HAFIZ IBN HADŽER
Hafiz ibn Hadžer prenoseći od imama Kurtubija kaže: „ Što se tiče novotarija koje su izmislile sufije po ovom pitanju, to je stvar oko čije zabrane nema razilaženja među ulemom.Ali strašću opijene duše su nadvladale nad mnogima koji se smatraju činiteljima dobra tako da mnogi od njih rade i ponašaju se kao luđaci i djeca. Od tih djela su i ritualni plesovi sa posebnim pokretima.Ovaj bezobrazluk je dostigao vrhunac kada su to proglasili ibadetom i dobrim djelima koja ih približavaju Allahu, Azze ve Dželle , te da je to nešto što uzdiže njihovo stanje - hal.Ovakva djela su od djela heretika (zindika otpadnika od islama) i onih koji su zalutali. Allaha, Azze ve Dželle, molimo za pomoć. ”
Hafiz ibn Hadžer dodaje: „Ovakva djela imaju kontra efekat od onoga što oni žele njima postići i još više pogoršavaju njihovo stanje.” (Hafiz ibn Hadžer Fethul - bari, 2/442)
IMAM IBN HAZM EL ENDELUSI
Imam Ebu Muhammed ibn Hazm Endelusi u svojoj knjizi, ‘ El-Faslu fil-mileli vel ehvai ven-nihal’, o sufizmu i sufijama., kaže: „Među sufijama postoji skupina koja tvrdi da među božijim štićenicima (evlijama) ima onih koji su bolji od svih poslanika i vjerovjesnika.
I kažu da onaj ko dostigne najveći stepen štićeništva (vilajeta) sa njega spadaju sve obaveze s kojima je došao Šerijat kao što je namaz, post, zekat i ostalo.
Također mu se dozvoljavaju svi harami kao što je zinaluk, konzumiranje alkohola, i drugo. Na taj način su sebi dozvolili žene drugih i uz to još kažu: „ Mi vidimo Allaha i govorimo sa njim, sve što pomisle naše duše to je istina.”
Vidio sam čovjeka od njih kako govori ove riječi: „Zaista Allah ima Majeh ime koje ima trideset i šest harfova i nema nijednog harfa od arapskog alfabeta osim jedan. S tim jednim oni koji imaju veliki stepen dolaze do istine.”
Također je rekao: „Obavjestio me je jedan čovjek koji je prisustvovao sijelu istine (mudžalesutul hakk) da je jednog dana ispružio svoju nogu pa je dozvan: ‘Tako se ne sjedi na sjelima vladara!!!’ Poslije toga nikada više nije pružao noge.” Hoće da kaže da je bio u medžlisu - sijelu sa Allahom, Azze ve Dželle .
Ebu Hadir Nesebij i Ebi Sijah Semerkandi i njihovi prijatelji kažu: „Stvorenja su neprestano sa Allahom”
Ebu Sijah kaže: „Nije dozvoljeno meso životinja koje zakolju kitabije (kršćani i židovi), a Ebu Bekr je pogrješio što se borio protiv otpadnika, a ashabi koji ga nisu podržali u tom pitanju su u pravu.”
Ebu Šu’ajb El Kalal kaže: „Zaista njegov Gospodar posjeduje tijelo u liku čovjeka, ima meso, krv, raduje se, žalosti se, boluje i zdravi”.
Neke sufije govore: „Zaista naš Gospodar hodi sokacima, tako ponekad hoda u liku luđaka kojeg kamenuju djeca dok mu ne raskrvave pete.”
Znaj, Allah ti se smilovao, da je ovo jasan kufr - nevjerstvo i da su to riječi ljudi koji prave spletke islamu.
I još dodaje Ibn Hazm: „ Znajte da svako onaj ko za padne u ovo teško nevjerstvo a ko se deklariše kao pripadnik islama njegovi korjeni se vežu za šije i sufije.Među sufijama ima onih koji govore: ‘Onaj ko spozna Allaha, Azze ve Dželle , sa njega spadaju šerijatske obaveze ’, a neki još dodaju: ‘Taj se spojio sa Allahom, Azze ve Dželle ’.”
