STUDIO-TEWHID

"Ti imaš dva svojstva koja vole i Allah i Njegov 
Poslanik: strpljivost i blagost." (Allahov poslanik 
Muhammed ^) 

Ljudi ostaju isti; oni koji su bili ugledni u džahilijjetu 
(predislamskom periodu neznanja) ugledni su i u Islamu. 
Pogledajmo dvije slike jednog vrijednog ashaba: prvu je 
crtala džahilijjetska ruka, a drugu su ukrasile jagodice prsta 
Islama. 

Taj drug Vjerovjesnikov je Zejdu-l-Hajl, kako su ga zvali ljudi 
u džahilijjetu, odnosno Zejdu-l-Hajr kako ga je nazvao Allahov 
Poslanik, nakon što je on ušao u vjeru Islam. Prvu sliku o ovome 
ashabu bilježe književna djela gdje stoji: 

Prenosi Šejbani od jednog šejha iz plemena Benu Amir: 
"Zadesila nas je sušna i nerodna godina u kojoj propade i stoka i 
rastinje. Jedan čovjek iz našeg plemena ode sa svojom porodicom 
u Hiru, mjesto između Kufe i Nedžefa, i tu ih ostavi govoreći im: 
- Čekajte me ovdje dok se ne vratim! Onda se zakune da se neće 
vratiti dok im ne obezbijedi neki imetak, a u tome ga samo smrt 
može spriječiti. Opremivši se za put on krenu. Putovao je cijeli 
dan, a kada nastupi noć, stiže pred neki šator. U blizini šatora se 
nalazilo svezano tele. On pomisli: - Ovo je prvi plijen. Onda priđe 
teletu i poče da ga odvezuje, a kada htjede da ga povede, začu 
glas koji ga upozori: - Ostavi to i traži sebi drugu nafaku! - našto 
ga on ostavi i produži put. 

Putovao je sedam dana dok ne dođe do ograđenog prostora za 
deve. U blizini je stajao veliki šator sa kubbetom od kože što je 
ukazivalo na bogatstvo i raskoš. Čovjek reče sam sebi: - U ovom 
prostoru mora biti deva, a u ovom šatoru sigurno ima stanovnika. 
On zaviri u šator, a sunce bijaše skoro zašlo, i u sredini šatora 
primijeti jednog oronulog starca. Čovjek priđe i sjede iza starca 

tako da ga ovaj uopće ne primijeti. Malo vremena prođe, a sunce 
zađe i pojavi se konjanik od kojeg nikad nije vidio krupnijeg i 
snažnijeg jahača. Jahao je isto tako ogromnog konja, a pored 
njega, sa desne i lijeve strane, su išla dva roba. Gonili su krdo od 
stotinjak deva koje je predvodio krupni mužjak. Kada mužjak 
kleknu, kleknuše i sve ostale deve oko njega. Onaj jahač reče 
jednom od robova: - Pomuzi ovu! - I pokaza mu jednu ugojenu 
devu, pa napoj starca. Rob pomuze devu tako da napuni jedan sud 
koji stavi ispred starca i odmače se od njega. Starac popi jedan ili 
dva gutljaja, pa ostavi sud. Onaj čovjek dalje kaže: - Polahko 
pužući ja se primakoh, uzeh onaj sud i ispih sve što je bilo u njemu. 
Kada se rob vrati uze sud i povika: - O gospodaru, sve je popio! 
Jahač se obradova pa reče: - Pomuzi ovu - pokazujući drugu devu - 
i stavi sud ispred starca. Rob uradi što mu je naređeno, a starac opet 
popi jedan gutljaj i ostavi sud. Ja uzeh sud i ispih polovinu, ne 
želeći da onaj jahač šta posumnja ako ga ispijem cijelog. Onda 
jahač naredi drugom robu da zakolje jednu ovcu, a kada ovaj to 
učini, jahač ispeče mesa starcu i nahrani ga svojom rukom. Kada se 
starac zasiti, počeše jesti jahač i njegovi robovi. Ubrzo iza toga svi 
polijegaše i zaspaše dubokim snom uz glasno hrkanje. Tada se 
zaputih do onog mužjaka deva, razvezah njegove veze i uzjahah ga. 
On krenu a za njim krenuše i sve deve. Išao sam cijelu noć, a kada 
se malo razdani pogledah na sve strane i ne primijetih da me iko 
slijedi. Ja nastavih putovanje dok dobro odmače dan. Tada se 
okrenuh i opazih u daljini nešto poput orla ili neke druge velike 
ptice. 

