STUDIO-TEWHID

Prvo što nam se u ovoj temi ukazuje jeste Allahov sud, gdje kaže:

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ

„A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (El-Maida, 44)

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ

„Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici." (El-Maida, 45.)

وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

„Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio - pravi su grješnici." (El-Maida, 46.)

Međutim, šejtan je u duše robova ubacio zlu misao pa su neki ajete razumijeli kao da su objavljeni: A oni koji ne sude po onome što je Allah, dželle šanuhu, objavio, takvi su vjernici, pravični i bogobojazni. Kada šejtan dolazi sa ove strane tada on ne dolazi tek tako, već im ponudi mišljenja ashaba i predvodnika tefsira ukrašavajući im time njihovo skretanje od istine.

Oko ove teme nastalo je nekoliko pitanja od kojih je najvažnije: Da li je ajet objavljen o Jevrejima ili o drugima? Zatim slijedi okretanje ajeta i njegovo pogrešno tumačenje da je to nevjerstvo koje ne izvodi iz vjere, već da je to nevjerstvo koje nije nevjerstvo, i druge sumnje o kojima će se govoriti, ako Allah, dželle šanuhu, dozvoli.

Prvo što ćemo proučiti, ako Allah, dželle šanuhu, bude htio, jeste: U vezi s kim je objavljen ajet „A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici."? Ili još preciznije: Na koga se odnosi ovaj ajet? 

Jedna skupina učenjaka smatra da je ovaj ajet objavljen o Jevrejima, a drugi kažu da je objavljen o nevjernicima općenito. U djelu Edvaul-bejan stoji: Neki učenjaci vele: Časni Kur'an ukazuje da je objavljen u vezi s Jevrejima, jer Uzvišeni u ajetima prije ovoga spominje da oni smisao riječi s mjesta njihovih izvrću i govore „Ako vam se ovako presudi onda pristanite na to", tj. iskrivljenu presudu - koja je sud mimo Allahovog - prihvatite, a ako vam se ne presudi, tj. iskrivljenom presudom, već vam bude presuđeno po Allahovom zakonu - istini, onda nemojte pristati. Tako, oni naređuju oprez od Allahovog propisa za koji znaju da je istina, a Allah, dželle šanuhu, nakon ovoga ajeta kaže: „Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu...", što ukazuje da se govor odnosi na njih. Od onih koji smatraju da je ajet objavljen o sljedbenicima Knjige, kao što na to ukazuje već spomenuto, jesu: El-Bera b. Azib, Huzejfa b. el-Jeman, Ibn Abbas, Ebu Midžlez, Ebu Redža el-Ataridi, Ikrima, Ubejdullah b. Abdullah, Hasan el-Basri i drugi. [Edvaul-bejan, 2/90.]

Šejh Sidik Hasan Han veli: Rečeno je da je ovaj ajet poseban za sljedbenike Knjige, a rečeno je i da je za nevjernike općenito, jer musliman ne biva nevjernik činjenjem velikog grijeha. Ovo mišljenje zastupa Ibn Abbas, Katada i Ed-Dahhak. Neki kažu: Odnosi se posebno na plemena Benu Kurejza i En-Nedir. Od El-Bera'a b- Aziba se prenosi da je rekao: Allah, dželle šanuhu, je ova tri ajeta objavio u vezi s nevjernicima. Bilježi ga Muslim. [Tefsir Fethul-bejan fi mekasidil-Kur'an, 3/30. Distributer Abdulmuhji Ali Mahfuz]

Ibnul-Kajjim veli: Među njima onih koji ga tumače da se odnosi na sljedbenike Knjige, a to je mišljenje Katade, Ed-Dahhaka i drugih, a ono je daleko i odstupa od forme riječi, pa mu se zato ne pristupa. [Medaridžus-salikin, 1/336. Štampa Es-Sunnetul-muhammedijje]

Oni koji smatraju da je objavljen u vezi sa Jevrejima ne odbijaju njegovo važenje za muslimane (obrati pažnju na ovu stvar, Allah ti se smilovao).

Ibn Kesir veli: Hasan el-Basri veli: Ovaj ajet je objavljen o sljedbenicima Knjige, a on je i za nas obavezujući.

Abdurrezzak u predanju od Sufjana es-Sevrija, od Mensura, od Ibrahima, veli: Ovaj je ajet objavljen u vezi s Izraelićanima, a Allah je njime zadovoljan i za ovaj ummet. [Tefsir Ibn Kesir, 2/61.]

