| Main » Articles » Sira |
SMRT H. HATIDZE, R.A.
Dva mjeseca i tridan nakon smrti Ebu - Taliba, preseli na ahiret majka svih vjemika,
velika i cijenjena Hatidza, r.a. Njeno preseljenje bilo je u ramazanu, desete godine po
poslanstvu. Umrlaje u sezdeset petoj godini zivota, a Resulullah, a.s., tada je imao pedeset
godina. 216
Hatidza, r.a., bilaje jedna od pravih Allahovih blagodati Resulullahu, a.s. S njim je prozivjela
cetvrtinu stoljeca, pruzajuci mu njeznost i razumijevanje u satima razocaranja i tuge. S njima
je na svojim plecima nosila odgovomost d'aveta - sirenja i tumacenja islama. Ona ga je
bodrila u momentima primanja Objave, stitila ga je od pakosnika i silnika, i na cijelom torn
putu nije zalila ni sebe, ni svoj imetak. Resulullah, a.s., rekao je:
"Ona mi je vjerovala (da sam Poslanik) kada to niko nije vjerovao, znala je da govorim
istinu kada su me svi u laz utjerivali i pomagala mi imetkom, kad su mi svi odmagali; (i
Allah mi je dao da imam s njom dijete kada ga nisam imao)." 217 Sahih hadis, koji prenosi
Ebu - Hurejre, kaze: "Dosao je Dzibril Resulullahu, a.s., pa rekao: '0 Allahov Poslanice,
evo Hatidza dode. Ona nosi posudu sa smokom (zacinom), ili jelom Hi picem. Ako ona
dode kod tebe, nazovi joj selam od njenog Gospodara i obraduj je kucom u Dzennetu, u
kojoj nema vike i buke, a ni posla ni umora." 218
GOMILANJE TUGE
Ova dva dogadaja, bolna i teska, (smrt amidze Ebu - Taliba i spruge Hatidze) desise
se u kratkom vremenskom periodu.Ventili tuge i bola popustise, a osjecanja nadrijese.
Tuga i bol, bol i tuga, jedno pa drugo, ili jedno za drugim, uselise u Resulullahovo, a.s.,
plemenito srce. Ako tome dodamo stalne poteskoce koje su mu Kurejsije stvarale, onda
shvacamo da mu je bilo i previse. Nakon smrti Ebu - Taliba razne vrste mucenja su se
udvostrucile. Isle su do te mjere da on izgubi volju za daljim boravkom u Meki. Muka ga
natjera, pa izade uTaif, ali izade s ciljem da vjeru prenese i u taj grad, i da ga narod toga
mjesta pomogne protiv njegovog naroda. Nazalost, ni tamo ne nade nikoga ko bi ga
pomogao, a kamoli shvatio, pa ga jos i napadose vise i gore nego sto je cinio njegov
narod.
Treba reci, kako god je trpio i prolazio Resulullah, a.s., tako su isto prolazli i njegovi
drugovi i sljedbenici. Tako se njegov prijatelj i drug mu, Ebu - Bekr, morao iseliti iz Meke.
On je napustio Meku i dosao u Berkul - Gamad, zeleci odatle otici u Abesiniju. Od toga ga
odvrati Ibn - Daganet, koji gazadrza kod sebe. 219
Ibn - Ishak kaze: "Kad je umro Ebu - Talib, Kurejsije su na muke stavljale Resulullaha,
a.s., i cinile mu zlo kakvo nisu smjeli raditi u vrijeme Ebu - Taliba. Cak mu je i neki olos s ulice
sipao prasinu po glavi. On ude u kucu, a glava mu puna prasine, pa ustade jedna od kceri
mu i poce mu prati glavu, skidati prasinu, placuci. Resulullah, a.s., joj rece: "Ne placi, kceri
moja, Allah cuva tvoga oca. Kurejsije nisu cinile ovako grozne stvari dok n umrije Ebu -
Talib." 220
Zbog ovako cestih, ovako tuznih i tragicnih dogadaja, te, desete godine, Resulullah,
a.s., prozva tu godinu "Godina tuge" i pod tim nazivom poznata je u historiji.
ZENIDBA SEVDOM, R.A.
U mjesecu sevalu iste godine, 10. godine po poslanstvu, ozeni se Resulullah, a.s.,
Sevdom, kcerku Zem'ata koji je davno primio islam. Onase sa muhadzirima bila iselila u
Abesiniju (druga hidzra).