Čuo sam da u Nejsaburu u našem vremenu postoji neki čovjek sufija po nadimku Ebu Seid Ebu Hajr baš ovako ima dva nadimaka istovremeno koji ponekad oblači vunenu odjeću a ponekad svilu koja je inače zabranjena muškarcima. Ponekad dnevno klanja i po hiljadu rekata a ponekad ne klanja ni farza niti nafilu. Ovo je očito nevjerstvo. Allahu se utječemo od zablude.
IMAM ŠEVKANI
Ovo su odlomci iz njegove knjige, ‘Es-savarimul-ha-dad el-kati’a li’alaiki mekalat erbabil-ittihad’, što bi se moglo prevesti, ‘Oštre sablje za izreke sljedbenika ittihada ’.
U ovoj knjizi se spominju mišljenja Ehli Sunnetske uleme u pogledu propisa po pitanju sadržaja sufijskih knjiga u pogledu zablude i zabluđivanja kao što je npr., ‘Fususul-hikem’, i ‘Futuhat’, od Ibn Arabija, zatim, ‘El Bud’ od Ibn Sebi’in, i ‘Insan kamil’ od Abdulkerima El - Džejlija. Zatim stihovi koje je napisao El-Farid pod nazivom, ‘El-Kasida Ta’ije’, i drugo.
U svojim stihovima imam Ševkani kaže:
Oni su se poigravali sa svijetom u pogledu njihove vjere s namjerom da im je upropaste
Haladž bijaše utro puteve njihove zablude
Muhjidin ibn Arabi također, nepozdravljen bio
Farid sa Tai’jom također
On im zabludu propisa i pozva ih u nju
I ibn Seb’in ponižen bio svrstava se u vrhunske džahile i predstavnike ove ideje
Džejlij se također pokazao vrsnim na tom polju i sa tim hodio
Njegov Insan je očiti kufr u koji niko ne sumnja
A Talmesani je izjavio kako su mu sva stidna mjesta učinjena halalom
Došli su pred svijet sa akidom vahdetul vudžuda i iznijeli očite laži
Ako je tačno ono što se prenosi, imami su ih progla sili nevjernicima i za njih propisali udarac sabljom i od toga ih niko ne može odbraniti.
Na čitavom dunjaluku ne postoji kufr ako ovo što su iznijeli ne predstavlja kufr.
Oni su nas pozvali na njihovo nevjerstvo a kufr je najgora osobina za onoga ko je njime zadovoljan .
EBU HASAN EŠ’ARI O SUFIJAMA
Imam Ebu Hasan Eš’ari kaže: „Među sufijama se nalazi neki čovjek po imenu Ebu Šuajb koji misli da se Allah, Azze ve Dželle , raduje ako je čovjek pokoran njegovim štićenicima (evlijama) i da se nasuprot toga žalosti ako se su mu ljudi nepokorni. Tj., na isti način kao što se žaloste i raduju stvorenja.
Zatim kaže: u Nisaku se nalaze neki ljudi koji misle da ibadetom mogu postići stepen kojim bi sa njih spala obaveza činjenja redovnih ibadeta i da im mogu biti dozvoljene zabranjene stvari kao što je zinaluk.
Među njima ima i onih koji smatraju da ibadetom mogu dostići stepen tako da vide Allaha, Azze ve Dželle, da jedu džennetsko voće, da još na dunjaluku grle hurije i da ratuju protiv šejtana.
Neki od njih misle da svojim ibadetom mogu postati bolji od poslanika i časnih meleka.
