STUDIO-TEWHID

Ispravno shvatanje imana

• Iman (vjerovanje) podrazumijeva i riječi i djela i uvjerenje i sve ove tri stvari su dio imana.

Kao npr. što je akšam namaz sastavljen od tri rekata, pa ako mu se oduzme jedan rekat, više se ne naziva akšamom, tako isto i iman, kojem, ako se oduzme jedan dio, ne naziva se imanom.

Ova tri dijela imana ne nazivamo uslovima, vadžibima ili ruknovima imana, jer čak i kada bi neki od njih podrazumijevali ispravno značenje, iz drugih bi proizašla pogrešna shvatanja.

Ova činjenica da se iman sastoji od tri dijela i ako ne postoji samo jedan, nema ni imana, je specifičnost šerijata koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Vjerovanje nije samo želja da ljudima bude dobro i nije samo da ti prsa budu čista od zlobe, jer tome teži većina ljudi, čak i oni koji ne vjeruju da postoji Stvoritelj.

• Vjerovanje podrazumijeva govor i djela srca.

Govor srca znači vjerovanje da nema drugog istinskog božanstva koje zaslužuje da se obožava osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik kao i da je ono što mu je objavljeno istina.

A djela srca su: Ljubav prema Allahu, Njegovom Poslaniku, vjeri islamu, kao i prema onome što vole Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i iskrenost u ibadetima.

• Govor jezika nije samo sadržan u općim frazama koje ukazuju na dobro kao što su: pričanje istine, upućivanje blagih riječi roditeljima, pozdravljanje, ukazivanje izgubljenom na pravi put, jer ovo nabrojano voli svaka osoba, čak i ona koja poriče postojanje Allaha, nego se pod govorom podrazumijeva ono sa čim je poslanica Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posebna u odnosu na ostale, a najveći govor su riječi kelimei šehadeta, slavljenja i veličanja Allaha.

• Također se ni djela tijela ne odnose samo na dobročinstvo i činjenje dobrih djela, kao npr. dobročinstvo prema roditeljima, uklanjanje sa puta onoga što ljude ometa, davanje hrane siromašnim, pomaganje onoga kome je učinjena nepravda, ukazivanje pažnje gostu, jer svim ovim postupcima teži svaka osoba, makar i ne bila vjernik. Nego se pod postupcima misli na posebne radnje koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio dužan da dostavi kao: namaz, post, zekat, hadždž i sl.

Dobra djela koja su bila propisana u svim nebeskim objavama i koja su sasvim prirodna da se čine, kao npr. želja za dobrobit ljudi, istinit govor, dobročinstvo roditeljima, davanje hrane siromašnima, uklanjanje prepreka sa puta i sl., povećavaju vjerovanje ako se učine u ime Allaha. Međutim, ukoliko ova djela čovjek ne budu izvršavao, time ne izlazi van okvira islama. Ova djela sama po sebi nisu dovoljna za postojanje vjerovanja, nego samo potvrđuju da je čovjekova priroda koju mu je Allah usadio ispravna i da se nije izmijenila, te da je kao takva bliža istini. Allah Uzvišeni veli: To je vjera prema kojoj je On ljude načinio. (Er-Rum, 30.)

• Iman se povećava i smanjuje, a može i da u potpunosti isčezne. Povećava se pokornošću Allahu Uzvišenom, a smanjuje se griješenjem. Iman ne može potpuno nestati osim ukoliko se učini nevjerstvo (kufr) ili mnogoboštvo (širk). Uzvišeni Allah veli:

1. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im se povećava. (El-Enfal, 2.)

2. i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveća. (El-Muddessir, 31.)

3. On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više povećali vjerovanje koje imaju. (El-Feth, 4.)

Vjerovanje se nakon nevjerovanja potvrđuje:

- čvrstim uvjerenjem, tj. govorom (uvjerenjem) srca koje podrazumijeva potvrđivanje istinosti poslanice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem i srčanom radnjom koja podrazumijeva ljubav prema Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao i ljubav prema onome što Allah i Poslanik vole,

- riječima,

- postupcima.

• Nije vjernik onaj ko istinu prizna srcem, i pored mogućnosti da je izgovori, ne učini to.

• Nije ni vjernik onaj ko istinu spozna srcem, jezikom je izgovori, ali ne radi po njoj, a u mogućnosti je da je primijeni.

Za onoga ko želi da istinu prizna i da radi po njoj, ali ne bude u mogućnosti, Allah Uzvišeni kaže: Allah nikog ne zadužuje preko njegovih mogućnosti. (El-Bekare, 286.)  I kaže: Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao. (Et-Talak, 7.)

Priprema i Obrada www.tewhid.ucoz.net

Autor: Abdulaziz b. Merzuk et-Tarifi 

STUDIO-TEWHID-
https://www.facebook.com/studio.tewhid