STUDIO-TEWHID

Objavu Kur'ana Resulullahu, a.s., - neka je na njega salavat, mir i selam! - mozemo 
svrstati u dva vremenska perioda, sa zasebnim karakteristikama, i to: 

1 . mekanska objava, koja je trajaia trinaest godina; 

2. medinska objava, koja je trajaia deset godina. 

Oba perioda imaju svoje stupnjeve i karakteristike, 
specifiers za to mjesto i vrijeme, 
cvrsto vezane i neodvojive od svakodnevnog zivota i historijskih zbivanja. 

Mekanski period Objave i Resulullahovog, a.s., poziva u islam, mozemo podijeliti u tri 
razdoblja: 

1 . tajno pozivanje u islam, u trajanju od tri godine; 

2. javno pozivanje stanovnika Meke u islam od pocetka cetvrte godine poslanstva do 
kraja desete godine poslanstva; 

3. period pozivanja u islam ljudi izvan Meke i sirenje vjere. 

Ovaj period traje od kraja desete godine poslanstva, pa do Resulullahove, a.s., hidzre u 
Medinu. medinskom dijelu Objave cemo govoriti kada dodemo do tog perioda. 



70 Zapecaceni dzenetski napitak 

PRVI PERIOD OBJAVE 
USTRAJNOST U POZIVU 

TRI GODINE TAJNOG POZIVANJA 

Poznato je daje Meka bila arapski vjerski centar. U njojje Kaba, prijestolnica kumira 
i mnogobostva svih Arapa. Namjera za vjerskom obnovom izazivala je strah i nesagledive 
poteskoce, cak ako bi bila provodena i podalje od Meke; problem koji iziskuje odlucnost, 
rijesenost i jaku volju, koju ne smiju poljuljati nedaca, zlo i katastrofa. Medutim, velika 
Allahova mudrost bila je u tome datumacenje Objave bude u pocetku tajno, kako ne bi 
iznenadilo mekansko stanovnistvo onim sto bi ga uznemirilo. 

PRVA PRETHODNICA 

Prirodno je bilo da Resulullah, a.s., predoci islamsko ucenje prvo najblizim svojim 
ljudima, svojoj porodici i prijateljima. 

On ih pozva da slijede njegovo ubjedenje, a zatim pozva i svakog onoga koga je dobro 
poznavao i za koga je znao da je dobar covjek. Pozva one u koje je bio siguran da vole 
Jednog Allaha, dz.s., da vole istinu i pravdu i koji znaju njega, Muhammeda, a.s., sa svim 
njegovim vrlinama i osobinama. Oni mu se odazvase, ne svi, ali se odazvase oni koji 
nikada nisu posumnjali u licnost i velicinu Resulullaha, a.s., i u njegove rijeci. To su oni, 
koji su znali za historiju islama od prethodnih ucenjaka. 

To je, na prvom mjestu bila njegova supruga Hatidza, r.a., majka pravovjemih, kci 
Huvejlidova, a zatim njegov sticenik Zejd bin Haris bin Ser Hubejl el - Kelbi 117 , te njegov 
amidzic, Alija bin Ebi - Talib, djecak koji je zivio kod Resulullaha, a.s., i kojeg je on odgajao, 
i na kraju njegov vjerni prijatelj Ebu - Bekr es - Siddik. Ova grupica od cetvero najdrazih 
bica, primi islam, prvog dana Resulullahovog djelovanja kao Allahovog poslanika. 118 

Nakontoga, Ebu - Bekr, r.a., poceoje aktivno djelovati nasirenju islama. Bioje pogodna 
osoba, obljubljen kod naroda i veoma uvazen zbog svog pristojnog nacina zivota. Ljudi su 



Zapecaceni dzenetski napitak 71 

ga pitali za savjet, jer je posjedovao veliko znanje i iskustvo. On je poceo pozivati u islam 
one u koje je bio sasvim siguran, one s kojima se druzio i kojima je vjerovao. Od njegasu 
primili islam Osman bin Affan el - Emevi, Zubejr bin el - Avvam el - Esdi, Abdurrahman bin 
Auf, Sa'd bin Ebi - Vekas ez - Zuhrejan i Talha bin Ubejdullah et - Tejmi. Ova osmerica su 
prva prethodnica ostalima, koji ce primiti islam u osvitu njegove zore. 

Medu prvim muslimanima je i Bilal bin Rebbah - Abesinac, a slijedili su: povjerenik 
ovog ummeta 119 , Ebu - Ubejde Amir bin el - Dzerrah, iz plemena Beni Haris bin Fihr, Ebu - 
Selema bin Abd el - Esed, El - Erkam bin Ebi el - Erkam el - Mahrumi, Osman bin Mez'un i 
njegova dva brata Kudamet i Abdullah, zatim, Ubejdet bin el - Haris bin el - Muttalib bin Abdi 
Menaf, Seid bin Zejd el - Adevijj i njegova zena Fatima, kci Hattaba el - Adevije Hi sestra 
Omer bin Hattaba, Habbab bin el - Eret i Abdullah bin Mes'ud el - Hezli i jos neki drugi. Ovo 
su bili prvi muslimani, ljudi iz svih kurejsijskih porodica. Ibn - Hisam nabrojao ih je vise od 
cetrdeset 120 , a oko ubrajanja nekih ljudi u prve muslimane ne postoji potpuna sigumost. 

Ibn - Ishak kaze: "Zatim poce narod primati islam, i musko i zensko, tako da se o islamu 
poce pricati u Meki. 121 Svi, prethodno spomenuti ljudi, primise islam tajno. Resulullah, a.s., 
sastajao se s njima na odredenim mjestima i tumacio im islam daleko od ociju javnosti. 
Njegova misija jos je uvijek bila misija pojedinacnog, tajnog pozivanja u islam. 

Nakon objave prvih ajeta sure El - Muddesir, objavljivanje se redovno nastavilo. 
Objavljivani su kratki ajeti (recenice) iz pojedinih sura (poglavlja), kao i dijelovi jedne 
sure. Smisao je odgovarao vremenu i sredini u potpunosti. Znacenje je bilo velicanstveno, 
toplo, razumljivo i prihvatljivo, a osnovni zadatak im je bio odgajanje i pripremanje covjeka 
da bude pravi vjernik. Bilo je i onih ajeta koji su ukazivali na sve ljudske nevaljalstine kojih 
se treba kloniti na ovome svijetu. Mnogi su opisivali Dzennet i njegove Ijepote kao i 
Dzehennem sa svim strahotama, slikovito i precizno, kao da ih okom gledas. Sve sto je 
objavljivano, djelovalo je na vjernike izuzetno pozitivno, stvarajuci u njima i oko njih 
atmosferu sasvim drugaciju od one u kojoj je zivio ljudski rod toga doba. 

NAMAZ 

Medu prvim naredbama koje su objavljene pocetkom silaska Objave, bila je i naredba 
oklanjanjunamaza. 

