Od majke pravovjernih, Ummu Abdullah, Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla:“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to je odbačeno.’” [Hadis bilježe Buharija i Muslim]
POJAŠNJENJE HADISA:
Ovaj hadis je jedan od veličanstvenih temelja islama. Pa ako je hadis: “(...) djela se cijene prema namjerama (...)” mjerilo ispravnosti unutrašnjih djela, onda je ovaj hadis mjerilo ispravnosti vidljivih djela.
Da bi djelo bilo primljeno kod Allaha Uzvišenog, islamski učenjaci su, na osnovu iščitavanja Kur’ana i sunneta, postavili dva uvjeta koja moraju biti ispunjena. Ta dva uvjeta su:
1. da bude iskreno u ime Allaha, subhanehu ve te’ala, i
2. da se slaže sa onim s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tj. u skladu sa Šerijatom.
Dokaz za prvi uvjet je hadis u kome se kaže da se djela cijene prema namjerama. A dokaz za drugi uvjet je ovaj hadis koji nam, na indirektan način, govori da vanjština djela mora biti u skladu sa Šerijatom.
Pa tako, djelo, koje bude iskreno radi Allaha subhanehu ve te'ala, a nije u skladu sa Šerijatom, neće biti primljeno; isto tako, djelo urađeno na ispravan način, ali radi nekoga drugog mimo Allaha, neće biti primljeno. To je zato što nijedna, od ove dvije situacije, ne ispunjava obadva uvjeta istovremeno, a to je obavezujuće.
Sve ovo nam pojašnjava da je novotarija stvar koja nije u skladu sa Šerijatom, i da neće biti primljena kod Allaha Uzvišenog. Također je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim hutbama govorio: "A zatim, doista najbolji govor je Allahova Knjiga, a najbolja uputa - uputa Muhammeda, najgore stvari su novotarije, svaka novotarija je zabluda (ar. Dalalet)." (Hadis bilježi imam Muslim od Džabira, radijjallahu anhu pod brojem 867).
A, u drugoj predaji, kaže se da je: "Svaka nova stvar u vjeri je novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda je u vatri."
(Bilježi imam Nesai)
Tako za novotariju možemo reći da je to svaka nova stvar u vjeri koja nije utemeljena na jasnom dokazu. Dok se stvari u običnom životu, kao struja, avion, kompjuter i sl., ne smatraju novotarijama - iako su i to nove stvari koje nisu bile za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer nisu usko vezane za vjeru.
Hadis ukazuje da je svako djelo koje je u skladu sa Šerijatom prihvatljivo.
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “(…) ono što nije od naše stvari (…)” - jasno ukazuju na činjenicu da sva čovjekova djela moraju biti u okviru šerijatskih propisa. To znači, ako je neki vid nekoga postupka - ibadet na nekom mjestu, ne znači da je taj isti čin - ibadet na svakom mjestu. Primjer toga je stajanje na Arefatu za vrijeme hadždža. Kada bi čovjek, u to vrijeme, bio na nekom drugom mjestu s ciljem da upotpuni ibadet stajanja na Arefatu toga dana, ne bi imao nagradu za to. Ili, kada bi došao na Arefat neki drugi dan - sem propisanog dana stajanja na Arefatu, 9. zul-hidždžeta - ne bi imao nagradu stajanja na Arefatu.
A slična tome je i tvrdnja nekih da obilazak nekih mjesta sem Kabe, s ciljem “maloga hadždža”, ima nagradu hadža, što sigurno nije tačno. Jer ibadet tavafa (obilaska oko Kabe) je poseban samo za Kabu u Mekki, a ne za neko drugo mjesto ili građevinu.
Neki od islamskih učenjaka su rekli da je novotarija draža šejtanu od grijeha, jer se čovjek za grijeh kaje, a za novotariju nikada i ustrajava na njenom činjenju.
Svako ko prakticira novotariju smatra da se time pokorava Allahu subhanehu ve te'ala, pa kako da se zbog toga kaje?
Čin novotarije može biti u dodavanju, ili oduzimanju od nečega; ili, dodavati potpuno novu stvar, koja prije nije bila prisutna. Nekada novotarija može samo smanjiti nagradu za neko djelo, a nekada ga učiniti potpuno odbačenim.
Da bi nam ovo bilo jasnije, moramo malo podrobnije obrazložiti navedeno, a potom navesti nekoliko primjera za ove i slične situacije.
Ako bi neko uradio neko djelo, koje je u osnovi propisano i ibadet je, a potom mu doda ono što nije propisano, ili izostavi, ili ne ispuni ono što je propisano, ovo će se djelo također smatrati oprečnim Šerijatu u onolikoj mjeri koliko je manjkava njegova potvrđenost Šerijatom ili onoliko koliko mu se dodalo onoga što nije legalno.
