STUDIO-TEWHID

Kad je Resulullah, a.s., imao je trideset i pet godina, Kurejsije odlucise da izgrade 
Kabu, koja je do tada bila jedna kamena gomila na uzvisenom zemljistu. Uzdignuta je bila 
devet arsina, jos od vremena Ismaila, a.s. Nije imala krov, pa su neki lopovi ukrali sanduk 
s blagom koji se nalazio unutarte gomile. Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti, 
kao i temelja koje je udario Ibrahim, a.s., Kabu su stalno posjecivali svi prolaznici kroz 
Meku. Desavalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadic zemlje ili kamencic, kao 
simbol svetosti i bericeta. Pet godina prije Resulullahovog, a.s., poslanstva, Kabu je 
splakala poplava nakon pucanja brane Arema. Kurejsije su se uplasile, jer je gotovo prijetilo 
da se srusi Kaba, pa odlucise da obnove gradnju, cuvajuci njene temelje i njeno prvobitno 
mjesto. Odlucise da je grade samo sa posteno stecenim imetkom - bez primjesa kamate, 
mita, ukradenog i otetog nivca itd. Oni su se bojali da sruse postojece ostatke Kabe, pa to 
otpoce El - Velid ibn Mugire El - Mahzumi, a drugi su krenuli za njim posto mu se nije nista 
lose dogodilo. Srusili su sve do temelja sto je sagradio Ibrahim, a.s. 

Napravili su Arapi i plen za izgradnju Kabe. Odredili su koliko ce koje pleme sakupiti 
kamena, i koji ce dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno ucestvuju u gradnji. 

Doveli su graditelja, Rimljanina, zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok 
nisu dosli do visine zida i mjesta gdje je trebalo postaviti "Crni kamen" - Hadzerul - esved. 
Svako pleme smatralo je sebe privilegiranim da taj castan posao ucini neko od njih. Svada 
medu njima potrajala je cetiri, pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog 
hrama u Svetoj zemlji. U svemu tome najtrezveniji je bio Ebu - Umejje bin El - Mugire El 
- Mahzumijj, koji dade prijedlog: prva osoba koja se pojavi na vratima harema Kabe neka 
rijesi problem i donese presudu. 

Allah, dz.s., htio je da ta osoba bude Resulullah, a.s. Kada ga ugledase, povikase: 

"El -Emin, El - Emin, (pouzdan i povjerljiv), zadovoljni smo da on donese presudu, to 
jeMuhammed!" 

Kad Resulullah, a.s., pride blize, oni ga obavijestise o problemu, i zatrazise rjesenje. 
Resulullah, a.s., imao je rjesenje: on zatrazi komad platna, spusti ga na zemlju i na sredini 
postavi Crni kamen, zatim zatrazi da pridu poglavari zavadenih plemena, te da svi zajedno 
uzmu za coskove platna i da podignu Crni kamen do mjesta gdje ce se postaviti. Tada ga 
Resulullah, a.s., uze svojom rukom i postavi ga gdje treba. Ovo je bio mudar postupak 

