Vjerovanje u Allaha-Tewhidur-rububijje - Akida - Publisher

Vjerovanje u Allaha-Tewhidur-rububijje

.Čovjek je, dakle, na ovom svijetu stavljen na kušnju između: sjećanja na Allaha (dž.š.) i slijeđenja Njegove upute, ili zaborava na Allaha i zablude. On je na raskršću ova dva puta; treći ne postoji. Pred njim je put vjerovanja, upute i sreće na ovom i budućem svijetu i put kufra (nevjerstva), zablude i nesreće na oba svijeta.

Vjerovanje u Allaha - Tewhidur rububijje

Čovjek je jedno od Allahovih (dž.š.) stvorenja i ispravnost njegovog života ovisi o njegovoj spoznaji istine i njenom slijeđenju, a stranputica je neminovan rezultat njegovog nepoznavanja istine, ili njenog odbacivanja, i pored toga što ju je spoznao. Uzrok neispravnosti života cjelokupnog čovječanstva je nevjerovanje u Stvoritelja i neprihvatanje Njegovih naredbi, Upute i Istine koje je objavio. A uzrok ispravnosti cjelokupnog ovozemaljskog života je vjerovanje u Allaha (dž.š.) i u ono što je On objavio i postupanje po Njegovom uputstvu u svim domenima ljudske djelatnosti. Zato je Allah (dž.š.) rekao:

"Od mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti." (Ta Ha, 123-124)
Allahovu uputu će slijediti samo onaj ko u Njega bude vjerovao, Njega se sjećao, osjećao Njegovu prisutnost, svojstva i veličinu. A ko na Allaha zaboravi, taj će se i okrenuti od Njegove Upute. Čovjek je, dakle, na ovom svijetu stavljen na kušnju između: sjećanja na Allaha (dž.š.) i slijeđenja Njegove upute, ili zaborava na Allaha i zablude. On je na raskršću ova dva puta; treći ne postoji. Pred njim je put vjerovanja, upute i sreće na ovom i budućem svijetu i put kufra (nevjerstva), zablude i nesreće na oba svijeta.
Zbog toga je najvažnije i najuzvišenije što čovjek može naučiti i druge tome poučiti pitanje imana, njegovih temelja i obaveza koje se podrazumijevaju. A u isto vrijeme najpreče čim će se zaštititi i naoružati je spoznaja kufra, njegovih uzroka i posljedica. Ako čovjek s tim bude načisto, spoznao je put svoje sreće i sigurno će ga slijediti i neće odstupiti od njega; spoznao je i put nesreće, te će ga se sigurno kloniti.

Iman -vjerovanje u Allaha (dž.š.) obuhvata tri principa:

a) vjerovanje da je samo Allah (dž.š.) Tvorac i Gospodar svega (tewhidur-rububijje);
b) vjerovanje da se samo Njemu može ibadet činiti (tewhidul-uluhijje);
c) vjerovanje da samo Njemu pripadaju imena i svojstva savršenstva (tewhidul-esmai ves-sifat) ;
Zato čovjek ne može biti vjernik u Allaha (dž.š.) sve dok ne bude vjerovao da je On Gospodar svega i da drugog Gospodara nema; da je samo On Bog i da se samo On može obožavati i da je On potpuno savršen u Svojim svojstvima i imenima i da niko drugi nije savršen i potpun.

1 - TEWHIDUR-RUBUBIJJE

Tewhidur-rububijje, ukratko, znači:

Čvrsto ubjeđenje da je Allah (dž.š.) Tvorac i Gospodar svega i da drugog Gospodara nema.
Riječ RABB u arapskom jeziku znaci vlasnik -ravnatelj. A Allahov rububijjet nad Njegovim stvorenjima znači da ih je samo i jedini On stvorio, da je samo On njihov gospodar i da ih samo On održava i njima upravlja. Zato tewhidur rububijje znači priznanje da je Allah (dž.š.) jedini Tvorac svih stvorenja i njihov gospodar, da ih samo On oživljava i usmrćuje, da im samo On donosi korist i nanosi štetu i da im samo On može udovoljiti molbi ukoliko se nađu u bezizlaznoj situaciji; da jedini On može učiniti s njima sve što želi; da samo On istinski daje i uzima; da samo On stvara i da je u Njegovim rukama sve. O tome nam Allah (dž.š.) kaže:

"Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-E'raf, 54)

U ovu vrstu tewhida ulazi i vjerovanje u Allahovo (dž.š.) određenje - vjerovanje da sve što se događa, biva s Allahovim (dž.š.) znanjem, voljom i moći. Drugim riječima kazano, ova vrsta tewhida bi značila: saznanje i priznanje da je istinski pokretač i da u ovom svemiru istinski djeluje samo Allah (dž.š.) stvaranjem, upravljanjem, mijenjanjem, usmjeravanjem (kretanja), povećavanjem i smanjivanjem, oživljavanjem i usmrćivanjem i ostalo, i da mu se u svemu tome niko ne pridružuje. Kur'an veoma jasno govori o ovoj vrsti tewhida. Skoro nijedno poglavlje Kur'ana nije bez spomena ili bar posrednog ukazivanja na njega. On je kao temelj ostalim vrstama tewhida, zato što je samo istinski Tvorac, Vladar i Ravnatelj zaslužan da mu se ibadet (svaki vid obožavanja), skrušenost i pokornost ukazuje i upućuje. I jedini On je zaslužan da Mu se upućuje zahvala, zikr, dova, nada, strahovanje i sl. Dakle, bilo šta od ibadeta može biti posvećeno samo Onome ko ima apsolutnu vlast i svime upravlja.

S druge strane, samo je istinski Tvorac, Vladar i Ravnatelj dostojan svojstava veličanstva, ljepote i savršenstva, zato što ta svojstva može posjedovati samo Vladar svih svjetova, jer, nemoguće je pripisati vlasništvo i vladavinu nekome ko nije živ, ko ne čuje, ne vidi, ko je nemoćan, nijem, koji nije u stanju uraditi ono što želi i koji nije savršen u svome govoru i svojim djelima. Zato nalazimo da Kur'an ovu vrstu tewhida spominje u kontekstu zahvale Allahu (dž.š.) (hamda), ibadeta, pokoravanja predanosti Allahu (dž.š.) i u kontekstu objašnjenja Njegovih uzvišenih svojstava i lijepih imena.

U hamdu (zahvali) svaki musliman na svakom rekjatu uči:

"Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!" (El-Fatiha, 2)
Allah (dž.š.) kaže: "Ta, neka je hvaljen Gospodar nebesa, Gospodar Zemlje, Gospodar svih svjetova!" (El-Džasije, 36)
O pokoravanju i predanosti Njemu, Allah (dž.š.) kaze:

"Reci: - Allahov put je jedini pravi put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo." (El-En'am,71)
O obraćanju i iskrenom stremljenju samo Njemu, Allah (dž.š.) kaže:
"Reci: - Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova." (El-Ena'am, 162)

O objašnjenju da se samo Allah (dž.š.) uzima za zaštitnika a niko drugi, Kur'an kaže:
"Reci: - Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje! On hrani, a Njega niko ne hrani! Reci: - Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju, - i: -Nikako ne budi od onih koji mu druge ravnim smatraju." (El-En'am, 14)

U kontekstu dove, Allah (dž.š.) kaže: "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova! Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome; ne voli On one koji se previše glasno mole." (El-E'araf, 54-55)

U kontekstu ibadeta, Allah (dž.š.) kaze: "Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio. a Njemu ćete se vratiti?" (Ja Sin, 22)

"O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem, koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!" (El-Bekare, 21-22)

Zaista je samo Tvorac nebesa, Zemlje i svega što je na njima, jedini zaslužan da ga čovjek prihvati kao Boga i zaštitnika, i da mu se potpuno preda, da Njemu dovu upućuje i da se Njemu obraća.
S druge strane, mi primjećujemo da Kur'an spaja Allahov (dž.š.) rububijjet koji se ogleda u Njegovom vladanju nebesima i Zemljom i svime što je na njima, i njihovom uzdržavanju s Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima.