Ovaj govor Ebu Hasana Eš’arije potvrđuje ono što je rekao imam Hašiš kada je spominjao sufijsko ubjeđenje o mogućnosti postizanja deredže tako da sa čovjeka spadne obaveza pridržavanja propisa vjere i obaveza izvršavanja ibadeta, te kako se po njima čovjek uzdiže (prema tom stepenu). Kao dokaz za to uzimaju riječi Uzvišenog Allaha: „ Obožavaj Allaha dok ti ne dođe ubjeđenje (jekin).” (Hidžr, 99)
A kada ti dođe jekin, tj., kada dospiješ do istine i spoznaje sa tebe spadaju obaveze Šerijata. Sufija po njima na svom putu spoznaje prvo bude slijepoposlušni učenik (murid) zatim sljedbenik (salik) a zatim postaje onaj koji je stigao do cilja (vasil) .
Vasil (onaj koji je stigao do cilja) bi trebao označavati onoga ko je dostigao do istine spoznaje. Tada sa njega spada obaveza propisa kao i obaveza činjenja ibadeta.
Ovo je govor imama Ebu Hasana Eš’arije, koji je umro 324 h.g. Iako se on ubraja među prve generacije koje su se susretale sa sufijamau odnosu na njihovo širenje kao i na razvoj sufijske misli i filozofije.
IMAM ŠAFIJA
Imam Šafija je za svoga života vidio početke formiranja sufijske misli i najviše se od sve uleme i svih imama suprostavljao sufizmu. Od njega se u tom kontekstu prenose mnoga predanja.
Tako se prenosi da je Bejheki zabilježio u, ‘Menakibu Šafi’ijj, 2/208, čuo sam Šafij kako je rekao: „ Ako bi se čovjek na početku dana prihvatio sufizma ne bi dočekao podne a već bi ga vidio kao ludaka.”
Šafij je rekao: „Nikada nisam vidio nijednog sufiju a da je normalan, osim Muslima Havvasa. ”
Bilježi Ibn Dževzi u, ‘Telbis Iblis ’, , da je rekao Šafij: „ Niko neće boraviti sa sufijama četrdeset dana a da zauvijek ne izgubi pamet.”
I rekao je Šafij: „U Iraku sam iza sebe ostavio nešto što nazivaju ‘et - tegbir’ a što su izmislili heretici , zindici, odvraćaju ljude od Kur’ana.”
(Hilal, El - Emru bil ma’ruf ven - nehju anil munker, 36, Ebu Neim, Hulijet, 9/146, Ibn Dževzi, 244 - 249)
BURHANUDDIN BEKAI
Nevjerstvo Ibn Arabija u njegovoj knjizi, ‘ El s Fussus’, je jasnije nego na drugim mjestima. Želim da od toga jasno spomenem ono što će ukazati na njegovo stanje i kako bi se svijet klonio njegova govora, učenja, nevjerstva i zablude, pokoravajući se tako Allahu, Azze ve Dželle, na osnovu riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje prenosi Muslim: „Ko od vas vidi zlo neka ga ukloni rukom, a ako ne može onda jezikoma a ako ni to ne može onda srcem a to je najslabiji vid imana.
IMAM ZEHEBI
Imam Zehebi u biografiji Ebu Hamida Gazalija u knjizi, ‘Sijer e’alam nubela’’, 19/322, navodi riječi Gazalija: „Sufije su se posvetile naukama nadahnuća bez podučavanja tako da su ostali praznih srca izgovarajući riječ: ‘Allah, Allah,’, i to dugotrajno. Tako su ostali praznog srca a ne bave se učenjem Kur’ana niti proučavaju hadiske knjige. Zatim nastavlja pa kaže: „Pa kada postigne taj stepen onda se osami u zamračenoj kući, zamota se u neki ogrtač i onda začuje glas istine: ‘O ti pokriveni’, i ‘O ti umotani’ !!!”
Komentarišući ovo imam Zehebi je rekao: „Prvak svih stvorenja je čuo ove riječi, ‘O ti umotani’, od Džibrila od Allaha, Azze ve Dželle , a ovaj glupan nije čuo glas istine već je čuo glas šejtana ili nešto što je nerealno u njegovom mozgu. Zaista je uputa u slijeđenju Sunneta i idžma’a.”
