Main » Articles » Velikani Umeta

BIOGRAFIJA HAFIZA IBN HADŽERA EL-ASKALANIJA

BIOGRAFIJA HAFIZA IBN HADŽERA EL-ASKALANIJA

Bio je hatib u džamiji na Ezheru kao i u džamiji Amra b. El-Asa, radijallahu 'anhu, u Kairu. Obavljao je mnoge važne funkcije u administraciji Mamelučke države i tako imao pregled na političke tokove u Egiptu i unutrašnje poslove. Bilo mu je povjereno muftijstvo i obavljao je također sudske funkcije, bivajući tako glavni kadija na egipatskim prostorima, a kasnije i na šamskim prostorima. Nije u to vrijeme zanemario podučavanje drugih i podučavao je u najpoznatijim školama u to vrijeme.

Ime mu je Šihabuddin Ebul-Fadl Ahmed b. 'Alij b. Muhammed El-'Askalani. Porijeklom je Egipćanin, a poznat je po imenu Ibn Hadžer. Mnogi su ga opisali da je on „Emirul mu'minin u hadisu“. Ovaj velikan Ummeta i muhaddis rođen je 12. ša'bana 773. h. godine u Fustatu, u Egiptu. Njegov otac je bio učenjak koji je želio svom sinu da odraste u svjetlu znanja i lijepog odgoja. Otac mu je preselio dok je on još bio dijete. Brigu o njemu preuzeo je poznati trgovac Zekijjuddin, jedan od bližnjih njegovog oca. Zekijjuddin se brinuo o njemu na najljepši način. Poslao ga je u mekteb gdje je brzo uočio njegovu nadarenost koja je dolazila do izražaja. Tu je završio hifz Kur'ana, a bilo mu je samo pet godina, i naučio je elfijju (poema od hiljadu stihova) od El-'Irakijja u kojoj je sažeta hadiska nauka. Spominje se da nije nešto pročitao, a da to odmah nije bilo uklesano u njegovu memoriju.

 

Putovanja ibn Hadžera

 

Otputovao je u Mekku 785. h. godine i proveo u njoj godinu dana gdje je učio hadis pred šejhom 'Abdullahom ibn Sulejmanom, i čitao je pred njim Buharijinu zbirku. Učio je također pred Džemaluddinom ibn Zuhejre u Mekki. Iz Mekke je otputovao ponovo u Egipat i nastavio sa izuèavanjem hadisa èasnog pred šejhom Hafizom Abdulkerimom El-'Irakijjem, i učio je fikh pred El-'Izzom ibn Džema'ah, a i ostale nauke je učio pred njim. Potom je otišao u Šam, a zatim u Hidžaz, a zatim u Jemen i na kraju u Mekku, zaustavljajući se nekad i u manjim mjestima kud bi prolazio. U Palestini je boravio jedno vrijeme idući od grada do grada učeći kod uleme. U Gazzi je učio pred Ahmedom ibn Muhammed El-Halilijem, a u Jerusalimu pred Šemsuddinom El-Kalkašendijem. Ukratko, učio je razne oblasti pred ulemom koji su bili autoritet u svojoj oblasti.

 

Njegovo mjesto među ulemom njegovog vremena

 

Ibn Hadžer je bio jedinstven među ulemom svog doba, bio je jedinstven u pamćenju i razumijevanju hadisa. Ovu izvanrednost u hifzu i razumijevanju hadisa priznali su mu i njegovi neprijatelji i njegovi prijatelji. Sva ulema se složila na tome da njemu pripada titula „hafiz“ u hadiskoj oblasti. Kod njega su dolazili iz raznih zemalja da uče i vraćali se nazad sa njegovim knjigama koje su se proširile u mnogim mjestima još za vreme njegovog života. Čak su i vladari jedni drugima slali pisma čudeći se visokom nivou znanja kojim se odlikovao Ibn Hadžer u tim knjigama.

● Rekao je Hafiz Es-Sujuti: "Ibn Hadžer se napajao na izvoru Zemzema, kako bi dostigao nivo Zehebija, pa ga je kasnije i prešao."

● Kad se smrt približila Hafizu El-'Irakiju pitan je koga ostavlja iza sebe kao nasljednika, pa je rekao: "Ibn Hadžera, pa onda mog sina Ebu Zer'ah, pa onda El-Hejsemija.“

● Rekao je Eš-Šems El-Bediri Ed-Dimjati za Ibn Hadžera: „Iako su stari putevi (kojima su prenošeni hadisi) mnogobrojni, ipak ih je većina povezana sa Ibn Hadžerom. A da nije njega i njegova šejha, stanovnici Misra ne bi imali svog „lanca“ prenosilaca.“

● Rekao je El-Burhan El-Lekani: "Jedna od najvećih Allahovih blagodati prema vjernicima posle imana jeste Šihabuddin Ibn Hadžer El-'Askalani, nadimak mu je bio „emirul mu'minin u hadisu“ (najveća titula za muhaddisa)."