Ovdje se može postaviti i slijedeće pitanje: Da li se to djelo u potpunosti treba odbaciti ili ne? Na pitanje se ne može dati jedinstven i jednolik odgovor sa da ili ne, nego treba razjasniti slijedeće stvari:
- ako se u dotičnom djelu izostave dijelovi uvjeta punovažnosti toga djela, poput zapostavljanja abdesta prije namaza, ili zanemarivanja smirenosti pri pregibanju i sedždi u namazu, onda je to djelo, bez sumnje, odbačeno i mora se ponoviti ukoliko se radi o farzu.
- ukoliko se radi o izostavljanju nečega što nije obavezni sastavni dio datog djela kao što je, naprimjer, izostavljanje obaveznog namaza u džematu kod onih koji to smatraju obaveznim, ali ga u isto vrijeme ne smatraju uvjetom valjanosti namaza - za takvo djelo se ne može reći da je potpuno ništavno, nego se kaže da je ispravno, ali je nepotpuno.
- u slučaju da se na, u osnovi Šerijatom potvrđeno djelo, doda nešto što nije propisano, kao neka posebna vrsta zikrova kod namaza, to neće kvariti namaz, ali za to dodato djelo nemamo nagrade, jer nije Šerijatom potvrđeno.
- djelo koje nema nikakve potvrde u Šerijatu nije ispravno i za njega nema nagrade, kao sedmina koja se čini sedam dana nakon smrti umrlog.
Ovdje je važno napomenuti da nije svako ostavljanje sunneta novotarija, nego se to može različito tumačiti: ili samo kao gubljenje nagrade za taj sunnet, ili kao nešto što je suprotno praksi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ali nije novotarija; nekada ostavljenje sunneta može dovesti i do novotarije.
Na kraju hadisa Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, napominje da se držimo prakse ispravnih halifa (hulefai-rašidin), a to su: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum.
Od stvari koje su nastale njihovom praksom je sakupljanje Kur’ana koje je učinio Omer radijallahu anhu, a Osman radijallahu anhu je uveo drugi ezan za džuma-namaz. Jedna bitna poruka ovoga hadisa je da je najbolji način uklanjanja novotarija prakticiranje sunneta.
Iz prethodnog hadisa smo naučili:
- da je ovaj hadis mjerilo za vanjska djela,
- definiciju novotarije,
- štetnost novotarije,
- da se novotarija ne prima kod Allaha Uzvišenog,
- uvjete da bi djelo bilo primljeno kod Allaha Uzvišenog,
- da jedna vrsta ibadeta na jednom mjestu ne znači da može biti ibadetom na drugom mjestu,
- da je islam upotpunjena vjera i da ne treba dodataka na ono što nam je prenio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
_____________________________________________________ U nastavku pogledajte predavanje
Od majke pravovjernih, Ummu Abdullah, Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla:“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to je odbačeno.’” [Hadis bilježe Buharija i Muslim]
POJAŠNJENJE HADISA:
Ovaj hadis je jedan od veličanstvenih temelja islama. Pa ako je hadis: “(...) djela se cijene prema namjerama (...)” mjerilo ispravnosti unutrašnjih djela, onda je ovaj hadis mjerilo ispravnosti vidljivih djela.
Da bi djelo bilo primljeno kod Allaha Uzvišenog, islamski učenjaci su, na osnovu iščitavanja Kur’ana i sunneta, postavili dva uvjeta koja moraju biti ispunjena. Ta dva uvjeta su:
1. da bude iskreno u ime Allaha, subhanehu ve te’ala, i
2. da se slaže sa onim s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tj. u skladu sa Šerijatom.
Dokaz za prvi uvjet je hadis u kome se kaže da se djela cijene prema namjerama. A dokaz za drugi uvjet je ovaj hadis koji nam, na indirektan način, govori da vanjština djela mora biti u skladu sa Šerijatom.
Pa tako, djelo, koje bude iskreno radi Allaha subhanehu ve te'ala, a nije u skladu sa Šerijatom, neće biti primljeno; isto tako, djelo urađeno na ispravan način, ali radi nekoga drugog mimo Allaha, neće biti primljeno. To je zato što nijedna, od ove dvije situacije, ne ispunjava obadva uvjeta istovremeno, a to je obavezujuće.
Sve ovo nam pojašnjava da je novotarija stvar koja nije u skladu sa Šerijatom, i da neće biti primljena kod Allaha Uzvišenog. Također je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim hutbama govorio: "A zatim, doista najbolji govor je Allahova Knjiga, a najbolja uputa - uputa Muhammeda, najgore stvari su novotarije, svaka novotarija je zabluda (ar. Dalalet)." (Hadis bilježi imam Muslim od Džabira, radijjallahu anhu pod brojem 867).
A, u drugoj predaji, kaže se da je: "Svaka nova stvar u vjeri je novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda je u vatri."
(Bilježi imam Nesai)
Tako za novotariju možemo reći da je to svaka nova stvar u vjeri koja nije utemeljena na jasnom dokazu. Dok se stvari u običnom životu, kao struja, avion, kompjuter i sl., ne smatraju novotarijama - iako su i to nove stvari koje nisu bile za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer nisu usko vezane za vjeru.
Hadis ukazuje da je svako djelo koje je u skladu sa Šerijatom prihvatljivo.
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “(…) ono što nije od naše stvari (…)” - jasno ukazuju na činjenicu da sva čovjekova djela moraju biti u okviru šerijatskih propisa. To znači, ako je neki vid nekoga postupka - ibadet na nekom mjestu, ne znači da je taj isti čin - ibadet na svakom mjestu. Primjer toga je stajanje na Arefatu za vrijeme hadždža. Kada bi čovjek, u to vrijeme, bio na nekom drugom mjestu s ciljem da upotpuni ibadet stajanja na Arefatu toga dana, ne bi imao nagradu za to. Ili, kada bi došao na Arefat neki drugi dan - sem propisanog dana stajanja na Arefatu, 9. zul-hidždžeta - ne bi imao nagradu stajanja na Arefatu.
A slična tome je i tvrdnja nekih da obilazak nekih mjesta sem Kabe, s ciljem “maloga hadždža”, ima nagradu hadža, što sigurno nije tačno. Jer ibadet tavafa (obilaska oko Kabe) je poseban samo za Kabu u Mekki, a ne za neko drugo mjesto ili građevinu.
Neki od islamskih učenjaka su rekli da je novotarija draža šejtanu od grijeha, jer se čovjek za grijeh kaje, a za novotariju nikada i ustrajava na njenom činjenju.
Svako ko prakticira novotariju smatra da se time pokorava Allahu subhanehu ve te'ala, pa kako da se zbog toga kaje?
Čin novotarije može biti u dodavanju, ili oduzimanju od nečega; ili, dodavati potpuno novu stvar, koja prije nije bila prisutna. Nekada novotarija može samo smanjiti nagradu za neko djelo, a nekada ga učiniti potpuno odbačenim.
Da bi nam ovo bilo jasnije, moramo malo podrobnije obrazložiti navedeno, a potom navesti nekoliko primjera za ove i slične situacije.
Ako bi neko uradio neko djelo, koje je u osnovi propisano i ibadet je, a potom mu doda ono što nije propisano, ili izostavi, ili ne ispuni ono što je propisano, ovo će se djelo također smatrati oprečnim Šerijatu u onolikoj mjeri koliko je manjkava njegova potvrđenost Šerijatom ili onoliko koliko mu se dodalo onoga što nije legalno.
Ovdje se može postaviti i slijedeće pitanje: Da li se to djelo u potpunosti treba odbaciti ili ne? Na pitanje se ne može dati jedinstven i jednolik odgovor sa da ili ne, nego treba razjasniti slijedeće stvari:
- ako se u dotičnom djelu izostave dijelovi uvjeta punovažnosti toga djela, poput zapostavljanja abdesta prije namaza, ili zanemarivanja smirenosti pri pregibanju i sedždi u namazu, onda je to djelo, bez sumnje, odbačeno i mora se ponoviti ukoliko se radi o farzu.
- ukoliko se radi o izostavljanju nečega što nije obavezni sastavni dio datog djela kao što je, naprimjer, izostavljanje obaveznog namaza u džematu kod onih koji to smatraju obaveznim, ali ga u isto vrijeme ne smatraju uvjetom valjanosti namaza - za takvo djelo se ne može reći da je potpuno ništavno, nego se kaže da je ispravno, ali je nepotpuno.
- u slučaju da se na, u osnovi Šerijatom potvrđeno djelo, doda nešto što nije propisano, kao neka posebna vrsta zikrova kod namaza, to neće kvariti namaz, ali za to dodato djelo nemamo nagrade, jer nije Šerijatom potvrđeno.
- djelo koje nema nikakve potvrde u Šerijatu nije ispravno i za njega nema nagrade, kao sedmina koja se čini sedam dana nakon smrti umrlog.
Ovdje je važno napomenuti da nije svako ostavljanje sunneta novotarija, nego se to može različito tumačiti: ili samo kao gubljenje nagrade za taj sunnet, ili kao nešto što je suprotno praksi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ali nije novotarija; nekada ostavljenje sunneta može dovesti i do novotarije.
Na kraju hadisa Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, napominje da se držimo prakse ispravnih halifa (hulefai-rašidin), a to su: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum.
Od stvari koje su nastale njihovom praksom je sakupljanje Kur’ana koje je učinio Omer radijallahu anhu, a Osman radijallahu anhu je uveo drugi ezan za džuma-namaz. Jedna bitna poruka ovoga hadisa je da je najbolji način uklanjanja novotarija prakticiranje sunneta.
Iz prethodnog hadisa smo naučili:
- da je ovaj hadis mjerilo za vanjska djela,
- definiciju novotarije,
- štetnost novotarije,
- da se novotarija ne prima kod Allaha Uzvišenog,
- uvjete da bi djelo bilo primljeno kod Allaha Uzvišenog,
- da jedna vrsta ibadeta na jednom mjestu ne znači da može biti ibadetom na drugom mjestu,
- da je islam upotpunjena vjera i da ne treba dodataka na ono što nam je prenio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
_____________________________________________________ U nastavku pogledajte predavanje