Imam Zehebi još je rekao: „ Što se tiče ’Ihja’a ’, u njemu se spominje veliki broj netačnih hadisa a istovremeno ta knjiga ima i dosta dobra, samo da ne sadrži edeb i zuhd po shvatanju mudraca kao i zablude sufija.Allaha molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, a da li znaš šta je to korisno znanje? To je ono sa čim je došao Kur’an a što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio riječima i djelom, i ono o čemu nije došla zabrana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko ne slijedi moj Sunnet nije od mene.”
Zato dragi brate sa razumjevanjem proučavaj Allahovu Knjigu a zatim svoju pažnju usmjeri na dva Sahiha Buharija i Muslim, Sunen od Nesaije, Rijadus-salihin od Nevevija, zatim knjigu Ezkar od istog autora pa ćeš se spasiti i uspjeti. A dobro se čuvaj onih koji se povode za filozofima. Čuvaj se monaštva i govora neznalica i kolovođa onih koji se osamljuju. Svaki hajr je u slijeđenju istinske vjere zato tražite pomoć od Allaha, Azze ve Dželle , riječima: ‘Allahu moj uputi nas na Pravi put’.
O prvaku sufija Ibn Arabiju, Zehebi kaže:„Bio je veoma pameta i učen, u Magribu je pisao spise za neke namjesnike. Zatim se okrenuo zuhdu, isposništvu, osamljivanju, monaštvu i putovanjima. Mnogo je pisao o sufizmu i jedinstvu stvorenja sa Stvoriteljem (vahdetul - vudžud). Od njegovih djela je knjiga, ‘Fususul-hikem’. Ako ono što spominje u ovoj knjizi ne prestavlja kufr - nevjerstvo, pa šta je onda na ovom dunjaluku nevjerstvo ?! Allaha molimo za oprost i spas. Jedna skupina uzdiže njega i njegova djela i u tome pretjeruju, Allaha molimo za pomoć.”(23/48)
U biografiji Hakima Tirmizija, 13/442, Zehebi kaže: „O Sulemiju ima kritika zbog pisanja knige, ‘Hakaikut - tefsir’. Kamo sreće da ga nikada nije napisao. Allahu se utječemo od tragova Haladževog učenja i od sufijskog učenja o izmješanosti stvorenja sa Stvoriteljem (ittihad), zato upozoravamo na njega zbog nemara - gurbeta u koji je zapao islam i Sunnet.”
MAHMUD ŠUKRI ELUSI
Mahmud Elusi, Bagdadski muftija je otkrio da su sufije lažovi te da se služe tukijjom kao što se služe šije rafidije Zatim oni, Allah ih osramotio, kada im se neko suprostavi u pogledu njihova batila i njihove poezije odgovaraju: „Pod vinom podrazumijevamo Božansku ljubav, a pod opijenošću njeno ovladavanje. Pod riječima lejlun, su’da, itd., podrazumijevamo imena onoga koga najviše volimo a to je Allah, Azze ve Dželle.”
U tome se ogleda loš edeb spram riječi Uzvišenog: „ Allah ima lijepa imena pa ga njima dozivajte a klonite se onih koji iskrivljuju (čine ilhad) Njegova imena.”
Sufije slušaju ono što je zabranjeno slušati. Kaže: „Mnogi od njih izvode neke plesove i bave se pokvarenom poezijom i što je najgore od svega toga što to smatraju ibadetom kojim se približavaju Allahu, Azze ve Dželle, i smatraju da to rade iz ljubavi prema Njemu. Ubio ih Allah kuda se odmeću.”
EBU BEKR ET - TERTUŠI
Znaj, Allah ti se smilovao, da pravac kojim idu sufije predstavlja neznanje, zabludu i neispravnu stvar. Islam je ono što nam je dostavljeno u Allahovoj, Azze ve Dželle , Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A što se tiče plesanja i tobožnjeg ašikluka i ljubavi kod sufija, treba reći da su prvi ljudi koji su to izmislili bili prijatelji Samirije kada im je napravio zlatno tele koje je rikalo. Njegove su pristalice potom počele da plešu oko njega i da mu iskazuju tobožnju ljubav (tevadžud). Takvo ponašanje predstavlja vjeru nevjernika i obožavaoca teleta. A što se tiče ‘kadiba’ (rituala sa bubnjevima) njega su prvi počeli praktikovati heretici (zindici) kako bi udaljili muslimane od Allahove Knjige. Sjelo Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njegovim ashabima je izgledalo tako kao da su im na glavi bile ptice od smirenosti.
Zato je obaveza na sultanu i njegovim pomoćnicima da zabrane njihovo prisustvo u mesdžidima i na drugim mjestima. Nije nikome dozvoljeno ko vjeruje u Allaha i Sudnji dana da prisustvuje na njihovim skupovima sa njima niti da ih pomaže na njihovom batilu. Ovakvog su mišljenja imami: Malik, Ebu Hanife, Šafija i Ahmed ibn Hanbel, kao i ostali imami od muslimana a Allah, Azze ve Dželle, upućuje na Pravi put.
(El-Džami’u liahkamil-Kur’an, imama Kurtubija, 11/237-238)
TEKIJUDDIN HUSEJNI ŠAFI’IJ
Tekijuddin ibn Ebi Bekr ibn Muhammed El c Husejni Dimeški Šafi’ij od velikana šafijske uleme iz devetog hi džretskog stoljeća u svojoj knjizi, ‘ Kifajetul s ahbar ’, 1/159, a to je jedna od temeljnih knjiga u šafijskom mezhebu, u poglavlju o zekatu kod pojašnjenja kategorija kojima pri-pada zekat kaže:
„ Što se tiče sufija koji se deklarišu kao dobri ljudi a koji su prekinuli činjenje ibadeta i koji su se osamili u tekijama čineći određene vrste ibadeta kao i oni koji im služe, a neki od njh možda pripadaju ahmedijama ili kaderijama i koji lažno predstavljaju svoje porijeklo ne zaslužuju ništa od zekata niti im je dozvoljeno udjeliti zekat. Onaj ko im udjeli zekat treba da zna da nije očistio zekat i da je na njemu i dalje obaveza njegovog izdvajanja.
A što se tiče ostalih skupina, a njih je mnogo, kao što su kalenderije, hajderije, neki njihovi spadaju u hululije i mulhide, treba reći da je njihov kufr gori od kufra židova i kršćana. Onaj ko bi im udjelio nešto od zekata ili dobrovoljnih priloga taj bi time počinio grijeh. Za takvo nešto bi ga i Allah, Azze ve Dželle , mogao kazniti. Zato je obaveza na svakome ko ima mogućnosti da im to negira i osudi.
U knjizi, ‘Kifajetul s ahjar ’, 2/225, u poglavlju, ‘Akdije’, kada spominje ljude od kojih se ne prima svjedočenje kaže: „Svjedočenje se ne prima od pjevača, svjedno da ili ide ljudima ili mu ljudi dolaze, također plesači kao što su sufije koji posjećuju svadbe zulumćara i kroz ples ispoljavaju lažni sufijski ašikluk (zaljubljenost). Mlataraju glavama i bjednim bradama kao što to rade luđaci. Kada se uči Kur’an ne slušaju ga i ne šute a kada začuju glas šejtanske trube (ili naja) uzvikuju međusobno opčinjeni vesvesama, Allah ih ubio, imali većih grješnika i nepoznavaoca Allahove Knjige, a većih ljubitelja šejtanskog roga i šejtanske frule. Neka nas Allah, Azze ve Dželle, sačuva od toga.