● Njegov učenik El-Burhan El-Kalkašendi je rekao: "On je šejhu-l-Islam i hafiz, obnovitelj vjere ovog ummeta."

● Rekao je Es-Sujuti o Ibn Hadžerovom poznatom djelu Fethu-l-Bari: "Slično tome nije napisano."

● Rekao je Hafiz Es-Sehavi u biografiji Ibn Hadžera: "Tako mi Allaha, nisam vidio nekog da ima jači hifz od Hafiza Ibn Hadžera.“

● Es-Sujuti je također rekao: "On je preuzeo vodeću poziciju u hadisu i u njegovo doba nije bilo hafiza osim njega i s njim je završena ova nauka."

● Pitan je Ibn Hadžer da li je vidio nekog sličnog njemu, pa je citirao ajet: "Zato ne hvalite sami sebe." (Prijevod značenja En-Nedžm, 32.)

 

Funkcije koje je obavljao

 

Bio je hatib u džamiji na Ezheru kao i u džamiji Amra b. El-Asa, radijallahu 'anhu, u Kairu. Obavljao je mnoge važne funkcije u administraciji Mamelučke države i tako imao pregled na političke tokove u Egiptu i unutrašnje poslove u državi. Bilo mu je povjereno muftijstvo i obavljao je također sudske funkcije, bivajući tako glavni kadija na egipatskim prostorima, a kasnije i na šamskim prostorima. Nije u to vrijeme zanemario podučavanje drugih, pa je podučavao u najpoznatijim školama u to vrijeme. Niko ko ima nešto od znanja i ko je čitao govor uleme, kad je u pitanju Ibn Hadžer, neće poreći da je on jedan od najveće islamske uleme ovog Ummeta, uleme koja je uložila ogroman trud da bi do nas stigao sunnet na ispravan način. Ummet je prihvatio njihove knjige, a među njima i djela od Ibn Hadžera. Muslimani su se od njegovog doba do danas složili na tom da su to korisna djela iz kojih se uzima znanje i mnogo su ga hvalili. Njegovo najpoznatije djelo 'Fethu-l-Bari' je od djela koja su svakom učenjaku prijeko potrebna, a pogotovo onom ko još nije na nivou učenjaka. Ovo djelo je jedno od njegovih djela koja su iz raznih pogleda opširna u pozivanju na akidu Selefa i slijeđenje njihovog menhedža. Također je ovo djelo opširno u borbi protiv mnogih zalutalih sekti i njihovih novotarija, i u njemu često upozorava na zablude njihovih bidata.

 

Ispravan stav prema Ibn Hadžeru El-Askalaniju i svoj drugoj ulemi uopšte

 

Ibn Hadžer nije bio bezgriješan, kao niti bilo koji drugi učenjak. On je bio mudžtehid, koji nekad pogodi a nekad pogriješi. A kad se nađe nešto što nije ispravno, onda bi ljudi trebali da mole Allaha da oprosti. Uzvišenog Allaha trebamo moliti da ga nagradi za ono što je pogodio i da mu oprosti ono što nije namjerno pogriješio, s tim da treba ukazati na te greške kad je god to potrebno, tako da neko ne bi slijedio mudžtehida u toj grešci. Ovakav odnos trebamo imati prema svakom našem učenjaku i ovo je ispravan menhedž, koji je poznat kod uleme Ehlu-Sunneta u ovakvim situacijama.

Kaže Imam Ibn Redžeb El-Hanbeli: "Ljudi će biti u dobru dok god je Istina među njima i dok ima ukazivanja na greške u shvatanju prema onom s čim je došao Resul, sallallahu 'alejhi ve sellem, čak i ako je dotična osoba mudžtehid koji ima opravdanje i kojem je greška oproštena. Ovo je svojstveno za ovaj Ummet, radi očuvanja vjere s kojom je Allah, subhanehu ve te'ala, poslao svog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, i na ovaj način Ummet se ne može složiti na zabludi, što nije bio slučaj sa prošlim narodima. Imaju dvije stvari koje treba da budu spomenute. Prva od njih jeste da onaj ko u nečemu odstupa od onog s čim je došao Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, griješeći pri idžtihadu, a slijedeći u osnovi Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredbe, njemu je oprošteno i njegove deredže od nagrade nisu s tim smanjene. Druga stvar jeste da nas naše poštivanje učenih i ljubav prema njima ne sprečavaju da ukažemo na njihovo odstupanje od onog s čim je došao Resul, sallallahu 'alejhi ve sellem. Iskrenost prema Ummetu znači pojašnjavanje Istine, a svaki cijenjeni i poštovani učenjak kad bi znao da njegov govor nije u skladu sa onim što je ispravno, onda bi i on volio da se ta stvar pojasni i ispravi u Ummetu, jer i on bi ih usmjerio prema ispravnom i odvratio bi ih od pogrešnog da je znao da postoji ispravnije. Ova važna