Mukat - il bin Sulejman kaze: "Allah, dz.s., propisao je namaz pocetkom islama, i to 
dva rekata dnevno i dva nocna rekata." To potvrduje ajet: "I Gospodara svoga krajem i 
pocetkom dana velicaj i hvali!" (Xl:55) 

Ibn - Hadzerkaze: "Resulullah je, pouzdanose zna, klanjao prije Isra'a - (uzdignuca na 
nebesa), a i njegovi drugovi, ashabi." 



72 Zapecaceni dzenetski napitak 

Jedino je neslaganje oko toga, da li je naredba o klanjanju bila prije naredbe za pet 
dnevnih namaza. Neki kazu, naredba je bila samo za namaz prije izlaska sunca i poslije 
zalaska." 

Harisbin Usamapripovijeda, putem Ibn - Lehi'ataprekoZejdabin Harisadaje Resulullahu, 
a.s., s pocetka Objave dosao Dzibril, pa ga naucio uzimanju abdesta, te kad je zavrsio s 
abdestom, uzeoje saku vode i poprskao je njome stidno mjesto. Ibn - Madzdze prenio je 
smisao ovog hadisa. Slican hadis je prenesen od El - Berra bin Aziba i Ibn - Abbasa. U 
hadisu Ibn - Abbasastoji:"Bilajetojednaodprvih naredbi." 122 

Ibn - Hisam je naveo u svojoj Siri, da je Resulullah, a.s., sa svojim drugovima odlazio 
u vrijeme namaza u klanac, te bi kriomice klanjali da ih ne bi narod vidio. Ebu - Talib vidio 
je jedanput Resulullaha, a.s., i Aliju da klanjaju, pa im je to prigovorio, a kad je saznao o 
cemu se radi, nalozio im je da budu ustrajni i nepokolebljivi. 123 

VIJEST OBJAVI STIZE DO KUREJSIJA 

Gledajuci s vise aspekata na dogadaje u Meki, izgleda da je vijest o Ed - da'vetu, 
pozivu u islam, u ovom prvom stadiju, koji je bio pojedinacan i tajan, stigla i do Kurejsija, 
iako joj nisu obarcali vecu paznju. 

Muhammed el - Gazalija kaze: "Ova vijest je stigla do Kurejsija, pa joj ne pridadose 
vaznost. Veoma je moguce da su smatrali Muhammeda, a.s., jednim od samostalnih 
poboznika koji govori o bozanstvenosti i njenim pravima, slicno kao sto su cinili Umejjet 
bin Salt, Kus bin Saide, Amr bin Nufejl i njima slicni. Medutim, ovdje su Kurejsije bili 
oprezniji, pa su pazljivo osluskivali, bojeci se masovnosti Muhammedovih, a.s., pristasa i 
dubljih tragova, te pocese pratiti njegov zivotni put i njegovu vjersku aktivnost." 124 

Prodose tri godine, a Resulullahov rad na islamu josje uvijek bio tajan i pojedinacan. 
U ovom periodu oformila se skupina vjemika zasnova na bratstvu i medusobnom 
pomaganju, sa zadatkom da tumaci i siri vjeru islama i da radi na njenoj konsolidaciji i 
ucvrscivanju. 

Zatim, Allah, dz.s., obaveza Resulullaha, a.s., vahjom - Objavom, da vjeru obznani 
Kurejsijama, da se suprotstavi njihovim lazima, i da nasrne na njihove kipove. 



Zapecaceni dzenetski napitak 73 



DRUGI PERIOD OBJAVE 
JAVNI POZIV U ISLAM 

PRVA NAREDBA JAVNOM VJERSKOM ISTUPANJU 

Allah, dz.s., u vezi s javnim pozivanjem u islam, naredi: "I opominji rodbinu svoju 
najblizu." (26:214) Poglavlje u kome se nalazi ovaj ajet je Es - Sua'ra', a u njemu se 
najprije spominje kazivanje o Musau, a.s., i to od pocetka njegovog poslanstva do seobe 
s Benu Izraelicanima i njihovog spasa od Faraona i njegovog naroda. Zatim govori o 
davljenju Faraona i njegove porodice u moru. Ova kur'anska prica sadrzi sve periode 
kroz koje je prosao Musa, a.s., tokom svoje poslanicke misije u Egiptu - pozivajuci Faraona 
i njegov narod vjeri u Allaha, dz.s. 

Smatram da je ovo nasiroko obrazlaganje o Musau, a.s., i njegovoj misiji doslo upravo 
na mjesto kad Allah, dz.s., nareduje Resulullahu, a.s., da pozove svoj narod u islam, da bi 
mu on bio vodic, kako njemu tako i njegovim ashabima, drugovima, i da bude primjer sta 
ce sve dozivjeti od svog naroda kad ga pocnu u laz utjerivati i napadati. islamu treba 
javno govoriti i stoga treba biti svjestan svega sto ih moze snaci jos od prvih dana. 

Ova sura sadrzi, takoder, sve klevetnike prethodnih poslanika iz naroda: Nuha, Ada, 
Semuda, Ibrahimovog naroda, Lutovog, Suajbovog - (ashabil - Ejketi), osim sto je spomenuo 
Faraonov narod i dogadaj s njima, - da bi obavijestio one koji ce se sluziti lazima, da ce ih 
stici Allahova kazna ako ustraju u tome. Isto tako, pravi vjemici treba da znaju, da ce lijep 
zavrsetak biti njihov, a ne ovih drugih. 

POZIVANJE RODBINE U ISLAM 

Nakon objave ajeta: "I opominji rodbinu svoju najblizu!", Resulullah, a.s., je prvo pozvao 
porodicu Benu - Hasim Hi Hasimlije, pa dodose, a s njima i nekoliko clanova od Benu 
Muttaliba bin Abdi Menafa. Bilo ih je ukupno cetrdeset pet ljudi. Ebu - Leheb preduhitri 
Resulullaha, a.s., i rece: "Evo, ovo su tvoje amidze i sinovi amidza, pa govori. Ostavi 



74 Zapecaceni dzenetski napitak 

prazne price. Znaj datvoj narod pred svim Arapima ne predstavlja nikakvu snagu. Ja sam 
tebi preci i dovoljna su ti tvoja braca. Ako medu njima nastavis propovijedati ono scim si 
dosao natebe ce da nasrnu sva kurejsevicska plemena. U tome ce im pomoci i ostali Arapi. 
Ne znam da ima iko ko je svojoj rodbini nanio vise zla od tebe." 