Bila je udata za Sekrana bin Amra. On je primio islam i zajedno su odselili, te je on
tamo umro a ona se vratila u Meku. I tada ju je zaprosio Resulullah, a.s., i ozenio se njom.
To mu je bila prva zena nakon smrti h. Hatidze, r.a. Nakon nekoliko godina, ona pokloni
svoje noci u kojima je trebala da spava s Resulullahom, a.s., Aisi, r.a. 221
RAZLOZI ZA STRPLJENJE I USTRAJNOST
Nekim situacijama iz zivota Resulullah, a.s., u Meki, covjek ostaje zapanjen. Da svako
ko je iole razuman, ostat ce i bez rijeci. Mnogi pametni ljudi postavljaju sebi pitanje: sta je
to, sto je bilo tako snazno i tako jako, da odrzi muslimane Meke u Allahovoj vjeri i pored
strahovitih patnji koje su podnosili. Kako su mogli imati toliko strpljenja nad zavjerom i
nasiljem od kojih se dize kosa na glavi, a jezi koza na tijelu. Gledajuci na ovo, smatramo
vrijednim da ukazemo na neke od razloga i uzroka velikog strpljenja:
1 . Cvrsti iman uvjet je ustrajnosti u svemu. Vjerovanje u Alaha, dz.s., Jednog, Jedinog
i spoznaja, ali iskrena spoznaja Allaha, dz.s. Kada se stopi nepokolebljivi iman s vedrim
otvorenim srcima, tezi tezinom planine, a vlasnik ovakvog postojanog imana i cvrstog
ubjdenja, sve ovozemaljske patnj, ma kakve i ma kolike bile, vidi u okrilju svog imana, kao
zabokrecinu koju nosi uzburkana bujica koja treba probiti cvrste brane i jake utvrde. Nista
stoga ne znaci muka i patnja na torn putu podnesena. Sta je to u odnosu na Ijepotu imana,
koja ce isturiti sav sljam na povrsinu, a srce ostaviti radosno i pripravno. Tako Allah navodi
primjerza istinu i neistinu: "Otpaci se odbacuju, dokono sto koristi tjudima ostaje na zemlji."
(1 3:1 7) Iz ovog jedinstvenog uzroka proizilaze drugi koji samo pomazu jacanje i ucvrscivanje
strpljenja. Toje:
2. Vodstvo, koje prihvacaju ljudi srcem, ukazuje na to da je Resulullah, a.s., kao
vrhovni voda muslimanskog naroda, (ne samo to, nego i cijelog covjecanstva), posjedovao
vrhunski moral i osobine jedne kompletne licnosti, koja svojom svjescu, razumom,
plemenitoscu, pravednoscu i iskrenoscu, plijeni ljudska srca. Postenje, ugled, cast i dobrota
govore o covjeku, koji je sa svim tim svojstvima stajao na najvecoj Ijestvici ljudskog roda.
Bio je osoba kojoj se mora i neprijatelj diviti, cijeniti ga i postovati. Tako se jedanput sastadose
trojica Kurejsija koji su tajno, svaki ponaosob,slusali kao Resulullah, a.s., uci Kur'an. Bili su
zadivljeni, jerto nije bio obican govor, nisu to bili stihovi. Zatim se razotkrila njihova tajna i
jedan od njih upita Ebu - Dzehla, (a bio je on jedan od te trojice) : "Sta mislis o ovome sto sam
cuo od Muhammeda?" "A sta si to cuo?" "Posvadali smo se sa Abdu Menafom oko casti i
vlasti. Takmicili smo se ko ce sta bolje uraditi. Oni su bili bogati, a i mi smo bili bogati. Njih su
druga plemena uzimala za svjedoke, a i nas, oni su djelili, a i mi smo dijelili, pa kad smo
shvatili da u svemu oponasamo jedni druge, cak i u jahanju, postali smo kao dva trkaca
konja, koji su predmet opklade." Oni rekose: "Mi imamo Vjerovjesnika kome dolazi objava s
neba!" "Kada cemo ih stici utome?! Tako mi Boga, necemo nikad u njega vjerovati niti ga
priznati." 222 Ebu - Dzehl znao je red: "0 Muhammede, mi ne utjerujemo tebe u laz, ali laz je
ono sto ti tumacis." Tada Allah, dz.s., objavi: "Oni doista ne okrivljuju tebe da si ti lazac, nego
nevjernici poricu Allahove rijeci." (6:33) 223 Nevjernici su Poslanikajednog danatri puta
pogrdno uvrijedili. Kada su to uradili treci put on je rekao: "0 Kurejsije, ja sam dosao da vam
najavim propast." Tada bi se od ovih rijeci uplasili, pa bi i oni najzesci neprijatelji postupali
snjim kako su najbolje umjeli. Kada su bacili na njega crijeva dok je bio na sedzdi, on ih
prokle. Oni se prestadose smijati, pa ih poklopi briga i ocaj, i bili su ubijedeni dace ih kletva
stici i da ce biti kaznjeni. Resulullah, a.s., takoder je prokleo Utbea bin Leheba, i on je bio
ubijeden da cegata kletva stici ; ugledavsi lavazavikaoje:"Ubi me, tako mi Boga! Muhammed
me ubi, iako je u Meki." (a Utejbet se nalazio na putu za Sam.) Takoder Ubej bin Halef
zaprijetio je da ce ubiti Resulullaha, a.s. On je rekao: "libit cu te, ako Bog da" Pa kad je
ranjen Ubejj u vrat u Bitki na Uhudu (posjekotina nije bila tako velika) rekao je: "Meni je vec
on rekao u Meki: 'Ja cu tebe ubiti.' Tako mi Boga, kad bi pljunuo na mene, ubio bi me." 224 (o
tome ce biti govora) S'ad bin Muaz (dokje bio u Meki) rekao je Umejjetu bin Halefu: "Cuo
sam Resulullaha, a.s., da kaze: 'Oni ce (tj. muslimani) boriti se protivtebe.'" Umejje se
strasno uplasio, pa dade rijec da nece izlaziti iz Meke. Kada ga natjera Ebu - Dzehl da ide u
Bitku na Bedru, kupi najbolju devu u Meki da na njoj moze uteci. Zena mu rece: "0 Ebu -
Safvane, da li si zaboravio sta ti je rekao tvoj brat El -Jeserbijj?" Rece: "Ne, tako mi Boga,
necu s njimadaleko putovati." 225 Tako su prolazili neprijatelji Resulullaha, a.s. Sto se tice
njegovih drugova i prijatelja za njega su disali jednom dusom.
Bio je u njihovom srcu i u njihovom oku zjenica. Medu njimateklaje iskrena ljubav kao sto vodatece svojim tokom.
Privlacio je ljude kao sto magnet privlaci zeljezo.
Od prevelike ljubavi prema Reesulullahu, as., svaki je vise volio da se njemu grkljan prereze, a da Muhammedu, a.s., ne fali nokat s prsta, niti da ga trn ubode. Jednog je dana Ebu - Bekr bin Kuhafet bio napadnut u Meki. Zestoko ga je pretukao Utbe bin Rebia. Udarao ga je nanulama, gazio mu po lieu i skakao po stomaku. Os silnih udaraca nije mu se lice moglo prepoznati. Benu - Tememije odnesose Ebu - Bekra u carsafu kuci, ocekujuci da umre. On se osvijesti tek predvecer i rece: "Staje s Resulullahom, a.s.,?" Poljubise ga i opomenuse, a zatim ustadose i rekose njegovoj majci Ummil - Hajr: "Gledaj da ga nahranis i napojis makar malo." Posto je ostala sama s njim, insistirala je da joj Ebu - Bekr sve kaze. A on je pitao: "Staje s Resulullahom, a.s.?" Ona rece: "Ne znam staje stvojim drugom." On rece: "Idi kod Ummi Dzemil, kceri Hattabove i pitajjeza njega." Ona ode kod nje i rece joj: "Ebu - Bekr pita za Muhammedabin Abdullaha." Ummi - Dzemil odgovori: "Ne znam ni Ebu - Bekra ni Muhammeda bin Abdullaha. Ako zelis otici cu s tobom do tvog sina." Ona rece: "Hajde." Krenu Ummi I - Hajr, pa ugleda Ebu - Bekra sveg u ranama. Ummi Dzemil zavriska i rece: "Tako mi Boga, ovo su mogli uraditi samo neprijatelji, nevjemici. Zelim da se Allah osveti za tebe." On upita: "A sta je s Resulullahom, a.s.?" Ummi - Dzemil upita: "Smije li tvoja majka cuti?" On odgovori: "Ne boj se nje." Ona rece: "On je citav i dobro je." Ebu - Bekr upita: "A gdje je on?" Ona odgovori: "U kuci Ibn - Erkama." Ebu - Bekr rece: "Tako mi Boga, niti cu jesti, niti cu piti, dok me ne odvedete Resulullahu." One ga umirise. Kad se smiri, i kad svijet pozaspa, izadose njih dvije kasno u noc i povedose gaoslonjenog na njih, te gadovedose Resulullahu, a.s. 226 Prenijet cemo u dogadajima s Uhuda, Hunejna i iz slicnih situacija, nezapamcene izjave ljubavi prema Resulullahu, a.s., kad budemo govrili o njemu. 3. Osjecaj odgovornosti: Ashabi su u potpunosti osjecali kakvu su ogromnu i ozbiljnu odgovomost ponijeli na plecima. U toj odgovornosti se ni u kojem momentu ne smije nista zaboraviti. Posljedice koje se izazivaju bijegom i strahom od odgovornosti, nanose daleko vecu stetu od one u kojoj se oni nalaze. Steta koja bi ih zadesila, a i citavo covjecanstvo, nakon toga bijega, ne moze se mjeriti, ni u kom slucaju, s patnjama s kojima su se susretali. 4. Vjerovanje u buduci svijet: Ovo vjerovanje je jos vise utjecalo na osjecaj odgovornosti, i stalno ga jacalo. Cvrsto i nepokolebljivo muslimani su vjerovali dace ih Gospodar svjetova oziviti da odgovaraju za svoja djela: dobra i losa, mala i velika, a nakon toga ili ce biti u dzenetskom boravistu gdje ce uzivati u Allahovim blagodatima, ili ce ici u dzehenmsko boraviste, da podnose vjecne patnje. Oni su stoga provodili zivot izmedu straha i nade, moleci za milost Gospodara svoga, bojeci se njegove kazne. Oni su: "Oni koji od onoga sto udjeljuju, i cija su srea puna straha, zato sto ce se vratiti svome Gospodaru" (23:60). Oni su znali da dunjaluk, ovaj svijet, i sve njegove blagodati ne vrijede
koliko krilce komarice u poredenju s ahiretom - buducim svijetom. Ovo jako saznanje
olaksavalo im je ovozemaljske patnje i gorcinu, tako da im nisu pridavali veliku paznju i
znacaj.
5. El - Kur'an: U najtezim trenucima zivota muslimana, trenucima prezivljavanja u
strahu i nasilju, objavljivane su sure i ajeti (poglavlja i recenice) iz Kur'ana, kao nepobitni
dokazi temelja islama oko kojih se tumacenje vjere (da'avvet) u Meki kretalo. Vjernici su
upucivani natemelje Allahove odredbe na kojoj je zasnovano nacasnije i najbolje ljudsko
drustvo nasvijetu, a to je islamsko drustvo. Kur'an podstice muslimane da u teskim trenucima
i vremenima budu strpljivi i jaki. U vezi s tim, donosi mnoge primjere i objasnjava mudrost
koju sadrze: "Zar vi mislite da cete uci u Dzennet, ajos niste iskusili ono sto su iskusili oni
koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimastina i bolest, i toliko su bili uznemiravani
da bi i Poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: 'Kad ce vec jednom Allahova pomoc?'
- Eto, Allahova pomoc je zaista blizu!" (2:214) "Elif - lam - mim. Misle li ljudi da ce biti
ostavljeni na miru ako kazu: 'Mi vjerujemo!', i da u iskusenje nece biti dovedeni? A Mi smo u
iskusenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu, i na
one koji lazu." (29:1 - 3) Ovi ajeti odgovarali su na zelje nevjernika i upornih svojeglavaca,
odgovorom jasnim, u kojem nema dvoumljenja. Kur'an ih opominje i upozorava na kazne i
nedace koje ce ih zadesiti ako budu uporni u nevjerstvu i svojeglavosti. To upozorenje jasno
je i konkretno, s potporom ajeta koji govore o Allahu, dz.s., i Njegovoj moci, zatim navode
historijske primjere koji ukazuju na Allahovu, dz.s., zakonitost prema njegovim neprijateljima
i prema njegovim evlijama (dobrim ljudima). Kur'an se koristi metodom blagosti jedanput, a
metodom osvjescivanja i upucivanja drugi put, dok ne odustanu od zivota u jasnoj zabludi u
kojoj se nalaze. Kur'an je znao odvesti muslimane svojim smislom i svojim figurama u drugi
svijet, svijet nepoznatog i nedokucivog. Otvarao bi im oci da vide svemir, da vide Allahovu
moc i Ijepotu, i osjete Njegovu savrsenost, iza kojih se krila i milost, i briga, i toplina, i
zadovoljstvo prema onima koji Ga osjecaju - bez ikakvih prepreka. U okviru ovih ajeta bilo
je dijaloga s muslimanima, u kojima im donosi radosnu vijest o svojoj milosti i svom
zadovoljstvu, zbog njihovog boravka u bascama punim vjecnih blagodati. Kur'an im slika
neprijatelja, nevjernika kao i silnika i krvnika. On govori kako ce im se suditi i kako ce biti
izlozeni dzehenemskoj patnji. Vatra ce im gorjeti lica, pa neka otpocnu paklenu gozbu.
6. Nagovjestaj uspjeha: Muslimani su, i pored svega sto im se dogadalo, znali od
prvog dana od kada su pocele njihove patnje s nevjemicima, da prelazak na islam ne znaci
i to, da islam nosi sa sobom nesrecu i zlo, vec da islamsko ucenje tezi i ima za cilj, od prvog
dana, obracun s neznanjem i neznalicama, kao i njihovim mracnim rezimom. Vjera islam ima
za osnovni cilj uspostavljanje autoriteta na Zemlji i rusenje politickih ustrojstava u svijetu,
koja ne postuju covjeka. Islam tezi da izgradi drustvo, kojim ce Allah, dz.s., biti zadovoljan,
drustvo koje ce s obozavanja bozanstava preci na obozavanje Allaha, dz.s.
Kur'an je objavljivao o tome radosne vijesti, neki put jasno i otvoreno, a neki put simbolicno.
I tako, u to tesko vrijeme za muslimane, kada im je zemlja bila pritjesnjena, gotovo da se
uguse na svom sopstvenom ognjistu, i da izgube svoje zivote, objavljivani su ajeti koji su
poredili tegobe i nedace, nepravdu i nasilje, te tezak zivot prethodnih poslanika poslanih,
takoder, narodima koji su ih u laz utjerivali i ostajali u nevjerstvu. Ajeti koji su govorili o ovome
sadrzavali su skoro ista stanja i iste situacije, u kojima i kroz koje su muslimani prolazili u
Meki, maltretirani od njenih nevjernika. Ajeti su sadrzavali metode rjesenja za uspjeh vjernika.
U nekim kur'anskim poglavljima jasna su predskazanja propasti idolopoklonika Meke i
uspjeha muslimana s uspjehom sirenja i tumacenja vjere islama.
U torn periodu objavljeno je mnogo ajeta koji donose radosnu vijest o pobjedi
muslimana. Allah, dz.s., kaze: "Arijec Nasadavnoje recenao robovima Nasim, o poslanicima:
'Oni ce biti, doista, potpomognuti i vojska nasa ce zacijelo pobijediti !' Zato se okreni od njih za
neko vrijeme i promatraj ih, i oni ce promatrati! Zaroni kaznu Nasu da pozuruju? Kad ih ona
stigne, zlo ce jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!" (37:1 71 - 1 77)
Allah takoder kaze: "Skup ce sigurno porazen biti, a oni ce se u bijeg dati!" (54:45), i
kaze: "Oni predstavljaju neznatnu urotnicku vojsku kojacetamo biti porazena." (38:1 1)
Za one koji su otisli u Abesiniju u izgnanstvo, objavljeno je: "Oni koji se isele Allaha
radi, nakon sto su bili progonjeni, Mi cemo jos na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti;
a nagrada na onome svijetu bit ce jos veca - kad bi oni samo znali!" (1 6:41 )
Resulullaha, a.s., pitali su o Jusufu pejgamberu, pa Allah, dz.s., objavi. "U Jusufu i
braci njegovoj nalaze se poruke za sve koji se raspituju." (12:7) Oni koji se raspituju su
stanovnici Meke, koje ce zadesiti ono sto je zadesilo Jusufovu bracu, propast i predaja.
Kada Allah, dz.s., govori o poslanicima, kaze: "Nevjemici ssu govorili poslanicima svojim.
Hi cete vjere nase biti, ili cemo vas, doista, iz zemlje nase protjerati !'" A poslanicima je
Gospodar njihov objavljivao: "Mi cemo nevjernike sigurno unistiti i poslije njih vas na
Zemlji nastaniti. Bit ce to za one koji ce se polaganja racuna preda Mnom bojati i koji ce
od prijetnje moje strahovati." (14:13,14)
Kad je izbio rat izmedu Perzijanaca i Rimljana, i kada su musrici zeljeli pobjedu
Perzijanaca, s obzirom da su oni bili musrici, muslimani kao vjemici zeljeli su pobjedu
Rimljana, takodr vjernika, koji su vjerovali u Boga, poslanike, Objavu Knjige i Sudnji dan.
Ali pobijedise Perzijanci. Tada Allah, dz.s., nagovijesti u objavljenim ajetima da ce Rimljani
dobiti pobjedu, ali za nekoliko godina. Kur'an, pored ovoga nagovjestaja, najavi i jos jedan,
radosniji,a to je pobjedu muslimana uz Allahovu, dz.s., moc: "Allahova je odluka - i tada ce
se vjemici radovati Allahovoj pomoci. On pomaze kome hoce. On je Silan i Samilostan."
(30:4,5)
Resulullah, a.s., s vremena na vrijeme je predskazivao radosne dogadaje slicne ovima.
On se u vrijeme hodocasca kretao medu ljudima na trgu Ukkaz, Medzni i Zil - Medzazu i
sirio Objavu, ali nije ljudima samo obecavao Dzennet i dzenetske blagodati nego im je
sasvim otvoreno govorio: "0 ljudi, recite: Nema drugog boga osim Allaha, bit cete spaseni.
S torn rjecju zagospodarit cete Arapima, potciniti strance, a ako umrete, bit cete vladari u
Dzennetu." 227
Ranije smo spomenuli staje odgovorio Utbe bin Rebia Resulullahu, a.s., kad su se
cjenkali oko nekih ovodunjaluckih stvari. Utbe nije nikada ni razumio, ni shvatio
Resulullaha, a.s.
Vrijedno je ponoviti staje odgovorio Resulullah, a.s., kadje posljednja delegacija Kurejsija
dosla Ebu - Talibu. On je jasno i glasno rekao da od njih trazi da prihvate samo jednu rijec:
kelime-i -sehadet.
Prica Habab bin el - Eret: "Dosao sam kod Poslanika, a.s., a on je sjedio ogrnut
svojom burdom (ogrtac), u sjeni Ka'be. Musrici su nas tada zestoko proganjali. Rekoh
mu: 'Zar neces moliti Allaha (da nam pomogne)?' On sjede, sav erven u lieu i rece: 'Ranije
je bilo da gvozdenom cesagijom skidaju meso do kostiju nekome, to ga ne bi odvratilo od
vjere. Sigurno ce Allah upotpuniti dostavljanje islama tako da ce konjanik ici iz Sane do
Hadremevta, a da se nece bojati nikoga osim Allaha.'" Prenosilac je dodao: "I vuka za
svoje stado." 228 1 u drugom predanju: "Ali vi pozurujete (nemate strpljenja). 229
Ova radosna predskazanja nisu bila nepoznata i skrivena, nego su za njih znali
muslimani i nevjernici. Tako bi se El - Esved ibn el - Muttalib i njegovo drustvo ismijaval
ashabima kada bi ih vidjeli govoreci: "Dosli su vam kraljevi zemaljski i oni ce pobijedit
perzijske i rimske kraljeve." Zatim bi zvizdali i pljeskali...
Uz sva predskazanja za slavnu i svijetlu buducnost na ovome svijetu, uz molbu iskrenu
i sreanu za boravak u Dzennetu, ashabi su svakodnevna zbivanja, tegobe i nedace koje
ih neprekidno okruzuju, smatrali samo "Ijetnim oblakom koji ce se za kratko vrijeme
rasturiti".
Resulullah, a.s., imao je ogromnu snagu i strpljenje da nahrani duse muslimana znanjem
i Kur'anom. Na tim osnovama temeljio se odgoj, precizan idubok. Kao rezultat toga kod
muslimana imamo plemenitu dusu, cisto sree, lijep odgoj, nepotcinjenost materiji, borbu
sa strastima, pokomost Gospodaru Zemlje i nebesa. Samo s takvim osobinama bilo je
moguce naci putiztmnine nasvijetlo. Bila je to pobjeda strpljenja nad nedacama, lijepog
nad ruznim. S tim svim vjerovanje (iman) postajao je dublji, a snjim je raslo i sve sto je
ljudsko. Rasla je briga za postenim zivljenjem, za poslovima kojima ce Allah, dz.s., biti
zadovoljan, za naukom koja ce obogatiti saznanja o vjeri, za samoobracunom i
gospodarenjem culima, pa do psihicke smirenosti, strpljivosti, itd.
priprema i obraboti iz kniga ZAPECACENI
| |
| Views: 780 | |
| Total comments: 0 | |
Copyright MyCorp © 2025