Propisanost spajanja namaza
Spajanje namaza je olaksica koju je na putu dozvoljeno
koristiti. Izuzetak od ovog predstavlja spajanje podne i ikindije na
Arefatu i aksama i jacije na Muzdelifi, jer je to Sunnet i tu nema
drugog izbora. U torn smislu se prenosi da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, na Arefatu sa jednim ezanom i dva
ikameta spojio i zajedno klanjao podne i ikindiju, te da je, kada je
stigao na Muzdelifu, isto tako sa jednim ezanom i dva ikameta
spojio i zajedno klanjao aksam i jaciju. 309
Kako se spajaju namazi?
Spajanje namaza se vrsi tako sto ce putnik klanjati podne i
ikindiju zajedno: ili na pocetku podnevskog vremena ili na
pocetku ikindijskog vremena, a aksam i jaciju zajedno: ili u
aksamsko vrijeme ili u jacijsko vrijeme.
U torn smislu se i od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, prenosi: da je jednog dana na Tebuku odgodio podne
namaz, pa je podne klanjao zajedno sa ikindijom, te aksam i
jaciju zajedno. Bilo je to za vrijeme njegova pohoda na Tebuk. 310
U slucaju jake kise, mraza ili vjetra, ukoliko bi im se zbog
toga bilo tesko vratiti u dzamiju da tamo klanjaju jaciju,
stanovnicima naseljenog mjesta je dozvoljeno u aksamsko
vrijeme spojiti i zajedno klanjati aksam i jaciju. Dokaz je predaja
309 Muslim, 1218.
od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz koje
saznajemo da je prilikom jedne hladne kisne noci naredio
mujezinu da kaze: "Klanjajte u svojim boravistima." 311
Takoder je bolesniku, ukoliko klanjanje svakog namaza u
tacno njegovo vrijeme tesko moze izdrzati, dozvoljeno spojiti i
klanjati podne sa ikindijom i aksam sajacijom. Osnovni razlog za
spajanje namaza je upravo tesko podnosenje. Zato je svakome
ko ima opravdanu teskocu dozvoljeno spojiti spomenute
namaze. Dakle, ukoliko se muslimanu cak i u mjestu njegova
boravka isprijeci kakva nuzda, teskoca, strah ili opravdana
opasnost po zivot, cast ili imetak, dozvoljeno mu je spojiti i
zajedno klanjati navedene namaze. Ovo tim prije sto je i Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike spojio namaze
kada nije bio ni na putu niti je padala kisa. U torn se smislu, od
Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: "Jedne je
prilike Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini klanjao
sedam, a drugi put osam rekata, spojivsi podne sa ikindijom i
aksam sajacijom." 312
310 Ibid, 706. Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net
Iz knjige: "NAMAZ U ISLAMU - OD ABDESTA DO ZIKRA
STUDIO-TEWHID-
https://www.facebook.com/studio.tewhid
| 