Resulullah, a.s., svo je vrijeme sutio i na torn skupu nije govorio ono sto je htio. On ih 
pozva drugi put, pa kad dodose, rece im: 

"Hvala Allahu, Njega slavim, na Njega se oslanjam, Njega vjerujem, kod Njega utociste 
trazim i svjedocim da nema drugog Boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga." 
Zatim rece: 

"Voda ne smije lagati svoj narod, tako mi Allaha, pored kojeg nema drugog boga osim 
Njega, ja sam Allahov poslanik, vama narocito, a svim ljudima opcenito. Tako mi Allaha, 
svi cete umrijeti, kao sto legnete spavati, a svi cete biti ozivljeni, kao sto se probudite iz 
sna. I svakako cete polagati racun za svoja djela, a nagrada ce biti ili vjecni Dzennet, Hi 
vjecna vatra." Ebu - Talib rece: 

"Nama je tvoja pomoc najpotrebnija, tvoj savjet mi smo najspremniji prihvatiti, mi ti 
najvise vjerujemo, evo ovdje, na okupu je sav rod tvog oca, i ja sam jedan od njih, iako 
nisam prvi koji ce prihvatiti to sto volis ti, ali idi i cini ono sto ti je naredeno! Tako mi Boga, 
ja cu te kao i do sada, uvijek stititi i braniti. Jedino, sto ja licno nisam spreman napustiti 
vjeru Abdul - Muttaliba!" 

Ebu - Leheb rece: "Ovo je, tako mi Boga, sramota;sprijecite ga prije nego vaszavede!" 
Ebu - Talib dodade: "Tako mi Boga, ne mozemo ga sprijeciti dok smo zivi." 125 



NA BREZULJKU SAFFA 

Nakon sto je Resulullah, a.s., dobio obecanje od Ebu - Taliba da ce ga stititi u vremenu 
dok mu Allah, dz.s., dostavlja Objavu, krenu jednoga dana na Saffu i povika: "Evo 
neprijateljskog upada!" Kurejsije se okupise oko njega. On ih pozva da vjeruju u Jednog 
Allaha, dz.s., u njegovo poslanstvo i da vjeruju u Sudnji dan. Buharija prenosi dio ove 
price od Ibn - Abbasa, koji kaze: 

"Kada je objavljeno: 1 opominji rodbinu svoju najblizu' - pope se Resulullah, a.s., na 
Saffu i poce dozivati: '0 potomci Fehra! potomci Adija, o Kurejsije!...' - i tako redom, 
dok se ne okupise. Pa za one koji ne dodose, posla glasnike da vide koji su to. Dode Ebu 
- Leheb, a dodose i Kurejsije. Resulullah, a.s., rece: 'Sta mislite, kada bih vas obavijestio 
da se u dolini nalazi konjica koja ce vas napasti, biste li mi povjerovali?' Odgovorise: 'Da, 
ti nisi nikada lagaol' On rece: 'Ja sam poslan vama, da vas upozorim na tesku patnju i 
kaznu koja vas cekal' Ebu - Leheb rece: 'Propao ti ostatak dana, zar si nas zbog toga 



Zapecaceni dzenetski napitak 75 

okupio?'... Allah, dz.s.,tadaobjavi: 'Neka propadne Ebu - Leheb.'" 126 

Muslim prenosi drugi dio ove price, od Ebu - Hurejrea, r.a., koji kaze: "Kadje Allah, dz.s., 

objavio: 'I opominji rodbinu svoju najblizu!' - Resulullah, a.s., svakome se od prisutnih 

ponaosob obratio, pa rece: 

'0 Kurejsije, spasite sebe od vatre, o Fatima, kceri Muhammedova, spasi sebe od 

vatre; tako mi Allaha, ja za vas nista ne mogu uciniti kod Allaha, osim sto smo matericno 

vezani, i sto cu Ga ja obavijestiti o toj rodbinskoj vezi.'" 127 

Ovakav nivo obracanja, snaznim i prodornim glasom, nacin je da se prenese obavijest 

i upozorenje. Resulullah, a.s., objasnio je najblizim ljudimadaje prihvacanjeObjave i njega 

kao Poslanika, pitanje zivotne veze izmedu njega i njih. Rodbinska asiibija, tj. slijepa 

privrzenost koje se Arapi drze, nije nista i brzo ce nestati u vrelini ove opomene koja je 

doslaod Allaha, dz.s. 



OTVORENO ISTICANJE 
ISTINE I REAKCIJE IDOLOPOKLONIKA 

Prethodni dogadaj jos nije splasnuo uzburkanom Mekom, a vec Allah, dz.s., objavi: 
"Ti javno ispovjedaj ono sto ti se nareduje i mnogobozaca se okani" (15:94), pa se 
Resulullah, a.s., okrenu protiv mnogobozackih praznovjerja i njihove nistavnosti, govoreci 
istinu o kipovima, o njihovoj vrijednosti, tj. bezvrjednosti. On im donese primjere o 
bespomocnosti da sami sebe opsluze, a kako onda da budu bozanstvo od kojega narod 
trazi zastitu i uslugu. Zatim im je objasnio da je onaj, koji u njih vjeruje i uzima ih za 
posrednika izmedu sebe i Allaha, dz.s., u velikoj zabludi. 

Mekom se razbukta mrznja, nemir i strah. Ko to naglas govori o kipovima i narodu koji 
ih obozava? Zarsu na krivom putu i zarzive u teskoj zabludi? Ko to dira u bogove Kurejsija 
i njhovu vjeru? Hiljade munja, gromova i zemljotresa uzdrma tihu, mirnu i uspavanu dolinu 
Meke, uskovitla njen zrak, uzvitlasakrivene vjetrovite pustinje. Digose se Kurejsije protiv 
ove provale koja iznenada zahvati sve njih, strahujuci da ne prodre u njihove obicaje i 
njihovo naslijede. 

Digose se Mekelije, jer shvatise znacenje rijeci iman tj, vjerovanje koje negira bilo 
kakvo bozanstvo osim Allaha, dz.s. Znacenje: Vjerovanje u Objavu i Sudnji dan potpuna 
je poslusnost i potpuna predaja u kojoj covjek nije vise vlasnik nad sobom, ni svojim 
imetkom, jer to pripada Allahu, dz.s., za razliku od onih koji u to ne vjeruju. Prihvatiti ovo, 
znaci odreci se gospodstva, vodstva i ugleda koji uzivaju kod Arapa, a povezano je preko 
kumira u Meki. Njimazabraniti da izvrsavaju svoje mnogobozacke obrede i da ih zanemare 
zbog toga da bi udovoljili Allahu, dz.s., i Njegovom Poslaniku?! Ne pada im na pamet. 



76 Zapecaceni dzenetski napitak 

Zabraniti im da ne cine nasilje, porobljavanje i sve gresne radnje u kojima su ogrezli i nocu 
i danju, to je nemoguce. Oni ne prihvacaju bilo kakve promjene, jer Allah, dz.s., kaze: "Ali, 
covjek hoce dokje ziv da grijesi." (75:5) 

Sve su to Kurejsije dobro znale, ali sta da cine pred iskrenim i povjerljivim covjekom, 
covjekom koji posjeduje najvece ljudske vrednote i lijepo vladanje? Ne znaju da je postojao 
jos neko takav od kad znaju historijat svoga roda. §ta da cine? Sta da rade? Kako da 
postupe? Bili su u velikoj nedoumici, a i neka su, imali su zasto! 

