| Main » Articles » Sira |
RODENJE I CETRDESET GODINA ZIVOTA DO POSLANSTVA
RODENJE Najodabraniji poslanik, Resulullah, a.s., roden je u porodici Beni - Hasima, u Meki, u zoru ponedjeljka, devetog rebiul - evela, prve godine "od dogadaja sa slonom", ili cetrdeset godina poslije vladavine perzijskog kralja Kisara (Kserksa) - Enu Sirvana. Taj datum odgovara 20. ili 22. aprilu 571 . godine po kalendaru. Ovaj datum izracunali su veliki ucenjak Muhammed Sulejman el - Mensur Fevri i astroloski istrazivac Pasa Mahmud. 76 Ibn - Said prenosi da je Resulullahova, a.s., majka rekla: "Kad sam ga radala, poradala sam uz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali dvori Sama." Slicno prenosi imam Ahmed i El - Urbad ibn Sarija. 77 Pripovijeda se, takoder, da su se pri rodenju Muhammeda, a.s., desili neki cudni dogadaji u svijetu, koji su bili predznaci njegovom poslanstvu: srusilo se cetrnaesttomjeva sa Kserksovog dvorca u Perziji, ugasila se vatra koju su vijekovima obozavali obozavaoci vatre i srusile se crkve oko jezera Savit, nakon sto ono presusi. Ovo prenosi Bejhekija, 78 a s njim se ne usaglasava Muhammed El - Gazali. 79 Kad je Amina donijela na svijet djecaka, pozvala je njegovog djeda Abdul - Muttaliba da mu saopci radosnu vijest. On ga sav radostan uze u narucje i odnese u Kabu. Tu se pomolio Allahu i zahvalio mu na unuku. Tu mu je i ime Muhammed dao - zna se sigurno da ovo ime nije bilo poznato kod Arapa. Obrezivanje je uradeno sedmi dan po rodenju, kako je inace bio obicaj kod Arapa. 80 Prva zena, koja ga je zadojila poslije majke, bila je Su vejba, sticenica Ebu - Leheba, koja je imala musko dojence imenom Mesruh. Prije Muhammeda, a.s., dojila je Hamzu, sina Abdul - Muttaliba, a poslije njega dojila je Ebu - Selemu ibn Abdil - Esed El - Mahzumiju. 81 BORAVAK U PORODICI BENU - S'AD Obicaj kod Arapa u gradu bio je da potraze dobru dojilju za novorodence, i to sa sela i iz pustinje, zeleci time udaljiti svoju djecu od gradskih bolesti. Djecu je trebalo odljuljati na cistom zraku, da tjelesno ojacaju, duhom ocvrsnu i da progovore cistim arapskim jezikom. Tako je i Abdul - Muttalib izasao datrazi dojilju zasvoga unuka. Pogodise s Halimom iz plemena Benu Sa'd ibn Bekr, kcerkom Ebi - Zuejba. Njen muz je bio El - Haris ibn Abdil - Uzza el - Mekni, s nadimkom Ebi - Kebset, iz istog plemena kao i Halima. Muhammed, a.s., imao je bracu po mlijeku. To su: Abdullah bin el - Haris, Enisa, kci Harisova, Huzafa ili Dzuzama, takoder Harisova kcer. Onaje voljela i nosila u narucju Muhammeda, a.s. Zatim je bio Ebu - Sufjan bin Haris bin Abdil - Muttalib, sin Resulullahovog, a.s., amidze. Resulullahov amidza Hamza bin 'Abdul Muttalib, takoder je imao dojilju iz plemena Benu Sa'da bin Bekra. Jednom prilikom njegova majka podoji Resulullaha, a.s., dok se nalazio kod svoje majke po mlijeku Halime. Hamza je bio brat po mlijeku Resulullahu s dvije strane: preko Suvejbe i Halime Es - Sa'dijje. Halima je uz Resulullaha, a.s., dozivjela neocekivani bericet, kao i mnoge zanimljive dogadaje. Ibn - Ishak pise: "Halima je pripovijedala, da je krenula s muzem i malim sincicem kojeg je dojila, u grupi zena iz plemena Beni Sa'd ibn Bekri, da potrazi posao. (Zene su dolazile u Meku i uzimale djecu na dojenje). To se desilo jedne godine, kada nisu imali sta da jedu. 'Krenuli smo na devi, koja nije davala, tako mi Boga, ni kapi mlijeka. Niko od nas nije spavao od placa naseg gladnog djeteta koje se nije moglo najesti s mojih prsa. Molili smo Boga, da nas izvede iz te teske situacije. Tako smo stigli u Meku. Zagledali smo novorodencad, a svakoj od nas je nuden Resulullah, a.s., i nijedna ga nije htjela uzeti, jer je bio jetim - siroce bez oca. Naravno, mi smo ocekivale placu od djetetovog oca. Svaka od nas bi rekla: 'Jetim. Ta, sta bi za njega mogli uciniti majka i djed?' Stoga smo mrzile uzeti jetimce. Medutim, svaka zena koja je bila sa mnom, nasla je sebi dijete za dojenje, osim mene. Kad smo se okupili za povratak, rekoh muzu: Tako mi Boga, osjecam se ponizenom, svaka moja druga je nasla sebi dijete za dojenje, osim mene. Mrzi me da se vratim kuci tako jadna. Tako mi Boga, odoh nazad da uzmem ono jetimce. 'Budi bez brige, svakako to ucini, mozda ce nam Allah uz njega dati bericetl '" Ona zatim nastavi pricu: "Otisla sam po to dijete, samo iz razloga sto nisam nasla drugo. Medutim, kad sam ga Zapecaceni dzenetski napitak 53 uzela i donijela do karavane, stavih ga u krilo da se nadoji. Ono primi moje grudi i dojilo je, dojilo, dokle god je moglo. Kad se ono zasitilo, zasiti se i moj najmladi sin. Pa zaspa Muhammed, a zaspa i moj sin, zbog cijeg placa (od gladi) nismo mogli spavati prethodnih noci. Ustade moj muz i ode do deve, kad kod nje vime nabreklo. On pomuze, pa se napismo oboje do sitosti. Tu noc smo ugodno prespavali. Kad se propudismo, muz mi rece: 'Znaj, Halima, tako mi Boga, uzela si bericetno celjade!' Odgovorih mu: 'I ja bih zeljela da je tako.' - Zatim smo krenuli, a ja s djecom jahala devu. Deva je bila brza i jaka, pa ja odmakoh podobro od svojih drugarica, tako da one povikase: '0 Zuejbova kceri, sta ti bi! Pricekaj nas malo. Je li to ona ista deva na kojoj si dojahala s nama?' 'Odgovorih im: Da, tako mi Boga, to je ona ista.' 'One povikase: - Nije moguce! S njomsenestodogodilo!' Zatim stigosmo u nase mjesto - zemlju Beni - Sa'da. Nisam poznavala suhlju zemlju od te. Nase ovce dolazile bi uvijek gladne kuci, a kad stigosmo s Muhammedom dodose s pase site i mlijecne. Namuzosmo ih i napismo se, znajuci da ovce do tada nisu imale kapi mlijeka. Nasi susjedi bi govorili svojim cobanima: 'Tesko vama, zasto ne idete napasati ovce tamo gdje napasaju Zuejbove kceri.' - Medutim, isto se desavalo. Njihove ovce bi opet dolazile gladne i bez mlijeka, a moje site i s mlijekom. Mi smo kroz to stalno osjecali Bozije dobro, Njegovu ispomoc i opskrbu. To je trajalo, a Muhammed je napunio dvije godine. Odvojih ga od prsa. Izgledao je i jaci i krupniji nego njegovi vrsnjaci. Tada odlucismo da ga odnesemo njegovoj majci, tuzni i nesretni zbog rastanka. Majci smo pricali kako smo s njim zaimali bericet, pa joj ja rekoh: 'Kad bi ga jos malo ostavila kod nas da ojaca, bilo bi mu bolje nego u gradu. Bojim se, da mu ne naudi gradski zrak.'" Halima nastavi: "Nismo se ni nadali, a Amina odmah odluci da ga vratimo nazad sa sobom." 