STUDIO-TEWHID

Puno ljudi cija fitra nije iskrivljena grijesima, kufrom i 
ateistickim ideologijama, vjeruju u postojanje jedinog Allaha, 
dzelle se'nuhu, pa cak i zivotinje. 

Svi ljudi, i vjernici i nevjernici, kada ih zadesi velika nesreca 
- udarac sudbine, od kojeg gube strpljenje i ne nalaze mu lijeka, 
ne traze spasa i zastitu ni od koga od poznatih stvorenja, nego 
traze pomoc i utociste kod Snage koja je iza tih stvorenja. Snaga 
koju ne vide, ali koju u dusama i srcima, i svakim zivcem 
osjecaju kao Njeno postojanje, Njenu velicinu i uzvisenost. 

Ovo se desava velikom broju ucenika u danima ispita, kao i 
mnogim bolesnicima kad se bolovi pojacaju i Ijekar postane 
nemocan. Svi se vracaju svome Gospodaru i posvecuju se 
Njegovom obozavanju, ibadetu. 

Jeste li se ikada zapitali sta je uzrok tome i njemu slicnom? 
Kako otkrivamo da se svako ko padne u poteskocu vraca Allahu, 
dzelle se'nuhu? 

Svi se sjecamo proslog rata i onoga prije njega kako su se 
ljudi okretali vjeri, trazeci utociste kod Allaha, dzelle se'nuhu. 
Komandiri i zapovjednici su se upucivali prema dzamijama i 
pozivali vojsku na namaz. 

U jednom casopisu objavljen je interesantan clanak nekog 
mladica padobranca (u vrijeme kada su padobranci i slijetanje bili 
nesto novo), koji opisuje svoj dogadaj, pa kaze da je odrastao u 
kuci u kojoj niko nije spominjao Boga, niti Mu se molio, klanjao... 
Ucio je u skolama u kojima nije bilo casova vjeronauke niti 
poboznog ucitelja, odgojen je materijalistickim (laickim) odgojem. 
Medutim, kad se prvi put spustao padobranom, vidjevsi samoga 
sebe kako pada i prije nego se padobran otvorio, poceo je 
govoriti: „0 Boze, o Gospodaru!", iz srca se molio, cudeci se 
otkuda mu je doslo ovo vjerovanje?! 

Medutim, u tome nema nikakvog cuda, jer je vjerovanje u 
svemoc Allaha, dzelle se'nuhu, nesto sto je skriveno u svakoj 
dusi. To je priroda, jedan od osnovnih ljudskih nagona. 

Ovu ljudsku prirodu (nagon) ponekad prekriju strasti, zelje, 
pozude i materijalne potrebe, pa kada je potresu strahote, 
opasnosti i nedace, zbaci sa sebe taj prekrivac i pojavi se. Zbog 
toga se onaj koji ne vjeruje naziva kafirom, a kafir na arapskom 
jeziku znaci: „onaj koji pokriva". 

Anatol Frans, poznati francuski pisac, nevjernik, povodom 
svog ateizma i nevjerovanja, rekao je: „Covjek postane vjernik 
kada se kao rezultat mokracne analize ustanovi da ima secernu 
bolest ( u vremenu kada inzulin jos nije bio poznat)..." 

Jednoj poboznoj bogobojaznoj muslimanki je receno: „Taj i 
taj je naveo hiljadu dokaza o postojanju Allaha dzelle se'nuhu!" 
Ona se nasmijala i rekla: „Kada bi sam putovao pustinjom, pa ti 
se okliznula noga i pao u bunar iz kojeg nisi u stanju izaci, sta bi 
radio?" Njen sugovornik joj je odgovorio: „Dozivao bih: - O 
Boze!!!" " To je dokaz!" - dodala je ona. 

Vjerovanje u Allaha, dzelle se'nuhu, je u dubini svakog 
covjeka. To je istina koju mi muslimani poznajemo, jer nas je 
Allah, dzelle se'nuhu, obavijestio da je vjerovanje (iman) priroda 
(nagon) s kojom je stvorio ljude. 

Nemoguce je da covjek zivi i umre ne razmisljajuci o 
Gospodaru ovog svemira. Medutim, mozda mu je razum bio 
„kratak", pa nije stigao do istinskog Bozanstva, nego je obozavao 
druge mimo Njega, smatrajuci da je to bog ili da priblizava Bogu. 

Musrici plemena Kurejs su obozavali Hubela, Lata i Uzza- 
a, kamenje i kipove. Hubel je kip od crvene skoljke koji je Amr 
Ibn Luhajj donio iz Sirije, iz Hame. 

Rekli su mu da je velik i mocan bog, pa kad ga je ponio na 
devi, pao je na putu i polomila mu se ruka, te su mu napravili 

ruku od zlata. Bog kome se polomila ruka! No, i pored toga su ga 
obozavali! 

Obozavali su ga u casovima sigurnosti, pa kada bi zaplovili 
morem i valovi se uzburkali, najavljujuci avet potopa, nisu 
govorili: „0 Hubele!" , nego su dozivali: „6, Allahu!" 

Ovo su neke osnove koje nas podsjecaju na Allahovu, 
subhanehu ve teala, velicinu, jednocu i jedinstvenost i Njegovo 
pravo, a nasu neprikosnovenu obavezu da Mu cinimo ibadet 
onako kako nam je to On, subhanehu ve teala, propisao i da Mu 
budemo u pokornosti kako Uzviseni zahtijeva. 

Namaz je jedan od znakova imana i temelj pokornosti 
kojom su odlikovani iskreni i pravi vjernici nad nevjernicima. 

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net
  
Iz knjige: "NAMAZ U ISLAMU - OD ABDESTA DO ZIKRA 
STUDIO-TEWHID-
https://www.facebook.com/studio.tewhid