STUDIO-TEWHID

"Izvršio ekonomski bojkot prema Kurejšijama" 

' este godine po Hidžri Allahov poslanik Muhammed D& 
odluči da proširi svoj poziv u vjeru u jednoga Boga-Allaha. 
Napisa i posla osam poruka vladarima susjednih arapskih i 
stranih zemalja, u kojima ih poziva da pristupe u vjeru Islam. 
Među tom osmoricom kojima Vjerovjesnik posla poziv bijaše i 
Sumarne ibn Usal el-Hanefi. To i nije čudno jer Sumarne bijaše 
jedan od onih koji, kada bi nešto naredili to se odmah izvršavalo. 
Bio je ugledni arapski poglavar u plemenu Benu Hanife i jedan od 
poštovanih vladara u području Jemame. 

Sumarne primi pismo Vjerovjesnika sa velikim potcjenjivanjem 
i odbojnošću. Ponese ga oholost i zabludjela veličina pa osta gluh 
na pozive istine i pravde koji bijahu u pismu. Sve to ne bi 
dovoljno, nego ga šejtan nagovori da treba da ubije Allahovog 
Poslanika i tako pokopa i njega i njegovu misiju. Poče smišljati 
način i vrebati priliku kako da taj svoj zločinački čin izvrši; i 
umalo da to i učini, ali ga jedan od njegovih amidža u posljednji 
čas odvrati od te namjere. Tako Uzvišeni Allah spasi Svog 
Vjerovjesnika od njegova zla. 

Ali, ako je Sumarne odustao od napada na Vjerovjesnika $g on 
ne odustade od napada na njegove ashabe. Koristio je svaku 
moguću priliku da im naudi, pa je tako uspio da više ashaba ubije 
na najsvirepiji način. To bi povod pa Allahov Poslanik ucijeni 
njegovu glavu i dozvoli njegovu krv, što znači odobri 
muslimanima da ga slobodno ubiju čim im se pruži prilika za to. 

Ne prođe mnogo vremena iza toga a Sumarne ibn Usal odluči 
da obavi umru (u Mekki). Tako napusti svoj kraj u Jemami i uputi 
se u pravcu Mekke kako bi obavio tawaf oko Ka'be i prinio žrtvu 
kipovima. I dok je Sumarne na svome putu prema Mekki prolazio 
nedaleko od Medine, zadesi ga nešto čemu se najmanje nadao. 




40 



Sumarne ibn Usal | 

Naime, Allahov Poslanik je rasporedio izvidnice koje su trebale 
da izviđaju i otkriju eventualnog neprijatelja koji bi želio da priđe 
Medini i da je ugrozi. 

Jedna od tih izvidnica zarobi Sumarnu, i dovedoše ga u 
Medinu, gdje ga niko od prisutnih nije ni poznavao. Svezaše ga za 
jedan od stubova medinske džamije čekajući da Vjerovjesnik 
dođe pa da on lično odluči šta da radi sa zarobljenikom. 

Kada je Allahov Poslanik M došao u mesdžid, ugleda Sumarnu 
svezanog za stub pa reče svojim ashabima: - Znate li koga ste 
uhvatili? - Ne znamo, Allahov Poslaniče! - odgovoriše mu. - To je 
Sumarne ibn Usal el-Hanefi; postupajte prema njemu lijepo. - reče 
Vjerovjesnik. Onda se Vjerovjesnik vrati kući pa naredi 
ukućanima: - Sakupite što imate hrane i pošaljite to Sumarni ibn 
Usalu. Onda naredi da se njegova deva pomuze i ujutro i navečer 
pa da se njeno mlijeko nosi zarobljeniku. To sve bi učinjeno i 
prakticirano prije nego se Vjerovjesnik ijednom susreo ili 
progovorio sa Sumarnom. Onda Vjerovjesnik pokuša pridobiti 
Sumarnu da uđe u Islam pa mu se jednom prilikom obrati: - Šta 
imaš da kažeš, Sumarne? On odgovori: - Mogu da kažem samo 
dobro, Muhammede. Ako ubiješ, ubićeš onog ko je to i zaslužio. 
Ako oprostiš, oprostićeš onom ko zna biti zahvalan. A ako želiš 
imetak, traži koliko želiš, daću ti! Allahov Poslanik ga napusti i 
tako ga ostavi još dva dana i dalje mu šaljući i hranu i piće, a 
posebno mlijeko od deve. Onda mu ponovo dođe i upita ga kao i 
prvi put. - Šta imaš da kažeš, Sumarne? - Nemam ništa osim što 
sam ti već rekao - odgovori Sumarne. - Ako oprostiš, oprostićeš 
onom ko zna biti zahvalan, a ako ubiješ, ubićeš onog ko je to i 
zaslužio. Ako želiš bogatstvo, traži koliko želiš, sve ću ti dati! 
Allahov Poslanik ga ponovo ostavi, a sutradan mu opet postavi isto 
pitanje. Potom se Muhammed 38 okrenu svojim ashabima pa im 
naredi: - Pustite Sumarnu! - Oni ga odvezaše i pustiše na slobodu. 
Sumarne napusti Vjerovjesnikovu džamiju i uputi se van grada, a 
kada dođe u predgrađe Medine u neki palmovik u blizini Beki'e, 
pusti svoju devu pored vode, očisti se i opra kako je najbolje znao, 
a onda se ponovo vrati u mesdžid. Čim je stigao stade pred skupinu 
muslimana povika: - Ešhedu en l a ilahe illellah, we ešhedu enne 
Muhammeden resulullah! 

Onda se uputi Vjerovjesniku pa mu reče: - O Muhammede! 
Tako mi Allaha, na cijeloj kugli zemaljskoj- nije bilo lice koje mi 
je bilo mrže od tvog lica, a sada mi tvoje lice posta draže nego 
ijedno na svijetu! Tako mi Boga, nije bilo vjere da mi je bila mrža 

od tvoje vjere, a sada mi tvoja vjera posta draža od ijedne druge! 
Tako mi Allaha, nije bilo grada da mi je bio mrži od tvog grada, a 
sada mi tvoj grad posta najdraži od svih gradova na svijetu! Onda 
nastavi pitajući: - Pobio sam dosta tvojih drugova, pa šta mi je 
sada obaveza da učinim kako bih se iskupio za to? Allahov 
Poslanik mu reče: - Niko ti ništa neće prigovoriti, o Sumarne, 
jer Islam poništava i briše sve ono što se desilo prije njega. 

Tako ga Vjerovjesnik obradova sa silnim dobrom koje mu 
Allah 3« odredi njegovim primanjem Islama. Sumarne sa nekim 
neobjašnjivim ali velikim olakšanjem reče: - Tako mi Allaha, 
mušricima ću višestruko nanijeti zla i poteškoća u odnosu na ono 
što sam učinio tvojim drugovima. I sebe, i svoju sablju, i sve koji 
su uza me staviću u službu i pomoć tebi i tvojoj vjeri. Onda 
Sumarne dodade: - O Vjerovjesniče, tvoja me konjica zarobila 
dok sam bio na putu za umru pa šta mi sad preporučuješ da 
radim? Vjerovjesnik mu odgovori: - Idi i obavi umru kao što si i 
planirao, ali po propisima Allaha i Njegova Poslanika. Onda ga 
Vjerovjesnik pouči svim propisima vezanim za obrede umre (i 
hadždža). 

I tako Sumarne ode ka svom cilju, a kada stiže u dolinu Mekke 
zastade pa na sav glas poče učiti "telbijju"! - Lebbejkellahumme 
lebbejk (Odazivam ti se, moj Gospodaru, odazivam). On bijaše 
prvi musliman na zemaljskoj kugli koji je ušao u Mekku učeći 
telbijju. Kada Kurejšije čuše povike telbijje silno se rasrdiše i 
uskomešaše. Izvukoše sablje iz korica, pa pojuriše u pravcu 
odakle je dopirao glas kako bi se odmah obračunali s onim koji se 
usudio da na ovakav način uđe u njihovu jazbinu. Kada ljudi 
stigoše do Sumarne, on ponovo podiže glas učeći telbijju, 
promatrajući ih ponosno i neustrašivo. Jedan od kurejšijskih 
mladića naumi da ga pogodi strijelom, ali ga drugi brzo uhvatiše 
za ruke i tako spriječiše da to učini govoreći mu: - Jadan ne bio, ' pa 
znaš li ti ko je ovo? To je Sumarne ibn Usal, vladar Jemame. Boga 
mi, ako mu iko išta naudi i zlo nanese, njegov narod će obustaviti 
da nas opskrbljuje hranom i tako će nas ubiti glađu. Onda ljudi, 
nakon što vratiše sablje u korice, pristupiše Sumarni i upitaše ga: - 
Šta je to s tobom, Sumarne! Jesi li poludio pa napustio svoju vjeru 
i vjeru svojih očeva? On odgovori: - Nisam poludio, nego sam 
pristupio najboljoj vjeri; pristupio sam vjeri Muhammedovoj! 
Onda im Sumarne doviknu: - Zaklinjem se Gospodarom ove kuće 
(Ka'be), nakon mog povratka u Jemamu, više vam od nas neće 
doći nijedno zrno pšenice ili nešto drugo od hrane, sve dok i vi do 

posljednjeg ne pristupite vjeri Muhammedovoj. Sumarne na 
očigled sviju Kurejšija obavi umru u potpunosti onako kako mu je 
to naredio Allahov Poslanik fg. Prinese žrtvu i zakla kurban 
Uzvišenom Allahu, a ne kipovima i idolima. 

Onda ode u svoj kraj i naredi svom narodu da prekinu s 
opskrbom Kurejšija. Ovi odmah poslušaše i izvršiše njegovu 
naredbu te obustaviše izvoz svojih dobara stanovnicima Mekke. 
Obruč koji uvede i odredi Sumarne za Kurejšije poče da se sve 
više i više steže i pojačava. Cijene višestruko porastoše a glad se 
uveliko proširi i ljudi se nađoše u veoma teškoj krizi. Počeše 
strahovati za sebe i svoju djecu da ne pomru od gladi. Onda 
napisaše pismo Allahovom Vjerovjesniku u kojem stajaše: 

- U ugovoru koji smo sklopili s tobom dogovoreno je da ćeš 
održavati rodbinske veze i druge podsticati na to, međutim, ti eto 
kidaš s nama rodbinske odnose. Očeve ubijaš sabljom, a djecu 
hoćeš da usmrtiš glađu. Sumarne ibn Usal je prekinuo da nas 
opskrbljuje i tako nam nanio veliko zlo i štetu. Pa, ako držiš 
ispravnim da mu poručiš da nam isporuči ono što nam je 
neophodno, onda tako učini. 

Nakon te poruke Alejhisselam napisa Sumarni da obustavi 
blokadu Kurejšija i da im opet šalje potrebnu opskrbu, što ovaj 
odmah i učini. Sumarne ibn Usal do kraja života osta vjeran 
svojoj vjeri čuvajući ugovor koji je sklopio sa Vjerovjesnikom. A 
kada Vjerovjesnik |š preseli na bolji Svijet, i Arapi počeše 
napuštati Allahovu vjeru grupno i pojedinačno, u plemenu Benu 
Hanife se pojavi Musejlema lažac koji se proglasi Božijim 
poslanikom i pozva ljude da njega slijede. 

Tada Sumarne povika svom narodu i Musejlemi u oči: - O 
pripadnici plemena Benu Hanife! Dobro se čuvajte ove mračne 
stvari koja niotkuda nema svjetlosti. Tako mi Allaha, to je velika 
nesreća koju je Allah propisao onima koji to od vas prihvate, a 
kušnja za one koji to odbiju. O pripadnici Benu Hanife! 
Nemoguće je da u isto vrijeme budu dva Vjerovjesnika. 
Muhammed je uistinu Allahov poslanik, poslije kojeg više neće 
biti poslanika, a nema ni poslanika koji bi s njim dijelili njegovu 
zadaću! Onda Sumarne prouči Allahove riječi: Ha-mim. Knjigu 
objavljuje Allah, Silni i Sveznajući, koji oprašta grijehe i prima 
pokajanje, koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog 
boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća. - O ljudi! Pa zar se 
ove Allahove riječi mogu porediti sa riječima koje je Musejlema 
izmislio. 



Nakon toga Sumarne sa svojim saplemenicima koji ostadoše 
vjerni Islamu, napusti Jemamu i poče se boriti protiv murteda 
(otpadnika od vjere), iskrenim džihadom na Allahovom putu, 
nastojeći da se Njegova riječ uzdigne na cijeloj Zemlji. 

Neka Uzvišeni Allah nagradi Sumarnu ibn Usala za sve što je 
učinio za Islam i muslimane, i neka ga počasti vječnim 
Džennetom koji je obećan bogobojaznima. 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID