| Main » Articles » Sira |
KUREJSIJE PRIJETE EBU - TALIBU
Prvaci Kurejsija odose kod Ebu - Taliba i rekose mu: "0 Ebu - Talibe, ti si covjek u
godinama, i imas cast i ugled medu nama. Mi smo te molili do sada da zabranis svome
braticu da radi ono sto radi, pa ti to ne ucini. Mi vise, tako nam Boga, nemamo strpljenja.
On napada nase pretke i rusi nase svetinje, te sramoti nase bogove; ili ces ga zaustaviti u
tome ili cemo i tebe tretirati kao i njega, pa dok neko od nas ne pobijedi ili ne propadne!"
Tesko pade Ebu - Talibu ovaj prigovor, ova prijetnja i zakletva, pa posla po Muhammeda,
a.s., da dode. Kada dode, on mu rece: "0 moj braticu, ljudi tvoga plemena dodose i rekose
mi to i to" - isprica mu sve po redu, azatim nastavi: "Smiluj se i meni i sebi! Ne opterecuj me
da cinim ono sto nisam kadar (mocan)." Resulullah, a.s., pomislio je da ga se odrice zato sto
nema vise snage da ga stiti, pa rece:
"Amidza! Tako mi Allaha, kad bi mi darovali sunce u desnu ruku, a mjesec u lijevu, ne
odustajem od ovoga zadatka, sve dok Allah, dz.s., ne ucini da islam pobijedi, ili da ja
propadnem. Ne, ja ne odustajem!" Zatim proli suze i gorko zaplaka, a onda ustade i ode.
Ebu - Talib, uronio u duboku tugu, pozva ga da se vrati, pa kad se pojavi, saopci mu: "Idi,
moj braticu, i govori ono sto ti je na srcu, i znaj, tako mi Boga, nikada te i nikome necu
izruciti, a niti te napustiti." 177 Zatim izrece stihove (koji po smislu znace): "Tako mi Boga,
niko ti nista ne moze, sve dok u crnu zemlju ne odem. Budi ustrajan u velikom djelu,
obraduj, neka od srece sjaje oci oko tebe!" 178
KUREJSIJE KOD EBU - TALIBA DRUGI PUT
Kada su Kurejsije vidjeli da Resulullah, a.s., ne namjerava odustati od svoje misije i
da nastavlja raditi na tumacenju i sirenju islama, te da je Ebu - Talib odbio da ga ostavi na
cjedilu, i da je spreman i s njima da se razide i zavadi ako treba, odlucise da ponovo odu
kod njega. Povedose sa sobom 'Imare bin Velid bin el - Mugiru. Kada dodose, rekose:
"Ebu - Talibe, ovaj mladic je najnapredniji i najljepsi kurejsijski mladic, darujemo ga
tebi! Uzmi ga i koristi njegovu pamet i snagu, neka bude kao tvoj sin, a predaj nam svoga
bratica, koji se odmetnu od vjere tvoje i tvojih oceva i od vjere tvoga naroda. Mi hocemo
da ga ubijemo. Dajemo ti covjeka za covjeka, glavu za glavu." Ebu - Talib odgovori: "Tako
mi Boga, niko ne bi mogao smisliti nesto ovako kao vi. Lose je to na sta me navracate!
Dajete mi svoje dijete da vam ga hranim, a vi moje da ubijete! Nikada, tako mi Boga,
nikada se to nece dogoditi."
Tada ustade el - Mut'am bin Abdij bin Nevfel bin Abdi Menaf :
"0 Ebu Talibe, tvoj narod je pravedno postupio prematebi, trudili su se date oslobode
od onoga sto i ti mrzis, a ti od njih nista ne prihvati." Ebu - Talib odgovori: "Tako mi Boga,
niste pravedno postupili prema meni, ali ste se udruzili da me razocarate i da dignete narod
protiv mene. Nastavite kako ste poceli!" 179
Historijski zapisi ne navode vrijeme ovih dviju posjeta, no izgleda, nakon sumiranja
dogadaja i osoba, da su bile polovinom seste godine poslanstva, a razmak izmedu dvije
posjete je vremenski bio kratak.
IDEJA SILNIKA DA UNISTE RESULULLAHA, A.S.
Nakon neuspjelog pokusaja da u dva navrata kod Ebi - Taliba rijese problem, Kurejsije
se vratise jostezim i gorim metodama zlostavljanja nego prije. U torn vremenu, na urn im
pade da na drugaciji nacin Resulullahu, a.s., dodu glave. Zvjerstvom, nezapamcenim do
tada, treba ga ukloniti.
Upravo ce ovo biti razlog da dva ugledna mekanska junaka predu na islam: Hamza
bin Abdul - Muttalib i Omer bin El - Hattab, r.a.
U zvjerstva koja su cinili spada i ovo:
Jednog dana dode Utejb bin Ebi - Leheb kod Resulullaha, a.s., i rece: "Ja ne vjerujem
u ono sto Kur'an kaze: 'Tako mi zvijezde kad izlazi', a ni u ono: 'Zatim se priblizio, pa
nadnio'", potom skoci na Resulullaha, a.s., da ga udari. Podera mu kosulju, pljunu mu u
lice, ali promasi. Dok je to cinio sin Ebu - Lehebov, Resulullah, a.s., obrati se molbom
Allahu, dz.s.: "Gospodaru moj, posalji na njega jednog od Svojih pasa." Dova mu bi uslisena.
Jednog dana krene Utejbe s grupom Kurejsija u Sam. Dodose u mjesto Ez - Zerka, u
pustinji, i tu zanocise. Navecer ih obide lav od kojega se uplasise. Utejbe povika: "Tesko
meni, brate, tako mi Boga, pojest ce me, kao sto je Muhammed, a.s., molio Allaha. Ubio
me je cak iz Meke, a ja sam u Samu." Lav upravo zgrabi njega izmedu cijele druzine i
preklamuvrat. 180
U kurejsijska zvjerstva ubraja se i ono kad je Ukbe bin Ebi Muajt pritisnuo nogom
Resulullahov, a.s., vrat, dokje bio na sedzdi, tako jako, da su mu se oci iskolacile. 181 Da
su Kurejsije svojim zvjerstvom zeljele ubiti Resulullaha, a.s., govori i Ibn - Ishakovo
pripovijedanje u jednoj duzoj verziji. On kaze: Rekao je Ebu - Dzehl:
"0 narode Kurejsa, Muhammed ne odustaje od svoga djelovanja. Zar ne vidite ko nam
sramoti vjeru, ko ismijava nase pretke i rusi nase idole, ko omalovazava nase bogove?
Kunem se i zavjetujem se Bogu, da cu sjesti na najveci kamen koji mogu ponijeti i pritisnuti
njime Muhammeda. Kadapadnenasedzdu, pritisnutcu mu njimeglavu. Podrzite me tada ako hocete, a ako hocete sprijecite me, pa neka cini porodica Abdi Menafa sta hoce!"
Kurejsije odgovorise: "Necemo te ostaviti na cjedilu, cini sto zelis!"
Kad osvanu novo jutro, Ebu - Dzehl uze kamen kakav je opisao, pa sjede da ceka
Resulullaha, a.s. Dode Resulullah, a.s., u vrijeme u koje je dolazio, i stade na molitvu.
Kurejsije su posjedale okolo na svoja uobicajena mjesta, cekajuci sta ce Ebu - Dzehl
uraditi. Kad se Resulullah, a.s., spusti na sedzdu, Ebu - Dzehl podize kamen i krenu
prema Resulullahu, a.s., a nakon sto mu se primaknuo, vrati se porazen, promijenjene
boje lica, prestrasen, a rukom je pritiskao kamen. Kurejsije mu pridose i povikase: "Sta ti bi
Ebu - Hakeme?" On rece: "Kad sam krenuo da ucinim ono sto sam naumio, i sto sam vam
jucer rekao, pa kada htjedoh podici kamen, preda mnom se isprijeci veliki muzjak deve
kakvog ne vidjese do tada moje oci, s visokim jakim nogama, snaznim bedrima, velikom
celjusti i zdravim zubima. Nikada ne vidjeh takvog dromedara. Tako mi Boga, poigravao je,
i okrenuo se prema meni da me izgrize."
Ibn - Ishak prenosi: "Meni su rekli da je Resulullah, a.s., kazao:
'To je bio Dzibril, a.s. Da ga je dohvatio, on bi ga izgrizao i na smrt izujedao.'" 182
Nakon ovoga, Ebu - Dzehl ucinio je Resulullahu, a.s., ono sto je navelo Hamzu da primi
islam, o cemu ce kasnije biti govora.
Ideja o unistenju Muhammeda, a.s., iz dana u dan sazrijevala je u glavama i mracnim
srcima zulumcara. Ibn - Ishak prenosi od Abdullah bin Amr bin el - Asa, koji kaze:
"Prisustvovao sam njihovom skupu u Hidzru (polukrug izvan gradevine Kabe, ali se ubraja
u Kabu). Govorili su o Resulullahu, a.s. Rekose: 'Ne znamo da je iko imao ovoliko strpljenja
kao mi s njim. Bili smo strpljivi i previse, posebno sto se radi o jednoj ozbiljnoj stvari.' Dok
su oni tako govorili, pomoli se Resulullah, a.s., pa je dotakao Crni kamen na uglu Kabe, a
zatim prode pokraj njih cineci tavaf oko Kabe. Oni ga popratise ruznim rijecima. To se
odrazilo na lieu Resulullaha, a.s. Kada je drugi put prolazio ispred njih, slicno uradise, pa
se to odrazi na njegovom, a.s., lieu. Tako bi i kad je treci put prolazio. Resulullah, a.s.,
zastadeirece:
'Slusajte o Kurejsije! Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moja dusa ja sam dosao da vam
najavim propast.' Oni se uskomesase. Svaki je od njih izgledao kao da ima na glavi pticu
grabljivicu. Onaj koji ga je navise napadao, smiri se, sabra se, pa mu se poce obracati
najljepsim rijecima. On povika: 'Odlazi, Ebu - Kasime, nisi ti neznalica.'
Sutradan se opet iskupise i opet pocese pricati o njemu, a Resulullah, a.s., pojavi se.
Priskocise mu svi kao jedan i okruzise ga."
"Vidjeh" - prica Ibn Amr bin el - As - "kako neko od njih dohvati njegov ogrtac, a Ebu -
Bekr skoci na njega. Plakao je i govorio: 'A zar cete ubiti covjeka zato sto kaze: 'Moj Bog
je Allah!?' ' Oni ga pustise i odose." Ibn - Amr rece: "Ovo mi je bilo najteze sto sam vidio
da mu rade Kurejsije." 183 U Buharijinom predanju prenosi se od Urveta bin Zubejra, koji
kaze: "Pitao sam Amra bin el - Asa da mi isprica najteze zlo koje su Kurejsije ucinile
resulullahu, a.s., pa mi rece: "Dokje Resulullah, a.s., klanjao u cosku Kabe, pomoli se Ukbet
bin Ebi - Muajt, pa svoju odjecu omota oko Resulullahovog, a.s., vrata i priteze je svom
snagom. Tada se pomoli Ebu - Bekr pa ga svom snagom odgurnu od Resulullaha, a.s., i
rece: "A zar cete ubiti covjeka, ako kaze: 'Moj Gospodar je Allah!?'" 184
U jednoj verziji od Esme, kceri Ebu - Bekra kaze se: "Doprije vapaj do Ebu - Bekra i
glas mu rece: 'Spasi svoga druga', on izjuri iz kuce, a na glavi mu cetiri uvojka. Izade
govoreci: 'A zar cete ubiti covjeka, zato sto kaze: Moj Gospodar je Allah!!?' Muhammeda,
a.s., pustise, a okrenuse se Ebu - Bekru. On se zatim vrati medu nas sav pretucen!"
HAMZA, R.A., PRIMA ISLAM
U tako tesko vrijeme, dok su oblaci tmine rasipali svoju zlu cud, zasija jedan tracak
svjetlosti koji obradova ugrozene i osvijetli im put. Bio je to Hamzin prelazak na islam.
Hamza sin Abdul - Muttaliba, r.a., postade musliman krajem seste godine poslanstva.
Vecina historicara smatra da je to bilo u mjesecu zil - hidzetu. Svakako je postojao neki
povod ovom svijetlom dogadaju. Naime, Ebu - Dzehl prode jedanput pokraj Resulullaha,
a.s., na Saffi, pa ga usput napade i ruzne rijeci mu nagovori. Resulullah, a.s., nista mu ne
odgovori. Ebu - Dzehl udari ga kamenom u glavu i krv mu potece. Ebu - Dzehl okrenu se
i ode na sjedeljku s Kurejsijama kod Kabe, te sjede medu njih. Na Saffi je stajala robinja
Abdullah bin Dzed"na i vidjela sta se desilo. Utom se pomoli Hamza iz lova, noseci svoj
luk. Ona mu isprica sta je uradio Ebu - Dzehl. Hamza se rasrdi - a bio je najugledniji i
najhrabriji mladic Kurejsija - pa krenu trceci. Nigdje se nije zaustavljao dok ne dode do
Ebu - Dzehla. Tu u mesdzidu Kabe, stade vise njegove glave i viknu:
"0 neotesani, ti vrijedas i napadas moga bratica, a ja sam vjere kao i on." Zatim ga
udari lukom preko licastrasnim udarcem, nacini mu oziljak. Ljudi iz porodice Benu - Mahzum
stadose na stranu Ebu - Dzehla, a iz porodice Benu - Hasim, na stranu Hamze. Ebu -
Dzehl rece: "Ostavite Ebu 'Imareta - Hamzu, ja sam ruzno napao njegovog bratica." 185
Hamzin islam je, u prvom momentu, bio iz inada. Bio je covjek koji nije mogao vise
trpjeti nepravdu i stoga je reagirao tako zestoko. Medutim, Allah, dz.s., mu odmah prosvijetli
dusu i razum, pa se cvrsto prihvati vjere, a muslimani stekose druga kojim su se veoma
ponosili. 186
priprema i obraboti iz kniga ZAPECACENI
| |
| Views: 753 | |
| Total comments: 0 | |
Copyright MyCorp © 2025