tačka je zbog više razloga nepoznata nekim neznalicama, jer neki misle da je odgovor nekom cijenjenom alimu omalovažavanje tog alima, ali to nije tako, jer zapostavljanje ovog dovodi do iskrivljivanja vjere kao što su je iskrivili sljedbenici Knjige. Oni su slijedili zablude njihovih učenih i suprostavljali bi se onom čime su došli njihovi poslanici, te tako iskrivili svoju vjeru i uzeli sveštenike i monahe za božanstva mimo Allaha."

Rekao je šejh Hamd ibn Nasir ibn Osman, rahimehullah: "Znaj, Allah ti se smilovao, da cijenjeni učenjak koji je u ovoj vjeri odavno poznat po dobru i koji je iza sebe ostavio lijepa djela i koji uživa ugled kod sljedbenika ove vjere, nekad može da zapadne u grešku. Ali on ima opravdanje, i on čak ima nagradu za tu grešku zbog svog idžtihada, ali nije dozvoljeno da bude slijeđen u tom i isto tako nije dozvoljeno da bude omalovažavan u pogledu njegovog imameta i ugleda kojeg uživa kod muslimana."

Ovo je govor dva učenjaka koji su bez sumnje od uleme Ehlu-s-Sunneta ve-l-džemata. U njihovom govoru je opisan ispravan menhedž koji treba da se slijedi. Ovaj govor se odnosi na svakog učenjaka pa tako i Hafiza Ibn Hadžera, rahimehullah. Kad bi samo neki talibi (učenici) u ovom vremenu shvatili ove riječi, sigurno da bi se onda na ispravan način ophodili prema cijenjenoj ulemi. Allah, subhanehu ve te'ala, nije nikom dao da bude bez greške osim svojim poslanicima i nema knjige na zemaljskoj kugli da je čista od greške osim Kur'ana Časnog za kojeg kaže Onaj ko ga je objavio: "A on je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga." (Prijevod značenja Fussilet, 41-42.) Kad bi odbacivali svakog učenjaka koji je u nečemu pogriješio ne bi nam ostao ni jedan alim. I kad bi svaku knjigu u kojoj ima greška ostavili ne okorištavajući se njom, onda nam ne bi ostala ni jedna knjiga koju je insan napisao. Menhedž selefa je bio zabranjivanje knjiga koje su napisane radi batila i branjenja novotarija, kao što su filozofske i sufijske knjige i slično. A što se tiče knjiga koje potvrđuju Istinu i poništavaju ono što je batil, ove knjige ćemo prihvatiti iako u njima može da se nađe nešto što je oprečno Istini, nakon što je alim iskreno idžtihadio, s tim da treba pojasniti ono što nije ispravno u njima. Ovaj menhedž se jasno pokazao u onom što je u ovom vremenu uradio uvaženi šejh Abdu-l-Aziz ibn Baz, rahmetullahi 'alejhi, kad je ponovo štampao Fethu-l-Bari s tim da je stavljao napomene gdje Hafiz Ibn Hadžer nije pogodio. Ali nažalost, bio je spriječen da završi ovo tako važno djelo i bilo bi lijepo da to uradi nekoliko velikih učenjaka kako bi se ovaj Ummet ogromno okoristio Allahovom dozvolom.

 

Njegovo hvaljenje Ibn Tejmijje

 

