanik vidje u takvom halu, reče Omeru: - 
Pusti ga Omere. Kada ga Omer pusti Vjerovjesnik mu ponovo 
naredi: - Odmakni se od njega! Kada se Omer odmače, 
Vjerovjesnik se obrati Umejru: - Priđi Umejre! Umejr priđe bliže i 
pozdravi Vjerovjesnika džahilijjetskim pozdravom: - Dobro 
osvanuo! Vjerovjesnik mu odgovori: - Allah nas je počastio puno 
ljepšim pozdravom nego što je tvoj pozdrav, Umejre; počastio nas 
je selamom koji će se koristiti i u Džennetu. Umejr odvrati: - Nisi ti 
tako daleko od našeg pozdrava, boga mi, čak si ga doskora koristio. 
Vjerovjesnik ga upita: - Šta te je dovelo ovamo Umejre? Umejr 
odgovori: - Došao sam da vas zamolim da mi učinite dobročinstvo 
i oslobodite moga sina iz zarobljeništva. Vjerovjesnik ga ponovo 
upita: - A šta je s tom sabljom na tvome vratu? - Ma kakva sablja, 
pa je li nam išta koristila na dar* Bitke na Bedru? - odgovori Umejr. 

- Reci mi iskreno, zašto si došao Umejre? - ponovo ga upita 
Poslanik. - Pa došao sam zbog onog što sam već rekao! - odgovori. 

- Nije zato! - dodade Poslanik, - nego si ti sjedio pored Ka'be sa 
Saftvanom ibn Umejjom pa ste spominjali sve kurejšijske žrtve i 
zarobljenike na Bedru, pa si ti rekao: Da nemam ovaj veliki dug i 
brojnu porodicu otišao bih i ubio Muhammeda! Onda je Saftvan na 
sebe preuzeo tvoj dug i brigu oko tvoje porodice, samo da bi ti 
mene ubio. Ali, Allah se ispriječio između tebe i tvog plana!? 

Umejr u čudu zašutje na trenutak, a onda povika: - Vjerujem 
da si ti uistinu Allahov Poslanik! Onda nastavi: - Stalno smo te 
ugonili u laž i nijekali da dobijaš objavu sa nebesa ili da ti ona 
silazi od Allaha, ali razgovor između mene i Safvvana niko nije 
čuo osim nas dvojice. Tako mi Allaha, sada sam ubijeđen da te o 
svemu tome nije obavijesitio niko drugi osim Allah. Pa neka je 
hvala Uzvišenom Allahu koji me je ovamo doveo, kako bi me na 
pravi put uputio. Onda Umejr izgovori šehadet i riječima: - 
Ešhedu en la ilahe illellah, we ešhedu enneke Resulullah! 
vjerujem i svjedočim da je samo Allah Bog, i vjerujem i 
svjedočim da si ti Allahov Poslanik! - primi Islam i postade 
musliman. 

Onda Allahov Poslanik £š reče svojim drugovima: - Podučite 
vašeg brata osnovama vjere, naučite ga kako da uči Kur'an i 
pustite njegovog sina na slobodu. Muslimani se silno obradovaše 
prelasku Umejra ibn Wehba na Islam. 

Omer <& je govorio: - Draža mi je bila divlja hijena nego 
Umejr ibn Wehb kada se pojavio pred Vjerovjesnikom. A sada mi 
je on draži nego moj rođeni sin! 

I dok je Umejr čistio svoje (prljavo) srce učeći o Islamu, napajao 
svoju dušu kur'anskim svjetlom i živio najuglednijim životom od 
kako se rodio, zaboravljajući i Mekku i one koji su ostali u Mekki, 
dotle je njegov dojučerašnji drug Safvvan ibn Umejr pun nade i 
pustih želja obilazio skupove Kurejšija govoreći im: - Radujte se 
značajnoj vijesti koja će vam uskoro stići i zbog koje ćete zaboraviti 
poraz na Bedru. Ali, kako je vrijeme sve više prolazilo, i čekanje na 
tu vijest se oteglo, neka zebnja oko srca Safvvana ibn Umejja se iz 
dana u dan povećavala, pa je postala vruća od žeravice. 

Raspitivao se Safvvan kod putnika iz pravca Medine o Umejru, 
ali niotkoga nije dobio zadovoljavajući odgovor. I umjesto vijesti 
o ubistvu Muhammeda, Safvvan od jednog jahača ču sljedeće: - 
Umejr ibn Wehb je primio Islam! Ta vijest pogodi Safvvana kao 
udarac groma, jer je bio ubijeđen da Umejr ne bi prešao na Islam 
ni onda kada bi to učinili svi stanovnici zemaljske kugle. 

A što se Umejra tiče, on je učio sve o propisima vjere Islama, 
pamtio koliko je mogao više - od riječi svoga Gospodara, sve dok 
jednog dana ne dođe Vjerovjesniku i reče mu: - O Vjerovjesniče! 
Prošao sam dugi period u kom sam težio ka gašenju Allahova nura - 
svjetla, silno se trudeći da što više uznemiravam i ometam one koji 
su već bili pripadnici Islama. Sada bih volio kada bi mi ti dozvolio 
da se vratim u Mekku i da pozivam Kurejšije u slijeđenje Allaha i 
Njegova Poslanika. Ako mi se odazovu, pa to bi bilo veoma lijepo, a 
ako se okrenu od mene, ja ću ih uznemiravati isto onako kako sam to 
činio sa tvojim drugovima - ashabima. Vjerovjesnik 2Hg mu dozvoli, 
te on otputova u Mekku. Dođe kući Safvvana ibn Umejra i reče: - O 
Safvvanu! Ti si jedan od najuglednijh poglavara u Mekki i jedan od 
mudrijih ljudi u plemenu Kurejš. Misliš li da to vaše obožavanje 
kamenja i prinošenje žrtava kipovima zaslužuje da se nazove 
logičnim i pametnim i da to bude vjera? Mene što se tiče ja sam se 
svega toga odrekao i vjerujem da je jedan Bog - Allah, i da je 
Muhammed Njegov poslanik. 

Tako je otpočela misija Umejra ibn Wehba u Mekki. Pozivao 
je u vjerovanje Allaha sve dok pred njim ne prihvati Islam veliki 
broj Mekkelija. Neka Allah 3& višestruko nagradi Umejra za 
njegov trud i neka mu osvijetli njegov kabur Svojim božanskim 
nurom! Amin! 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID