Pitanje: Kakav je propis prinošenja žrtve nekom drugom mimo Allaha?
Odgovor: Na više mjesta spominjali smo da ''tevhidul-ibade'' podrazumijeva izdvajanje Allaha, subhanehu ve te'ala, u činjenju ibadeta, tako da se bilo koja vrsta ibadeta ne čini ikome drugom mimo Njemu, Uzvišenom. Poznato je da se klanje ili prinošenje žrtve smatra pokornošću kojom se čovjek približava svome Gospodaru, zato što je to Allah naredio u Svojim riječima: "...pa klanjaj Gospodaru svome i kurban kolji" (prijevod značenja El-Kevser, 2), a sve čime se približava Allahu je ibadet. S obzirom na to, kada čovjek zakolje nešto nekom drugom mimo Allaha, iz veličanja, ili poniznosti, ili sa nijjetom približavanja, kao što se time veliča Allah, taj se smatra mušrikom – mnogobošcem. A ako bude mušrik, Allah je pojasnio da je mušriku zabranio Džennet i da mu je prebivalište Vatra. Imajući u vidu spomenuto, kažemo da se postupci nekih ljudi koji prinose žrtve kod kabura onih za koje oni misle da su evlije – smatraju širkom koji počinioca izvodi iz vjere. Stoga, savjetujem ovakve ljude da se pokaju Uzvišenom Allahu zbog onoga što su radili, pa ako se pokaju Allahu i te žrtve budu prinosili samo Njemu, Jedinom, isto kao što klanjaju i poste samo Njemu, doista će im Allah oprostiti ono što je prethodilo, kao što kaže, te'ala: "Reci onima koji ne vjeruju; ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo..." (prijevod značenja El-Enfal, 38), i ne samo to, nego će im Allah dati i više od toga, pa će im njihova loša djela zamijeniti dobrim, kao što je rekao Uzvišeni: "...i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati, osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i milostiv je" (prijevod značenja El-Furkan, 68-70). Dakle, savjetujem onima koji se približavaju stanovnicima kabura, prinoseći im žrtve, da se pokaju Allahu od toga, i da Mu se vrate, i da Mu iskreno ispovijedaju vjeru, Njemu Uzvišenom, i neka se raduju, ako se pokaju, oprostu Plemenitog i Blagodarnog, jer se Uzvišeni Allah, doista, raduje pokajanju pokajnika i povratku onoga ko žudi za Njim.
Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin, rhm.
(Fetava ulema el-beledi-l-haram, str. 71-72)