koji je zadovoljio sve strane. Kurejsijama je ponestalo cistog imetka za gradnju, pa sa sjeveme strane izgradise zid visok sest arsina, danas zvani Hatim - zid, ili Kameni zid. Vrata na torn zidu uzdigose od zemlje, da ne moze bilo ko uci, vec samo onaj kome dozvole. Kad je gradnja Kabe dostigla petnaest arsina, udarise joj strop oslonjen na sest stubova. Tom gradnjom Kaba je dobila svoj cetverougaoni obliks pribliznim mjerama: visina je otprilike 15 m, duzina zida na kome je Hadzerul - esved je 1 0, 1 m,
 kao i zida nasuprot. Kamen se nalazi na visini od 1 ,5 m, od podnozja, kuda se vrsi tavaf. Ceoni zid, na kojem su vrata, dug je 12 m, kao i njemu suprotni. Vrata Kabe su postavljena na visini od 2 m iznad zemlje. Kabu okruzuje s vanjske strane obruc od kamenih blokova visine 25 cm i sirine 30 cm. To su, ustvari, blokovi od prve gradevine, pasu sacuvani nataj nacin i zovu se Sazravan. 97 KRATAK ZIVOTOPIS PRIJE POSLANSTVA Resulullah, a.s., u svojoj je mladosti bio obdaren najboljim vrlinama koje posjeduju ljudi. Imao je visoki koeficijent inteligencije sto se odrazavalo u svakom njegovom pokretu ili poduhvatu. Nije volio mnogo pricati. Volio je osamu, koju je provodio u casovima razmisljanja i traganja za pravdom i svim onim sto je dostupno ljudskom umu da shvati. Razmisljao je o prirodi, njenim Ijepotama, prirodnim zakonima, zatim o covjeku kao jedinki i kao dijelu drustva. Zatim je razmisljao o vjeri, sta je to sto vjeruje njegov narod, kome, ili cemu se klanja i moli, zasto se bave krivovjerstvom, vradzbinama, itd. Ako bi vidio da se negdje radi dobro, pritekao bi u pomoc, a zla se strogo klonio. Nije pio alkohol, nije jeo meso zaklano na zrtveniku, nije praznovao kumirske blagdane ni svecanosti. Bio je prvi koji je bjezao od svakog sirka ili mnogobostva. Nije mogao otrpjeti kad bi cuo da se neko kune kumirima Latom i Uzatom. 98 Bez svake sumnje - Resulullaha, a.s., cuvala je Allahova odredba. Ako bi se desilo da se pocne buditi u njemu neki ljudski porok, ili bi krenuo za nekim obicajima nedostojnim njega, tada se pojavljivala Bozanska briga da ga sacuva od svega sto ne valja. Ibn-Esir prenosi: Rekaoje Resulullah, a.s.: "Nisam nikada bio zainteresiran da cinim ono sto su cinili predislamski Arapi, osim u dva slucaja, i u oba mi je Allah, dz.s., nasao izlaz iz situacije. Zatim mi se to vise nije desavalo do pocetka Objave, kojom me je Allah pocastio. Rekoh, jedne veceri, djecaku koji je napasao ovce sa mnom na brdima Meke: 'Hoces li paziti i moje ovce, a ja idem na sijelo u grad, kao i ostali mladici?' Odgovori da hoce. Ja krenuh, i kad bijah kod prve kuce u Meki, cuh svirku, pa upitah: 

'Staje to?' Odgovorise mi: 'Zeni se dvoje mladih.' Ja sjedoh da poslusam, a Allah, dz.s., 
zacepi mi usi i ja zaspah. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja se vratih djecaku, a on me 
upita kako je bilo. Ispricah mu, a zatim odlucih da i druge noci uradim isto. Kad udoh navecer 
u Meku, snade me isto kao i prethodne noci. Poslije ovog dogadaja, nisam dozvolio da me 
okupirazlo." 99 

Prenosi Buharijaod Dzabira bin Abdullaha, koji kaze: "Kad je sagradena Kaba, otisli su 
Resulullah, a.s., i Abbas da prenose kamenje, pa Abbas rece: Resulullahu: 'Stavi svoju 
odjecu (izar - donji dio) na vrat da te kamenje ne nazulja.' Resulullah, a.s., kleknu na zemlju, 
oci podignu nebesima, pa se podize i rece: 'Moj izar, moj izar', pa pritegne odjecu uza se." 100 
U drugoj verziji hadisa stoji: "Poslije toga mu se nije nikada vidio sramotni dio tijela." 101 

Resulullah se odlikovao u svom plemenu lijepim jezikom, dobrim ponasanjem, plemenitom 
naravi. Bio je najmuzevniji, i najljepseg ahlaka (morala). Posjedovao j blagost, ljubaznost. 
Govorio je samo istinu. Svako obecanje bi izvrsio, a povjereni emanetcuvao. Njegovga 
narod prozva El - Emin, a za njega kaze majka svih vjernika, Hatidza, r.a.: 

"Snosi teret (pomazuci sirocad), stjece zasiromahe, gostoljubivje i pomaze one koji 
zastupaju istinu." 102