U to vrijeme jos jedan svjetlosni zrak pridonese rasturanju tmine. Bio je to jos veci i
sjajniji bljesak, poput munje u olujnoj noci, ali se ne ugasi brzo kao munja, nego nastavi
sjati i obasjavati svoju sredinu.
Ta druga svjetlost, bio je Omer u islamu. Omer bin el - Hattab, primi islam u zil - hidzetu
seste godine po poslanstvu 187 , samo tri dana nakon Hamzinog islama 188 , r.a. Resulullah,
a.s., je vec molio Allaha, dz.s., da Omer primi islam. Tirmizi prenosi od Ibn - Omera hadis koji
je ubrojao u sahih, atakoder ga je objavio Taberani od Ibn - Mes'uda i Enesa, da je Resulullah,
a.s., rekao:
"Moj Allahu, pomozi Islam s jednim od dvojice, koji ti je drazi: Omer bin Hattabom Hi
Ebu - Dzehlom bin Hisamom." Allahu je, dakle, bio drazi Omer bin el - Hattab, r.a. 189
Nakon proucavanja svih verzija u kojima se govori o Omerovom, r.a., prelasku na
islam, dolazimo do zakljucka, da je vjera nastanjivala njegovo srce postepeno, ali sigurno.
Prije nego to iznesemo, da kazemo nesto o Omerovim, r.a., vrlinama i njegovim
osjecanjima.
Omer, r.a., bio je poznat po svojoj britkosti u govoru i snazi u pokretu. Cesto su
muslimani dozivljavali od njega neugodnosti, a u stvari bio je licnost u kojoj su se mijesala
razlicita osjecanja. Veoma je drzao do obicaja svojih predaka, a s druge strane uzivao je
u ovozemaljskim slastima, u vinu i igri, koje je mnogo volio. Zatim je bio zadivljen upomoscu
muslimana u novom vjerovanju i njihovoj jakoj volji da ustraju, ma na kakve prepreke
nailazili. Dolazio je i sam u situaciju da posumnja u svoju vjeru i da povjeruje daje islam
bolja vjera od drugih. Tako je to trajalo dok nije prevagnulo ono sto je prevagnulo. Ovo je
rezime od Muhammeda el - Gazalija. 190
Rezime predanja o njegovom islamu kaze, daje Omer, r.a., krenuo jedne noci da se
provede van kuce. Dosao je u harem Kabe i usao, te zatekao Resulullaha, a.s., na namazu.
Ucio je s pocetka sure "El - Hakkah." Omer je stao i slusao. Dopalo mu se ucenje Kur'ana.
On prica:
"Rekoh u sebi: 'Ovo je, tako mi Boga, pjesnik, kao sto su rekli Kurejsevici.' Zatim cuh
rijeci: 'Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika
- kako vi malo razmisljate.' (69:40, 41 ) Pomislih: 'On je prorok.' I cuh rijeci: 'I nisu rijeci
nikakva proroka - kako vi malo razmisljate.'" (69:42) Zatim Omer, r.a., rece: "Tada Islam
udeumojesrce." 191
To su bile prve sjemenke islama koje se zasadise u njegovo srce, ali tu je oklop
predislamskih nesuglasica, tradicionalnih asabija (plemenske privrzenosti), drzanja i
velicanja djedovske vjere. Sve je ovo, jos uvijek bilo ono sto je vladalo razumom. To je bila
stvarnost za koju je srce kucalo. Stoga on ostade marljiv i neumoran u svojim djelatnostima
protiv islama. Ali i pored svega, u dubini srca titrao je neki drugi osjecaj, daleko skriven iza
tjelesnog oklopa.
U Omerovo zestoko neprijateljstvo ubrajamo njegovu odluku da ubije Resulullaha,
a.s. To se desilo jednog dana, kad izade opasan britkom sabljom, da namjeru provede u
djelo. U putu ga sretne Nujam bin Abdullah el - Adevij 192 , III, mozda, neki covjek iz plemena
Benu -Zehra 193 , Hi cak iz plemena Mahzum 194 , pa rece: "Gdje si naumio Omere?" On rece:
"Zelim ubiti Muhammeda." Ovaj mu rece: "Kako ces se ucuvati Benu - Hasima i Benu -
Zehre (porodica), ako ubijes Muhammeda?" Omer mu rece: "Jedino mozestako govoriti
ako si primio novu vjeru, a ostavio staru u kojoj si roden."