Nakon dugog i zamornog razmisljanja ne nadose bolje rjesenje nego da odu 
Muhammedovom, a.s., amidzi, Ebu - Talibu, i da od njega zatraze neka zaustavi svoga 
bratica u njegovim nakanama. Da bi njihov zahtjev bio ozbiljniji, odlucise da nastupe ostro. 
Oni rekose: 

"Poziv ljudima da napuste vjeru u nase bogove, tumacenje o njihovoj nemoci i slabosti 
je ruzna psovka i njihovo tesko omalovazavanje; s tim uporedo je i psovka i ponizenje 
nasih oceva i djedova koji su ih obozavali, drzali se tog pravca i utrkivali se u tome." 



DELEGACIJA KUREJSIJA KOD EBU - TALIBA 

Ibn - Ishak kaze: "Grupa uglednih Kurejsija ode Ebu - Talibu i rece mu: 

'Ebu - Talibe, tvoj bratic huli nase bogove, sramoti nasu vjeru, rusi nase idole, izigrava 

nase pretke, pa ili ga zaustavi u tome, ili nam se makni s puta; jer i ti isto mislis kao i mi, 

i vjerujes kao i mi, pa da ga zaustavimo!'" 

Ebu - Talib ih umiri lijepim rijecima i pristojnim odgovorom, pa se vratise kucama, a 

Resulullah, a.s., nastavi po svome, tumaceci Allahovu, dz.s., vjeru, pozivajuci u islam. 128 

FORMIRANJE KONZULTATIVNOG VIJECA 

KOJE CE ONEMOGUCITI HODOCASNICIMA 

DA SLUSAJU ISLAMU 

U narednim danima Kurejsije zabrinu druga stvar. Vec je proteklo nekoliko mjeseci 
kako Muhammed, a.s., tumaci novu vjeru, a priblizava se period hodocasca. Mnogi Arapi 
ce doci u Meku, pa je neophodno objasniti im Muhammedovo, a.s., ponasanje, kako ne bi 
njegovu propagandu shavtili ozbiljno. Oni se sastadose na dogovor kod El - Velida bin 
Mugire. El - Velid im rece: 

"Morate biti jedinstveni u misljenju, i morate zauzeti jedinstven stav, kako ne biste 
dosli u suprotnost jedan s drugim, i da ne biste pobijali jedan drugoga" Rekose: "Reci nam 



Zapecaceni dzenetski napitak 77 

ti?"Onodgovori: 

"Ne, recite vi sto mislite, a ja cu slusati." Rekose: 

"Reci cemo, on je vrac." On rece: "Ne, tako mi Boga, on nije vrac! Mi znamo vraceve, 
ko su i sta su. On ne mrmolji kao vrac, a niti rimuje govor kao oni." Rekose: "Pa reci cemo 
da je lud." El - Velid odgovori: "On nije lud. Mi smo vidjeli ludake i znamo kakvi su, ko su 
i sta su. On nije pomracenog uma, nije dusevni bolesnik, a ni nervno rastrojen." Rekose: 
"Reci cemo da je pjesnik." Velid odgovori: "Nije on ni pjesnik. Mi znamo sve pjesnike i njihovo 
pjesnistvo. Znamo recitovanje u redzezu, a znamo i u hezedzu (redzez i hezedz su metricke 
forme u arapskom pjesnistvu, o.p.p.). Znamo sta je poezija, melanholicna i vesela, pa 
prematome, on nije ni pjesnik." Rekose: "Reci cemo - carobnjak je." Velid rece: "Ne, on nije 
carobnjak. Mi znamo carobnjake, vidjeli smo i njih i njihove sihre (carolije). On ne opcinjuje, 
a niti veze vradzbine." Rekose: "A sta da kazemo?" Velid odgovori: 

"Tako mi Boga, njegove, a.s., rijeci imaju Ijepotu, osnova im je kitnjasta i plodonosna, 
a sadrzaj mudar, uman i prodoran. Vi ne mozete nista tako reci, a da bude valjano. Najbolje 
ce biti od svega sto ste spomenuli da kazete, da je carobnjak - sahir. Rijeci koje govori su 
carolija - sihr, on rastavlja oca od sina, brata od brata, muza od zene, covjeka od porodice 
i rodbine, pa se i vi njega cuvajte i klonite." 129 

Prenose neka predanja da je nakon svega sto im je El - Velid odgovorio, nekolicina 
njih upitala: "Reci nam pravo tvoje misljenje o njemu?" On im odgovori: "Pustite me malo 
da razmislim." Stajao je dugo razmisljajuci, a onda im je ipak rekao ono sto je na kraju i 
njimaporuciodakazu. 130 

U vezi s El - Velidom, Allah, dz.s., objavi sesnaest ajeta u suri El - Mudessir i to od (1 1 
- 27): "Meni ostavi onoga, koga sam ja izuzetkom ucinio. I bogatstvo mu ogromno dao. I 
sinove koji su s njim. I cast i ugled mu pruzio. I jos zudi da uvecam! Nikako! On doista 
prkosi ajetima Nasim. A naprticu ja njemu teskoce. Jer je smisljao i racunao. I proklet bio 
kako je proracunao i jos jednom proklet bio kako je proracunao! Zatim je pogledao. Pa se 
onda smrknuo i namrstio. I potom se okrenuo i uzoholio. I rekao: "Ovo nije nista drugo do 
vradzbina koja se nasljeduje. Ovo su samo covjekove rijeci! U sekar cu ja njega baciti!" 131 

Nakon sto se Konsultaciono vijece slozi s konacnom odlukom, prionuse da to provedu 
u djelo. Rasporedise ljude na raskrsnicama kojima se krecu hodocasnici. Niko nije mogao 
proci pokraj njih, a da ga ne upozore na Muhammeda, a.s., i da ne kazu o njemu lazi. 132 

Najvise je natom planu ucinio Ebu - Leheb. Resulullah, a.s., obilazio je ljude u vrijeme 
hodocasca u njihovim kucama, na trgovima Ukazu, Medzni i Zil - Medzazu i pozivao ih 
Allahovoj vjeri, a Ebu - Leheb bi isao za njim i vikao: "Nemojte se odazivati, on je otpadnik 
i teski lazov!" 133 

Ovaj postupak Kurejsija doveo je do toga da su se Arapi s tog hodocasca vratili sa 
saznanjem o Resulullahu, a.s., i da se vijest o njemu rasirila po cijeloj Arabiji. 



78 Zapecaceni dzenetski napitak 



RAZLICITE METODE OPIRANJA DA'VETU 134 

Kad su Kurejsije vidjele da Muhammeda, a.s., ne moze nista sprijeciti od tumacenja 
nove vjere i njenog sirenja, pocese ponovo razmisljati sta da rade da bi ugusili djelovanje 
Resulullahovo, a.s., i njegovih ashaba. Odredise nekoliko metoda o kojima cemo govoriti: 

1 . Ironija, izigravanje, ismijavanje, izrugivanje i utjerivanje u laz, bijase prvo sredstvo 
protiv muslimana. Pocese ih ponizavati, nazivati pogrdnim imenima, a na Resulullaha, a.s., 
bacise tesku optuzbu da je lud. Isli su za njim i dozivali ga tim ruznim imenom. Allah, dz.s., 
o tome kaze u Kur'anu: "Oni govore: 'Ej ti, kojemu se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu lud!'" 
(15:6) Pretvarali su gadajecarobnjaki lazov. 