To se primicalo sve bliže i bliže tako da ubrzo razaznah onoga 
jahača na svome konju. Kada se još više primače, jasno vidjeh da 
je to onaj čovjek koji traži svoje deve. Tada svezah mužjaka, 
izvadih strijelu iz tobolca i stavih je u luk, a iza sebe postavih 
deve. Jahač zastade daleko od mene i povika: - Pusti moje deve! - 
Neću! - rekoh ja. Iza sebe sam ostavio gladnu porodicu u Hiri i 
zakleo sam se da im se neću vratiti osim sa nekim imetkom, ili ću 
umrijeti! - Pusti deve, oca nemao, ili si mrtav! - viknu jahač. - 
Neću da ih pustim! - Jadan ne bio, pa ti si u zabludi! Pogledaj 
uzdu mužjaka! Na uzdi bijahu tri čvora, pa me on upita u koji 
želim da pogodi strijelom. Ja pokazah srednji čvor, a on ga 
pogodi i protjera kroz njega strijelu kao da je rukom stavio. Onda 
to ponovi i drugi i treći put. Vidjevši to, ja vratih svoju strijelu u 
tobolac i stadoh u znak predaje. On mi priđe, uze moju sablju i 
luk pa mi reče: - Uzjaši iza mene! Ja uzjahah, a on me upita: - 
Kako misliš da ću postupiti s tobom! - Zlo mi se piše! - 

odgovorih. - A zašto? - Zbog svega što sam ti učinio i što sam te 
namučio, a Allah ti je dao da me sustigneš. - Zar misliš da ću ti 
učiniti zlo, a sinoć si s mojim ocem Muhelhilom dijelio njegovu 
hranu i piće i tako si mu društvo pravio!? Kada čuh ime Muhelhil, 
zapitah ga: - Jesi li ti Zejdu-l-Hajl? - Da - odgovori on. - Budi 
najbolji zarobljivač - rekoh mu. - Ništa se ne boj! - reče. 

A kada me dovede do svog boravišta kaza mi: - Boga mi, da su 
ovo moje deve, ja bih ti ih sve dao, međutim one pripadaju jednoj 
od mojih sestara. Ali ostani kod nas nekoliko dana, jer uskoro ću 
ja izvršiti jedan napad u kojem će sigurno biti plijena! Ostadoh tu 
tri dana, a onda on (izvrši prepad) napade na pleme Benu Numejr 
i zaplijeni blizu stotinu deva, koje sve do jedne dade meni. Sem 
toga sa mnom posla svoje ljude koji su me štitili dok ne stigoh u 
Hiru. 

To bijaše jedna slika iz života Zejdu-l-Hajla iz džahilijjeta. Što 
se tiče slike iz života u Islamu nju bilježe djela o životu Allahova 
Poslanika % gdje se kaže: 

Kada vijesti o Vjerovjesniku % dopriješe do Zejdu-l-Hajla, i 
kada bi upoznat o nekim detaljima vjere u koju Vjerovjesnik 
poziva, on opremi svoga konja, pozva ugledne velikaše iz svoga 
plemena u zijaret Jesribu, i u susret Allahovom Poslaniku & S 
njim se zaputi velika skupina iz plemena Tajji's, među kojima 
bijaše Zurru ibn Sedus, Malik ibn Džubejr, Amir ibn Džuvvejn i 
mnogi drugi. Kada stigoše u Medinu, uputiše se prema časnom 
Vjerovjesnikovom mesdžidu, a svoje jahalice ostaviše pred 
vratima. Baš u tom trenutku u mesdžidu je Vjerovjesnik 
okupljenim muslimanima govorio sa minbere. 

Njih zadivi njegov govor, a još više ih začudi vezanost 
muslimana za njega, njihovo pažljivo i nijemo slušanje, i dojam 
koji je na njih ostavljao govor Vjerovjesnika & Kada ih Allahov 
Poslanik £g opazi reče obraćajući se muslimanima: - Zaista sam 
vam ja bolji od kipa Uzzaa i od sveg drugog što obožavate! Bolji 
sam vam ja nego crna deva kojoj se klanjate mimo Allaha. 