Promotri Allahove (dž.š.) riječi u ajetul Kursiji:
„...Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna -drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo. On je Svevišnji, Veličanstveni!" (El-Bekare, 255) Uistinu, Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju je jedini koji živi a ne umire, koji sve održava, sve zna, za sve se brine, koji je Najuzvišeniji i Najveličanstveniji.

Zatim pogledaj sljedeće Allahove (dž.š.) riječi:
"Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu došaptava njegova duša, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice." (Kaf, 16)
"A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten." (El-Mulk,14)

Nikakve, dakle, dvojbe nema u tome da Onaj koji je stvorio stvorenja, njih i nadzire i da On zna sve ono što ona čine. A što se tiče onih koji priznaju da je Allah (dž.š.) Gospodar i Tvorac svega, ali Ga ne izdvajaju u božanstvu, nego uz Njega obožavaju i druge, niti Ga izdvajaju po Njegovim imenima i svojstvima, negirajući ili ih poredeći sa svojstvima stvorenja ili tumačeći ih u prenesenom značenju koje nema osnove, njima ovakav tewhid neće koristiti i uopće ih ne izvodi iz kruga nevjerstva u krug imana.

Allah (dž.š.) nam u Kur'anu govori o nevjernicima (mušricima) koji su priznavali da je Allah jedini Tvorac svega, ali su, i pored toga, ostali mušrici, zato što nisu izdvajali Allaha (dž.š.) u Njegovom uluhijjetu (božanstvu), nego su obožavali i druge mimo Njega; i zato što nisu učinili tewhid Allahu (dž.š.) u Njegovim imenima i svojstvima, tako što su neka zanijekali i u njih nisu povjerovali. Zato Allah (dž.š.) za njih kaže:
"Većina ovih ne vjeruje u Allaha izuzev ako uz Njega druge budu obožavali."
(Jusuf, 106)
Čuveni mufessir, El-Mudžahid, u komentaru ovog ajeta kaže: "Njihov iman u Allaha je priznanje da nas je Allah stvorio i da nas On opskrbljuje, ali oni uz to priznanje ibadet čine i drugome mimo Njega."
Jedan dio uleme iz prvih generacija je rekao:

"Kada ih upitaš: - Ko je stvorio nebesa i Zemlju?, oni odgovaraju: -Allah!, ali, i pored toga, drugog obožavaju."
Allah (dž.š.) nam u Kur'anu kazuje da su i mušrici vjerovali da je On Tvorac, Opskrbitelj i Vladar:
"A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: -Allah! Pa, kuda se onda odmeću?" (Ez-Zuhruf, 87)
"Upitaj: - Ko vas hrani s neba i iz Zemlje, čija su djela sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim? -Allah! - reci će oni, a ti reci: - Pa zašto ga se onda ne bojite?" (Junus, 31)
Iz navedenih ajeta se jasno vidi da nije svako onaj ko prizna da je Allah Gospodar svega, ujedno i povjerovao u Allaha kao jedinog Boga kome se ibadet čini i kao Jedinog kome pripadaju sva imena i svojstva savršenstva. Većina ljudi ne poriče Tvorca i Njegovo upravljanje stvorenjima, već je njihovo nevjerstvo u obožavanju drugog mimo Allaha.

Pripremljeno iz knjige „Iman“ šejha dr. Muhammeda Nuajma Jasina

Category: Akida | Added by: studio-tewhid (2014-03-30)

Views: 589 | Rating: 0.0/0

Total comments: 0

NAMAZ

Facebook-tewhid

tewhid

kur'an


Name *:
Email *:

Code *:

STUDIO-TEWHID