STUDIO-TEWHID

Oni koji su misljenja da se ostavljac namaza ubija, razisli su se u 
sljedecim pitanjima: 

Prvo. Da li se od njega trazi pokajanje ili ne? Poznati stav je da se 
od njega trazi da se pokaje pa ako se pokaje ostavlja se, a ako ne ubija se. 
Ovo misljenje zastupaju Safija i Ahmed, a to je jedno od dva misljenja 
imama Malika. Ebu-Bekr Tartusi u svom Ta'liku kaze: "Po mezhebu 
imama Malika njemu se kaze: 'Klanjaj dok jog ima vremena', pa ako 
pristane ostavlja se na miru a ako ne proklanja do isteka namaskog 
vremena ubija se." Da li se od njega trazi pokajanje ili ne? Neki nasi 
prijatelji kazu da se od njega trazi pokajanje, pa ako se pokaje ostavlja se, 
a ako ne ubija se. Drugi su misljenja da se od njega ne treba traziti 
pokajanje, jer je u pitanju had od Allahovih hadova 1 nad kojima se 
izvrsava kazna, tako da mu tevba u pogledu izvrsenja kazne ne pomaze, 
tj., tevba ne ponistava kaznu, kao sto je to slucaj sa sinalucarom 2 i 
kradljivcem. Ovo misljenje zastupaju oni koji kazu da se ostavljac namaza 
ubija zbog hada tj., seriatski propisane i ogranicene kazne. Pa ako je uzrok 
ubistva ostavljaca namaza had, kao sto je to slucaj sa ubistvom rinalucara 
i drumskih razbojnika, onda treba znati da kod izvrsenja Allahovih 
hadova (ar. hududullah) , treba osigurati odredene uzroke te da iste ne 
ponistava tevba nakon sto se slucaj ili parnica dostavi islamskom vladaru. 



' Serijatski prectzno odredena kazna za pojedine grijehe. (op. p.) 
- Zinalucar je osoba koja uprainjava vanbracni spohi odnos. (op. p.) 

Sto se tice onih koji kazu da se ubija zbog nevjerstva, za njega ovo 
nije obavezno jer ga oni izjednjacavaju sa murtedom-otpadnikom, pa ako 
primi islam sa njega spada smrtna kazna. Tartusi kaze: "Na isti nacin mi 
postupamo sa onim koji kaze: 'Necu da se abdestim' ili 'necu da se 
okupam od dzunupluka', ili da kaze: 'necu da postmV, On se ubija i od 
takvog se ne trazi pokajanje, svjedno da li tvrdi da su te radnje farz ili 
nijece njihov fardijet (njihovu obaveznost)." 

Kazem: "Ovo sto prenosi Tartusi, od nekih svojih prijatelja, da se 
ubija bez prethodnog trazenja pokajanja od njega, je jedan od rivajeta 
imama Malika. Sto se tice trazenja pokajanja od murteda, kod imama 
Ahmeda i Safije postoje dva rivajeta. Tako, onaj ko pravi razliku u 
trazenju pokajanja od murteda i ostavljaca namaza, treba znari da trazenje 
pokajanja od murteda nije isto kao i trazenje pokajanja od ostavljaca 
namaza, kao sto je misljenje Malika po jednom rivajetu. On kaze: 
"Poznato je da musliman nece napusriti svoju vjeru osim zbog neke subhe 
knj;-i hi ga sprecila da ostane u vjerl Od takvog se trazi pokajanje uz nadu 
da se ukloni ta gubba. Ostavljac namaza, i pored tvrdnje da je on 
(namaz) obavezan, nema nikakve nejasnoce." Oni koji zagovaraju 
trazenje tevbe u ovom slucaju, odgovaraju: "Ovo je ubijanje zbog 
ostavljanja vadziba za koji je propisano trazenje tevbe, pa je trazenje tevbe 
od doticnog vadzib, kao sto je to slucaj kod ubistva zbog otpadnistva." I 
kazu: "Ovdje je trazenje pokajanja jos prece, jer je veca mogucnost da se 
vrati i pokaje, jer ce ga njegovo pridrzavanje islama ponukati na tevbu, 
sto bi trebalo da ga sacuva od kazne na dunjaluku i na ahiretu." Ovo je 
ispravno misljenje, jer je izjednacavanje doticnog sa murtedom najgora 
solucija za njega. Ashabi su se slozili oko primanja tevbe od murteda i 
onog ko odbije davati zekat. A Uzviseni kaze: "Red onima koji ne vjeru ju: ako se okane, bit ce im oprosteno ono 

sto je prije bib; a ako se ne okane - pa ma se sta je s drevnfm 
narodima bilo/' (El-Enfal, 38) 

Ovo obuhvata murteda i druge. 

Razlika u ubistvu ovoga had kaznom i ubistvu zinalucara i 
drumskog razbojnika je u tome sto je ubistvo ostavljaca namaza zbog toga sto bi on nastavio sa ostavljanjem namaza u buducnosti, te zbog toga sto 

ga je ostavljao u prollosti, za razliku od onoga lcoji se ubija zbog had kazne 
jer je njegovom ubistvu prethodio prekrsaj za koji slijedi had kazna i 
njemu nije ostao nikakav nacin da izbrise taj prekrsaj. Ovaj (ostavljac 
namaza) ima nacina, a to je da klanja namaz poslije prolaska njegova 
vakta, po misljenju cetverice imama, i po drugima. A sto se tice nekib 
Ahmedovih drugova koji kazu da nema nacina da dostigne propusteno, a 
Sto je stav i jedne skupine selefa, oni kazu ubistvo je ovdje zbog 
DStavljanja a ostavljanje nestaje sa radnjom. Dok, sto se tice zinahicara i 
drumskog razbojnika, ubistvo u njibovom slucaju je zbog radnje a radnja 
koja se desila u proslosti ne moze nestati ostavljanjem necega, Poziv OSTAVLJACU namaza prije ubistva 

Druga mes'ela. Doticni se ne ubija dok se ne pozove na obavljanje 
namaza i dok se ne usprotivi. Poziv na obavljanje namaza ne treba 
ustrajno ponavljati. Zbog toga je Poslanik M, dozvolio klanjanje nafile iza 
namjesnika koji odgadaju namaz do izlaska njegova vremena 1 i nije 
dozvolio borbu protiv njih, nitt je naredivao borbu protiv njih, jer, oni 
nisu bili uporni u ostavljanju namaza. Otuda, kada se ostavljac namaza 
pozove, pa on to bez opravdanog razloga odbije sve do prolaska vremena, 
moze se red da je kod njega prisutno ostavljanje namaza i ustrajnost na 
tome. 

DA LI SE UBIJA ZBDG OSTAVLJANJA JEDNOG NAMAZA ILI VISE NJIM? 

Treca mes'ela. Zbog koliko ostavljenib namaza se ubija? Da li zbog 
jednog ili dva ili tri namaza? Ljudi su se u torn pogledu razisli. Sufjan es- 
Sevri, Malik, i Ahmed u jednom od rivajeta, kazu da se ubija zbog 
ostavljanja jednog namaza. Na torn stanovistu je safijski i Ahmedov 
mezheb. Kao dokaz ovi koriste prethodne hadise koji upucuju na ubijanje 
ostavljaia namaza. Prenosi Muaz b. Dzebel •$>, da je Poslanik $t, 



1 Ovo je sahih. Misli na hadis Ibn-Mesuda &, koji je kod Muslima i drugih. Biljezi ga 
Muslim u lcnjizi Es-salatu, poglavlje, Ved'u ejdi ala rukab fi ruku'in, 1/378/534 i Ibn- 
Htizejme u svome Sahihu, 3/67, hadis br. 1640. i Ebu-Davud u svon Stmemi od Ebu- 
Zerra, 1 /] 17, hadis br. 431. rekao:"Ko namjerno ostavi propisani namaz sa njega spada Allahova 

zastita." ' Biljezi ga Ahmed u Musnedu. 

Prenosi se od Ebu-Derda'a 4fa, da je rekao: "Oporucio mi je Ebul- 
Kasim M> da ne ostavljam namaz namjerno, jer ko ga ostavi namjerno sa njega 
spada zastita." 2 Biljezi ga Abdurrahman b. Ebi-Harim u svom Sunenu. I 
zato, ako se takav pozove da obavi namaz u njegovom vremenu pa on to 
odbije rijecima: 'necu da klanjam', takav nema opravdanja, time je 
pokazao svoju odlucnost i pretjerivanje u pogledu napustanja namaza, sto 
za sobom povlaci obavezno ubijanje i proljevanje krvi doticnog. Nema 
Serijatskog dokaza da treba cekati da takav propusti tri namaza za redom, 
niti je to potvrdeno idzmaom, nidi je to neko rekao od ashaba. Tri namaza 
nisu nista prefia od dva. Rekao je Ishak, Ahmedov prijatelj,: "Ako bi 
ostavio namaz spojit ce se i sacekat da prode vrijeme drugog namaza koji 
dolazi poslije njega. Tako ako je propustio podne sacekat ce se ikindija, a 
ako je propustio aksam sacekat ce se da prode i jacijsko vrijeme, i nece se 
ubiti dok ne istekne vrijeme drugog namaza, jer vrijeme drugog namaza 
moze predstavljati vrijeme prvog namaza u situaciji kada se spajaju 
namazi, Sto za sobom pov!a£i subhu (sumnju). A ako je u pitanju namaz 
sa kojim nije moguce spojiti sljedeci namaz, kao sto je slucaj sa sabahom, 
ikindijom i zadnjim jacijskim vremenom, onda se ubija ako ostavi jedan 
namaz, jer u torn slucaj u ne postoji subha u pogledu odgadanja i 
kasnjenja." Ovo misljenje pripovjeda Ishak od Abdullaha b. Mubareka ili 



1 Hadis je hascn li gajrihi. Biljezi ga Ahmed u Musnedu, 5/237, hadis br. 22127. u lancu 
preko Safvana b. Amra od Abdurrahmana b. Dzubejra b. Nefira Hadremija od Muaza. . . 
od njega. Biljezi ga i Hejsemi u Mudzme 'a zevaidu, 4/215, preko Muaza i kaze: ,3iljezi 
ga Ahmed i Taberani u Kebiru. Ravije kod Ahmeda su yjerodostojni osim 
Abdurrahmana b. Dzubejra b. Nefira koji nije slusao hadise od Muaza. Sened kod 
Taberanija je spojen a u njemu se nalazi Amr b. Vakid Kuresi a on je lazac. Albani ga 
navodi u Sahihtt tergib, hadis br. 40, i kaze: „Hadis biljezi Taberani u Evsatu i sened je 
dobar i kaze da je hasen ligajrihi. 

2 Hadis je hasen. Biljezi ga Ibn-Huzejme u svome Sahihtt u knjizi Fiten, poglavlje, 
Essabru ala elbela', 3/431, hadis br. 4034. u lancu preko Rasida Ebu-Muhameda 
Hamanija od Sehra b. Husiba od Ummu-Derda'... od njega. Biljezi ga i Bejheki u 
Su'bui-iniamt, 5/L1, hadis br. 5589, i Buharija u Edebul-mufredu, 1/50, hadis br. 18 i 
Hatib u Mevdiul-evhami el-dzem'i vet-tefnkt, 1/119. Busajri u Zevaidu kaze: „Isnad 
hadisa je tacan a oko vjerodostojnosti Sehra ima razilazenj a, "Albani kaze u Sahihu Ibn- 
Madze, br 4034 da je hasen. 

od Veki'e b. Dzerraha, Ibn-Ishak 1 nije siguran koji je od njih dvojice u 
pitanju ovdje. Ebul-Berekat b. Tejmijje kaze: "Poistovjecivanje je bolje." 
Poistovjecivanje ostavljaca namaza u ovom slucaju sa onima koji za to 
imaju oparavdan razlog u pogledu namaskog vremena nije ispravno kao 
sto ga nije ispravno sa njima poistoyjetiti kada je u pitanju samo 
ostavljanje namaza." 

Kazem: "Milljenje Ebi-Ishaka je jace i razumnije, jer je preneleno 
da pomenuto namasko vrijeme moze bita za dva namaza, Sto za sobom 
povlaci lubhu u pogledu napustanja ubistva. U prilog tome ide i predaja u 
kojoj se prenosi da je Poslanik M, zabranio ubijanje namjesnika koji 
odgadaju namaz. Oni su odgadali podne do ikindijskog vremena a ikindiju 
su odgadali do kraja njena vremena. Pa kada je bio upitan; "Zar se 
necemo protiv njih boriti?" On je odgovorio; "Ne, sve dok klanjaju," l 
Sto upucuje da je to ipak onaj namaz kojim stite svoju krv tj. zivote. 

Kada se Covjek ubraja medu one koji ostavljaju namaz? 

Na osnovu ovoga kada se pozove da klanja namaz u njegovom 
vremenu pa odbije i rekne: "Necu da klanjam", i na tome ustraje dok ne 
prode njegovo vrijeme obaveza ga je ubiti, pa makar i ne isticalo vrijeme 
drugog namaza posiije doti£nog. Na ovome je izricito Ahmed. 

El-Kadi i njegovi prijatelji kao sto je Ebul-Hattab i Ibn-Akil, kazu 
da se ne ubija dok ne pocne isticati vrijeme namaza koji slijedi posiije. 

Sejh Ebul-Berekat kaze: "Ko se pozove da klanja namaz u 
njegovom vremenu pa odbije i rekne: 'Necu da klanjam', te take istekne 
namasko vrijeme doticnog namaza, obaveza ga je ubiti ne cekajuci istek 
vremena namaza posiije njega. Sto se tice vremena onog drugog namaza 
njega smo uzimali u obzir kod mes'ela koje je spomenuo Ebul-Hattab, jer 
ubijanje u torn slucaju se razlikuje od onog prvog (tj. ovoga o cemu mi 
govorimo), jer pogto se pozove da klanja, taj namaz je vec prosao, a za one 
namaze koji su ga prosli ne ubija se njihov ostavljac. 



1 Ovdje se spomkiju tri razli£ita imena za jednog covjeka: Ebu-Ishak, Ishak i Ibn-Ishak. 
Ono Sto je najblize ispravnom jeste da se radi o Ishak b. Mensuru poznatom po nadimku 
El-Kevsedz. (op. rec.) 
1 Tahridz ovog hadisa je prethodio. Ebul-Hatab doslovice kaze: "Ako odgodi namaz sve dok ne 

istekne njegovo vrijeme, negirajuei njegovu obavezu, taj je uznevjerovao i 
obaveza ga je ubiti. Ako ga odgada iz nemara, a ne nijeee njegovu 
obavezu, takav se pozove da ga obavi pa ako odbije sve dok ne prode 
vrijeme namaza poslije doticnog, obaveza ga je ubiti. Sto se tice ovog 
prvog namaza koji je ostavio iz nemara sve do isteka njegova vremena, 
nakon sto je bio pozvan da ga obavi pa je to odbijao sve dok nije isteklo 
vrijeme namaza poslije njega, njegovo ubistvo je zbog odgadanja sve dok 
nije isteklo njegovo zadnje vrijeme." Ovo je zakljucak koji je spomenuo i 
sejh. I kaze: "Neki nasi prijatelji kazu da se ubija zbog ostavljanja prvog i 
zbog napustanja moguenosti da nadoknadi svaki namaz koji ga je prosao 
bez opravdanog razloga, Jer nadoknada (naklanjavanje) po nama mora 
biti odmab, te zbog toga ne uzimamo u obzir izlazak vremena onog drugog 
namaza." Kaze: "Prvo je ispravnije jer je nadoknadu propustenih namaza 
kod Safije i skupine ucenjaka moguce otezati. Ubistvo nije obavezujuce u 
stvari oko koje se razitaze(ucenjaci) da li je dozvoljena ili zabranjena." 

Od Ahmeda se prenosi i drugi rivajet, a to je da je takvog obaveza 
ubiti nakon Sto ostavi tri namaza i istekne vrijeme cetvrtog. Ovo misljenje 
zastupa i Istahri 1 od safija. Osnova ovog misljenja je da se kao razlog 
ubijanja uzima ustrajnost na ostavljanju namaza. Jer covjek nekada moze 
ostaviti namaz zbog lijenosti ili zbog zaposlenosti ali mu to ne prede u 
naviku, tako da se ne ubraja u ostavljaca namaza. Pa ako ucesti sa 
ostavljanjem, i pored poziva da ga obavi, takav se ubraja u one koji ga 
uporno ostavljaju. Od Ahmeda se prenosi i tredi rivajet a to je da ga je 
obaveza ubiti ako ostavi dva namaza. Ovakvo rni§ljenje se temelji na dvije 
postavke: 

Prvo. Ostavljanje koje za sobom povlaci obavezno ubistvo je 
ucestalo ostavljanje, a ne bib koje ostavljanje, kako bi nekoga proglasili 
ostavljacem namaza. Najmanji broj za koji mozemo reci za nekoga da je 
ostavljac je ostavljanje dva namaza. 



1 To je poznati alim koji je slijeden, sejhul -islam. Puno ime mu je Ebu-Seid Hasan b. 
Ahmed b. Jezid istahri Safi'i, fekih Iraka i prijatelj Ibn-Seriha. Bio je kadija Kamera i 
upravljao je Bagdadom. Bio je zahid i oprezan u stvarima halala i harama, zadovoljavao 
se sa malo dunjaluka. Napisao je mnoga djela od njeh je Edebul-kada ' koji nema sebi 
slicnog. Umro je u mjesecu dzumadel uhra 328 h. A imao je preko osamdeset godina. 
Pogledaj njegovu biografiju u Sijeru e 'alam nubela ', 15/250.