"Oni se cude sto im je jedan od njih dosao da ih opomene, i govore nevjernici: Ovo je 
carobnjak, lazov!" (37:4) Oni su ga ispracali i docekivali sa zluradim, glupim pogledima i 
unezvjerenim pokretima. "Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an 
slusaju, govoreci: On je, uistinu, luda!" (68:51 ) Takoder su govorili, kad bi ga vidjeli da 
sjedi u drustvu sa slabim i nejakim prijateljima svojim, s izrugivanjem: "ovo njegovo drustvo: 
zar su to oni kojima je izmedu nas Allah milost ukazao?" (6:53) Oni su bili ti o kojima nam 
Kur'an govori: "Gresnici se smiju onima koji vjeruju; kad pored njih prolaze, jedni drugima 
namiguju, a kadase porodicama svojim vracaju, sale zbijajuci, vracaju se; kad ih vide, onda 
govore: 'Ovi su, doista, zalutali!' A oni nisu poslani da motre na njih.'" (83:30, 31 , 32, 33.) 

2. Izoblicavanje Resulullahovog ucenja, stvaranje sumnje, propagiranje laznih agitacija 
i sirenje prica oko ovog ucenja i oko licnosti Resulullaha, a.s., te pretjerivanje u svemu tome, 
tako da ne ostane vremena svijetu za razmisljanje o vjeri. Oni su govorili za Kur'an: "To su 
izmisljotine naroda drevnih; on trazi da mu se prepisuju, ujutro i navecer da mu ih citaju" 
(25:5) "Ovo nije nista drugo do velika laz koju on izmislja, a u tome mu i drugi ljudi pomazu." 
(25:4) Oni su govorili: "Poucava ga jedan covjek." (16:1 03) Govorili su za Resulullaha, a.s.: 
"Staje ovom "poslaniku", on hranu uzima i po trgovima hoda." (25:7) Medutim, u Kur'anu na 
mnogo mjesta ima odgovora na njihovu propagandu, bilo da je citira ili ne. 

3. Suprotstavljanje Kur'anu izmisljotinama drevnih naroda da bi ih s njima zabavili i 
odvratili od kur'anskog ucenja. Oni navode da je En - Nadar bin Haris rekao jednom prilikom 
Kurejsijama: "0 narode! Spopala vasje situacija u kakvu niste nikada prije zapali. Muhammed 
je rastao medu vama. Bio je djecak, najbolji od svih, najposlusniji i najiskreniji od svih vas. 
Bio je najpovjerljivija osoba medu vama. Tako je zivio do svoje zrelosti. Onda vam dode s 
ovim, s cime dode (s Objavom), a vi rekoste: "Carobnjak!" Ne, tako mi Boga, on nije 



Zapecaceni dzenetski napitak 79 

carobnjak. Mi smo imali prilike vidjeti carobnjake i upoznati se s njihovim radom." 

A zatim ste rekli: "Vrac!" Ne, tako mi Boga, on nije nikakav vrac. Mi smo vidjeli vrace, 
znamo sta rade, a znamo i kako mrmolje neke rimovane rijeci. Pa rekoste da je pjesnik! 
Ne, tako mi Boga, nije on ni pjesnik. Mi znamo sta je poezija i culi smo i upoznali sve vrste 
poezije. Na kraju rekoste da je lud! Ni to nije, tako mi Boga. Nije on nesmotrena osoba koja 
ne zna sta radi i sta govori. Kurejsije, preispitajte se! Tako mi Boga, vama je dostavljena 
velicanstvena stvar i dogodio vam se velicanstven dogadaj, ali vi toga niste svjesni!" 

Nakon toga, En - Nadar je otputovao u Hiru i tamo naucio govor perzijskih kraljeva, 
govor Rustema i Sfendijara, pa kad je ponovo slusao Muhammedov, a.s., govor na 
skupovima, u kojem je spominjao Allaha, dz.s., i upozoravao na Njegove kazne, rekao bi: 
"Tako mi Boga, ni ja ne govorim losije od Muhammeda, a.s.," zatim bi pripovijedao o 
perzijskim kraljevima, o Rustemu i Sfendijaru, pa bi rekao: 

"U cemu je Muhammedov, a.s., govor bolji od moga?" 135 

Ibn - Abbas nam u korist ovoga pripovijeda, da je En - Nadar kupio pjevacice - robinje, 
pa kad bi cuo da se neki covjek vraca od Resulullaha, a.s., svratio bi ga kod sebe, zaduzio 
jednu od "pjevaljki" da ga nahrani i napije, te da mu pjeva i igra, sve dotle dok u njegovom 
srcu ne bi ostalo ni traga od islama. njemu Allah, dz.s., objavi: 

"Ima ljudi koji kupuju price za razonodu, da bi, ne znajuci koliki je to grijeh, s Allahovog 
putaodvodili."(21:6) 136 

4. Zahtjev Kurejsija za iznalazak neke zajednicke sredine izmedu predislamskog i 
islamskog ucenja, s tim da idolopoklonici napuste neka svoja ubjedenja i neke vjerske 
manifestacije, a da i Poslanik, a.s., napusti neka islamska nacela. To najbolje Kur'an 
objasnjava: 

"Oni bi jedva docekali da ti popustis, pa bi i oni popustili." (LXVIII:9) Postoji predanje 
koje prenose Ibn - Dzerir, kao i Taberanija, koje ide u prilog ovome. Naime, musrici 
(idolopoklonici) predlozili su Resulullahu, a.s., da on obozava njihove kipove godinu dana, 
a oni ce njegovog Gospodara godinu. Ima i drugih verzija od Abd bin Humejda da su oni 
rekli: "Ako prihvatis nase bogove, i mi cemo tvoga Allaha." 137 

Ibn - Ishak prenosi, pozivajuci se na niz prenosilaca, te kaze: 

"Poprijecise se na put Resulullahu, a.s., dokje obilazio oko Kabe, Esed bin Abdil - 
Uzzaj, El - Velid bin Mugire, Umejje bin Halaf, El - As bin Vail el - Sehmi, prvaci svoga 
naroda, pa rekose: "0 Muhammede, hajde da vjerujemo to sto ti vjerujes, a ti vjeruj ono 
sto mi vjerujemo, te da se udruzimo i objedinimo nasa vjerovanja. Ako je to, sto ti vjerujes 
bolje od ovoga naseg, mi cemo ga prihvatiti, a ako je ovo nase bolje od toga tvoga, ti 
prihvati nase!"Tada Uzviseni Allah, dz.s., objavi: 

"Red '0 vi nevjemici, ja se necu klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se necete 
klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a vi 



80 Zapecaceni dzenetski napitak 

se niste klanjali Onome Kome se ja klanjam. Varna - vasa vjera, a meni - moja!" (El - 
Kafirun) 138 

I tako, Allah, dz.s., okonca njihovu cinicnu i smijesnu ucjenu, ovim jasnim i preciznim 
rjesenjem. Moguce je da su neke razlike u predanjima dosle zbog toga sto su pogodbe 
dolazile jedna iza druge. 

ZLOSTAVLJANJA I PROGONI 

Idolopoklonici su upotrijebili sve metode, koje smo spomenuli. To su radili postepeno, 
malo po malo, kako bi obuzdali sirenje islamskog ucenja u cetvrtoj godini poslanstva 
Resulullaha, a.s. Oni nisu prekoracivali granice ljudskog u prvoj godini islama. Medutim, 
kako su proolazile sedmice i mjeseci, vidjeli su da im ovakav nacin djelovanja ne daje 
nikakve rezultate. Stoga se sakupise ponovo i oformise komisiju od dvadeset pet clanova 
ugledne mekanske gospode, a za vodu odabrase Ebu - Leheba, amidzu Resulullaha, a.s. 
Nakon razmisljanja i dogovaranja, ova skupina donese definitivnu odluku protiv Resulullaha, 
a.s., i protiv njegovih drugova. Odlucise da nece stedjeti ni zaliti truda u borbi protiv 
islama. Zlostavljat ce Resulullaha, a.s., i sve koji prihvate islam i podvrgnutce ih raznim 
vrstama mucenja, strogim kaznama i napadima. 139 

Oni zauzese ovaj stav i odlucise da ga provedu u djelo. Ovo je bilo veoma lahko 
izvesti nad muslimanima, a posebno nad onim slabijim, nezasticenim. Medutim, nad 
Resulullahom, a.s.? Eh, to ne. On je bio ostrouman, smiren i dostojanstven, jaka i postojana 
licnost; cijene ga i prijatelji i neprijatelji, pravi ljudi odnose se prema njemu s postovanjem 
i pocastima, a prema njemu su drski i grubi samo oni koji su naucili na sramotu i 
bezobrazluk. Medutim, i pored svegatoga, bio je i pod zastitom Ebu - Taliba, a Ebu - Talib 
bio je jedan od mekanskih prvaka, pocevsi od porijekla pa do susreta s obicnim svijetom 
u carsiji, uvazavan od svakoga. Stoga su se mnogi bojali zavade s njim, pa cak i zamjerke. 
Taj njegov status dovodio je Kurejsije do ocaja. Krenuli bi da nesto ucine, pa bi odustali. 
Medutim, dugotrajno strpljenje bilo je veoma opasno po njihovu vjeru, njihovo vjersko 
vodstvo medu Arapima i njihovo ovozemaljsko celnistvo. 

Oni otpocese kampanju zlostavljanja, pod vodstvom Ebu - Leheba, koji je zauzeo 
neprijateljski stav protiv Resulullaha od prvoga dana, jos mnogo prije nego ga optuzise 
Kurejsije. Ranije smo naveli kako je istupio na skupu kod Beni Hasima, a kako na Saffi. 
Nalazimo u nekim predanjima daje na Saffi uzeo kamen da njime udari Poslanika, a.s. 140 

Ebu - Leheb ozenio je svoja dva sina, Utbeta i Utejbeta, dvjema kcerkama Resulullaha, 
a.s., Rukajjom i Ummu Kulsumom. To se desilo prije poslanstva, a kad je pocela Objava 
dolaziti Resulullahu, a.s., naredio im je da se razvedu s njima. Bio je u tome strog i uporan, 



Zapecaceni dzenetski napitak 81 

sve dok nisu to ucinili. 141 

Nakon smrti Abdullaha - drugog sina Resulullahovog, a.s., Ebu - Leheb pokaza veliku 
radost i pozuri kod svojih prijatelja da im prenese radosnu vijest, kako je Muhammed, 
a.s., ostao bez muskog nasljednika. 

Ranije smo spomenuli kako je Ebu - Leheb pratio Resulullaha, a.s., u periodu hodocasca 
na svetim mjestima i po poznatim trgovima i utjerivao ga u laz. Pripovijedao je Tarik bin 
Abdullah El - Muharibi, da se nije zadovoljavao lazima, nego ga je gadao i kamenom, pa 
bi iza njega ostajao krvavtrag. 142 

Zena Ebu - Lehebova, Ummu Dzemil, najljepsa kci Harba bin Umejjeta, sestra Ebi - 
Sufjana, nije ni malo zaostajala iza svoga muza u neprijateljstvu prema Resulullahu, a.s. 
Nosila bi tmje i bacala na put ispred Poslanika, a.s., i pred njegova vrata, nocu. Bila je 
valika jezikara, zagorcavala mu je zivot sa svake strane, podsticala vatru smutnje i 
podsticala pjesnike da ga klevecu. Stoga ju je Kur'an prozvao Hammaletul - hatabi - zena 
kojaspletke pravi. 

Kad je Lehebova zena cula sta je Kur'an objavio o njoj i njenom muzu, dosla je kod 
Resulullaha, a.s., u mesdzid Kabe, gdje je sjedio, a s njim je bio i Ebu - Bekr el - Siddik. U 
ruci je nosila kamen velik kao saka, pa kad je stala ispred njih dvojice, Allah, dz.s., oduze 
joj vid, te je ispred sebe mogla vidjeti samo Ebu - Bekra, a ne i Resulullaha. Ona upita: "0 
Ebu - Bekre, gdje je tvoj drug? Saznala sam da me klevece. Tako mi Boga, ako ga vidim 
ustacu mu razmrskati ovim kamenom! Nekaznadasam i ja pjesnikinja, pacitira: "Odbismo 
pokomost pokudenom, njegove naredbe odbismo, a vjeru njegovu zanemarismo." 

Nakon toga, ona ode, a Ebu - Bekr rece: "0 Allahov Poslanice, vidje li ti sta bi? Ona 
tebe nije ni primijetila." 

Onodgovori: 

"Allah joj oduze vid s mene." 143 

Ovaj dogadaj Ebu - Bekr el - Bezzar pripovijeda ovako: 

"Kad je Ebu - Lehebova zena stala pred Ebu - Bekra, rekla je: 

'Ebu - Bekre, kleveta nastvoj drug?' Ebu - Bekr joj odgovori: 

'Ne, tako mi Gospodara ove gradevine, on ne recitira pjesme, niti je pjesnik, pa te ne 
moze klevetati.' Ona rece: 'Vjerujem ti, jer ti istinu govoris.'" 

Ebu - Leheb sve je ove smicalice cinio Resulullahu, a.s., i pored toga sto mu je amidza, 
sto mu je prvi susjed, kuca uz kucu. U torn zlu se nije razlikovao, kao ni njegova zena od 
ostalih susjeda, koji su ga uznemiravali u njegovoj kuci. 

Ibn - Ishak kaze: "Osobe koje su uznemiravale Resulullaha, a.s., u sopstvenoj mu 
kuci, bili su: Ebu - Leheb, Hakem bin el - As bin Umejje, Akabet bin Ebi - Muajt, Adij bin 
Hamra Es - Sekafi i Ibn - Asdai el - Huzelij. Svi su bili njegovi susjedi, i niko od njih nije primio 
islam, osim Hakema bin Ebu- el - Asa." 144 Jednoga dana, jedan od spomenutih neprijatelja 



82 Zapecaceni dzenetski napitak 

prebacio je ovcija crijeva na Resulullaha, a.s., dok je klanjao u haremu Kabe, a drugi je to 
isto znao baciti na put kuda bi prolazio Resulullah, a.s. Stoga je on, cesto uzimao sebi kutak 
u dzamiji da u miru klanja zaklonjen od dusmana. Nekada je znao pokupiti bacena crijeva, te 
s njima izaci pred dzamiju, zatim bi uzbuden i ljut viknuo: "0 Beni Abdi Menaf ! Kakvi su ovo 
susjedi!? Zasto mi to rade, sta sam im ucinio?" 

Ukbe bin Eb - Muit je znao i pretjerati u tome. Buharija prenosi, od Abdullaha bin Mes'uda, 
r.a., da je Resulullah, a.s., klanjao jednom prilikom kod Kabe, a Ebu - Leheb i njegovi prijatelji 
sjedili su, pa jedan od njih upita: 

"Koji ce od nas otici i donijeti od tog i tog crijeva od deva, pa da ih bacimo Muhammedu 
na leda, kad padne na sedzdu?" Javi se najbjedniji od njih, Ukbe bin Ebi - Muit. 145 Donese 
to, saceka da Resulullah, a.s., padne na sedzdu, a zatim mu to stavi na leda, medu 
plecke. "A ja to gledah" - kaze Abdullah bin Mes'ud, "i nista ne mogoh uciniti. Sve i da sam 
pokusao, ne bih uspio." Zatim rece: "Oni su se poceli smijati toliko glasno, da su se tresli 
od smijeha. Resulullah, a.s., ostao je na sedzdi. Glavu nije podigao dok ne dode kci mu 
Fatima. Ona skide teret s njegovih leda i on podize glavu, pa rece: 'Moj Allahu, Tebi 
prepustam Kurejsije!' To ponovi tri puta. To im tesko pade na srce!" Abdullah nastavlja: 
"Oni su smatrali da molbe u torn gradu bivaju uslisane, zatim se javi isti glas: 'Moj 
Gospodaru, prepustam Ti Ebu - Dzehla, Utbet bin Rebia, Sejbet bin Rebia, El - Velid bin 
Utbeta, Umejjet bin Halefa, Ukbet bin Ebi Muita ...' i sedmog spomenu, ja mu ime ne 
zapamtih. Ali tako mi Stvoritelja, sve nabrojane sam vidio mrtve u zajednickoj grobnici 
musrika poslije Bitke na Bedru." 146 

Kad bi Umejje bin Halef vidio Resulullaha, a.s., klevetao bi ga i rugao bi mu se, pa 
Allah, dz.s., objavi: "Tesko svakom klevetniku - podrugljivcu ..." 

Ibn - Hisam kaze: "Klevetnik (hummezet) je onaj, koji javno vrijeda covjeka, pa ga 
time postidi i na njega uvredljivo namiguje, a podrugljivac (lummezet) je onaj, koji maltretira 
i sramoti ljude podmuklo 147 i potajno." 

Umejjetov brat, Ubejj bin Halef i Ukbet bin Ebi - Muajt bili su veoma slozni. Jedanput 
je Ukbe sjeo kod Resulullaha, a.s., da slusa sta govori, pa ta vijest dode do Ubejjeta, koji 
ga izgrdi i prekori i zatrazi da pljune u lice Resulullahu, a.s., stoje on i ucinio. 

Jedanput je Ubejj licno zdrobio truhlu kost, pa prasinu puhnuo na Resulullaha, a.s. 148 

El - Ahnes bin Surejk es - Sekafi jedan je od onih koji su zlostavljali Resulullaha, a.s. 
To potvrduje i Kur'an, koji ga opisa sa devet svojstava. Allah, dz.s., kaze: 

"I ne slusaj ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tude rijeci prenosi, 
skrca, nasilnika, velikog gresnika, surova, i, osim toga, u tude pleme uljeza." (68: 1 0, 1 1 , 
12,13) 

Tako je ponekad Ebu - Dzehl dolazio da slusa Resulullahovo, a.s., ucenje Kur'ana, a 
zatim bi odlazio od njega i nastavljao po starome. Niti je primao vjeru, niti bi se pokoravao, niti 



Zapecaceni dzenetski napitak 83 

se bojao, a nije se ni popravljao. On bi Resulullaha, a.s., mucio i ezijjet cinio rijecima, 
odvracao bi druge od Allahovog puta, a potom bi odlazio ponosan na ono sto je ucinio, 
radostan zbog zla koje mu je nanio i po kojem ce se pamtiti. njemu Kur'an kaze: "Nije 
vjerovao i nije molitvu obavljao." 149 

On je od prvog dana zabranjivao Resulullahu, a.s., da klanja u haremu. Jedanput ga 
zetece u namazu kraj Mekami Ibrahim (mjesto gdje je stajao Ibrahim), pa rece: 

"0 Muhammede, nisam li ti zabranio da to cinis, a Resulullah, a.s., rasrdi se i povisenim 
tonom mu zaprijeti. On na to rece: 

"S cime mi to prijetis, Muhammede? Tako mi Boga, ja u ovoj dolini imam najvise drustva." 
Allah, dz.s.,objavi: 

"Pa neka on pozove drustvo svoje." 150 

U drugom predanju navodi se da ga je Resulullah, a.s., dohvatio za jaku, prodrmao ga 
i rekao: "Tesko tebi! Tesko tebi!" 151 Boziji neprijatelj rece: "Prijetis mi, Muhammede? 
Tako mi Boga, nista mi ne mozete, ni ti ni tvoj Gospodar, jer ja sam veliki covjek." 152 

Ni nakon ovih dogadaja, Ebu - Dzehl se nije budio iz zablude, nego je jos vise tonuo u 
blato. Muslim pranosi da je Ebu - Hurejre, r.a., rekao: "Ebu - Dzehl je upitao da li ce 
Muhammed nicice pasti u vasem prisustvu? 'Da.' Ebu - Dzehl rece: 'Tako mi Lata i Uzata 
(kipova), ako to ucini, zgazit cu mu vrat, a nos u prasinu gurnuti.' On dode kod Resulullaha, 
a.s., zatece ga da klanja i htjede ga baciti pod noge, ali se svi iznenadise kad ustuknu od 
njega braneci se rukama od necega, pa ga upitase: 

'Sta ti bi?' On odgovori: 'Ugledah izmedu sebe i njega jarak u kojem bukti vatra, i 
vidjeh uzas i krila.' Resulullah, a.s., rece: 'Da me je samo dotakao, meleki bi ga zgrabili i 
od njega trgali komad po komad.'" 153 

Tako su izgledale patnje koje je dozivljavao Resulullah, a.s., od svojih neprijatelja, 
bilo da su to cinile ugledne Mekelije ili obicni svijet, i pored Ebu - Talibove zastite koju je 
uzivao. A sto se tice muslimana, a posebno onih slabijih i nezasticenih, te patnje bile su 
jos vece, a metode jos brutalnije. 