82 Tako je Resulullah, a.s., ostao u Benu - Sa'du. Imao je cetiri ili pet godina kad se desio dogadaj -jednaod mu'dziza: rasijecanje i ciscenje Muhammedovih grudi! Prenosi Muslim od Enesa, r.a., da je Resulullahu, a.s., dosao Dzibril u vrijeme dokse on igrao s djecom. Uzeo ga je, spustio na tie, rasjekao mu grudi sve do srca, izvadio srce vani i iz srca izvadio ugrusak pa rekao: "U ovome je sejtan mogao dati naudi." Zatim mu isprao srce u zlatnom ledenu u kome je bila voda zem - zem, zatim ga zasio i ponovo ga vratio na njegovo mjesto. Djecaci su trceci dosli njegovoj pomajci, vicuci: "Muhammed je ubijen!" Kad ga ugledase imao je drugaciju boju lica. 83 ODLAZAK RODENOJ MAJCI Nakon ovog cudnovatog dogadaja, Halima se uplasi za Muhammeda, pa odluci da ga vrati njegovoj majci. Kod majke je proveo vrijeme sve do napunjene seste godine. 84 Amina je smatrala potrebnim, da zbog sina, i zbog sebe, treba da ode u obilazak muzevog groba u Jesribu - Medini. Krenula je s djecakom na put dug 500 km pracena sluzavkom Ummu Ejmen, i svekrom Abdul - Muttalibom. Na putu su proveli mjesec dana. Amina je mnogo izmrsala. Na povratku se razboli. Lipoma je bila od pocetka putovanja, ali ne izdrza do kraja. Umrije u El - Ebvau, mjestu izmedu Meke i Medine. 85 ZIVOT KOD DRAGOG DJEDA Abdul - Muttalib se vrati s Muhammedom, a.s., u Meku. Sva njegova osjetila milosti, plemenitosti i ljubavi, bila su okrenuta unuku - jetimu, kojeg zadesi nova tragedija koja samo zguli krastu staroj nezarasloj rani - prvo otac, a sada i majka! Djed je bio milostiviji prema Muhammedu, a.s., nego prema svojoj djeci. Nikada ga nije samog ostavljao. Uvijekje neko bio uz njega. Ibn - Hisam kaze: "Abdul - Muttalib imao je svoje siltete u hladovini Kabe. Njegovi sinovi bi posjedali oko silteta i iz postovanja, niko nije ni pokusavao sjesti na ocevo mjesto. Kad bi se pojavio Resulullah, a.s., unukdjecak, popeo bi se i sjeo nasred silteta. Njegove amidze, sinovi Abdul - Muttalibovi bi pokusali da ga pomaknu, a Abdul - Muttalib bi povikao, kad bi to primijetio: 'Ostavite to moje dijete. On ima kod mene posebno mjesto.' Zatim bi ga posadio pokraj sebe da sjedne. Gladio bi mu leda rukom i radovao bi se svemu sto je Muhammed, a.s., cinio." 86 Od osam godina, dva mjeseca i deset dana starosti, izgubi Resulullah, a.s., svoga djeda. On umrije u Meki, a zelio je prije smrti da brigu o svom unuku, a.s., preda njegovom amidzi Ebu - Talibu - rodenom ocevom bratu. 87 KOD OSJECAJNOG AMIDZE Ebu - Talib prihvati brigu o svome braticu u potpunosti i na najbolji nacin. On ga pridruzi svoj djeci i dade mu prednost nad njima, i prema njemu iskaza posebno postovanje i respekt. On je vise od cetrdeset godina pomagao Muhammeda, a.s., prosipao na njega svoju zastitu i zbog njega prijateljevao i ljutio se, o cemu ce biti govora. MOLBOM IZAZVAO KISU Ibn - Asakir je uzeo hadis od Dzelhemet ibn Arfata, koji kaze: "Usao sam u Meku, bila je susa, pa Kurejsije rekose: '0 Ebu - Talibe, osusi nam se dolina, djeca nam trpe od suse, hajde, moli za kisu!'" Izade