STUDIO-TEWHID

SMATRAJU DA JE PRAKTIKOVANJE MEVLUDA USTVARI POŠTOVANJE I UVAŽAVANJE ALLAHOVA POSLANIKA SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM:

Odgovor na ovu zabludu i šubhu biva u riječima da je poštivanje i uvažavanje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ustvari Njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje i pokoravanje njegovim naredbama, a klonjenje Njegovih zabrana, kao i ljubav spram Allahova Vjerovjesnika, njegove časne porodice i  ashaba, radijjallahu anhum.

A nepokornost i nepoštivanje biva baš u onome što oni rade čineći novotarije, grijehe, izmišljotine i razne vidove širka, kao i sama praksa slavljenja i organizovanja fešti i proslava oličenih u vidu mevluda Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ljudi koji su najviše poštovali i uvažavali Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su ashabi, radijjallahu anhum, kao što je to jedne prilike kazao Urve Ibn Mes'ud Kurejšijama: "O narode, tako mi Allaha, ja sam bio izaslanik kod mnogih kraljeva, bio sam kod Kajsera, Kisre i Nedžašija, ali nisam vidio da neko voli i poštuje svog vođu kao što ashabi poštuju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ako im nešto naredi, oni to odmah izvrše, kada govori njihovi glasovi potpuno utihnu, i toliko ga vole i uvažavaju da ga od stida ne gledaju direktno u oči." (Hadis bilježi imam Buhari 2731, 2732).

-        DOKAZUJU DA JE PRAKSA MEVLUDA USTVARI PRAKSA VELIKOG BROJA LJUDI (VEĆINE) U MNOGIM ZEMLJAMA:

Dokaz i argument koji se uvažava po svakom pitanju pa i ovom je u riječima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a vjerodostojne predaje od Vjerovjesnika, salallahu alejhi ve sellem,  jesu da je novotarija općenito zabranjena u svim vidovima pa tako i ova ružna novotarija proslavljanja mevluda Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a postupci ljudi kada se suprotstave ispravnom Šerijatskom dokazu ne bivaju nikakav argument pa makar to radili svi ljudi (muslimani).

Rekao je Allah, Uzvišeni:

وَإِن تُطِعْ أَكْثَرَ مَن فِي الْأَرْضِ يُضِلُّوكَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ ۚ إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَإِنْ هُمْ إِلَّا يَخْرُصُونَ [٦:١١٦]

"Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore." (Prijevod značenja sura Al-An'am, ajet broj 116).

A također, Allahovom voljom niti jedno vrijeme nije došlo a da nije bilo ljudi koji su upozorili i ljudima zabranjivali da čine i oživljavaju mušričku ostavštinu Fatimija tj. mevlud Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Od učenjaka koji su zabranjivali ovu ružnu i pogubnu novotariju jesu i: šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje u djelu "Iktidau Siratul El-Mustekim", i imam Šatibi u djelu "I'tisam", Ibn Haadž u djelu "El-Mudhal", šejh Tadžudin Ali Ibn Omer El-Humijj (koji je napisao posebnu knjigu o zabrani novotarije mevluda), šejh Muhammed Bešir El-Suhsevani El-Hindi u djelu "Sijanetu El-Insan", Muhammed Rešid Rida (napisao zasebno djelo na temu mevluda), šejh Muhammed Ibn Ibrahim Ali Šejh (napisao zasebno djelo), šejh Abdulaziz Ibn Baz, rahmetullahi alejhim, kao i drugi koji čak i danas pišu i upozoravaju na ovu opasnu novotariju koja se svake godine iznova praktikuje.