Covjek mu tada rece: "A hoces li Omere, da ti kazem nesto sto ne znas? Bit ces
iznenaden! Tvoja sestra i tvoj zet su promijenili vjeru i ostavili vjeru kojoj ti pripadas." Omer,
sav uzrujan, krenu njihovoj kuci. Kada dode kod njih, zatece Habbab bin el - Ereta. U
rukama je imao list Kur'ana na kome je bilo napisano "Ta ha." On je tu suru citao njima
dvoma. Habbab je cesto dolazio kod njih i citao im Kur'an, pa kada cu Omerov glas,
povuce se dublje u kucu, a Fatima, Omerova sestra - sakri list papira. Kada Omer ude
kod njih, rece: "Kakve su ono rijeci sto ih cuh kada sam dolazio?" Oni odgovorise: "Nista,
osim sto smo nas dvoje razgovarali." On rece: "A da niste vas dvoje promijenili vjeru? Zet
mu na to rece: "Omere, sta mislis o tome, da je istina na strani druge vjere, a ne tvoje?"
Omer skoci put njega i zestoko ga udari. Njegova sestra priskoci i otrgnu ga od svog
muza, a on je odgurnu rukom u lice, da joj krv potece. U predanju Ibn - Ishaka stoji da ju
je osamario i od udarca joj ranu na lieu napravio, pa mu ona srdito rece: "0 Omere, ako je
druga vjera prava, a tvoja kriva, onda svjedocim da nema drugog Boga osim Allaha i
svjedocimdajeMuhammedAllahovPoslanik."
Kad Omer vidje sta je sestri napravio, zazali gledajuci kako joj krv curi niz lice, pa se
pokaja, postedi im zivot i rece: "Dajte mi taj list papira koji imate, da ga procitam." Sestra
mu rece: "Ti si necist, a ovo ne uzimaju u ruke, osim cisti. Ustani i operi se, a zatim uzmi
Kur'an." Kad to uradi, prouci: "U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!", pa rece: "Imena
lijepa i cista (misleci na bismillu), i poce citati "Ta ha" dok ne dode do ajeta: "Ja sam,
uistinu, Allah, drugog Boga osim Mene nema, zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj,
da bih ti uvijek na umu bio!" (20:1 4) Omer zastade i rece: "Divnog li govora, nema Ijepsih
rijeci od ovih! Odvedite me Muhammedu."
Kada Habbab cu Omerove rijeci, izade pred njega, pa mu rece: "Budi radostan, Omere,
ja bih zelio da se dova koju je Resulullah, a.s., uoci cetvrtka navecer ucio ('Moj Allahu,
pomozi i proslavi islam sa Omerom ibn el - Hattabom, Hi s Ebi - Dzehlom bin Hisamom')
u kuci na donjem dijelu Saffe - odnosi na tebe."
Omer uze svoju sablju, opasa je oko sebe, pa krenu Muhammedovoj, a.s., kuci. Zakuca
na vrata. Iz kuce proviri covjek, pa ugleda Omera opasana sabljom. Vrati se unutra i
obavijesti Muhammeda, a.s., a prisutni u kuci se uznemirise. Hamza im rece: "Sta vam je?"
Rekose: "Omer!" On rece: "Pa sta je, ako je Omer? Otvorite mu vrata! Ako je dosao s
dobrim namjerama docekat cemo ga, a ako je sa zlim, ubit cemo ga njegovom sabljom." U
kuci je sjedio Resulullah i primao Objavu od Allaha, dz.s. On izade i zatece Omera u sobi.
Prihvati mu ogrtac i sablju, zatim ga cvrsto privuce i rece: "Jesi li spreman Omere, da Allah
skine stebe nevolju u kojoj se nalazis? moj Allahu! Ovo je Omeribn el - Hattab, moj Allahu,
pomozi i proslavi islam s Omerom ibn el - Hattabom." Omer, r.a., rece:
"Svjedocim da nema drugog boga, osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik." Omer primi
islam, a prisutni zaucise tekbir, da su culi musrici u mesdzidu. 195
Omer ibn el - Hattab bio je takve smjelosti kakva se rijetko moze naci. Njegovo primanje
islama izazva kod musrika bolan krik zbog novog poraza, novog prezrenja i nevjere. A
muslimani, oni nastavise stazama radosti, casti i uspona.