Ebu - Talib s djecakom. Kao da se pomraci sunce, uskovitlase oblaci. Djecak je gledao u nebo. Ebu - Talib ga uze i prisloni ledima uz Kabu pa pokaza prstom na djecaka. Na nebu se desi cudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruci na dolinu bogata kisa i napoji sve sto je trebalo. Ovaj dogadaj Ebu - Talib opisao je jednim stihom. U torn stihu je opisao Muhammedovu nadnaravnu moc. POBOZNJAK BEHIRA Kad je Resulullah, a.s., napunio dvanaest godina (po nekima - i dva mjeseca i deset dana), 88 povede ga Ebu - Talib sa sobom na trgovacki put u Sam. U Basri su odsjeli, a Basra je spadala u Sam i bila je glavni grad Hurana. Ona je bila prijestolnica za one arapske zemlje, koje su bile pod Rimljanima. U ovom gradu zivio je svecenik s nadimkom Behira, a pravo ime mu je bilo (Dzerdziz) Grges. Kad je trgovacki karavan dosao u Basru, on izade da ga sretne, i pozove ih u goste. Prvi put ih je vidio, a poznao je Resulullaha, a.s., po svojstvima ranije objavljenim u svetim knjigama. On uze djecaka za ruku i rece: "Ovo ce biti poslanik cijelom svijetu. Njega ce Allah poslati kao milost svjetovima." Ebu - Talib rece: "Odakle to znas?" On odgovori: "Kad ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, a da sedzdu ne ucini, a sedzdu oni ne cine osim Poslaniku, a.s. Ja ga prepoznajem po pecatu poslanstva, biljegu iznad gornje hrskavicne plecke u obliku jabuke. Ja sam za njega cuo u nasim objavama." On zamoli Ebu - Taliba da s njim ne ide u Sam, vec da ga vrati kuci. Bojao se da mu jevreji ne nanesu zlo. Ebu - Talib vrati Muhammeda, a.s., sa svojim momcima u Meku. 89 BITKA ZVANA EL - FIDZAR To je bio rat plemena Kurejs i Kinane protiv Kajs 'Ajlana. U to vrijeme Resulullah, a.s., imao je petnaest godina. Voda Kurejsija i Kinana zajedno, bio je Harb bin Umejje. Uzivao je veliki ugled i cast. Pocetak bitke pripadao je Kajsu, a sredinom dana bitka je tekla u korist Kinana. Ova bitka nazvana je Fidzar zbog prekida zabrane ratovanja u svetim mjesecima. Ovoj bitki prisustvovao je Resulullah, a.s. On je svojim amidzama dodavao strijele za gadanje. 90 UGOVOR DOSTOJANSTVU Na osnovama prethodne bitke, dogodi se prisega u svetom mjesecu zulka'ide, ciji su inicijatori bili Kurejsije, i to porodice: Benu - Hasim, Benu - Muttalib, Esed bin Abdul - Uzaj, Zehra bin Kulab, Tejm bin Merre. Svi se oni okupe u kuci Abdullaha bin Dzed'an et -Temija, jerje bio najstariji medu njima i veoma postovan i ugledan. Sklopise dogovorda u Meki ne smije biti niko potcinjen i izlozen nasilju, bilo da je Mekanac Hi gost, a da oni ne budu na njegovoj strani, a protiv zulumcara, sve dok to ne prestane. Ovom dogovoru je prisustvovao Resulullah, a.s., a kad ga je Allah, dz.s., obdario objavom izjavio je: "Prisustvovao sam u kuci Abdullah ibn Dzed'ana ugovoru koji mi je drazi od blaga, i kad bih u islamu bio pozvan na tako nesto, odazvao bih se." 91 Taj ugovor u osnovi bio je suprotan predislamskom fanatizmu kojega je poticala "asabijja". Asabijja je duh roda i podrazumijeva bezuvjetnu privrzenost rodu i plemenu. Neki covjek, od plemena Zubejd, dode u Meku da prodaje robu. Tu robu kupi od njega El - As bin Vail el - Sehmi, ali mu ne isplati kako treba. Molio je da to ucini kako treba i pozivao Abdud - Dara, Mahzuma, Dzumha, Selma i Adija, predstavnike familija, ali ne obratise paznju na njega, pa se on pope na brdo Ebu - Kubejs i poce jakim glasom recitirati pjesmu o tome kako mu je nanesen zulum. Kad je ovo cuo uputio se njemu Ez - Zubejr bin 'Abdul - Muttalib pa ga upita: "Preko ovoga ne moze se preci?" Zatim su se sakupili gore spomenuti ljudi i sklopili ugovor a zatim se uputili El - 'Asu bin Vailu i vratili pravo Ez - Zubejdiju. 92 MUKOTRPAN ZIVOT Resulullah, a.s., nije imao u mladosti odredeni posao ili zanimanje. Tradicija biljezi da je bio pastir i da je cuvao ovce u plemenu Benu - Sa'd 93 , kao i stanovnicima Meke. U dvadeset i petoj godini zivota, otisne se u Sam kao trgovac robom, cuvene trgovkinje iz Meke, Hatidze, r.a. Ibn - Ishak biljezi: "Hatidza, kci Huvejlidova bilajetrgovkinja velikog ugledai casti. Onaje unajmljivala trgovce koji su radili s njenom robom i revnosno im isplacivala zaradu. Kurejsije su inace, bili poznati trgovci. Kad je Hatidza cula za Resulullaha, a.s., a posebno da je iskren, povjerljiv i cestitog ponasanja, posla po njega d dode. Kad je Resulullah, a.s., dosao, ona mu ponudi da vodi brigu o njenoj trgovini u Samu i da ce biti nagraden bolje nego su bili njegovi prethodnici. Takoder bi uz njega slala svoga slugu Mejsera. Resulullah, a.s., prihvati ovu ponudu i odmah krene sa Mejserom i karavanom u Sam." 94 ZENIDBA HATIDZOM Kad se Resulullah, a.s., vratio u Meku, Hatidza je bila nemalo iznenadena velikim trgovackim uspjehom. Mejsera joj je ispricao o cestitosti i povjerljivosti Resulullaha, a.s., te da je to jedan razloga velike zarade. Ona je bila sretna, a i zbunjena. Bila je udovica i do tada su je prosili mnogi ugledni bogatasi, gospoda Meke, ali ih je ona odbijala, jer se zeljela posvetiti samo trgovini. Medutim, ono sto je osjetila prema Resulullahu, a.s., nije mogla sakriti od svoje prijateljice Nefise, kceri Menijjeta. Nefisa nije sutjela o torn saznanju, pa ode Resulullahu, a.s., i rece mu otvoreno neka ozeni Hatidzu. On pristade na to i porazgovara sa svojim amidzama, a oni odose Hatidzinom amidzi i zaprosise Hatidzu. Odmah izatoga, obavilo se i vjencanje. Cinu vjencanja prisustvovali su Benu - Hasimije i poglavari Mudara. To se sve desilo samo dva mjeseca nakon njegovog povratka iz Sama, a ispravnija verzija je nakon dvadeset dana. Hatidza je tada imala cetrdeset godina. Uto doba bila je najodabranija zena Meke, po porijeklu, bogatsvu i ostroumnosti. Onaje i prva zena kojom se ozenio Resulullah, a.s., i za njena zivota nije imao drugu zenu. 95 Hatidza, r.a., izrodila je svu djecu Resulullaha, a.s., osim Ibrahima. Prvo mu je rodila Kasima i po njemu su zvali Resulullaha, a.s., Ebu - Kasim. Zatim je rodila Zejnebu i Rukaju, pa Ummu Kulsum i Fatimu, pa opet sina Abdullaha. Abdullaha su zvali "Dobri" i "Cisti". Sinovi su pomrli u djetinjstvu, a sve kceri docekale su islam i Objavu, te postale priprema i obraboti iz kniga ZAPECACENI
| |
| Views: 846 | |
| Total comments: 0 | |
Copyright MyCorp © 2025