-        ARGUMENTIRAJU DA JE U OŽIVLJAVANJU MEVLUDA USTVARI OŽIVLJAVANJE SPOMENE ALLAHOVA POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM:

Odgovor na ovu šubhu također biva očigledan, kažemo da je spomen i oživljavanje spomena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stvar koju dobar i pokoran musliman čini svakodnevno bez da je u potrebi za novotarijom mevluda, naprotiv svaki puta kada izgovori šehadet, donese salavat, obavi namaz, obavi Hadždž i Umru, posjeti Medinu, sluša i ponavlja Ezan i Ikamet... u svim ovim radnjama biva spomen i oživljavanje spomena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Stoga, pravi i pokorni musliman nema potrebe da poseže za novotarijama kako bi oživio i sjetio se Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego to čine oni koji ne klanjaju koji žele da se i oni jednom u godini dana sjete Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

A sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije potreban njihova sjećanja općenito, a posebno nije potreban sjećanja novotara kroz mevlud i druge novotarije, a njegov položaj i ugled je Allah, azze ve dželle, podigao i učinio, kaže Uzvišeni:

وَرَفَعْنَا لَكَ ذِكْرَكَ [٩٤:٤]

"I spomen na tebe visoko uzdigli!" (Prijevod značenja sura Eš-Šerh, ajet broj 4).

-        NEKI OD NJIH ĆE KAZATI DA JE OVU NOVOTARIJU MEVLUDA UVEO PRAVEDAN VLADAR, UČENJAK KOJI JE OVOM PRAKSOM CILJAO PRIBLIŽAVANJE ALLAHU, AZZE VE DŽELLE:

Odgovor na ovaj "argument" biva riječima da se novotarija ne prima općenito pa makar to bio i "učenjak", dok samo lijepa namjera (nijjet) ne čini djelom ispravnim i prihvatljivim, a opisivanje nekoga pobožnjakom i učenjakom ne stavlja ga na stepen bezgriješnosti.

-        ARGUMENTOVANJE DA JE MEVLUD OD STVARI KOJI SU IZ DOMENA "LIJEPE NOVOTARIJE" JER SE KROZ MEVLUD IZRAŽAVA ZAHVALNOST ALLAHU ŠTO JE POSLAO POSLANIKA:

Odgovor na ovu zabludu i šubhu biva riječima da u ovoj plemenitoj vjeri ne postoji nešto što se zove "Lijepa novotarija", a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:

حَدَّثَنَا أَبُو جَعْفَرٍ مُحَمَّدُ بْنُ الصَّبَّاحِ، وَعَبْدُ اللهِ بْنُ عَوْنٍ الْهِلَالِيُّ، جَمِيعًا عَنْ إِبْرَاهِيمَ بْنِ سَعْدٍ، قَالَ ابْنُ الصَّبَّاحِ: حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ بْنُ سَعْدِ بْنِ إِبْرَاهِيمَ بْنِ عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ عَوْفٍ، حَدَّثَنَا أَبِي، عَنِ الْقَاسِمِ بْنِ مُحَمَّدٍ، عَنْ عَائِشَةَ، قَالَتْ: قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «مَنْ أَحْدَثَ فِي أَمْرِنَا هَذَا مَا لَيْسَ مِنْهُ فَهُوَ رَدٌّ»

"Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija." (Hadis bilježe imam Buhari i Muslim).

I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "A svaka novina u vjeri je zabluda a svaka zabluda je novotarija." (Bilježi imam Ahmed 4/126, Tirmizi 2676).

Tako da su ove predaje presudile da je svaka novotarija dalalet (zabluda), dok ovi pokušaju da kažu da nije svaka novotarija zabluda nego da postoji nešto što se zove "lijepa novotarija", pa kome čovjek da vjeruje Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekom novotaru?

Rekao je hafiz Ibn Redžeb El-Hanbeli u djelu "Šerh Erbeine En-Nevevije" u komentaru riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "A svaka novotarija je zabluda!": "Ovo je od riječitosti, odnosno retoričnosti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (ar. Dževamiu El-Kelim), te iz ovih riječi ništa nije izdvojeno (sve pod ove riječi podpada), i ovo biva jedna velika osnova od osnova ove vjere, i ona je blizu značenju riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija." (Hadis bilježe imam Buhari i Muslim).