Vjerovjesnikov govor ostavi različit utisak na Zejdu-l-Hajla i 
ostale koji bijahu sa njim. Neki se odazvaše istini i pohrliše k 
njoj, a neki se uzoholiše i okrenuše leđa istini. "Jedna skupina će 
u Džennet, a jedna u Džehennem." Što se tiče Zurru ibn Sedusa 
on samo što vidje Allahovog Poslanika M u svom divnom 
ambijentu, okružen srcima vjernika, izložen pogledima očiju 
punih ljubavi i čežnje, zavidnost proradi u njegovu srcu, a neki 
strah ga obuze. On reče ostalima: - Smatram da će ovaj čovjek 

uskoro zavladati vratovima svih Arapa, a bogami, ja nikad neću 
dozvoliti da vlada mojim vratom! Onda ode u Šam-Siriju, gdje 
obrija svoju glavu i posta kršćanin. A Zejd i ostali njegovi 
drugovi postupiše drukčije. Samo što Allahov Poslanik $& završi 
svoj govor, on ustade pred svim muslimanima, a bijaše veoma 
lijep čovjek, skladan i visok, tako da kad bi jahao konja, noge bi 
mu zapinjale o zemlju kao da jaše magarca. 

Dakle, on ustade, ispravi se svom svojom visinom i viknu 
jasnim i zvonkim glasom: - O Muhammede! Svjedočim da nema 
drugog boga osim Allaha i svjedočim da si ti Allahov Poslanik! 
Allahov Poslanik mu priđe i upita ga: - Ko si ti? On odgovori: - Ja 
sam Zejdu-l-Hajl sin Muhelhila. Allahov Poslanik $& mu reče: - Ti 
si Zejdu-l-Hajr, a ne Zejdu-l-Hajl (hajr je dobro, a hajl su konji). 
Hvala Allahu koji te je doveo iz tvojih brda i dolina i koji je tvoje 
srce okrenuo Islamu. 

Od tada on bi poznat po imenu Zejdu-l-Hajr. Onda Allahov 
Poslanik £g odvede Zejda u svoju kuću, a s njim bijaše Omer ibn 
Hattab i skupina drugih ashaba. Kada stigoše u kuću, Allahov 
Poslanik £g doda Zejdu jastuk (šilte) da se nasloni. Njemu bi 
neugodno da se naslanja u društvu Vjerovjesnika pa odbi jastuk. 
Vjerovjesnik mu je tri puta davao jastuk, a on ga je svaki put 
odbijao. Kada su se svi smjestili Vjerovjesnik reče Zejdu: - Nikad 
mi nijedan čovjek nije opisan, kojeg sam kasnije vidio, a da nije 
bio suprotan opisu, osim ti. Onda mu reče: - O Zejde, u tebe se 
nalaze dvije osobine koje voli Allah i Njegov Poslanik. - Koje su 
to osobine? - upita Zejd. - To su blagost i promišljenost. - Hvala 
Allahu koji me je učinio takvim kao što to voli Allah i Njegov 
Poslanik - reče Zejd. Onda se zagleda u Allahovog Poslanika £g, 
pa reče: - Daj mi, Allahov Poslaniče, tri stotine konjanika i ja ti 
garantiram da, ako s njima udarim na Bizantince, da ćemo ih 
pobijediti. 

Vjerovjesnik zadivljen njegovom odlučnošću reče: - Allah te 
nagradio Zejde, (pa) kakav si ti čovjek!? Onda na Islam pređoše i 
svi ostali koji su bili sa Zejdom od njegova naroda. A kada Zejd 
odluči da se sa saputnicima vrati u svoj kraj u područje Nedžda, 
isprati ga i s njim se oprosti Allahov Poslanik fg a zatim reče: - 
Kakav li je ovo čovjek!? Koliko će stvari učiniti, samo ako se spasi 
od medinske kuge! Tih dana u Medini je vladala zarazna bolest i 
Zejd samo što napusti Medinu, bolest ga zahvati. On reče svojim 
drugovima: - Nemojte da idemo kroz područje plemena Kajs, jer 
između nas i njih su bili džahilijjetski obračuni, a ja, tako mi 
Allaha, više se neću, dok sam god živ, boriti protiv muslimana. 

Tako Zejdu-l-Hajr nastavi svoj put prema području gdje 
živješe njegova porodica, unatoč groznici koja ga je iz sata u sat 
sve više savladavala. Želio je da stigne među svoj narod kako bi 
svi, njegovim posredstvom prihvatili Islam. Trkao se sa 
sudbinom, a sudbina se trkala s njim. I na kraju ga je ipak 
prestigla. Ispustio je svoju dušu u putu, a između njegovog 
prelaska na Islam i smrti nije bilo vremena da počini ikakav 
grijeh... 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID

https://www.facebook.com/studio.tewhid