Ibn - Ishak prenosi, povezanim lancem prenosilaca od Omera, r.a., koji je rekao:
"Kada sam primio islam, poceo sam razmisljati o tome, ko je u Meki najveci neprijatelj
Resulullahu, a.s.? Rekoh: Ebu - Dzehl. Stogaodoh kod njega i zalupah mu na vrata. On
izade pred mene i rece: 'Dobro dosao! Sta te to dovede?' Omer rece: 'Dodoh da te
obavijestim da sam primio islam, da vjerujem u Allaha, dz.s., i Njegovog Poslanika
Muhammeda, a.s., i da vjerujem u ono sto mu se objavljuje.' Omer rece: 'On mi zalupi
vratima u lice i viknu: - Unakazio te Bog, a i to sa cime si dosao...'" 196
Ibn - Dzevzi navodi da je Omer, r.a., rekao: "Kada bi neko primio islam oko njega bi se
okupili ljudi, udarali bi ga, a i on bi njih udarao, a ja kad primih islam, dodoh kod mog
daidze El - Asi bin Hasima i obavijestih ga, a on mi zatvori vrata i ude u kucu, pa onda
odoh covjeku, jednom od prvaka Meke (mozda je to bio Ebu - Dzehl), pa ga obavijestih,
pa ion ude u kucu." 197
Ibn - Hisam navodi, a takoder i Ibn - Dzevzija, rezimirano, da je Omer, poslije primanja
islama otisao kod Dzemila bin Muammera el - Dzumehija, koji je vise pamtio i prenosio govor
ljudi, pa mu saopcio da je primio islam, a Dzemil je povikao iz svega glasa da je Ibn - Hattab
zanijekao vjeru. Omer iza njegovih leda rece: "On laze, ja nisam zanijekao vjeru, ja sam
primio islam." Oni skocise na njega, a on se okomi na njih, i tako su se borili sve do podneva.
Omerse umori i sjede, a oni se okupise oko njega, te on rece: "Cinite sta ste naumili, ali se
kunem Allahom, taman da nas bude trista, ili cemo mi vama poloziti nase glave, Hi cete vi
namasvoje." 198
Nakon toga musrici odlucise da odu Omerovoj kuci i da ga ubiju.
Buharija prenosi od Abdullaha bin Omera, koji kaze: "Sjedio je Omer kod kuce, uplasen,
kad mu se pomoli El - As bin Vail es - Sehmi, Amrov otac, u novoj odjeci preko koje je kosulja
izradena od svile. On je iz plemena Sehm, a oni su nasi vladari. On upita Omera: "Staje s
tobom?" On odgovori: "Tvoj narod smatra da me treba ubiti zato sto sam primio islam." El -
As rece: "oni nemaju puta do tebe!" "Vjerovatno, posto sam rekao da sam primio islam." Pa
on izade i susrete mnostvo svijeta, punu dolinu, pa ih upita:
"Kudaidete?"
"Idemo do Ibn - Hattaba koji promijeni vjeru." On rece: "Nemate puta do njega." Oni se
na to vratise. 199 U Ibn - Ishakovoj verziji stoji: "Tako mi Allaha, izgledali su kao gomila
zguzvane odjece pred njim." 200 Tako se dogadalo s musricima.
A sta se zbivalo s muslimanima? Prenosi Mudzahid od Ibn - Abbasa, koji kaze: "Upitao
sam Omera bin el - Hattaba zasto je dobio nadimak El - Faruk? On rece: 'Hamza primi
islam prije mene na tri dana', pa mu onda isprica kako je on primio islam i dodade na kraju:
'To jest, kad primih islam, upitah: - Resulullah! Jesmo li na pravoj strani, bilo da smo zivi
Hi mrtvi?' - Rece: 'Da! Tako mi Stvoritelja, vi ste na pravoj strani, umrli Hi zivjeli.' Omer rece:
'A zasto onda da se skrivamo? Tako mi Stvoritelja, koji tebi posla Istinu, izaci cemo s tobom!'
Pa izadosmo sa njim cineci dva reda. Hamza u prvom od njih, a ja u drugom. Iza nas dizala
se prasina poput prasine od brasna. Udosmo u mesdzid. Omer rece: 'Ja pogledah u Kurejsije
i u Hamzu. Spopala ih je tuga, kao nikad do tad. Resulullah, a.s., dade meni nadimak 'El -
Faruk.'" 201
Ibn - Mes'ud, r.a., govorio je: "Nismo mogli mirno da klanjamo kod Kabe, sve dok
Omer ne primi islam." 202
Prenosi se od Suhejba bin Sinana er - Rumije, r.a., da je rekao:
"Kad je Omer primio islam, islam je ojacao i mi smo tada poceli sjediti u halki oko
Kabe. Ustali smo da javno obavimo tavaf oko Kabe i usput se sretasmo s onim koji bi
vikao na nas, pa mu i mi odgovorismo kako je zasluzio." 203
Prenosi se od Abdullah bin Mes'uda da je rekao: "Bili smo pomognuti i ojacani Omerovim
primanjemislama." 204
priprema i obraboti
www.tewhid.ucoz.net
iz kniga ZAPECACENI
DZENETSKI NAPITAK
Autor:
Safijurrahman el - Mubarekfuri
|