Ibn Hadžer, rahmetullahi 'alejhi, je upitan o Ibn Tejmijji, pa je rekao: "Čuvenost Šejha Tekijjudddina Ibn Tejmijje je ogromna, i kod iskrenih je poznat po nadimku „Šejhu-l-Islam“, kojeg je dobio još dok je bio živ, i po njemu će ostati poznat dok je Ummeta. Ovo ne poriče osim onaj koji ne poznaje njegovu veličinu ili onaj ko je pristrasan. A koliko li samo griješi takav i u kakvo li je zlo upao! Allaha molimo da nas sačuva od zla naših duša i od onog što su naši jezici posijali. Ibn Tejmijje je od onih koji su se najviše borili protiv novotara i raznih sekti, kao što su rafidije i hululije (panteistička sufijska sekta), i njegova djela na ovu temu su mnogobrojna. Fetve ovih sektaša i novotara o njemu nemaju granica, i kako li se samo raduju kad čuju da ga neko proglašava nevjernikom, i kako im je samo drago kad vide da neko proglašava nevjernikom onog ko ne smatra Ibn Tejmijju nevjernikom. A onaj ko se počeo baviti znanjem treba da razmišlja o njegovom govoru kojeg prenose povjerljivi ljudi ili čitajući njegove poznate knjige, a ako naiđe na nešto što nije ispravno, treba da na to ukaže i upozori, želeći sa tim nasihat. I neka ga pohvali zbog onog što je pogodio kao što to inače ulema radi. Imamo dosta dokaza za njegov visok stepen i deredže, a jedan od tih dokaza je i njegov učenik Šemsuddin Ibnu Kajjim El-Dževzijje koji je napisao mnoga djela od kojih su se okoristili i oni koji se s njim slažu, a i oni koji se s njim ne slažu. Šafijska i naročito hanbelijska ulema njegovog doba posvjedočila je da je on od prvaka u raznim naukama i da se isticao u hifzu i razumijevanju. Ali, ima opet neznalica koji na njega donose sud da je on nevjernik. Ovakav govor i izjave se ne uzimaju u razmatranje i ne mogu se uzeti ozbiljno, nego onaj ko to govori treba da bude opominjan dok se ne vrati ispravnom i pokori istini, a Allah govori Istinu i upućuje na Pravi Put, dovoljan nam je Allah i divan li je on zaštitnik."

 

Djela ibn Hadžera

 

Ibn Hadžer je napisao mnoga djela, broj im je veći od 150, i dotiču se raznih nauka. Ovde ćemo spomenuti samo njih par:

● Fethu-l-Bari, je komentar na Buharijinu zbirku. Pisao je ovu knjigu više od dvadeset i pet godina, i onog dana kad je završio ovo ogromno djelo napravio je gozbu i sazvao stanovnike tvrđave u Damasku. Fethu-l-Bari se smatra kao najbolji i najopširniji komentar na Buharijinu zbirku koja se smatra kao najtačnija knjiga poslije Allahove knjige Kur'ana. Vrijednost joj leži u tome što je to komentar na najispravnije što je došlo do nas od Sunneta. U njoj je komentator spomenuo i mnoge druge hadise i dao komentar na neke lance. Knjiga, također, sadrži mnoga pitanja iz fikha, usula, jezika i komparativnog fikha. Knjiga Fethu-l-Bari je postala poznato djelo u raznim dijelovima islamskog svijeta čak i mnogo prije nego je završen. Jedan vladar sa istoka islamskog svijeta poslao je pismo Sultanu Bersebaju u Egiptu tražeći od njega da mu pošalje Fethu-l-Bari kao hediju, pa mu je Ibn Hadžer spremio prva tri toma.

● El-isabetu fi temjizi-s-sahabeh. Ovo dijelo je jedno od najvažnijih izvora za poznavanje ashaba.

● Bulugu-l-meram je jedno od vrijednih hadiskih zbirki. Sadrzi oko 1500 hadisa koji govore o fikhskim propisima. Oni su osnova u fikhu. Na ovo njegovo djelo su dati i napisani mnogi komentari, kako od starih tako i od savremenih učenjaka. (Djelo Bulugul-Meram je također prevedeno na bosanski jezik i od skoro je dostupno našoj čitalačkoj populaciji.)

● Tehzibut-tehzib je također mnogo vrijedno djelo, a govori o biografijama prenosilaca hadisa i spomenute su njihove ocjene.

 

Odlazak na Ahiret

 

Preselio je na Ahiret 18. zu-l-hidždžeta 852. h. godine. Njegova dženaza je bila nešto neviđeno. Mnogi šejhovi su bili prisutni, također je bio prisutan i halifa. Od prisutnih je bio i poznati pjesnik Eš-Šihab El-Mensuri koji je, dok je iz neba lila silna kiša, izrecitovao nekoliko stihova. Ukopan je u Karafi. Uzvišenog Allaha molimo da obaspe Svojom milošću ovog velikog islamskog velikana i da ga uvede u najljepše društvo, a to su vjerovjesnici, iskreni, šehidi i dobri ... Amin!

 

www.tewhid.ucoz.net

STUDIO-TEWHID

 

 

Category: Velikani Umeta | Added by: studio-tewhid (2014-03-26)
Views: 620 | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
NAMAZ
Facebook-tewhid
kur'an
tags