Ulazeći, skoro, u jednu prodavnicu vidjeh jednu muslimanku sa hidžabom na glavi, ali čuda li velikog, na nogama je imala zategnute helanke. Pomislih: "Bože moj dragi, našta će ovo izači." Kad god insan pomisli da ne moze biti gore, odnosno da se jedna muslimaka sa hidžabom ne moze lošije obuči, iznova se uvjeri da...ima gore. Zaista se čovjek može svašta nagledati, hodajući ovim dunjalukom, kod pojedinih sestara muslimanki. Vjerovatno smo mnogi bili u prilici da vidimo muslimanke sa hidžabom na glavi, a zategnute hlače ima na sebi ili majica kratkih rukava, ili vidis ima se hidžab, a pola se kose vidi, ili se hidžab tako nekako priveže da se uši i vrat vide, zatim obuče se nekakv duži mantil, ali se ne sapne pa se vide i hlače, kaiš, maica ispod itd. . Da ne govorimo o jako izražajnim i upadljivim bojama odječe, te prekomjernom šminkom na licu kada se izlazi vani. Poštovano sestro, zaista nije namjera sa ovim tekstom da se neko ismijava, omalovažava, potcjenjuje ili proziva, nego samo pokušaj da se ukaže na pogreške koje, kad se nađu, prave izigravanje i ismijavanje vjere islama. Uistinu je velika stvar u današnje vrijeme staviti hidžab ili nikab na glavu, jer na automatski način skreče se pažnja na sebe u ovim nemuslimanskim sredinama u kojima mnogi živimo. Ja se sječam, kad sam se oženio i kad bi u pocetku braka izašao sa suprugom vani, kako su ljudi gledali u moju ženu zbog hidžaba koji nosi. Čak mi je bilo malo nelagodno, dok nisam sam sebi rekao: "Sram te i stid bilo, zar nisi tražio ženu sa hidžabom i zar se stidiš svoje vjere i onoga što vam je vaš Gospodar naredio!"
Alma pasinica:
"Uvijek ču se sječati tog perioda moga života, bio je to mjesec oktobar 2006 god. i mjesec Ramazana, vazduh je mirisao neobično danima, na neku čistoću koja je donosila smiraj, da sam u jednom trenutku pomišljala da je vrijeme da preselim na ahiret ili da će se na dunjaluku desiti nešto lijepo. Uvijek sam znala da ču jednog dana staviti hidžab, podrazumjevalo se je jer sam godinama u ibadetu. Bio je 10 dan mjeseca Ramazana, drhtavim rukama sam stavljala maramu i znam da sam od uzbuđenja povratila. Cijelo tijelo mi je podrhtavalo od uzbuđenja....otišla sam na posao i naravno šokirala moje radne kolege, nazvala roditelje na telefon da im javim da sam stavila hidžab....i eto tako je to krenulo...več dvije godine nosim svoj hidžab i nijednog trena svog života nisam osjetila teret što ga nosim, moje je srce mirno, duša zadovoljna i što je najvažnije ispunila sam još jedan farz i odredbu svoga Gospodara.
... postoji nešto što posebno me čini sretnom od kad nosim hidžab, to su selami koje razmjenim sa mojim sestrama na ulici, koje ne poznajem a ipak se prepoznajemo. Hvala Allahu dž.š. na uputi i milosti i što me je počastio hidžabom...mojom krunom."
_______________________________
U nastavku pogledajte predavanje
Cjenjena sestro, kada ti je se več Uzvišeni Allah smilovao, olakšao i omilio nošenje hidžaba i kada si savladala sve prepreke oko sebe, pa si stavila tu krunu čestitosti na svoju glavu, onda se potrudi da to bude u potpunosti ispravno i da tvoja ostala odječa ne odudara od tvog hidžaba, odnosno od propisa islama. Razmisli sama i logički češ zaključiti da kada je Allah, swt, naredio vjernicama da se pokriju, da je razlog toga bio da se ne vide ukrasi kod žene koji mame poglede muškaraca, zatim da žena ne bude upadljiva i da ne skreče pažnju na sebe kada izlazi vani. Međutim pojedine sestre i pored svog hidžaba, trude se, možda i ne svjesno, da kad izađu van svojih kuča, da budu obučene onako kako je Uzvišeni Allah zabranio. Jedne prilike je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, naredio ženama da skrate svoje haljine u dužini, jer su se vukle po zemlji od svoje dužine, pa kad je rekao jednu mjeru, jedna žena je rekla: "Ostavi malo duže, jer mi ne želimo da nam neko vidi noge, kada ih podignemo da bi prešle preko kučnog praga." Divne li čestitosti i divnog li stida.