Tako, svaki onaj koji nešto novo izumi (dođe s nečim novim), a potom to pripiše vjeri (da je dio vjere),  a to ne bude ustvari od osnova ove vjere – ta stvar se vraća njemu tj. onome ko ju je izumio i ona biva njegova zabluda i dalalet dok sama vjera biva potpuno čista od dotična postupka. Ovdje ne pravimo razliku da li ta stvar bila iz domena vjerovanja (ubjeđenja),  djela ili pak  govora, u svakom slučaju dalalet te stvari se vraća na onoga ko je došao s tim." (Pogledati Džamiu Ulum Ve-l-Hikem Ibn Redžeb El-Hanbeli).

A glavni dokaz kojim novotari žele da potvrde praksu mevluda jesu riječi i ono što se prenosi od Omera, radijjallahu anhu: "Lijepe li novotarije!"

Odgovor na ovo šubhu biva u sljedećim tačkama:

Jedan od najčešćih i ''najjačih'' dokaza na koje se pozivaju zagovornici ''lijepih novotarija''  u vjeri jeste poznati događaj u vezi sa Omerom, radijjallahu anhu, a koji je zabilježio imam Buharija. Dokazivanje ovom predajom također je pokazatelj ''znanja'' tj. njihova neznanja, onih koji neukim ljudima ''prodaju maglu'' i na taj način opravdavaju svakodnevno činjenje novotarija. Od Abdurrahmana Ibn AbdulKarija prenosi se da je kazao: ''Jedne noći u mjesecu Ramazanu zajedno sa Omerom, radijjallahu anhu, otišao sam u mesdžid gdje smo zatekli ljude kako klanjaju raštrkani. Negdje je klanjao čovjek pojedinačno, dok je na drugom mjestu klanjao je čovjek a za njim je klanjala grupica ljudi. Tada je Omer, radijjallahu anhu, kazao: "Smatram da bi bilo mnogo bolje i ljepše kada bi se ljudi okupili u namazu i klanjali za jednim imamom."  Nakon toga  Omer, radijjallahu anhu, donio je čvrstu odluku i postavio Ubejja Ibn K'aba, radijjallahu anhu, da predvodi ljude u namazu. Nedugo nakon toga ponovo sam sa Omerom, radijjallahu anhu, otišao u mesdžid a ljudi su klanjali za jednim imamom. Kada je Omer vidio taj prizor, kazao je: 'Zaista je ovo divna novotarija.'' Ili "Lijepe li novotarije." (Buharija)

Oni koji su ovom predajom dokazivali postojanje ''lijepih novotarija'' zaboravili su u svemu tome nekoliko činjenica, koje su ujedno i odgovor na njihove tvrdnje.

Da li je Omer, radijjallahu anhu, u stvarnosti došao sa novotarijom – to što je ljude okupio da klanjaju Teravih namaz za jednim imamom – ili je to stvar koja je bila poznata još za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju je on lično prakticirao,  pa je ostavljena iz određenih razloga?

U stvarnosti Omer, radijjallahu anhu, nije uveo u vjeru nešto novo – novotariju, već je samo oživio praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju je on ostavio iz bojazni da se Teravih namaz propiše obaveznim. Od Aiše, radijjallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne večeri izašao u mesdžid i klanjao noćni namaz i sa njim je klanjalo nekoliko ljudi, koji su sutradan počeli drugima kazivati o tome, te se druge večeri okupilo više ljudi, pa je Allahov Poslanik izašao i predvodio ih u namazu. Sutradan  su ljudi opet o tome kazivali drugima što je uzrokovalo da se u trećoj noći iskupi mnogo svijeta. Allahov Poslanik ponovo je izašao i treće noći  i ljude predvodio u namazu. Četvrte večeri toliko se ljudi iskupilo da nisu mogli stati u mesdžid. Allahov Poslanik nije izašao te večeri, a ljudi su u iščekivanju pljeskali rukama i pozivali ga na namaz. Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je tek kada je nastupilo vrijeme Sabah namaza, a kada je završio sa namazom, okrenuo se ljudima, izgovorio Šehadet i kazao: ''Ja sam primjetio da ste se okupili i nije me spriječilo da izađem ništa drugo osim što sam se pobojao da se Teravih namaz propiše kao obavezan pa da to ne mognete izdržati.'' (Buharija i Muslim).

Ova predaja jasno ukazuje na to da je zajedničko klanjanje Teravih namaza bilo poznato za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,  da je on to činio, te da je tu praksu ostavio iz milosti prema svome ummetu, kako im ne bi bila propisana, a oni to ne bi mogli izdržati.

Također, u sunnetu Allahovog Poslanika postoje drugi argumenti koji potvrđuju legitimnost ovog postupka i da je to od sunneta. Kazao je Allahov Poslanik: ''Onaj ko klanja za imamom (noćni namaz teraviju) sve dok imam klanja, ima nagradu kao da je klanjao cijelu noć.'' (Tirmizi, za ovu predaju imam Tirmizi kazao je da je vjerodostojna).

Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, je na osnovu ovog hadisa govorio da je klanjanje Teravih namaza u džematu vrednije od pojedinačnog klanjanja.

Postavlja se pitanje, kako onda ispravno i potpuno shvatiti riječi Omera, radijjallahu anhu,: ''Zaista je ovo divna novotarija'', ako se one ne odnose na stvarnu novotariju u vjeri?

Kao odgovor na ovo interesantno pitanje spomenut ćemo citate nekoliko islamskih učenjaka:

Kazao je imam Ibn Kesir, rahmetullahi alejhi: ''Novotarije se mogu podijeliti u dvije skupine: novotarija u vjeri i na nju se odnose riječi Allahovog Poslanika: "Svaka nova stvar (u vjeri) je novotarija, a svaka novotarija je zabluda.''

Međutim, ponekad novotarija biva u jezičkom značenju i na nju se odnose riječi vođe pravovjernih Omera, radijjallahu anhu, onda kada je okupio ljude da klanjaju Teravih namaz za jednim imamom: 'Zaista je ovo divna novotarija.''' (Tefsir Ibn Kesir, 1 tom, str. 213, komentar 117. ajeta sure El-Bekare).

Kazao je Ibn Redžeb: ''A što se tiče onih mjesta u kojima je preneseno od Selefa – ispravnih prethodnika, da su lijepim smatrali neke novotarije, to se odnosi na jezičko značenje novotarije, a ne na novotarije u vjeri. Tako se tumače riječi Omera, radijjallahu anhu, kada je sakupio ljude da klanjaju u ramazanu Teravih namaz za jednim imamom, pa kada ih je vidio skupa, kazao je: 'Zaista je ovo divna novotarija.''' (Džami'u el-Ulumi Vel-Hikem, 2 tom, str.128, komentar dvadeset i osmog hadisa).

Isto mišljenje naveo je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi,  u svome kapitalnom djelu ''Iktidaus-siratil-mustekim'', 2 tom, str. 95-96.

Iz svega navedenog jasno vidimo da se predaja Omera, radijjallahu anhu, i njegovo okupljanje ljudi na Teravih namazu za jednim imamom nikako ne može koristiti kao dokaz postojanja ''lijepih novotarija'' u vjeri iz razloga:

• Zato što on u osnovi nije uveo ništa novo u vjeri, već je nastavio sa prakticiranjem onoga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio nekoliko večeri, nakon što je nestalo razloga zbog kojeg je Allahov Poslanik ostavio klanjanje Teravih namaza u džematu; njegove riječi: ''Zaista je ovo divna novotarija'', ispravno se shvataju na način da se odnose na jezičko značenje novotarije, jer je novotarija u jezičkom značenju opširniji pojam od onoga što se pod tim pojmom podrazumijeva u terminološkom značenju.

Možda će neko kazati ili možda neko ima pogrešno razumijevanje ili pak vidi u hadisima Ebu Hurejre, radijjallahu anhu i Džerira Ibn Abdullaha, radijjallahu anhu, kontradiktornost koja je dovela do pogrešnog zaključka da u Islamu ustvari ima i postoje "lijepe" novotarije, te stoga neophodno je da se ovo prvo pojasni kako niko nakon toga nebi svoje eventualne zaključke temeljio na jednom od ova dva hadisa.

umrtvio nešto od Sunneta i obrnuto."

-