STUDIO-TEWHID

Puno ime: Ebu Abdullah, Muhammed ibnu Salih ibnu Muhammed ibnu el-’Usejmin el-Vuhejbi el-Temimi el-Nedždi rhm

Dan i mjesto rođenja: Rođen je u gradu ’Unejzi, Saudijska Arabija, smještenom u oblasti Kasim, u poznatoj islamskoj porodici.27. Ramadana 1347.h.g. (1926.g. po ’Isau a.s.).

Znanje je sticao kod mnogih istaknutih alima, kao što su: Šejh ’Abdurrahman b. Sulejman Alu Damig (Hifz Kur’ana); Šejh Muhammed b. ’Abdul-’Aziz el-Mutavv’a (’Akida, Fikh); Šejh ’Abdurrahman b. ’Ali b. ’Avdan (Feraid, Fikh); Šejh ’Abdurrahman b. Nasir el-Sa’adi (Tevhid, Tefsir, Hadis, Fikh, Usulul-fikh, Feraid, Mustalahul-Hadis, Nahv, Sarf); Šejh Muhammed el-Emin el-Šenkiti (Kur’an); Šejh ’Abdul-’Aziz b. Baz (Hadis, Fikh).

Postao je hafiz Kur'ana već u ranom djetinjstvu. Studirao je arapski jezik i islamske nauke, fikh i tefsir Kur'an-a. Po završetku studiranja zapošljava se u glavnoj džamiji u gradu Anira, gdje je bio imam i hatib, nakon smrti šejha Ibn Saadija, rahimehullah, 1376. godine po Hidžri. U isto vrijeme je bio profesor na Odsjeku za šerijat Univerziteta u oblasti Kasim. Bio je i profesor na islamskom Univerzitetu "Muhammed ibni Saud".

Dan i mjesto smrti: Desetog januara 2001. godine, nakon akšam-namaza, u bolnici "Kralj Fejsal" u Džidi, preselio je jedan od najznačajnijih islamskih učenjaka ovog doba, imam i fakih, šejh Muhammed ibn Usejmin, Allah mu se smilovao.

Nema dovoljno riječi da se izrazi gubitak ovog velikog i plemenitog alima. Bio je veliki primjer za one koji žive samo za ahiret i ne žude za dunjalukom. Radio je za Islam cijelog života, učeći ljude radi Allaha. Vodio je veliki broj obrazovnih halki za studente različitih kategorija. Većinu svog vremena proveo je držeći javna predavanja u različitim mjestima Saudijske Arabije. Odigrao je značajnu ulogu u detaljnom izlaganju principa islamske akide.

Tumačio Islam bez predrasuda: Izrazito bi se trudio da objasni neke mes'ele u islamskom pravu, tako da ih pojednostavi muslimanima koji bi dolazili da pitaju o svojoj vjeri. Mnogo se brinuo za dobrobit svojih studenata, kako uče, kako žive i slično. Bio je začetnik idžtihada (ulaganje napora alima kako bi, na osnovu šerijatskog dokaza, donio određeni propis) svoga vremena.

Nastavio je putem i stopama šejhul-Islama Ibnu Tejmije, rahimehullah, tako da ga je to učinilo neovisnim o slijepom slijeđenju određenoh mezheba. Također je poznat po odgovaranju na pitanja o Islamu, koja su se odnosila na principe islamskog prava i na pitanja vezana za svakodnevni život. Imao je jedinstven vlastiti način izlaganja i tumačenja Islama. Bio je među učenjacima koji su tumačili Islam bez ikakvih predrasuda. Aktivno je učestvovao na mnogim konferencijama i simpozijima ("Da'va i daije", "Islamsko pravo", "Borba protiv opasnih droga", itd). Više od 35 godina držao je predavanja u Mesdžidul-Haramu u Mekki, koja su bila organizovana od strane odbora "Dva časna Harema", Medžlisu-Šure te stalnih članova Ureda za fetve. Predavanja su obuhvatala mnogobrojne teme, a najčešće su bila na temu akide, fikha i hadisa. Držao je sezonska predavanja svake godine tokom mjeseca ramazana, te za vrijeme hadža. Prisustvovao je godišnjim takmičenjima učača Kur'ana, kojima je predsjedavao guverner oblasti Mekka, princ Abdulmedžid. Uvijek je izrazito nastojao da poduči ummet pravilima adaba koji se trebaju posjedovati u halkama traženja znanja."