Na kraju sestro, gledajmo da budemo od onih koji će izvršavati propise ove vjere onako kako su propisani, a ne krnjavo i polovično, pa da ne budemo kao primjer čovjeka koji je 60 godina obavljao namaz, pa kad susretne svoga Gospodara na Sudnjem danu i kada bude očekivao nagradu, a Allah, swt, ljut na njega zato što svoj namaz nije obavljao kako treba. Budimo od onih koji će gledati da udovoljimo Allahu, dž.š., a ne da se prilagođavamo ljudima oko sebe, jer rekao je Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: "Ko udovolji Allahu srdeći ljude, Allah će se umjesto njega pobrinuti za te ljude, a ko udovolji ljudima srdeći time Allaha, oni mu kod Allaha ništa neće pomoči." (hadis biljezi Tirmizi) (Autor: Allahov rob)
Sekica:
"Imala sam veliku želju za hidžab, stalno bih gledala stranice sa islamskom odječom, zamišljala sebe u onoj haljini sa prelijepom mahramom, kako koračam ponosna a sestri muslimanki , koju susrečem, upučujem selam , džennetski pozdrav ...
Več od 15.godine je moje srce lupalo jače kad bi ugledalo hidžab, bila to slika ili pokrivena sestra ... ali, nisam bila dovoljno jaka, tražila sam stalno neka opravdanja, - šejtanska posla
I onda dodje taj 06.06.2008, uzeh ja preko dana diplomu , završih srednju školu i uveče, oko 22:00, saopštih mojim roditeljima da ću da učinim taj korak, da se pokorim Allahovoj naredbi, da sačuvam sebe i svoju čast i da se pokrijem. Elhamdulillah, bili su srečni, jer su me oduvijek podržavali, da ih Allah nagradi i uputi, amiin.
Ne mogu vam opisati kako sam klanjala ta 2 rekata, tu sedždu ču pamtiti ... bila je tako posebna, puna emocija, jedinstvena... Allahu Ekber".
Na kraju sestro, gledajmo da budemo od onih koji će izvršavati propise ove vjere onako kako su propisani, a ne krnjavo i polovično, pa da ne budemo kao primjer čovjeka koji je 60 godina obavljao namaz, pa kad susretne svoga Gospodara na Sudnjem danu i kada bude očekivao nagradu, a Allah, swt, ljut na njega zato što svoj namaz nije obavljao kako treba. Budimo od onih koji će gledati da udovoljimo Allahu, dž.š., a ne da se prilagođavamo ljudima oko sebe, jer rekao je Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: "Ko udovolji Allahu srdeći ljude, Allah će se umjesto njega pobrinuti za te ljude, a ko udovolji ljudima srdeći time Allaha, oni mu kod Allaha ništa neće pomoči." (hadis biljezi Tirmizi) (Autor: Allahov rob)
Dvije kratke i lijepe priče o hidžabu
"Imala sam veliku želju za hidžab, stalno bih gledala stranice sa islamskom odječom, zamišljala sebe u onoj haljini sa prelijepom mahramom, kako koračam ponosna a sestri muslimanki , koju susrečem, upučujem selam , džennetski pozdrav ...
Več od 15.godine je moje srce lupalo jače kad bi ugledalo hidžab, bila to slika ili pokrivena sestra ... ali, nisam bila dovoljno jaka, tražila sam stalno neka opravdanja, - šejtanska posla
I onda dodje taj 06.06.2008, uzeh ja preko dana diplomu , završih srednju školu i uveče, oko 22:00, saopštih mojim roditeljima da ću da učinim taj korak, da se pokorim Allahovoj naredbi, da sačuvam sebe i svoju čast i da se pokrijem. Elhamdulillah, bili su srečni, jer su me oduvijek podržavali, da ih Allah nagradi i uputi, amiin.
Ne mogu vam opisati kako sam klanjala ta 2 rekata, tu sedždu ču pamtiti ... bila je tako posebna, puna emocija, jedinstvena... Allahu Ekber".
Alma pasinica:
"Uvijek ču se sječati tog perioda moga života, bio je to mjesec oktobar 2006 god. i mjesec Ramazana, vazduh je mirisao neobično danima, na neku čistoću koja je donosila smiraj, da sam u jednom trenutku pomišljala da je vrijeme da preselim na ahiret ili da će se na dunjaluku desiti nešto lijepo. Uvijek sam znala da ču jednog dana staviti hidžab, podrazumjevalo se je jer sam godinama u ibadetu. Bio je 10 dan mjeseca Ramazana, drhtavim rukama sam stavljala maramu i znam da sam od uzbuđenja povratila. Cijelo tijelo mi je podrhtavalo od uzbuđenja....otišla sam na posao i naravno šokirala moje radne kolege, nazvala roditelje na telefon da im javim da sam stavila hidžab....i eto tako je to krenulo...več dvije godine nosim svoj hidžab i nijednog trena svog života nisam osjetila teret što ga nosim, moje je srce mirno, duša zadovoljna i što je najvažnije ispunila sam još jedan farz i odredbu svoga Gospodara.
... postoji nešto što posebno me čini sretnom od kad nosim hidžab, to su selami koje razmjenim sa mojim sestrama na ulici, koje ne poznajem a ipak se prepoznajemo. Hvala Allahu dž.š. na uputi i milosti i što me je počastio hidžabom...mojom krunom."
_______________________________
U nastavku pogledajte predavanje