U to isto vrijeme, svako pleme je pristupilo kaznjavanju pojedinaca iz svoje sredine 
koji su prihvatili islam. Metode su bile stravicne i raznovrsne. Na one muslimane koji nisu 
imali rodbinu, okomila se kurejsijska bagra, zajedno s gospodom. Koristili su razlicite 
metode zlostavljanja, te se i od same pomisli na njih, svakom plemenitom covjeku srce 
cijepalo. 

Kad bi Ebu - Dzehl cuo da je neki od uglednih ljudi primio islam, prvo bi mu zaprijetio 
da ce ga materijalno unistiti, a zatim i moralno, a ako je bio siromasan i nezasticen, 
udarao bi ga, maltretirao, a onda i druge na to podsticao. 154 Amidza Osmana bin Affana 
znao je zamotati Osmana u hasuru od palminog lisca, a zatim ispod nje vatru naloziti. 155 

Kad je majka Mus'ab bin Umejrasaznalada joj je sin primio islam, prvo gaje patilagladu, 



84 Zapecaceni dzenetski napitak 

a zatim ga je izbacila iz kuce, a zivjeli su u velikom izobilju. Njegova se koza nakon tih patnji 
nabrala kao u zmije. Bilal, rob Umejjet bin Halef el - Dzumehije, primi islam, a Umejjet mu je 
znao omcu na vrat staviti, i dati uze djeci u ruke, da ga vuku po brdima Meke, sve dok ne bi 
navratuostaourezodomce. Umejjetjeznaoisam da seizivljavana njemu. Pritezaobi mu 
omcu jednom rukom, a u drugoj je drzao stap i tukao ga. Prisiljavao ga je da sjedi na vrelom 
pustinjskom suncu, patio ga gladu, a od svega, najstrasnije bijase kada bi ga u podnevsko 
vrijeme svezao golog i ostavio da lezi na uzarenom pijesku, s ogromnim kamenom na 
grudima. Tada bi mu govorio: "Ostat ces ovako, tako mi Boga moga, dok ne umres, ili dok 
se ne odreknes Muhammeda, pa pocnes ponovo vjerovati u Lata i Uzata." 

Bilal bi u takvom teskom stanju govorio: "Bog je jedan! Allah je jedan. Jedan je!" Dok je 
Bilal podnosio ovu vrstu mucenja, naide jednog dana Ebu - Bekr pokraj njih, vidje to sve, pa 
kupi Bilala od Umejjeta. Njemu dade crnog mladog momka, u zamjenu za njega. Spominje 
se, medutim, da ga je kupio za pet ili sedam oka srebra. Nakon kupovine, Ebu - Bekr dao mu 
jeslobodu. 156 

Ammar bin Jasir bio je rob Benu-Mahzuma. On, njegov otac i majka primise islam 
zajedno. Oni prodose jos gore od Bilala. Musrici - nevjemici - idolopoklonici ili mnogobosci 
Meke, opet na celu s Ebu - Dzehlom, znali su ih istjerati u pustinju usred dnevne zege, pa 
bi ih mucili na suncu i tako ostavili. 

Prode Resulullah pokraj njih, pa im rece: "Strpite se, porodico Jasira! Vas boravak bit 
ce u Dzennetu." Jasir podleze mukama. Jasirovu zenu, Sumejju, r.a., ubi Ebu - Dzehl. 
Probode joj spolni organ kopljem. Ona je prvi sehid islama. Ammar je sve to gledao u 
teskim mukama, a u srcu prezivljavao nepodnosljiv bol zbog roditeljskog stradanja. Ebu - 
Dzehl nastavi muciti Ammara, nesto gladu, a nesto vrelim kamenjem koje mu je tovario 
na grudi, a potom bi ga zalijevali vodom, da se na njemu gasi uzareno kamenje. Kurejsije 
su govorile: 

"Necemo te ostaviti na miru, dok ne pocnes psovati Muhammeda, a.s., ili dokza nase 
bogove, Lata i Uzata, ne nades ljubav u svom srcu." 

On im u tim silnim mukama obeca to. Pustise ga nakon obecanja, a on ode placuci 
Resulullahu, a.s., da mu se izvine. Allah, dz.s., potom objavi: 

"Onoga koji zanijece Allaha, nakon sto je u Njega vjerovao, osim ako bude na to 
primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri, ceka Allahova kazna. One, kojima se nevjerstvo 
bude mililo, stici ce srdzba Allahova i njih ceka patnja velika." (16:1 06) 157 

Muke je pretrpio jos jedan rob, Ebu - Fukejhet', cije je ime bilo Efleh, rob Mekelije 
Abdu - d - Dara. Njemu su vezali noge i vukli ga tako po zemlji. 158 Razne muke azaba 
(zlostavljanja) podnio je Habab bin el - Ert, rob Ummi Enmare, kceri Seba'a el - Huzaije. 
Musrici su ga vukli za kosu, pa mu zestoko presavijali vrat, okrenutom na bok, do pucanja 
prsljanova, a zatim bi natovarili na njega kamen da ne moze ustati. 159 



Zapecaceni dzenetski napitak 85 

Nekoliko zena primilo je islam: Zunejra, En - Nehdija sa svojom kceri i Ummu Ubejs, 
zvana Ima, koje su bile robinje, a potom primile islam. Njih su musrici isto tako zlostavljali 
na razne nacine. Takoder, primi islam (kupljena) robinja porodice Beni - Muemmela, koji 
su porijeklom od Benu - Adijja. Omer bin el - Hattab ju je silno tukao (tada je bio musrik) 
dok mu ne bi dosadilo, a onda bi rekao: "Prestao sam te tuci jer mi je dojadilo." 160 

Ebu - Bekr kupi ove robinje i dade im slobodu, kao sto je oslobodio Bilala i Amir bin 
Fuhejrea. 161 

Musrici su znali nekim ashabima (drugovima) Resulullaha, as., navuci devinu kozu, a 
zatim bi ih bacili u vreli pijesak, a drugima bi navlacili zeljezni oklop, pa ih bacali na vrele 
stijene. 162 

Spisak mucenika na Allahovom putu veoma je dug, a njihove patnje neshvatljive 
razumu. Oni, kao i svaki onaj za koga bi culi da je musliman, prosli su istim trnovitim 
stazama. 

priprema i obraboti
www.tewhid.ucoz.net

iz kniga ZAPECACENI 
DZENETSKI NAPITAK 

Autor: 
Safijurrahman el - Mubarekfuri