STUDIO-TEWHID

DA LI JE ISPRAVNO AKO NE DIŽEM RUKE U NAMAZU?

PITANJE:

Selam alejkum, da li mi možete odgovriti da li je ispravno ako ne dižemo ruke u namazu, i to prije padanja na ruku' i na sedždu?

ODGOVOR:

We alejke selam we rahmetullahi we berekatuhu, a zatim:

Doista svaka zahvala pripada Allahu, Njemu zahvaljujemo od Njega pomoć tražimo, Njemu se kajemo (vraćamo) i od Njega oprost tražimo.

Allahu se utječemo od zla naših duša i naši djela, koga uputi Allah njemu nema ZABLUDE a koga u zabludu ostavi njemu nema UPUTE!

Svjedočim da nema drugog božanstva dostojnog obožavanja mimo Allaha jedinog i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov Poslanik – neka je na Njega Allahov spas i mir, na Njegovu porodicu i sve one koji ga slijede na uputi do Sudnjega dana.

Oko dizanja ruku u namazu postoje dva mišljenja učenjaka:

PRVO MIŠLJENJE: SUNNET JE DIZATI RUKE NA ČETIRI MJESTA U NAMAZU:

-      kod početnog tekbira

-      prije odlaska na ruku

-      nakon vraćanja sa rukua

-      nakon ustajanja sa prvog tešehuda (sjedenja)

Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta, između ostalih Šafija, Hanabila, jedno od mišljenja Malika, većine ashaba i tabi'ina i skoro svih učenjaka hadisa.

Oni dokazuju propisanost dizanja ruku na tri mjesta u namazu sa hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem on kaže: "Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pristupio klanjanju namaza dizao bi ruke u visini ramena a zatim bi izgovorio tekbir, kada bi htio da ode na ruku podigao bi ruke poput toga i kada bi podigao glavu vraćajući se sa rukua, takođe bi dizao ruke...".

Ovo isto se prenosi još od četrnaest ashaba a to su: Omer, Alija, Vail ibn Hudžr, Malik ibn El-Huvejris, Enes, Ebu Hurejre, Ebu Humejd, Ebu Usejd, Sehl ibn S'ad, Muhammed ibn Mesleme, Ebu Katade, Ebu Musa El-Eš'ari, Džabir i Umejr El-Lejsi, radijallahu anhum (Ovo navodi Tirmizi u svom Sunenu).

A dizanje ruku poslije ustajanja sa tešehuda prenosi se takođe, od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Ebu Davud u kojem on kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao ruke kada bi ustajao poslije dva rekata.

Prema tome, pošto su ovo vjerodostojni hadisi oko čega nema razilaženja jer ih bilježe Buharija i Muslim i jer se prenose od tolikog broja ashaba, nema ni najmanje sumnje da je bila praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da diže ruke u namazu na ova četiri mjesta.

DRUGO MIŠLJENJE: SUNET PODIGNUTI RUKE SAMO JEDNOM U NAMAZU I TO PRILIKOM POČETNOG TEKBIRA.

Ovo je stav Ebu Hanife i hanefijskog mezheba i stav unutar malikijskog mezheba i nekih drugih učenjaka, poput imama Sevrija.

Oni dokazuju svoj stav sa hadisa:

1.  Džabir b. Semure prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao ashabima: "Šta vam je - vidim vas da dižete svoje ruke u namazu kao da su repovi uznemirenih konja?! Budi smireni u namazu!'" (Muslim, Ebu - Avvane, Ibn Huzejme, Ibn-Hibban,Ebu-Jala, Taberani).

Komentar: Pored svoje ispravnosti, citirani hadis nije validan argument na ovom mjestu.

Imam Muslim je poslije ovog hadisa naveo drugo predanje koje ga pojašnjava. U toj verziji stoji da je Džabir b. Semure rekao: "Klanjali smo za Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa kada smo predavali selam, pokazivali smo svojim rukama lijevo i desno.

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam rece: 'Šta vam je pa pokazujete svojim rukama kao da su repovi jogunastih konja?!

Kada neko od vas preda selam neka se okrene ( glavom ) prema svome bratu i neka ne pokazuje rukama.'" (Muslim, Ahmed, Ibn Hibban).

Iz ovih hadisa vidimo koliko je neophodno sakupljanje svih predaja koje govore o nekom pitanju, jer se samo tako može razumjeti i shvatiti njihova poruka.

2.  El-Berra b. Azib veli: "Vidio sam Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, da, kada je stupio u namazu, digao je svoje ruke u visini ušiju, a potom ih nije dizao do kraja namaza." (Darekutni, Ebu-Davud, Bejheki).

Komentar: Imam Nevevi kaže: "Ovaj hadis je neispravan po mišljenju svih hadiskih stručnjaka. (Vidjeti El-medzmua, 3/371.).