Bio je primjer školovanog učenjaka, časti, humanosti i nesebičnog rada na putu za Islam. Tokom ramazana 2001 držao je predavanja putem telefona, iz bolesničke sobe, a posljednje predavanje je držao noć prije Ramazanskog-bajrama. Tom prilikom je govorio o metodama, pravilima i uslovima vezanim za isplatu sadekatu-l-fitra, te odgovarao na pitanja vezana za tu temu.

Šejhov boravak u bolnici: Posljednjih dvanaest dana života šejh Ibnu Usejmin, Allah mu se smilovao, boravio je u specijalističkoj bolnici "Kralj Fahd" u Džidi. Kada je primljen u bolnicu, stavljen je na listu pacijenata koji ne smiju primati lijekove za jačanje funkcije srca, jer je za takav tretman bilo suviše kasno. Trpio je izrazitu bol u nekoliko posljednjih dana te zbog toga nije mogao pričati. Također je odbio primati određene hemijske supstance. Potrebno je reći da je jedno vrijeme boravio na liječenju u SAD-u. Međutim, shvatajući da je njegova bolest u posljednjoj fazi, izabrao je da preseli na mjestu bliže Mesdžidul-Harama.

Šejhov posljednji intervju: Posljednji intervju šejh Ibnu Usejmin, Allah mu se smilovao, dao je za Saudijsku novinsku agenciju "’UKAZ". Nakon što je govorio o svojoj prošlosti, upitan je zašto je odbio da prihvatiti imenovanje za vrhovnog kadiju šerijatskog suda u Al-Ahsi, koje mu je ponudio šejh Muhammed ibni Ibrahim. Odgovorio je: "Tražio sam halala od šejha, ali se nisam mogao toga prihvatiti. On je razumio moje okolnosti pa je prihvatio moju ispriku." Na pitanje zašto nije putovao van svoje zemlje, odgovorio je: "Nisam putovao van Saudijske Arabije zbog mojih obaveza." Po šejhovom mišljenju bilo je korisnije ostati u ovoj zemlji prihvatajući odgovornosti koje je imao.

Šejhova dženaza: Dženaza-namaz obavljen je u Mesdžidul-Haramu u Mekki, nakon džuma-namaza,sa više od 500,000 prisutnih. Pored toga, prisustvovalo je oko 1650 osoba iz službe obezbjeđenja. Između ostalih, dženazi su prisustvovali: princ Naif ibni Abdulaziz (ministar unutarnjih poslova KSA), princ Memduh ibni Abdulaziz, princ Fejsal ibni Bender ibni Abdulaziz (guverner oblasti Kasim), te guverner oblasti Mekka. Kralj Fahd, princ Abdullah i princ Sultan ibni Abdulaziz poslali su poruke saučešća šejhovoj familiji, pokazujući na taj način njihovu ožalošćenost i saosjećanje. Cesta koja povezuje Mesdžidul-Haram i mezarje "El-Adl" u Mekki bila je prepuna ožalošćenih. Dženaza se također klanjala u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve selleme, džamiji u Medini kao i u drugim džamijama širom Saudijske Arabije i islamskog svijeta. Značajni islamski učenjaci današnjice opisali su Ibni Usejminovu smrt kao veliki gubitak za muslimanski ummet. Nakon dženaze princ Fejsal ibni Bender je izjavio: "Šejha Usejmina, rahimahullah smatram kao oca i učitelja." Muftija Saudijske Arabije Abdulaziz Ali Šejh izjavio je da povodom ovog događaja saosjeća sa tugom braće širom svijeta.

 DRAGI ALLAHU, S.V.T., OPROSTI IBNI USEJMINU, NAGRADI GA STEPENOM ŠEHIDA, POVISI NJEGOV POLOŽAJ MEĐU UPUĆENIMA I IZNAD MNOGIH TVOJIH STVORENJA NA SUDNJEM DANU. UČINI PROSTRANIM NJEGOV KABUR I ISPUNI GA NUROM, JER TI SI ONAJ KOJI SVE ČUJE, KOJI SE ODAZIVA NA DOVE I TI SI UVIJEK BLIZU, AMIN.