Šejh Siddik Hasan Han veli: Od Huzejfe sa autentičnim lancem prenosilaca se prenosi da su kod njega spomenuti ajeti: „A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.", „...nasilnici." i „...griješnici.", pa je jedan čovjek rekao: Uistinu se ovo odnosi na Izraelićane. Na to je Huzejfa rekao: Divna li su vam braća Izraelićani, ako je vama sve što je slatko a njima sve što je ljuto. Tako mi Allaha nije tako. Ići će te njihovim putem poput kajševa na nanulama. Od Ibn Abbasa se slično prenosi. [Fethul-bejan, 3/30. Pogledaj Tefsir El-Kurtubi]

Šejh Džemaludin el-Kasimi u svome tefsiru veli: Ismail el-Kadi u djelu Ahkamul-Kur'an veli: Forma ajeta ukazuje na to da onaj ko uradi kao što su oni – tj. Jevreji – uradili i izmisli propis kojim odstupa od Allahovog propisa, učini ga vjerom i radi po njemu; sljeduje mu od spomenute prijetnje isto što sljeduje i njima, bio on onaj koji sudi ili neko drugi. [Tefsir Mehasinut-te'vil, str. 2000. Štampa Isa el-Halebi]

Ima učenjaka koji smatraju da se riječ „nevjernici" odnosi na muslimane, „nasilnici" na Jevreje, a „griješnici" na kršćane. El-Kurtubi veli: Neki kažu: „nevjernici" je za muslimane, „nasilnici" za Jevreje a „griješnici" za kršćane. Ovo je izbor Ebu Bekra b. el-Arabija. On je rekao da je to zbog toga što je to očigledno iz ajeta. Ovo mišljenje je odabrao i Ibn Abbas, Džabir b. Zejd, Ibn Ebu Zaida, Ibn Šubruma a također i Eš-Ša'bi. [Tefsir El-Kurtubi, str. 2187.]

Šejh Eš-Šenkiti veli: Autor - Allah, dželle šanuhu, mu oprostio - veli: Očigledno je iz konstrukcije ajeta da je ajet: „oni su pravi nevjernici" objavljen o muslimanima, jer Uzvišeni prije njega, obraćajući se muslimanima ovoga ummeta, veli: „ Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi!" Nakon toga kaže: „A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." Dakle, govor je upućen muslimanima kao što je to očigledno iz slijeda ajeta. [Edvaul-bejan, 2/92.]

Neki učenjaci spominju da je ajet opći za svakoga ko ne sudi po onome što je Allah objavio. Šejh Siddik Hasan Han veli: „A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio", riječ „oni" je od fraza općenitosti, pa odgovara da ovo ne bude određeno samo za jednu određenu skupinu. Naprotiv, on je najpreči za svakoga ko posjeduje vlast. Ovo mišljenje zastupa i Es-Sedi. Zatim veli: Ibn Mes'ud, El-Hasan i En-Nehai vele: Ova tri ajeta opća su za Jevreje i za ovaj ummet, pa svako ko bude postavljen na vlast i sudio po onome što Allah, dželle šanuhu, nije objavio, nevjernik je, nasilnik i griješnik, i to je najpreče. Jer, poenta je u općenitosti riječi a ne u posebnosti uzroka. [Fethul-bejan, 3/29.]

Na drugom mjestu veli: Kažem: Ovaj ajet iako je objavljen o Jevrejima on se ne odnosi samo na njih, jer u obzir se uzima općenitost pojma a ne posebnost uzroka, a riječ „oni" došla je na mjestu uvjeta pa označava općenitost, tako da ovaj časni ajet obuhvata svakoga ko ne sudi po onome što je Allah, dželle šanuhu, objavio, a to je Kur'an i sunnet. [Fethul-bejan, 3/29.]

El-Kurtubi veli: Neki kažu: U njemu je nepoznanica, tj.: onaj ko ne sudi po onome što je Allah, dželle šanuhu, objavio odbijajući Kur'an i poričući riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernik je. Ovo kaže Ibn Abbas i Mudžahid, pa je prema ovome ajet opći. Ibn Mes'ud i El-Hasan vele: On je opći za svakoga ko ne sudi po onome što je Allah, dželle šanuhu, objavio, od muslimana, Jevreja i nevjernika. [Tefsir El-Kurtubi, str. 2187.]

Uvaženi učenjak El-Kasimi, pod naslovom „Napomene" veli: Četvrta: Predanje koje bilježi Muslim od El-Berae, da se riječi Uzvišenog „A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio" u tri ajeta, sve odnose na nevjernike. Također, u predanju koje bilježi Ebu Davud od Ibn Abbasa stoji da se odnose na Jevreje, pogotovo na Kurejzu i En-Nedir. Sve ovo ne negira njihovo obuhvatanje drugih, jer je pouka u općenitosti pojma a ne u posebnosti uzroka. Riječ „oni" došla je u obliku uvjeta pa označava općenitost. Također, rekao je: („A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio", tj. ma ko to bio, mimo onih kojima se posebno obraća, jer su oni u njega prioritetno uvršteni. [Tefsir Mehasinut-te'vil, str. 1998. – 1999.]

Iz prethodno spomenutog pojašnjava nam se da je razilaženje među ulemom 'Na koga se odnose ovi ajeti?' ustvari teoretsko razilaženje, jer, među njima nema razilaženja da je ajet – makar bio objavljen u vezi sa nevjernicima općenito, ili Jevrejima posebno, na osnovu mišljenja onoga ko to smatra – uistinu, opći za muslimane.