Od njih su: Sufjan Es-Sevri, imam Šafija, Abdullah ibn Zubejr, Humejdi, imam Buhari, imam Ahmed, Jahja b. Mein, Darimi, Bezzar, Hattabi, Bejheki, Ibn Kajjim el-Dževzi, Ibn Hadćer i drugi.

Svi su složni da je Jezid b. Ebi-Zijad u ovom hadisu dodao: "...a potom ih nije dizao do kraja namaza."

3.  Alkame prenosi da je Abdullah ibn Mesud upitao: "Hoćete li da vam klanjam kako je klanjao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem?"

Zatim je klanjao i nije dizao ruke osim pri početnom tekbiru. (Bejheki, Tirmizi, Ahmed, Ebu-Davud, Ibn-Ebi-Sejbe, Ebu-Jala. Imam Tirmizi ovaj hadis smatra dobrim, a Ibn Hazm, Ahmed Šakir i Albani vjerodostojnim).

Komentar: Vrhunski hadiski eksperti kao sto su: Imam Šafija, Buhari, Ahmed, Abdullah b. Mubarek, Ebu-Hatim, Darimi, Ebu Davud, Jahja b. Adem, Bezzar, Ibn-Hibban, Darekutni, Bejheki, Ibn-Abdul-Berr, Nevevi, Ibn Dževzi, Mubarekfuri i većina učenjaka prvih i potonjih generacija citirani hadis smatraju slabim. (Vidjeti fethul bari, 6/331., od Ibn Redzeba.)

Ova predaja je ujedno i najjači dokaz učenjacima koji zastupaju ovo mišljenje.

Ibn Kajjim, nakon što je nepobitno argumentirao slabost ovog hadisa, kaže: "...Zato je pravi promašaj i greška oslanjati se na ovu predaju i njome oponirati, po konsenzusu učenjaka, vjerodostojnim hadisima, a koji potvrduju dizanje ruku u namazu."

4.  U Drugoj verziji Ibn Mesud kaže: "Klanjao sam za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekrom, Omerom i nisu dizali svoje ruke osim pri početnom tekbiru." (Darekutni, Ibn-Dzevzi u El-Mevduat).

Komentar: Imam Zehebi ovu verziju smatra slabom, a Ševkani apokrifnom ( lažnom ).

U lancu prenosilaca ove predaje ima Muhammed b. Džabir el-Jemami, koga nepouzdanim smatraju: Ebu-Zura, imam Buhari, Ahmed, Ibn-Mein, Nesai, Ebu-Davud, El-Idžli, Ibn Hibban i drugi.

Nakon iznesenih argumenata i komentara na dokaze druge skupine, mozemo uvidjeti njihovu slabost i neprihvatljivost.

Na kraju možemo konstatovati da hadis koji govore o dizanju ruku potvrđuju, a koji govore o nedizanju negiraju, pa se prednost treba dati potvrdi, jer za nju postoji dodatni argumenti i znanje, kako tvrde islamski učenjaci.

Imam Buhari kaže: "Ako jedan prenosilac potvrđuje a drugi negira, prednost se daje onome ko potvrđuje a ne onome koji negira."

KONKRETAN ODGOVOR:

Stoga, dragi moj brate na osnovu izloženog preče vam je da dižete ruke i tako pogodite Sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg vas čeka nagrada shodno hadisu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko oživi jedan od mojih sunneta, čije je praktikovanje zamrlo nakon mene, imaće nagradu svih onih koji budu postupali po tom sunnetu bez da će im se umanjiti nagrada, a ko izmisli zabludjelu novotariju s kojom nije zadovoljan ni Allah, azze ve dželle, ni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, imaće na sebe grijeh svih onih koji budu postupali po tom bid'atu, bez da će im se umanjiti kazna!“ (Sunen Tirmizi, br.2677.; Sunen Ibnu Madždže, br.209.; El-Mu'udžem El-Kebir, 17/16.)

Naravno, učenjaci koji imaju stav da se ruke u namazu ne dižu oni u tome imaju opravdanje jer su mudžtehidi, njima pripada nagrada zbog njihovog idžtihada i truda kojeg ulažu u traženju slijeđenja Istine. Kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: "Kada kadija (učenjak) presudi (iznese fetvu ili stav), uloži truda a zatim potrefi Istinu on ima dvije nagrade, a kada presudi(iznese fetvu ili stav) , uloži truda a zatim pogriješi on ima jednu nagradu".

Ovdje treba još naglasiti da osoba koja ne diže ruke u namazu nije dovela svoj namaz u pitanje tj. njen namaz je ispravan i oko toga nema sumnje.

A Allah najbolje zna.

Safet Suljić

Islamski Univerzitet u Rijadu