Intelektualno naslijeđe: Napisao je više od 40 knjiga, među kojima su:

 1. FETHU RABI-L BERIJE BITALHISI-L-HAMEVIJJE,

 2. ’AKIDETU EHLIS-SUNNETI VEL- DŽEMA’AH,

 3. EL-KAVA’ID EL-MUSLA FI SIFATILLAHi VE ESMAIHI-L-HUSNA,

 4. ŠERHU USULIL-SELASEH (prev. na bos.jezik,1998.),

 5. ŠERHUL-AKIDEH EL-VASITIJE.

 6. FIKHUL-’IBADAT ...

 Iza šejha je ostalo na desetine hiljada audio kaseta sa njegovim dersovima, od kojih se značajan broj nalazi u okviru Mesdžidul-Harama u Mekki. Za doprinos u radu za Islam nagrađen je međunarodnom nagradom "Kralj Fejsal", 8. februara 1994. godine po Isa, a.s..

 Neke šejhove fetve vezane za stanje u Čečeniji i Palestini

 Rekao je šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: "Islamski ummet ovih dana dočekuje časni mjesec ramazan, međutim njegova radost je pomiješana sa bolom i tugom zbog žestokog i nepravednog nasrtaja ruske vojske na našu braću u Čečeniji. Znate li zašto?

 Samo zbog toga što su njeni stanovnici počeli propagirati čistu i izvornu vjeru Islam bez ikakvog skretanja i zastranjivanja. Nema nikakve sumnje u to da takvim nečim nisu zadovoljni Allahovi neprijatelji bez obzira da li se radilo o komunistima (kao što je to u ovom slučaju), kršćanima, židovima ili drugima. To je nešto što ne treba dokazivati.

  Prisjetimo se pitanja Istočnog Timora, sastavnog dijela najveće muslimanske države Indonezije. Kada je ova pokrajina, naseljena većinskim kršćanskim stanovništvom, zatražila otcjepljenje od Indonezije, sav Zapad je stao na njihovu stranu i pripremio je jake snage za intervenciju u slučaju da im bude uskraćeno to "pravo".

 Međutim, kada je u pitanju mlada islamska država Čečenija, koja je ispravno shvatila suštinu ovosvjetskog života i pokušala uspostaviti život na principima čistog monoteizma (tevhida) i čistog (izvornog) Islama, rekli su za nju da se nepravedno odcjepljuje od matice Rusije i da njome rukovode ekstremno orijentisani mudžahidi. Vadžib je pomoći Čečenima! Allah, dželle ša'nuhu, poručuje: "Koliko je malih skupina pobijedilo (nadjačalo) velike skupine uz Allahovu dozvolu" (Prijevod značenja - El-Bekare, 249.)

 Mi ne gubimo nadu u Allahovu milost i pobjedu i sigurni smo da će se Rusi vratiti poraženi, kao što se to dogodilo prvi put. Najmanje što možemo i obavezni smo učiniti za našu braću jeste da molimo Allaha da ih izbavi iz okrilja ruske nepravde i da ih pomogne protiv njih, u vremenima kada On posebno prima dovu.

Pad ove islamske države pod rusku vlast donosi sa sobom velike štete kao što su: duhovni podstrek za ruskog vojnika (jučer izlaze poraženi, a danas se vraćaju kao pobjednici), slamanje krila drugim islamskim republikama koje su krenule putem Čečenije i zaustavljanje širenja Islama na tim prostorima. Stvar je izuzetno opasna, samo kada bi to muslimani mogli shvatiti i ustati kao pojedinci i grupe protiv Rusije i Zapada. Vadžib je islamskim državama da krenu u boj, bili slabi bili jaki, i pomognu svoju braću u Čečeniji.

  Pretpostavimo da je najmanje čime im mogu pomoći riječ istine. Međutim, ako se bude sjedilo skrštenih ruku i prešućivala istina, to je uistinu velika tragedija i nije tragedija u tome što će jedna država drugu poraziti, nego je tragedija u tome što će biti poražen Islam.

 Čvrsto smo ubijeđeni da je ovo što se događa u Čečeniji samo Allahova volja i da je Svemogući htio desilo bi se drugačije. Allah Svojom neizmjernom mudrošću hoće da se muslimani vrate svojoj vjeri, jer ono što se događa u jednom dijelu islamskog svijeta, kao da se događa u srcu bilo kojeg drugog dijela, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećanju je kao primjer jednog tijela. Kada se jedan njegov dio razboli i ostali dijelovi osjećaju groznicu i nesanicu." (preuzeto sa kasete "Elemun fiš-šišani" - Bol u Čečeniji.

  O Palestini...

 Rekao je šejh Ibn Usejmin, nakon što je upitan kako treba gledati na pitanje Palestine, sljedeće: "Pitanje Palestine je jako bitno za muslimane uopšteno, a za Palestince posebno, koji već skoro jedan vijek prolaze kroz ovo gorko iskušenje. Negativnom razvoju situacije najviše su pomogli Britanija,davanjem zelenog svjetla židovima za formiranje države na muslimanskom tlu, i Amerike koja se povukla sa tih prostora 1948. u vrijeme Harija Trumana. Od tada pa do danas Zapad, a pogotovo Amerika, igra ružnu ulogu u borbi protivU muslimana u svim pitanjima vezanim za Palestinu. Što se tiče posljednjih događanja u Palestini, oni bez sumnje predstavljaju žestoko nasilje židova nad muslimanima, kojem je uveliko pomogla razjedinjenost islamskog ummeta. Židovi smatraju da bi ovo mogla biti završna faza u požidovljavanju Kudsa, koja će itekako ispitati osjećaje islamskog ummeta. Ono što raduje jeste saosjećanje velikog dijela Ummeta sa ovim pitanjem i to saosjećanje, inšaallah, neće splasnuti sve do konačnog oslobođenja Palestine. Zadnja intifada (revolucija) će donijeti veliku korist i uspjeh, a što je u skladu sa Allahovim obećanjem da će pomoći vjernika. (Časopis "Furkan" br.128, ramazan 1421.- decembar 2000.)

 Šta su rekli učenjaci o šejhu?

 Šejh Abdulaziz ibn Abdullah Alu Šejh (sadašnji muftija Saudijske Arabije), nakon što je upitan o predavanjima (kasetama) šejha Ibn Usejmina, kaže sljedeće: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Smatram da je šejh Muhammed bin Salih el-Usejmin bio od učenjaka koji su učili muslimane ispravnom razumijevanju vjere, radili mnogo na njihovom osvješćivanju i upućivali svim mogućim sredstvima ka istini. Njegova predavanja (kasete) privlače veliku pažnju i pozornost slušalaca, zbog toga što se odlikuju čistim islamskim naučnim metodom i sadrže u sebi korisne i ciljane savjete. Možemo ih podijeliti u dvije vrste:

 1. Predavanja koja podučavaju islamskom pravu (fikhu) zasnovanom na jasnim šerijatskim dokazima. Ovdje možemo posebno izdvojiti predavanja na kojima je komentarisao (pojašnjavao) poznatu fikhsku knjigu Zadul-mustakne'. Komentar u sebi sadrži pojašnjenje autorovih izraza, iznošenje dokaza za svako pitanje i precizno naučno razmatranje (diskutovanje) tih pitanja u svjetlu Kur'ana i Sunneta, a sve to na jedan privlačan i jednostavan način koji omogućava svakom slušaocu, bez izuzetka, da razumije dato fikhsko pitanje u vrlo kratkom periodu. Opšta predavanja u kojima šejh tretira veliki broj društvenih (socijalnih) problema s kojima se susreće muslimansko društvo i pokušava dati mudra, razumna i precizna rješenja za te probleme.

Kaže uvaženi i poznati daija i vaiz Muhammed Salih el-Munedždžid: "Odlazak islamskih učenjaka je velika nevolja, nedaća i ostavlja veliku prazninu na polju islamskog djelovanja. Jako je bitno da to tako i shvatimo, ne zbog toga da bismo naricali i oplakivali, nego da bismo uložili veliki trud u popunjavanju te praznine i što prije se oporavili od te nevolje i nedaće. Kaže Allah, dželle ša'nuhu: "Zar oni ne vide da mi zemlji njihovoj prilazimo i da je sa krajeva njenih umanjujemo." (Prijevod značenja - El-Enbija', 44.) Ibn Abbas r.a. je ovaj ajet komentarisao gubitkom njenih učenjaka i dobrih (pobožnih) ljudi. Kaže pjesnik: "Tako mi Allaha, nije nevolja gubitak imetka, ovaca ili deva, istinska nevolja je gubitak učenjaka, jer njihovom smrću umiru mnogi ljudi" (tj. ostaju bez onoga ko će ih izvoditi na pravi put, tako da nalikuju mrtvacima)

Mnoge su knjige napisane i stoje pred nama, međutim, ko je u stanju da ih razumije i donosi putem njih ispravna fikhska rješenja? Sigurno je da to nisu u stanju kompjuteri niti nešto drugo, nego čista i živa srca i razumi islamskih učenjaka. Islamski svijet je nedavno pogođen smrću njihovog velikog šejha, alima, mudžtehida (samostalnog donosioca pravnih rješenja) i fekiha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina, da mu se Allah smiluje.