Ovo se podudara sa općim islamskim shvatanjem. Onaj ko smatra da se ajet odnosi na Jevreje a ne odnosi na muslimane, kao da optužuje Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da on govori ono što ne radi. Jer, on Jevrejima govori: Ako ne budete sudili po onome što je Allah, dželle šanuhu, objavio, nevjernici ste, a što se mene tiče ja nisam nevjernik ako ne budem sudio po onome što je Allah, dželle šanuhu, objavio. Ne znači li ovo da se nad njim sprovodi ajet: „Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine, a pri tome sebe zaboravljate, dok Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" Izuzev ako se, također, kaže da je ovaj ajet objavljen u vezi sa sljedbenicima Knjige; pa je muslimanu dozvoljeno da naređuje ljudima dobročinstvo a sebe zaboravi. Ili će Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učiniti manje vrijednim od Šu'ajba, alejhis-selam, kada je svome narodu rekao: „Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem" Izuzev, ako se, također, ne kaže da je ovo neobavezujuće za Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je dozvoljeno da odstupa od onoga što zabranjuje. A on nije takav. Zaboravio je onaj ko tvrdi da se ajet ne odnosi osim na Jevreje da su pitanja vjerovanja – akide jedna kod svih vjerovjesnika ali se razlikuju zakoni. Uzvišeni veli: „...zato slijedi njihov pravi put." (El-En'am, 90.), „...svima vama smo zakon i pravac propisali." (El-Maida, 48) Pokornost Allahu je od vjerovanja – akide. Ona nije naređena samo Jevrejima, već je to isto naređeno i muslimanima. Ako su Jevreji nevjernici ako ne sude po onome što je Allah, dželle šanuhu, objavio, uistinu muslimani bivaju još veći nevjernici ako urade isto djelo. Ako bi smo rekli: Učenicima škola ne pristaje da hodaju bosi, još je preče da to ne pristaje studentima (fakulteta), i to bez ikakve potrebe za dokazom za to. Kada Allah, dželle šanuhu, za Jevreje kaže: „A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.", najpreče je da se to primjeni na muslimane jer su oni uzvišeniji i bliži Allahu od Jevreja. Ono čemu se vraća na kraju jeste kur'anski tekst po shvatanju učenjaka odgajatelja. Kur'anski tekst kaže: „A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici."

Sažetak shvatanja učenjaka ovog ajeta ogleda se u sljedećem:

1.Neki učenjaci su razumijeli da je ajet objavljen o muslimanima, ili u vezi s njima u sklopu općenitosti. Od njih su: Ibn Abbas (kako je spomenuo Ibnul-Arebi), Džabir b. Zejd, Ibn Mes’ud, El-Hasan (kako stoji kod El-Kurtubija i ibnul-Kajjima), Ibn Ebi Zaida, Es-Sedi, Ibn Šubruma, Eš-Ša’bi, Ebu Bekr Ibnul-Arebi, Eš-Šenkiti, Sadik Hasan Han, El-Kasimi i drugi, rahimehumullah.

2.Učenjaci koji su spomenuli da je ajet objavljen u vezi sa Jevrejima a primjenjuju ga na muslimane jesu: Ibn Abbas, Ibn Mes’ud, Huzejfa, Hasan el-Basri, En-Nehai i Ismail el-Kadi, rahimehumullah.

3.Pouka je u općenitosti pojmova a ne u posebnosti uzroka, a riječ "oni” od izraza je općenitosti jer je došlo na mjestu uvjeta.

Na kraju, poslušajmo savjet od šejha Berbeharija, rahimehullah:

فانظر رحمك الله كل من سمعت كلامه من أهل زمانك خاصة فلا تعجلن ولا تدخلن في شيء منه حتى تسأل وتنظر هل تكلم فيه أحد من أصحاب النبي صلى الله عليه وسلم أو أحد من العلماء فإن أصبت فيه أثرا عنهم فتمسك به ولا تجاوزه لشيء ولا تختر عليه شيئا فتسقط في النار .

"Ispitaj, Allah ti se smilovao, sve što čuješ od ljudi, a posebno u svome vremenu u kojem živiš, i nemoj da požuruješ i nemoj poduzimati ništa od toga (što čuješ) sve dok ne budeš pitao i vidio: 'Da li je neko od ashaba Poslanika sallallahu ‘alejhi we sellem, ili neko od uleme o tome govorio?' - Pa, ako budeš našao njihov govor o tome, onda to uzmi i nemoj da ideš dalje od toga pa šta god da imaš, i nemoj da daš prednost nečem drugom pored toga, jer ćeš tako upasti u Vatru". (شرح السنة)

Zato se vrati na knjige selefa, Allah ti svako dobro dao, i ne budi zavaran sa ispraznim govorom i tvrdnjama onih koji su sebe okitili raznim titulama i koji sebe lažno pripisuju selefu i ehli sunnetu jer je ono što oni zagovaraju i u šta pozivaju u pogledu akide i menhedža daleko od onoga na čemu su bili ispravni prethodnici.

Divno li je rekao Ibnul-Mubarek, rahimehullah:

A da li je vjeru pokvarilo išta do vladari,

i svećenici loši i monasi njeni.