Imao sam priliku da se osamim sa njime neposredno pred njegovu smrt i rekao sam mu: "Naš uvaženi šejhu, ako tvoj život još potraje, to će biti veliko dobro i korist za nas, a ako otputuješ, dobro ti je poznato da na ovome svijetu nema nečega vrijednog za čime bi se tugovalo. Hvala Allahu, za sobom si ostavio veliko znanje." Na to će šejh: "Reći ću ti ono što je rekao Omer ibn Abdulaziz u predaji koju je zabilježio Imam Buharija." Pomislio sam u sebi: "Šta li je to rekao Omer ibn Abdulaziz?" rekao je: "Vjerovanje u sebi sadrži farzove, propise, Allahove granice i praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko ih upotpuni, upotpunio je i svoje vjerovanje, a onaj ko to ne uradi, njegovo vjerovanje će ostati manjkavo. Ako me Allah poživi, pojasniću vam ih kako biste radili po njima, a ako umrem (odem Allahu, dželle ša'nuhu), nije mi puno žao što ostavljam vaše društvo."

Šejh je napustio ovaj svijet ne ostavivši za sobom novac u bankama niti krasne i raskošne dvore (Šejh je stanovao u staroj mekanskoj kući i nije prihvatao ponude koje je imao od države), nego je ostavio znanje sabrano u mnogobrojnim djelima i u vidu fetava, a to je upravo naslijedstvo Allahovih poslanika. Njegovoj džennazi je prisustvovao ogroman broj ljudi, a poznato pravilo kod prvih generacija glasi: Ako hoćeš da vidiš istinsku razliku između nas i njih (tj. novotara koji su odstupili od puta Kur'ana i Sunneta) pogledaj džennaze jednih i drugih.

Onaj ko je prisustvovao šejhovoj dženazi i vidio koliko je ljudi bilo u njenoj pratnji, sjeti se Allahovih rječi: "One koji vjeruju i rade dobra djela, Milostivi će sigurno voljenim učiniti" (Prijevod značenja - Merjem, 96.); i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima nakon što su prošle pored njih dvije dženaze: "Jednoj od njih je obavezan Džennet jer ste je pohvalili kada je prolazila, a drugoj je obavezan Džehennem jer ste je pokudili. Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji."

Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje rhm., je iz ovoga hadisa izvukao sljedeće pravilo: „Onaj koga pohvale svi muslimani jednog područja, bez izuzetka, bit će, inšallah, od stanovnika Dženneta."

Čudan prizor kojeg je proživljavala Mekka na dan šejhove dženaze, počevši od zakrčenosti ulica pa do kasnog završetka sa dženazom (dženaza je počela poslije ikindije namaza, a završila se neposredno pred akšamski ezan), dovoljno je svjedočanstvo ovom uvaženom šejhu.

S druge strane, naučili smo jedan veliki ders koji kaže: "Ispuni svoj život dobrom, Allah će učiniti da budeš spominjan na jezicima muslimana po dobru."

Salih ibn Humejd (imam i hatib u mekkanskom haremu i stalni član Medžlisa Šure), kaže: "Šejh je u svome podučavanju, davetu i savjetovanju slijedio put mudrosti, lijepog savjeta i rasprave na najljepši mogući način, kloneći se što je više mogao rasprave i zalaženja u međusobna prepucavanja i odgovaranja onima koji su nešto napisali i rekli. Imao je poseban metod u podučavanju i privlačenju pažnje studenata koji se ogleda u preciznim naučnim pitanjima, navođenjem primjera i uzimanjem propisa iz već utvrđenih šerijatskih pravila.

Što se fetvi tiče, one se jasno odlikuju olakšavanjem i pravednošću uz dužno poštovanje onoga koji se s njim razilazio i paženje na pravila fikhskog razilaženja. Posebnu pažnju je posvećivao svojim učenicima obavezno prateći njihov nivo znanja, što je normalno privukla njihova srca, dovelo ih pred njega i natjeralo da sjednu pred njim na koljena i traže znanje od njega."